Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1997/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulia Zele-Janjanin i Adriana Jovanović iz Rijeke, protiv tuženika Lovačkog društva Jelenski Jarak iz Vrbovskog, Cetin 1, OIB: 49869794327, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Bušić, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija u Vrbovskom, poslovni broj P-1492/2022-22 od 21. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija u Vrbovskom, poslovni broj P- 1492/2022-22 od 21. listopada 2024.
II. Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija u Vrbovskom, poslovni broj P-1492/2022-22 od 21. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I - Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „JELENSKI JARAK“ VRBOVSKO, Cetin 1, 51 326 Vrbovsko, OIB 49869794327 da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb OIB 26187994862 isplati iznos od 6.041,97 € sa zateznom kamatom na iznos 1.990,84 € od 14.09.2021.godine, a na iznos 4.051,13 € od 26.10.2021.godine, sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO -a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, u roku od 15 dana.
II – Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.113,79 EUR sa zateznom kamatom od 21.listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19
- dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Protiv te presude žali se i umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a pa se nije ostvario navedeni žalbeni razlog.
6. Neosnovano umješač na strani tuženika navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP - a, jer navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP -a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.
8. Pošavši od utvrđenja da je:
- da neosnovano tuženik u odgovoru na tužbu osporava da mjesto gdje se je dogodio štetni događaj u [adresa] ne predstavlja lovište kojim gospodari tuženik jer upravo suprotno proizlazi iz potvrde Policijske postaje Vrbovsko od 16. rujna 2021. i službene bilješke Policijske postaje Vrbovsko od 4. rujna 2021. iz kojih je razvidno da je po ovom štetnom događaju obaviješten lovoovlaštenik lovačke udruge Jelenski Jarak, gospodin AR koji se je suglasio da se očevid obavi bez njegove nazočnosti,
- da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu [adresa] na području grada Vrbovskog, a na kojem području tuženik gospodari lovištem pa je ovaj prigovor tuženika neosnovan,
- da je u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislava Šimunovića, a na očevidu saslušani su ĆR, A i JR koji su se nalazili u vozilu kada se je dogodio štetni događaj,
- da iz suglasnih iskaza svjedoka proizlazi da se je štetni događaj dogodio kada se je svjedok ĆR svojim vozilom marke Audi A4 kretao iz pravca [adresa] prema [adresa] kojom prilikom je košuta preskočila ogradu, udarila na haubu s desne strane te se je otkotrljala preko cijele bočne strane auta,
- da svjedoci nisu mogli sa sigurnošću ocijeniti brzinu kretanja vozila, a vozilo je nakon štetnog događaja pomaknuto da bi se mogao redovno odvijati promet,
- da je temeljem pokazivanja svjedoka na licu mjesta i dokumentacije koja prileži spisu vještak izradio pisani nalaz i mišljenje te je utvrdio da je tehnički moguće da se je vozilo osiguranika tuženika kretalo brzinom od oko 40 km/h,
- da je osiguranik tužitelja, obzirom da je bila noć, a kolnik je bio osvijetljen javnom rasvjetom mogao prvi puta ugledati košutu u trenutku njenog preskakanja žičane ograde udaljenu oko 2,35 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,4 s prije naleta, kada se je vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno 4,4 m od mjesta naleta i to bez obzira koja upaljena svjetla je imao na vozilu,
- da je osiguranik tužitelja na raspolaganju imao za zaustavljanje put od oko 4,4 m, dok je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iznosio 15,5 m,
- da bi obzirom na raspoloživi put zaustavljanja od 4,4 m osiguranik tužitelja radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti vozilo prije naleta morao se je kretati brzinom manjom od 16 km/h,
- da je na dijelu kolnika gdje je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena na 50 km/h, a nije bilo znaka koji upozorava na opasnost od divljači , to sud prvog stupnja zaključuje:
-da u konkretnom slučaju vozač je upravljao vozilom sukladno propisima i postojećem prometnom znaku ograničenja brzine, a tuženik u vrijeme nastale štete nije provodio lov,
- da je u konkretnom slučaju tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za nastalu štetu na vozilu osiguranika tužitelja, iako šteta na vozilu nije nastala zbog provođenja lova jer ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika, a osiguranik tužitelja je štetu doživio u trenutku kada se je vozilom kretao ispod dopuštene brzine, a štetu je mogao izbjeći jedino da je na mjestu gdje je dopuštena brzina kretanja vozila 50 km/h vozio 16 km/h kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke,
- da je iz pokazivanja svjedoka na licu mjesta i samih fotografija koje prileže spisu razvidno da se štetni događaj dogodio za osiguranika tužitelja iznenada te on nije mogao izbjeći štetni događaj jer zbog konfiguracije terena nije niti mogao vidjeti divljač,
- da je divljač prema stavu sudske prakse opasna stvar i u konkretnom slučaju kada osiguranik tužitelja nije mogao izbjeći štetni događaj i kada je poštivao propise odgovornost za štetu koju počini divljač je na strani tuženika,
-da je tužitelj dokazao visinu štete koju je naknadio svom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja zaključenim s ĆR,
- da je šteta plaćena u dva navrata temeljem ispostavljenih računa i to na način da je iznos od 1.990,84 EUR isplaćen 14. rujna 2021., a iznos od 4.051,13 EUR je isplaćen 26. listopada 2021.,
- da računi o isplatama nalaze se u spisu, a datumi izvršenih isplata razvidni su iz izvatka po transakcijskom računu Privredne banke Zagreb na dane 14. rujna 2021. i 26. listopada 2021., - da je isplata opravdana u iznosu koji tužitelj regresno potražuje u ovom postupku potvrđuje i vještak u nalazu i mišljenju gdje navodi da se na listu 39 spisa nalazi račun popravka vozila osiguranika tužitelja izdan od tvrtke Allra d.o.o. od 25. listopada 2021. koji je detaljno specificiran i u cijelosti u skladu s izvidom štete osnovnim i dopunskim te je isti realno obračunat,
- da prema računu visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 6.042,00 EUR s PDV- om,
- pa je sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer ga stranke u tijeku postupka nisu ničim osporile, a vještak je dao opravdane razloge kojima je utvrdio visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja.
9. Zakonom o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20: ZL) kojim je uređena objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem i to u čl. 80. st. 1. koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik, ako je oštečenik poduzeo radnje iz čl. 79. st. 1. tog Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u čl. 78. tog Zakona te sa općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne d jelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br.: 35/05, 41/08 i 125/11 ZOO-a) budući divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, proizlazi zaključak da Lovačko društvo „Jelenski Jarak“ kao imatelj prava lova odgovora za štetu koja je nastala na djelu lovišta koje mu je dano na korištenje i koje nesporno koristi. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U konkretnom slučaju za štetu nastalu na vozilu osiguranika tužitelja naletom srne koja je pretrčavala cestu, odgovara Lovačko društvo „Jelenski jarak“ kao lovoovlaštenik lovišta na kojem je ta divljač živjela kako je to i određeno odredbom čl. 80. st. 1. ZL-u, s obzirom da vozač vozila, a niti osoba koja upravlja predmetnom cestom svojim radnjama nisu ni djelomično doprinijeli nastanku štete.
10. U odnosu na žalbene navode tuženika i umješača na strani tuženika valja navesti da iz stanja spisa jasno proizlazi da se osiguranik tužitelja kretao brzinom ispod dopuštene te time pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iako nije bilo provođenja lova ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika.
11. Pogrešno umješač na strani tuženika smatra da se iznenadno izlijetanje divljači na cestu ne može smatrati opasanom stvari. Pema odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a proizlazi da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način :
– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj,
– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a u vrijeme nastanka štetnog događaja lov nije provođen .
12. Međutim, prema st. 7. istog članka “Lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanom granicom lovišta.”, a činjenica na koju žalbom ukazuje tuženik da nisu utvrđene granice lovišta ne može ići na štetu tužitelja.
13. Tuženik i umješač na strani tuženika ne dokazuju svoje postupanje prema navedenom propisu, a provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da znaka opasnosti od divljači na predmetnoj prometnici nije bilo.
14. U odnosu na prigovor tuženika da je do štete došlo u naseljenom mjestu odnosno na području koje nije lovište nije od utjecaja na odgovornost, jer je košuta iskočila iz ograđenog prostora kojim gospodari tuženik, a tuženik je vlasnik iste kao opasne stvari. Nedvojbeno košuta prebiva upravo u području kojim gospodari tuženik te time proizlazi da je ista preskočila ogradu lovišta kojim gospodari tuženik i time se našla u naseljenom mjestu.
15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini dosuđenog iznosa (čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a).
16. U odnosu na žalbene navode umješača na strani tuženika valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio vrijednost boda imajući u vidu izmjene i dopune Tarife, objavljene u Narodnim novinama, broj 138/23. Naime, sukladno izmjeni Tarife Tbr. 50. označena je vrijednost boda u visini od 2,00 eur-a, a navedena odluka stupila je na snagu 8 dana nakon objavljivanja.
17. Osim gornje činjenice, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo primijenivši Tbr. 48. stavak 3. Tarife, koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
18. Kako je sud prvog stupnja prvostupanjsku odluku donio 21. listopada 2024., a tako i odluku o trošku parničnog postupka, analognoj primjeni odredbe Tbr. 48., trebao je tuž itelju priznati vrijednost boda na sve parnične radnje u visini od 2,00 eur-a.
19. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
