Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1285/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Nike Grospić Ivasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zorislav Krivačić i Korana Krivačić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislava Krivačića i Korane Krivačić u Bjelovaru, A.K. Miočića 19, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 37/B, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-26/2023-60 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-26/2023-60 od 9. siječnja 2026. u točki V izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa troškova od 1.334,65 eura.

II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-26/2023-60 od 9. siječnja 2026. u točki I, II, III i VII izreke te u dijelu točke IV izreke kojim je tužiteljici dosuđeno na ime mjesečne rente za tuđu pomoć počevši od 1. ožujka 2024. pa nadalje u mjesečnom iznosu od 150,00 eura tako da pojedini mjesečni obrok plati do svakog 5. dana u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn- 26/2023-60 od 9. siječnja 2026. u točki V izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za dosudu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 280,00 eura u razdoblju od 14. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. i za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 6.450,00 eura u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos od 280,00 eura u razdoblju od 14. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. i na dosuđeni iznos od 6.450,00 eura u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-26/2023-60 od 9. siječnja 2026. u dijelu točke IV izreke kojom je tužiteljici dosuđena renta s naslova tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 150,00 eura u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 17.704,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke prvostupanjske presude (točka I izreke) te na ime naknade imovinske štete iznos od 280,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki II izreke prvostupanjske presude (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade dospjele rente za tuđu pomoć iznos od 6.450,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u točki III izreke prvostupanjske presude (točka III izreke), na ime mjesečne rente za tuđu pomoć počevši od 1. ožujka 2023. pa nadalje tako da pojedini mjesečni obrok plati do svakog 5. dana u mjesecu za tekući mjesec iznos od 150,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke) te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.334,65 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VII izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete iznad dosuđenog iznosa neimovinske štete do zatraženog iznosa od 31.704,82 eura sa zatraženim zateznim kamatama, zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 280,00 eura u razdoblju od 14. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 6.450,00 eura u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 8. siječnja 2026. (točka V izreke). Ujedno je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade štete na ime rente za tuđu pomoć u razdoblju od 1. travnja 2023. do 28. veljače 2024. u iznosu od 480,00 eura mjesečno sa zateznim kamatama i za iznos od 330,00 eura mjesečno u razdoblju od 1. ožujka 2024. pa nadalje sa zatraženim zateznim kamatama (točka VI izreke).

2. Presudu u odbijajućem dijelu i to u točki V izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka kojom nije prihvaćen njen zahtjev pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude sukladno navodima žalbe, odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I, II i III izreke i u točkama IV i VII izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže preinačenje pobijane presude sukladno navodima žalbe, odnosno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužena osporava navode žalbe tužiteljice te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika djelomično su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale joj vezano za ozljeđivanje u štetnom događaju 4. veljače 2022.

7. U žalbenom stadiju postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, nije sporno da ne postoji suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik tužiteljici s naslova predmetne štete isplatio iznos od 8.295,18 eura na ime neimovinske štete. Sporna je visina neimovinske i imovinske štete te tijek kamata na dosuđenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu.

8. Suprotno tvrdnjama tuženika, nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju svojom žalbom ukazuje. O odlučnim činjenicama kako postojanju pretpostavki za dosuđivanje novčane naknade tužitelj ici za pretrpljenu štetu tako i za visinu iste pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Obzirom na utvrđenje utemeljeno posebno na utvrđenjima iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof.dr.sc. Dubravka Orlića i prim. HF da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom koštanog nastavka 2. vratnog kralješka, prijelom od 9. do 12. lijevog rebra, prijelom stražnjeg koštanog nastavka od 5. do 12. prsnog kralješka, višeiverni prijelom donjeg dijela trupa lijeve bedrene kosti i prijelome 4. i 5. kosti donožja desnog stopala dok je na je na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2) i potom PTSP-a (F43.1) u primarno psihički vulnerabilne strukture (F41) jer je u okolnostima štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uslijed svega toga joj je narušeno tjelesno i duševno zdravlje, sud prvog stupnja djelomično je prihvatio, a djelomično odbio zahtjev tužitelj ice imajući u vidu sve okolnosti njezinog ozljeđivanja te je utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja joj u smislu odredbe čl. 1100. st. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu ZOO) zbog povrede prava osobnosti pripada u iznosu od 26.000,00 eura te joj kraj po tuženiku nesporno isplaćenog iznosa od 8.295,18 eura dosudio daljnji ukupni iznos od 17.704,82 eura dok je zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu do iznosa od 31.704,82 eura, kao neosnovan, odbio.

10. Neosnovano žalitelji prigovaraju visini dosuđene naknade neimovinske štete kao preniskoj odnosno previsokoj.

11. Naime sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja i straha te cilju kojem služi naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tome je sud imao u vidu karakter i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha i smanjenje životnih aktivnosti (35%), dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja (tužiteljica je rođena **.**.1966., dakle da se radi o osobi srednje dobi kojoj su posljedice štetnog događaja u bitnome otežale svakodnevni život i obavljanje uobičajenih poslova i koja će te posljedice po prirodi stvari trpiti dugo godina), popratne neugodnosti pri liječenju (operacije, snimanja, imobilizacije- fiksatori, potrebe mirovanja, analgetici, posjet psihijatru), manifestacije straha vezane za ishod liječenja.

12. I po ocjeni ovog suda, utvrđeni iznos od 26.000,00 eura, koji iznos, a što navodi tuženik u svojoj žalbi, predstavlja uvećani iznos od onih određenih Okvirnim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2 . u vezi čl. 1046. ZOO) a uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir te u međuvremenu povećane troškove života na koje okolnosti se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužiteljice i tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZOO, na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje.

13. Isto tako suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura na sat te tužiteljici dosudio naknadu imovinske štete s te osnove uzimajući u obzir potreban broj sati tuđe pomoći i njege prema nalazu i mišljenju vještaka kojim obim potrebne tuđe pomoći i njege stranke svojim žalbama niti ne osporavaju kao i da je tužiteljica svakim putovanjem na liječničke preglede ili kontrole iz mjesta stanovanja a na koje se zbog svog zdravstvenog stanja uzrokovanog predmetnim ozljeđivanjem nije mogla sama voziti pretrpjela imovinsku štetu na ime putnih troškova u zatraženom iznosu od 14,00 eura po jednom odlasku liječniku.

14. Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo odredbe čl. 1100. st. 2. i čl. 1089. st. 2. ZOO, kada je prvostupanjski sud tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od ukupno 26.000,00 eura te kraj već isplaćenog iznosa tužiteljici dosudio daljnju naknadu u iznosu od ukupno 17.704,82 eura te za 1350 sati tuđe pomoći zatraženi iznos od 6.450,00 eura kao i mjesečni iznos od 150,00 na ime rente za tuđu pomoć i njegu i s naslova troškova putovanja na liječničke preglede i kontrole iznos od 280,00 eura a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice s tih osnova odbio.

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP -a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa).

16. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na dosuđeni tijek kamata na dosuđene iznose naknade neimovinske štete i žalbeni navodi tuženika o prekoračenju tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici rentu s naslova tuđe pomoći i njege počevši od 1. ožujka 2023. (umjesto pravilno od 1. ožujka 2024. a imajući u vidu da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim je potraživala rentu u razdoblju od 1. travnja 2023. do 28. veljače 2024.).

17. Naime, zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od podnošenja odštetnog zahtjeva jer je to su skladu s odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014), koji se primjenjuje kao lex specialis a kojom je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju 29. lipnja 2022. Stoga se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana odštetnog zahtjeva. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu štete koju je tužiteljica već odštetnim zahtjevom potraživala od tuženika, a visinu koje naknade, s obzirom da tuženik kao pravna osoba koja se bavi osiguranjima koja raspolaže cenzorima koji imaju stručna znanja za procjenu posljedica koje je predmetno povređivanje imalo na zdravlje tužiteljice i kojoj su kao takvoj već u trenutku postavljanja odštetnog zahtjeva s obzirom na priloženu dokumentaciju morale biti poznate posljedice koje je tužiteljica pretrpjela pa posljedično tome i visina pravične novčane naknade, je tuženiku bila odrediva pa se ne može govoriti da bi u zakašnjenju sa isplatom svoje obveze došao tek u trenutku presuđenja kada je, po stavu suda prvog stupnja, određena visina štete koju je tužiteljica po svim osnovama pretrpila štetnim događajem. Kako tuženik tužiteljici nije isplatio zatraženu neimovinsku štetu u cijelosti u mirnom postupku po stavu ovog suda drugog stupnja tužiteljici na cjelokupni iznos dosuđene naknade neimovinske štete pripada pravo na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

18. Imajući u vidu odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužiteljici je valjalo i zatezne kamate na dosuđene iznose imovinske štete priznati od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od datuma kako je to tužiteljica zahtijevala, pa do isplate, a ne kako je to pogrešno sud prvog stupnja dosudio tužiteljici od presuđenja.

19. Nadalje osnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno tužiteljici dosudio rentu s naslova tuđe pomoći i njege s obzirom da joj je ista potrebna i nakon dovršenog liječenja, a koje liječenje je dovršeno 27. veljače 2024. počevši od 1. ožujka 2023. umjesto počevši od 1. ožujka 2024. Kako je tužiteljica u tom dijelu svoju tužbu povukla dosuđujući tužiteljici predmetnu rentu u tom razdoblju (od 1. ožujka 2023. do 1. ožujka 2024.) sud prvog stupnja prekoračio je tužbeni zahtjev a što sadržajno ističe tuženik u svojoj žalbi.

20. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice i tuženika djelomično odbiti kao djelomično neosnovane i prvostupanjsku presudu, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično potvrditi, djelomično iste prihvatiti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o tijeku zateznih kamata te temeljem čl. 369. st. 5. ZPP ukinuti u dijelu kojim je tužiteljici dosuđena renta za razdoblje od 1. ožujka 2023. do 28. veljače 2024. bez vraćanja predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

21. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na g lavnu stvar sa žalbom nije uspjela, a zbog odluke o tijeku kamata nisu nastali posebni troškovi.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je u žalbenom postupku uspio u neznatnom dijelu.

23. Isto tako valjalo je odbiti zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica