Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2176/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-718/2022-22 od 17. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-718/2022-22 od 17. ožujka 2026. pod točkama III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-718/2022-22 od 17. ožujka 2026. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] od **.**.2005.., u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja je označena u dijelu toč. 1. i 7. označenog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 6.935,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do a od 01. kolovoza 2015.g.pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sukladno čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 115/22, 156/22 i 155/23, a koja teče:

- na iznos od 5,93 EUR od 12.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,75 EUR od 12.02.2009.. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,92 EUR od 12.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,09 EUR od 12.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,61 EUR od 12.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR od 12.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,35 EUR od 12.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,19 EURod 12.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,54 EUR od 12.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,64 EUR od 12.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,09 EUR od 12.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,86 EUR od 12.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,51 EUR od 12.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,42 EUR od 12.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,72 EUR od 12.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,53 EUR od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,10 EUR od 12.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,07 EUR od 12.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,63 EUR od 12.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,08 EUR od 12.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,60 EUR od 12.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,18 EUR od 12.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,53 EUR od 12.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,58 EUR od 12.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,91 EUR od 12.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,62 EUR od 12.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,21 EUR od 12.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,31 EUR od 12.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,98 EUR od 12.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,16 EUR od 12.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,57 EUR od 12.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,46 EUR od 12.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,04 EUR od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,06 EUR od 12.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od 12.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,87 EUR od 12.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 80,41 EUR od 12.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,88 EUR od 12.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 83,87 EUR od 12.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,21 EUR od 12.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,15 EUR od 12.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,40 EUR od 12.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 79,92 EUR od 12.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,93 EUR od 12.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.829,15 EUR od 06.12.2012. godine pa do isplate.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] od **.**.2005.., u dijelu u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, a koja je označena u članku 10. označenog Ugovora, te odredba članka 5. Dodatka ugovora o kreditu broj 9010870278 od 29.05.2008.

IV. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 359,59 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kamatom po stopi koja se za razdoblje od 11.kolovoza 2006.g.pa do 31.prosinca 2007.g. određuje prema Uredbi o visini stopa zatezne kamate, a od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do a od 01. kolovoza 2015.g.pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sukladno čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 115/22, 156/22 i 155/23, a koja teče:

- na iznos od 145,33 EUR od 28.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 214,26 EUR od 06.12.2012. godine pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude pod točkama III., IV. i V. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, vraćanje nezakonito isplaćenog iznosa, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 30. prosinca 2005. Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 61.878,00 CHF, na rok otplate od 240 mjeseci;

-dana 29. svibnja 2008. stranke su zaključile i dodatak tom ugovoru u kojem su izmijenile neke ugovorne odredbe

-u točci 10. ugovora ugovorena je jednokratna naknada za prijevremenu otplatu kredita, a u točki 5. dodatka ugovoru ugovoreno je kako ta naknada iznosi 1,50 % od iznosa kredita, pa kako je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, s ove osnove je platio tuženiku ukupno 359,59 eura;

-tuženik je povrijedio prava tužitelja kao korisnika kredita kad je u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštenu ugovornu odredbu o takozvanoj "izlaznoj naknadi" od 1,50 %, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247., čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328. i čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 3., čl. 81., čl. 82 i čl. 87. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 3., čl. 96., čl. 97. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/2009, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, dalje: ZZP/07), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U obrazloženju prvostupanjske presude sud prvog stupnja , kad govori o spornoj odredbi ugovora, navodi: „Takva odredba također je suprotna članku 1024. Zakona o obveznim odnosima. Isto tako sudska praksa je zauzela stava da banka nema pravo ugovarati naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Općim uvjetima banke, te postoji već niz pravomoćnih presuda u kojima je utvrđeno da banka ni u kojem slučaju ne smije ugovarati izlaznu naknadu odnosno nekakvu taksu ili unaprijed utvrđenu štetu koja nastaje zbog prijevremene otplate kredita. Tužitelj ističe da je predmetne ugovore prethodno pripremio tuženik, odnosno radi se o tipskom ugovoru te je očito da se o tome nije pojedinačno pregovaralo, a niti je to tužitelj mogao utjecati na iste. Stoga je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača-tužitelja, dakle radi se o nepoštenim odredbama koje su sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03 i 270. ZOO ništetne.“

11. Ovaj viši sud prihvaća gornja utvrđenja i pravne stavove kao pravilne.

12. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučivao o takozvanoj ulaznoj naknadi ugovorenoj u čl. 10. ugovora i čl. 5. dodatka ugovoru. Nesporno je kako je ista ugovorena i kako je tužiteljica s ove osnove platila tuženiku ukupno 359,59 eura. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje kako je ova klauzula neodređena, kako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača te je ništetna po čl. 270. st. 1. ZOO i čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 1. i čl. 82. alineja 3. ZZP/03. Ovaj viši sud prihvaća izloženo pravno shvaćanje koje žalitelj svojim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju. Neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača je dokazana i lako uočljiva jer je tužitelj platila za uslugu tuženika više no što je trebao.

13. Na žalbeni navod tuženika valja odgovoriti kako opisanu neravnotežu i ovaj viši sud smatra znatnom.

14. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). S druge strane, proizlazi da je tužitelj pristupio u poslovnicu tuženice te je pročitao prijedlog ugovora koji je sadržavao i odredbu o predmetnoj naknadi, što upućuje na to da je tužitelj prije sklapanja ugovora o kreditu imao informaciju o obvezi plaćanja predmetne naknade i da je mogao razumno izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita), ali ne i o njenoj krajnjoj svrsi.

15. Sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za prijevremenu otplatu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir i jeli odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, a sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 u svezi odredbi čl. 83. i 84. ZZP/03. Istovjetno shvaćanje je zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.

16. Nije osnovan žalbeni razlog kako zahtjev za naknadom s osnova ulazne naknade preuranjen i nedopušten u smislu čl. 215. st. 1. ZOO i čl. 186.c st. 2. ZPP.. Ovdje vrijede opći propisi o posljedici ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO, dakle o obvezi vraćanja svega što je druga strana primila na temelju takvog ugovora, a ta obveza nastaje, u konkretnom slučaju, već u času kad je tužiteljica platila ulaznu naknadu tuženoj banci, dakle 21. travnja 2008. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su -IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. odnosi se na produljeno trajanje zastare te obveze, ne na njenu dospjelost.

17. Nesavjesnost tuženika proizlazi iz okolnosti što je tuženik visoko specijalizirani stručnjak za poslove ove vrste, a koji spadaju u samo središte njegove poslovne djelatnosti, zbog čega mu je bila poznata, odnosno nije mu mogla biti nepoznata, činjenica o znatnoj neravnoteži koju uzrokuje predmetna ništetna odredba o ulaznoj naknadi.

18. Žalbeni razlog tuženika kako sud nije pravilno utvrdio činjenicu da se ovdje radi o formularnom (tipskom) ugovoru također nije osnovan. Naime, sud je prvog stupnja prihvatio iskaz tužitelja kog je ocijenio uvjerljivim, pa na temelju njega utvrdio činjenicu o tome kako su sporne odredbe čl. 10. ugovora i čl. 5. dodatka tom ugovoru „odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.“ Tuženik nije ni ponudio dokaze koji bi ukazivali da tome nije tako.

19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka. Kako je tužitelj uspio u parnici tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi sav potreban troška postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT).

20. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama III., IV. i V. izreke.

21. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević