Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1760/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Texo gradnja d.o.o. iz Mlina, Kupari 18a, OIB:72846023466, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-622/2018 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-622/2018 od 8. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suđeno je:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika, Vukovarska 19 poslovni broj Ovrv-1281/2018 od 21. lipnja 2018. te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju iznos od 4.742,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20.travnja 2014. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.prosinca 2023., a od 30.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, te u dijelu kojim se nalaže tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 376,16 EUR i odbija tužbeni zahtjev.
II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.656,33 EUR.“
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP). Predlaže da ovoj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.
5. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju građevinskih radova i da je predmet ugovora izvođenje radova na stambenoj građevini u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to betonskih, armirano-betonskih, armiračkih, zidarskih i izolaterskih radova po količinama i jediničnim cijenama iz stavaka troškovnika koji je sastavni dio ugovora i da je u čl. 2 . ugovoreno da troškove izvedenih radova na suterenu i prizemlju objekta snosi naručitelj ZĐ a troškove svih izvedenih radova na katu i potkrovlju snosi naručitelj RĐ dok troškove svih ostalih radova (zajedničke stavke) snose naručitelji ZĐ i RĐ na način da svaki od naručitelja snosi polovicu troška.
6. U postupku je sporno je li tuženik dužan platiti utuženo dugovanje temeljem V. privremene situacije obzirom da ista glasi na RĐ i tuženika SĐ odnosno koji radovi su obuhvaćeni navedenom privremenom situacijom.
7. Tijekom provedenog postupka sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:
- da iz čl. 6 predmetnog ugovora proizlazi da će se obračun izvršenih radova izvršiti na temelju stvarno izvedenih količina utvrđenih i ovjerenih u građevinskoj knjizi uz primjenu jediničnih cijena iz ugovorenog troškovnika i to na temelju privremenih mjesečnih i okončane situacije ovjerenih od strane naručitelja s tim da će izvođač dostaviti privremenu situaciju do 30. u tekućem mjesecu za radove obavljene u istom mjesecu a naručitelj će uredno ispostavljenu situaciju ovjeriti u roku od 7 dana od dana primitka situacije kao i da se okončana situacija ispostavlja po izvršenoj primopredaji ugovorenih radova uz utvrđivanje primjerenog roka otklanjanja eventualnih nedostataka i da će se plaćanje situacije izvršiti u korist žiro računa Izvođača u roku od 10 dana od dostave naručitelju privremene ili okončane situacije,
- da iz kartica komitenta na ime tuženika SĐ i RĐ proizlazi da isti duguju iznos od 110.602,36 kuna na dan 1.siječnja 2015.,
- da je navedeni dug umanjen za iznos od 29.793,73 kuna na dan 23.rujna 2016. te za iznos od 45.075,10 kuna na dan 9.siječnja 2017. i da iznos dugovanja na dan 1.siječnja 2018. iznosi 35.733,53 kuna,
- da je tijekom postupka punomoćnik tuženika osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da ne postoje nikakvi radovi koje je tužitelj izveo a da nisu plaćeni i da nije jasno zašto je tuženik tužen za tih 35.000,00 kuna,
- da su se situacije izdavale sukladno završenim katovima a da je račune po prvoj i drugoj situaciji uredno i platio što je potvrdila i njegova supruga, svjedokinja AĐ u svom iskazu dok je zakonski zastupnik tužitelja DĐ iskazao da je zadnja situacija djelomično plaćena i da se iz građevinske knjige i dodatnih priloga toj situaciji može vidjeti na što se odnosi kao i da su s obzirom na postojanje više investitora situacije izdavane skupno i da se plaćalo po situacijama,
- da su to ZĐ i RĐ između sebe dogovarali i da je tužio samo SĐ jer je pregledom konto kartica proizlazilo da je RĐ platila svoj dio po zadnjoj situaciji, a da ZĐ nije,
- da se ne može točno izjasniti u kojem omjeru su plaćali svaku situaciju, da li se tu radilo od 40 ili 50% međutim pregledom tih konto kartica je utvrdio da ZĐ nije platio,
- da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj izvršio radove na koje se obvezao predmetnim ugovorom što je potvrdio i svjedok VĐ kao nadzorni inženjer koji je iskazao da kad nadzor potpiše situaciju i knjigu da to znači da su radovi izvršeni u cijelosti i bez nedostataka i da je nakon završetka prve faze obavijestio izvođače i investitore o potrebi primopredaje radova obzirom da je izvođač završio sve radove prema ugovorenom troškovniku i napravio okončanu situaciju dok je utvrđeno da nije izvršena primopredaja radova odnosno da nije sastavljen zapisnik o primopredaji iako je odmah nakon završetka radova izvođač dužan obavijestiti naručitelja da su radovi koji su predmet ugovora završeni te su naručitelj i izvođač dužni bez odgode pristupiti primopredaji i konačnom obračunu,
- da u odnosu na radove koji su obračunati u V. situaciji svjedok PĐ je iskazivao da su se isti odnosili na izvedene pregradne zidove od opeke i potporne zidove okoliša,
- da iz nalaza i mišljenja te iskaza vještaka proizlazi da su izvedeni svi radovi koji su navedeni u V. situaciji, međutim nije se mogao izjasniti da li su u zadnjoj situaciji precizirani radovi koji su kronološki bili najkasniji, odnosno prate li radovi dinamiku stvarno izvedenih radova na terenu; iskazao je da se ne može 100% izjasniti jer bi zakonski trebalo biti tako međutim u stvarnosti to bude drugačije, da zakon a i sam ugovor uvjetuju izdavanje mjesečnih situacija – računa i da nije u mogućnosti dat i precizan odgovor jer mu nije bio dostavljen građevinski dnevnik obzirom da u građevinskom dnevniku je obavezno upisivanje svakodnevnih radova koji se izvode; da iz pripatka računa i pripadajućeg troškovnika ne može iskazati kada je koji rad i u kojoj količini izveden već samo da je izveden u određenoj količini,
- da dopunski saslušan vještak na ročištu 12. lipnja 2025. iskazao je da se temeljem pregledane dokumentacije ne može očitovati koliki se iznos odnosi na suteren i prizemlje a niti da može definirati točno koji su radovi sadržani u petoj situaciji jer se privremene situacije obračunavaju kao kumulativa izvedenih radova u prethodnom razdoblju a financijska vrijednost računa je razlika između prethodno naplaćene privremene situacije i u međuvremenu ovjerene količine u građevinsko j knjizi; da bi po pravilima trebalo početkom svakog mjeseca izdavati račun za prethodno mjesečno razdoblje i za radnje koje su stvarno obavljene ali je životno da nitko ne izdaje račun kako se izvode radovi kao i da su u predmetnom slučaju radovi trajali duže i računi nisu izdavani mjesečno nego je izdano ukupno 5 računa i da ne zna je li plaćeno ili nije po njima,
- da izvođač radova ima pravo zahtijevati od investitora naknadu za izvedene radove na osnovi privremenih situacija,
- da iako je V. privremenu situaciju br 17/TEXO/1 koja se odnosi na radove izvršene u mjesecu veljači 2014. zaključno s 3. ožujka 2014. na građevinskom objektu stambena građevina u [adresa] sa datumom izdavanja od 19.ožujka 2014. i datumom dospijeća 10 dana od datuma na iznos od 186.972,36 kuna, potpisao od strane zz tužitelja ČĐ i PĐ, zaposlenik tužitelja koji je situaciju sastavio i nadzorni inženjer VĐ kraj čijeg je potpisa kemijskom olovkom napisan datum 9.travnja 2014. koji je svojim potpisom potvrdio da su izvršeni svi radovi koji su obuhvaćeni navedenom privremenom situacijom te iako naručitelji RĐ i tuženik ZĐ nisu potpisali predmetnu V.privremenu situaciju prema uzanci 65. PUG ovjeravanje situacije od naručioca nije uvjet za plaćanje na temelju situacije,
- da je tuženik osporavao i osnov i visinu utuženog dugovanja a kartica komitenta glasi na RĐ i tuženika SĐ,
- da u odnosu na prigovor zastare, isti je neosnovan iz razloga što je prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi podnesen 21. lipnja 2018. dok je dospijeće predmetne tražbine 19.travnja 2014. te nije protekao rok sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO),
- da u odnosu na prigovor punomoćnika tuženika za dopuštanjem uvođenja građevinske knjige i dnevnika protivno odredbama ZPP-a isti je prigovor neosnovan uzimajući u obzir da je odredom članka 259.st.2. ZPP-a propisano da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka a kako je vještak na očevidu održanom 17. lipnja 2020. iskazao da su mu građevinska knjiga i glavni projekt ili dio projekta potrebni kako bi kvalitetno izradio nalaz i mišljenje pa je sud dozvolio da se isti pribave za potrebe izrade nalaza i mišljenja,
to je sud o postojanju te činjenice prosuđivao u smislu odredbe čl. 221 a ZPP -a primjenom pravila o teretu dokazivanja pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
8. Žalbeni navodi tužitelja da su naručitelji solidarni dužnici nisu osnovani jer su stranke međusobno ugovorile koja će snositi troškove izvođenja radova po pojedinim etažama, a koje će snositi u razmjernim dijelovima. Pri tome je i sam tužitelj naveo da je naručiteljica RĐ svoj dio naručenih radova i isplatila te je stoga utužen samo tuženik kao drugi naručitelj.
9. Sud je osnovano poklonio vjeru nalazu i mišljenju građevinskog vještaka koji nije imao na raspolaganju građevinski dnevnik uslijed čega nije niti mogao utvrditi tko je stvarni dužnik i kojih stavaka, obzirom to iz građevinske knjige i sporne privremene V. situacije nije vidljivo.
10. Činjenica da je tuženik dobrovoljno isplatio dio radova obuhvaćenih V. privremenom situacijom ne može se tumačiti u kontekstu odredaba o priznanju duga, jer plaćanjem dijela iznosa koje je tuženik smatrao nespornim ne znači da je takvim plaćanjem priznao osnov i visinu iznosa V. privremene situacije u cijelosti.
11. Stoga je sud prvog stupnja pobijanom presudom pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik dužan platiti utuženi iznos.
12. Pravilna je odluka o troškovima postupka time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
13. Slijedom iznesenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP -a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
