Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2403/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Radoš-Kristić, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku- Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-38/2018 od 26. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-38/2018 od 26. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.180,54 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. pa do isplate te u dijelu pod t. III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu od t. I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 12. rujna 2017. pa do 25. ožujka 2026. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih od 12. rujna 2017. pa do 25. ožujka 2026.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-38/2018 od 26. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod t. II. i IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, da roku od 15 dana tužiteljici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 1. 180,54 EUR na ime naknade imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12.09.2017. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022.g., a od 1.siječnja 2023.g. prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 1.travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog i to za iznos od 1. 180,54 EUR na ime naknade imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12.09.2017. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III . Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi troškove vještačenja u iznosu od 271,09 EUR sa zakonskom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plaćanja a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

IV U preostalom dijelu trošak tužiteljice se odbija, kao što se odbija i trošak tuženice.“

2. Protiv dijela navedene presude pod t. II. izreke i IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Protiv dijela navedene presude u dijelu pod t. I. i III. izreke te dijela pod t. IV izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačit i u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice.

5. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer je izreka presude ne proturječi razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP - a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi imovinsku štetu koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 12. rujna 2017. godine .

9. Pošavši od utvrđenja:

- da tužiteljica u tužbi tvrdi da je dana 12. rujna 2017. oko 12,00 sati u [adresa] u [adresa] tj. na parceli [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi između zgrade Financijske agencije i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo je parkirano osobno vozilo marke Renault Megane reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice GA na koje je palo više grana suhog i zapuštenog stabla koje je izraslo na zapuštenom i neodržavanom zemljištu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske i oštetilo osobno vozilo tužiteljice,

- da je oštećena GA odmah po saznanju za nastalu štetu obavijestila policiju o predmetnom štetnom događaju te je policija obavila pregled mjesta događaja i vizualnim pregledom utvrdila nastala oštećenja vozila i to: karoserije iznad desnih prednjih vrata u vidu više udubljenja lima, oštećenje -udubljenje krova iznad suvozačeve strane haube i u potpunosti slomljeno vjetrobransko staklo,

- visina imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju iznosi najmanje 19.308,01 kuna, prema ponudi ovlaštenog Renault servisa u [adresa],

- da je šteta nastala radi neodržavanja zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, obzirom na neredovito održavano stablo zbog svojih dimenzija i položaja u prostoru tj. nagnuto i nadvijeno iznad zemljišta na kojem je bilo parkirano vozilo tužiteljice,

- da se tužiteljica sukladno Zakonu prije podnošenja ove tužbe, obratila tuženiku radi mirnog rješenja spora i predložila nagodbu na način da ako Republika Hrvatska naknadi oštećenoj osnovni iznos štete u iznosu od 19.308,01 kuna najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, oštećena neće potraživati naplatu pripadajućih kamata,

- iz vještva vještaka Vinka Bašića razvidno je da je popravak vozila ekonomski opravdan, a visina štete na vozilu Renault Megane 1,5 DCI sport reg. oznake [registarska oznaka] jednaka je cijeni popravka Vš= CP= 17.789,61 kuna,

- da je iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 26. svibnja 2025. razvidno da prema Ugovoru [broj] između Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Dubrovniku i SOA-E, člankom 1. propisano je što je pružanje usluga i čišćenja i održavanja zelenih površina podrazumijeva: košnja i sakupljanje trave, oblikovanje zelenih površina i rezanje mladih izboja, sakupljanje lišća, granja i odbačenog otpada, odvoz otpada na deponij, čišćenje kanala za odvod oborinskih voda i drugi slični fizički poslovi,

- da budući da se uklanjanje grana i stabala vrši u skladu sa stručnim mišljenjem te zbog specifičnosti posla i tehničke opremljenosti, uklanjanje grana i stabala nije predmet navedenog ugovora,

- da iz dopisa Vrtlara od 29. rujna 2025. godine razvidno je da je dana 24. srpnja 2014. godine Vrtlar d.o.o. Dubrovnik, Điva Natali 7, OIB: 5487679705, koje je zastupala direktorica AA, kao pružatelj usluge i Republika Hrvatska, Sigurnosno obavještajna agencija, Zagreb, Savska cesta 39/1, OIB: 94534817607 koju je po ovlasti ravnatelja zastupao punomoćnik ravnatelja CA, kao naručitelj, sklopili su Ugovor [broj] o pružanju usluga hortikulturnog održavanja i čišćenja okoliša objekta Sigurnosno-obavještajne agencije u Dubrovniku, a da se predmetnim ugovorom pružatelj usluga obvezao obavljati hortikulturno održavanje i čišćenje okoliša objekta naručitelja u Dubrovniku, sukladno jediničnim cijenama navedenim u ponudi pružatelja usluga broj: 276/14 od 26. lipnja 2014., a koja je sastavni dio Ugovora,

- da iz ugovora Vrtlara i RH je razvidno da se pružatelj usluga obvezuje obavljati hortikulturno održavanje i čišćenje okoliša objekta naručitelja u Dubrovniku, sukladno jediničnim cijenama navedenima u ponudi pružatelja usluga broj: 276/14 od 26. lipnja 2014., koja je sastavni dio ovog ugovora, a da se Ugovor sklapa na jednu godinu,

- da iz ugovora Vrtlara i RH SOA razvidno je da je predmet ugovora uređenje okoliša naručitelja u skladu s ponudom od 10 rujna 2020., datum potpisa je 30. rujna 2020. u privitku je zapisnik o uvođenju pružatelja usluge u posao i to 5 . listopada 2020. u kojem stoji da pregledom nisu uočeni nikakvi nedostatci ili odstupanje koji bi utjecali na kvalitetu i rok izvođenja ugovorenih radova, a pružatelj usluge se obvezuje radove izvršiti sukladno navedenom Ugovoru,

- da je iz vlastovnice u spisu razvidno da je na nekretnini 485/4 uknjižen tuženik,

- da je iz fotografija u spisu – crno bijele- razvidno stanje slomljenog vozila – dostavljeno uz tužbu,

- da iz prijave i zahtjeva za naknadu štete razvidno je da isto prijavljuje tužiteljica upravo za navedeni događaj i navedeno vozilo svom osiguravajućem društvu,

- da iz potvrde PP Dubrovnik razvidno je da je 12 rujna 2017. prijavila štetu za navedeni događaj, prijavu potpisuje načelnik postaje,

- da je iz ponude G razvidan iznos – procjena štete – 19.308,01 kn,

- da iz preslika prometne dozvole razvidno je da je tužiteljica vlasnica predmetnog vozila,

- da je iz zahtjeva za mirno rješenje spora razvidno da tužiteljica istog podnosi dana 22. studenog 2017.,

to sud prvog stupnja zaključuje da

- da je stablo palo sa zemljišta vlasništvo tuženika, dakle da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije; da iako tuženik ističe da je parkirano vozilo na čestici Grada Dubrovnika, bitno je da je u postupku nesporno utvrđeno na temelju svih provedenih dokaza, i saslušanja svjedoka, da je stablo bilo na čestici koje je vlasnik tuženik,

- da je neprijeporno je da je tužiteljica bila nepropisno parkirana, dakle na mjestu koje nije ocrtano za parking, niti na mjestu gdje se parkiraju korisnici FINE na kratko vrijeme,

- da svjedoci koji su saslušani govore o katastrofalnom vremenu tih dana, kada su padale jake kiše,

- da se najprije tuženik poziva na to da je za održavanje predmetnog zemljišta bio nadležan Vrtlar, čemu se tužiteljica protivi, međutim tu je prigovor tuženika neosnovan, jer je Vrtlar sklopio Ugovor sa RH SOA ali za razdoblje od samo jednu godina a dan sklapanja Ugovora je 24 srpanj 2014. te ponovno je Vrtlar sklopio Ugovor sa SOA i tek 24 rujna 2020. pa time u utuženom razdoblju za navedeno održavanje zemljišta nije bio nadležan Vrtlar te je time neosnovan je prigovor tužen ika da bi bio odgovoran Vrtlar,

-da iz dopisa Zatvora u Dubrovniku jasno je razvidno da prema Ugovoru AN-1- 07-B/13-14 između Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Dubrovniku i SOA-E, člankom 1. propisano je što spada u navedene poslove, uklanjanje grana i stabala vrši se u skladu sa stručnim mišljenjem te zbog specifičnosti posla i tehničke opremljenosti, uklanjanje grana i stabala nije predmet navedenog ugovora te time niti djelatnost uklanjanja grana i stabala nije spadala u predmet ugovora niti u rad zatvorenika,

- da iz navedenog proizlazi da je za ovu štetu upravo odgovorna RH na čijem je zemljištu predmetno stablo što je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom na vozilu tužiteljice,

- da navodi tuženika da stablo nije bilo suho i zapuštano, nego zeleno i uredno održavano, što pokušava dokazati fotodokumentacijom nisu prihvaćeni jer iz istih slika nije razvidna niti boja niti održavanost stabala, niti da ne bi bila suha i zapuštana, a svjedoci koji tuda svakodnevno prolaze iskazuju upravo suprotno,

- da iz fotografije u spisu razvidno je da je navedenog dana uslijed jakog nevremena puknuta grana oštetila automobil, a upravo se radi o slučaju automobila tužiteljice,

- da sud prvog stupnja smatra da tuženik pravilom o teretu dokaza nije uspio dokazati da bi stabla bila održavana,

- da iako je bilo orkansko nevrijeme prvostupanjski sud smatra da se ne može reći da je to viša sila koja oslobađa tuženika odgovornosti, jer orkansko nevrijeme nije nepredvidivi uzrok koji se nalazio izvan svari a koji se nije mogao spriječiti ili otkloni ti jer prema sudskoj praksi viša sila nije niti nevrijeme s udarom groma koji je izazvao previsok napon viša sila nije pad stabla na automobil u vožnji, a da bi neki događaj bio viša sila potrebno je da je nepredvidiv izvanredan,

- stoga da vjetar i kiša olujne jačine ne predstavlja višu silu već prirodni fenomen koji se može predvidjeti, pogotovo što je vjetar i kiša na ovom podneblju uobičajena na ovom području te je tuženik trebao na istu računati kada je imao voditi računa o ovom prostoru kojega je dužan urediti,

- da je vlasnik zemljišta držao stabla urednim i ne zapuštenim do nesreće ne bi niti došlo,

- da je ovdje jasno utvrđeno da se radi o starom i dotrajalom stablu sa kojeg su visile grane,

- da o pitanju doprinosa tužiteljice zbog parkiranja na mjestu koje nije predviđeno za parking, sud prvog stupnja zaključuje na temelju rezultata provedenog postupka da je doprinos tužiteljice u navedenoj šteti, nepropisnim parkiranjem i to upravo ispod navedenog stabla kako to i svjedoci iskazuju, 50 posto; naime sama tužiteljica je navela da je parkirala na mjesto koje nije iscrtano za parking, ispod stabla kako su to i naveli svjedoci , dakle nepropisno je bila parkirana, pa da je takvo njezino parkiranje doprinos šteti 50 posto,

- visinu štete sud je utvrdio sukladno vještvu prometnog vještaka na kojeg nije bilo primjedbi te od ukupnog iznosa odbio iznos od 50 posto,

to sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 1063, 1046. i 1067. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24) odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane presude.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga stranke svojim žalbenim navodima nisu uspjele dovesti u sumnju.

11. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir iskaze svjedoka zaposlenika FINE i potvrdu o prijavljenom štetnom događaju te da je uslijed toga došlo do pogrešnih zaključaka u pogledu činjeničnog stanja iako je u dokaznom postupku utvrđeno da je stara debela grana pala sa starog i zapuštenog stabla u vlasništvu tuženika na automobil tužiteljice te da se stoga radi o opasnoj stvari. Nadalje, tužiteljica smatra da je parkirala automobil na dozvoljenom mjestu, iako ono nije iscrtano kao parkirno mjesto pa da stoga nema doprinosa tužiteljice nastanku štete.

12. Suprotno tim navodima sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje, tj. da je do štete došlo uslijed pada neodržavanog stabla u vlasništvu tuženika te da ono zbog svojih svojstava predstavlja opasnu stvar.

13. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i doprinos tužiteljice nastanku štete sukladno čl. 1092. ZOO-a. Naime, neprijeporno je da je tužiteljica parkirala vozilo na neoznačenom mjestu za parkiranje ispod starog neodržavanog stabla kojem su grane visile prema iskazima svjedoka. Tužiteljica pogrešno smatra da samim time što na tom mjestu nema znaka zabrane parkiranja to znači da je ono dozvoljeno. Sud prvog stupnja proveo je sve dokaze predložene po strankama. Tužiteljica nije dokazala da je vozilo bilo parkirano u skladu s odredbama 80., 82. i 84. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br., 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15) te da je uslijed toga unatoč ne iscrtanog parkirnog mjesta ono bilo pravilno parkirano i time da nema doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja. Doprinos tužiteljice sud je pravilno ocijenio s 50% jer je znala da parkira na neoznačenom mjestu ispod starog, suhog i neodržavanog stabla, a nije joj mogla biti nepoznata činjenica postojanja vremenskih prilika koje mogu dovesti do štetnih posljedica.

14. Tuženik u bitnom osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je uzrok štetnih posljedica njegovo neodržavanje stabla koje je palo na automobil tužiteljice tvrdeći da je ono održavano, a ne zapušteno i neodržavano pozivajući se pri tome na postojanje više ugovora koji postoje u spisu predmeta. Nadalje, smatra da je sud prvog stupnja pogrešno poklonio vjeru svjedocima zaposlenicima FINE jer su oni poznanici tužiteljice i stoga pristrani. Navedene tvrdnje ne mogu se prihvatiti.

15. Naime iz potvrde MUP-a od 13. rujna 2017. proizlazi da su policijski službenici PP Dubrovnik pregledom mjesta događaja utvrdili „da je uslijed jakog vjetra i kiše došlo do puknuća više grana suhog stabla…“. Iskazi svjedoka u skladu su s tim utvrđenjima. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je stablo bilo održavano, a priložene fotografije su izrazito loše kvalitete i ne onemogućavaju utvrđenje te činjenice, a nije niti dokazano da bi se u ovom slučaju radilo o višoj sili tj., da je nevreme bilo takvog intenziteta da bi i uz uredno održavanje stabla, odnosno čak i da je ono bilo mlado i zdravo, došlo do štetnih posljedica. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja jer tuženik nije dokazao niti postojanje više sile kao uzroka štetnih posljedica, a niti pravilnost održavanja stabla u svojem vlasništvu čiji pad je štetu prouzročio.

16. Tuženik nadalje tvrdi da je za štetu isključivo odgovorna tužiteljica obzirom da je parkirala vozilo na neoznačenom mjestu za parkiranje, ali niti on nije dokazao je li to parkiranje bilo u skladu s odredbama ZSPC-a ili ne.

17. Međutim, kako je visina štete utvrđena provedenim vještačenjem, to tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata tekućih od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. i 1090. ZOO-a.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita i u skladu s odredbama čl. 154. st. 4. i 156. st. 1. ZPP-a, time da stranke određeno niti ne prigovaraju odluci o troškovima postupka, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

19. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice pa je odlučeno kao pod t. IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević