Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1329/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, član ice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ROJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gordana Vuković i Krešimir Vuković u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1a, protiv I. tuženika EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Aniti Benutić, odvjetnici u Trogiru, Lucićeva 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2403/2025-7 od 30. siječnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2403/2025-7 od 30. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženicima solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 15.620,00 EUR (slovima: petnaest tisuća šest stotina dvadeset eura) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31.svibnja 2005. po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007., a od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2.Zkona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 13.062,13 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 13.062,13 eura, a do zatraženog iznosa od 16.438,84 eura.“

2. Tuženici su podnijeli žalbu protiv točaka I. i II. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženicima.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda i rješenje sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

5. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženici solidarno isplate iznos od 15.620,00 EUR. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su na temelju predugovora o kupoprodaji sklopljenog 23. svibnja 2005. tuženicima uplatili utuženi iznos.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- da su tužitelji kao kupci 23. svibnja 2005. sklopili Kupoprodajni predugovor (dalje u tekstu: predugovor) s tvrtkom Janaso d.o.o. i [obrt] (dalje: ZO Prestige) zastupanom po direktoru EO

(ovdje I. tuženiku), kao prodavateljima,

- da je predmet navedenog predugovora bila kupnja stana u stambenom objektu koji će tek biti izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to na prvom katu, stan označen brojem 4, površine 68,10 m2, i kupnja jednog garažnog mjesta, i to za po 1⁄2 dijela na ime tužitelja pod 1. i pod 2.,

- da je predugovorom ugovorena kupoprodajna cijena stana i garažnog mjesta u iznosu od 110.555,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, u koju cijenu je uključen PDV,

- da su se kupci obvezali isplatiti kupoprodajnu cijenu u više obroka i to 34.000,00 EUR u roku od 7 dana od potpisa predugovora, od čega iznos od 25.000,00 EUR na račun tvrtke Janaso d.o.o., a iznos od 9.000,00 EUR na račun ZO Prestige, zatim 44.000,00 EUR u roku od 15 dana od kada prodavatelj uputi pismenu obavijest kupcima da su predmetni stanovi završeni u rochbauch stilu, time da se dio od 6.620,00 EUR ima isplatiti na račun ZO Prestige, a preostali dio na račun tvrtke Janaso d.o.o.,

- da je isplata posljednje rate od 32.555,00 EUR predviđena u trenutku potpisa glavnog kupoprodajnog ugovora, koje se stranke obvezuju sklopiti najkasnije do 31. lipnja 2006.,

- da su prema članku 7. predugovora stranke suglasne da dio ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 11.055,00 EUR predstavlja kaparu,

- da je prema članku 8. predugovora rok za predaju stana i garažnog mjesta u posjed tužiteljima kao kupcima je najkasnije do 31. lipnja 2006.,

- da se prodavatelj obvezuje nakon zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora dati kupcima tabularnu izjavu radi upisa njihovog prava vlasništava u zemljišnu knjigu,

- da je prema izvatku od 13. veljače 2009. kao vlasnik stana na prvom katu označen brojem 4, sagrađenog u zgradi na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana tvrtka Janaso d.o.o. za cijelo, te je na tom etažnom dijelu upisano založno pravo u korist Hypo- Leasing Kroatien d.o.o.,

- da je nad Janaso d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: St- 97/2011 od 24. listopada 2011. otvoren stečajni postupak, je tužitelj u odnosu na tuženika Janaso d.o.o. podneskom od 9. ožujka 2015. povukao tužbu,

- da su 27. ožujka 2018. sklopili kupoprodajni ugovor, s jedne strane Janaso d.o.o. u stečaju, zastupan po stečajnoj upraviteljici ZO kao prodavatelj, a s druge strane kao kupac D. M. MATJASEC d.o.o., zastupan po direktoru i članu uprave ovdje II. tužiteljici, predmet kojeg ugovora je stan na prvom katu označen brojem 4, ukupne površine 64,84 m2 koji stan je poseban dio nekretnine neraskidivo povezan sa suvlasničkim dijelom od 1959/13773 idealna dijela zgrade i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je navedeni stan opterećen založnim pravom u korist Hypo -Leasing Kroatien d.o.o., da stečajni postupak nad prodavateljem nije pravomoćno dovršen,

- da su svi ugovaratelji i pravni slijednik Hypo -Leasing Kroatien d.o.o. i to Heta Asset Reslolution Hrvatska d.o.o. sklopili sporazum o uređenju međusobnih odnosa dana 23. studenog 2015., kojim su regulirali svoja prava i obveze u pogledu predmetnog stana, tako da po sporazumu dio neisplaćene kupoprodajne cijene u iznosu od 39.344,40 EUR se izravno isplaćuje vjerovniku Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o., dok se preostali iznos od 4.371,60 EUR isplaćuje prodavatelju, koji je već izdao kupcu važeći R1 račun 2. lipnja 2011., čime je izvršena i obveza po osnovi poreza na promet nekretnina, da stečajni upravitelj ima ovlaštenje skupštine vjerovnika za sklapanje navedenog kupoprodajnog ugovora, te da se prodavatelj obvezuje kupcu osigurati jednu natkrivenu i označeno parkirno mjesto na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ispred objekta oznake G8,

- člankom 2. navedenog kupoprodajnog ugovora stranke su suglasno potvrdile da je kupac na ime kupoprodaje stana pored već uplaćenih 62.201,19 EUR/468.654,89 kn prodavatelju isplatio, temeljem sporazuma, 4.371,60 EUR, a vjerovniku ovih Heta Asset Resolution Hrvatska d.o.o. iznos od 39.344,40 EUR, čime se prodavatelj smatra u cijelosti namiren, i kupac nema daljnjih potraživanja, dok je člankom 4. navedenog ugovora prodavatelj je dao tabularnu izjavu kupcu radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

- da je prema izvatku iz zemljišne knjige od 16. ožujka 2023. kao vlasnik predmetnog stana na prvom katu označenog brojem 4. sagrađenog u zgradi na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana tvrtka D.M. MATJASEC d.o.o. u vlasništvu II. tužiteljice,

- da je predmetni kupoprodajni predugovor između trgovačkog društva Janaso d.o.o., ZO Prestige i tužitelja pripremio odvjetnik tuženika, te su temelju tog predugovora tužitelji prvu uplatu u ukupnom iznosu od 34.000,00 eur uplatili na način da su dio iznosa od 25.000,00 eur uplatili na račun Janaso d.o.o. a dio od 9.000,00 eur na račun ZO Prestige, dok su drugu uplatu u iznosu od 44.000,00 eur uplatili na način da su dio od 6.620,00 uplatili na račun ZO Prestige a ostali dio na iznos na račun Janaso d.o.o.,

- da su tužitelji nakon izvršenih uplata na račune Janaso d.o.o. i ZO Prestige slali Janaso d.o.o. nacrte glavnog ugovora i to zadnji put 17. rujna 2010., međutim da nije došlo do sklapanja glavnog ugovora koji je trebao biti sklopljen 31. lipnja 2006. istovremeno kada je trebala biti izvršena primopredaja nekretnine od strane prodavatelja,

- da prodavatelji nisu do naknadno ostavljenog roka od 17. rujna 2010. izvršili svoju ugovornu obvezu i predali tužiteljima u posjed nekretninu koja je predmet predugovora, te nije došlo do sklapanja glavnog ugovora,

- da iznosi uplaćeni na račun ZO Prestige nisu vraćeni tužiteljima, niti su im uračunati u kupoprodajnu cijenu kod sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. ožujka 2018. jer ZO Prestige iznose primljene od tužitelja nikada nije prebacio na račun Janaso d.o.o.

8. Utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tuženici u žalbi prvenstveno iznose vlastitu ocjenu izvedenih dokaza u bitnom ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da predmetni predugovor nije raskinut jer tuženicima nije ostavljen dodatni rok za ispunjenje predugovora nego je naknadni rok za ispunjenje ostavljen društvu Janaso d.o.o., te da rok za ispunjenje nije bio bitan sastojak predugovora. Tuženici su u predugovoru bili navedeni kao prodavatelji zajedno s Janaso d.o.o. te su bili u obvezi u obvezi ispuniti svoju ugovornu obvezu do 31. lipnja 2006. i predati tužiteljima kao kupcima nekretninu koja je predmet predugovora u posjed i istovremeno sklopiti glavni ugovor. Kako prodavatelji nisu ispunili svoju obvezu u ugovorenom roku, ni nakon što su tužitelji naknadno ostavili prodavateljima rok za ispunjenje i sklapanje glavnog ugovora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je predmetni predugovor raskinut, neovisno od okolnosti što su tužitelji kontaktirali s Janaso d.o.o. a ne sa tuženicima.

10. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da su tužitelji kao kupci s jedne strane sklopili predmetni predugovor s ovdje tuženicima i Janaso d.o.o. kao prodavateljima s druge strane, te da su tužitelji sukladno sklopljenom predugovoru dio ugovorenih iznosa uplatili na račun Janaso d.o.o. dok su utuženi iznos uplatili na račun ZO Prestige. Kako prodavatelji nisu tužiteljima predali predmet kupoprodajnog ugovora do ugovorenog roka 31. lipnja 2006., a niti nakon naknadno ostavljenog roka sve do 17. rujna 2010., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se predugovor smatra raskinutim 17. rujna 2010., na temelju odredbe članka 125. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 u daljem tekstu ZOO).

11. Neosnovano žalitelji tvrde da su tužitelji u stečajnom postupku sa stečajnim upraviteljem postigli nagodbu da se nekretnina koja je predmet predugovora od 23. svibnja 2005. prenese u vlasništvo tužitelja, uz uračunavanje dijela utuženog potraživanja u kupoprodajnu cijenu.

12. Iz rezultata dokaznog postupka i iskaza svjedokinje ZO, stečajne upraviteljice Janaso d.o.o., proizlazi da je kupoprodajnim ugovorom od 27. ožujka 2018. tužiteljima priznat onaj iznos koji su po predugovoru sklopljenom 23. svibnja 2005. s. tuženicima i Janaso d.o.o., uplatiti Janaso d.o.o., dok im nije priznat iznos koji su uplatili na račun tuženika, a koji iznos tužitelji potražuju u ovom postupku.

13. Žalitelji su tijekom postupka tvrdili da su iznos koji su im tužitelji nesporno uplatili na temelju predugovora prebacili na račun Janaso d.o.o., međutim svoje navode o uplati utuženih iznosa na račun Janoso d.o.o. nisu dokazali odgovarajućom dokumentacijom, a na tuženicima je teret dokazivanja tvrdnje da su utužene iznose primljene od tužitelja na temelju predugovora, tuženici uplatili na račun Prodavatelja Janaso d.o.o.

14. Kako iz iskaza svjedokinje ZO, stečajne upraviteljice Janaso d.o.o., proizlazi da na račun Janaso d.o.o. nikada nisu stigle uplate od stane tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da tužitelji imaju pravo na povrat iznosa koji je na temelju predugovora od 23. svibnja 2005. uplaćen tuženicima, a koji iznos tužiteljima nije uračunat u kupoprodajnu cijenu p rilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 27. ožujka 2018., imajući u vidu da je predugovor od 23. svibnja 2005.raskinut od strane tužitelja zbog neispunjenja.

15. U smislu odredbe članka 132. st. 2. ZOO ako je jedna strana ugovor izvršila potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala. Stavkom 5. istog članka propisano je da je strana koja vraća novac dužna platiti zateznu kamatu od dana kada je isplatu primila.

16. Stoga, kako su tužitelji tuženicima uplatili utuženi iznos na ime predugovora koji je raskinut zbog neispunjenja u ugovorenom roku od strane tuženika kao prodavatelja, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da tužiteljima vrate uplaćeni iznos za zateznom kamatom od dana plaćanja.

17. Prvostupanjski sud je pravilno odbio istaknuti prigovor zastare jer su tužitelji prodavateljima iz predmetnog predugovora ostavili daljnji rok za ispunjenje do 17. rujna 2010. Kako se predugovor se smatra raskinutim 17. rujna 2010., rok zastare počeo je teći prvog dana nakon raskida predugovora, te je tužba podnesena 17. lipnja 2011., u vrijeme dok nije protekao petogodišnji zastrani rok propisan odredbom članka 371. ZOO.

18. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

19. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

20. Tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić