Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2084/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice CNZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu,radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovicma poslovni broj P-469/2025-19 od 9. ožujka 2026. u sjednici održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovicma poslovni broj P-469/2025-19 od 9. ožujka 2026. u stavcima I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 7. stavka 1. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenim dana **.**.2006. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 24. veljače 2006. godine po javnom bilježniku Bori Arambašić iz Vukovara pod brojem OU-152/06, u dijelu odredbe koji glasi: “ …a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici CNZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.118,68 eura (slovima: tisućustoosamnaest eura i šezdesetosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. od 9. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa od 1.118,68 eura (slovima: tisućustoosamnaest eura i šezdesetosam centi).

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova.“

2. Protiv presude u stavcima I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenim dana 21. veljače 2006. između tužitelja i prednika tuženika u dijelu odredbe koji glasi: “ …a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.“

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravino primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu ZZP -a 96/03), a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, u daljnjem tekstu: ZZP-a). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP-a 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81 st. 1 ZZP-a 96/03, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

9. Čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 ) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužiteljice kao korisnice kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužiteljice naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetni Ugovor o kreditu uvrstio odredbe koje su suprotne odredbi čl. 1021. ZOO-a.

10. Kako se radi o Ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o navedenoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporna odredba Ugovora o kreditu (naknada za obradu kredita) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP- a, koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetna.

11. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita očito prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj, to i po ocjeni ovoga suda tuženik nije dokazao suprotno odnosno da se o odredbi čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a, na koji zaključak nije od utjecaja iskaz tužiteljice da je ugovor letimično pogledala, budući da je i sama dodala da joj je bilo jasno da na njegov sadržaj ne može utjecati.

11.1. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada u iznosu od 1,50%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, već je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u paušalnom postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv, da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“ odnosno plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u proizvoljnom postotku od odobrenog iznosa kredita.

12. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese tužiteljice, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,50 % od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača te je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna .

13. Na žalbene navode još valja dodati da je tužiteljica ovlaštena podnijeti tužbu na utvrđenje ništetnosti, na čiju dopuštenost nije od utjecaja činjenica da uz deklaratorni zahtjev, nije postavila i kondemnatorni na isplatu, kao posljedicu ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

14. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT) pa tako i u odnosu na priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude.

14.1. Ocjena potrebitosti troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku ograničena je odredbom čl. 155. st. 2. ZPP-a („Ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi“), odnosno da se troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku za zastupanje na ročištu za objavu presude već po zakonu smatraju potrebnim. Budući da je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude propisan Tbr. 9/3 OT i smatra se potrebnim na temelju zakona (čl. 155. st. 2. ZPP-a), to je pravino odlučio sud prvog stupnja na način da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici i taj trošak, koji je nesporno za nju nastao.

15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac