Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3289/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prvotuženika ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci i drugotuženika maloljetnog IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica ŽB, a nju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-692/2021-25 od 13. travnja 2026., dana 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-692/2021-25 od 13. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke nalaže se tužitelju da prvotuženiku ŠB i drugotuženiku maloljetnom IB naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 825,00 eura, u roku od 15 dana , a pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj. U žalbi ističe da u okolnostima kada sud odbaci tužbu, tada ta parnica u kojoj je odbačena tužba više ne postoji (nikada nije niti postojala), pa posljedično tome da tužitelj nije dužan nadoknaditi bilo kakve troškove proizišle iz te nepostojeće parnice. Podredno ukazuje da su stranke u ovom postupku, kao i ovosudnom ovršnom postupku br. Ovr-426/2019, u tom ovršnom postupku sklopile nagodbu i utvrdile da stranke više nemaju nikakvih otvorenih međusobnih potraživanja, pa su posljedično tome ovdje tuženici (u ovršnom postupku br. Ovr- 426/2028 ovrhovoditelji) i povukli svoj prijedlog za ovrhu i taj ovršni postupak je obustavljen. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže ukidanje osporenog rješenja.

3. Žalba je neosnovana

4. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je rješenjem posl. broj P-692/2021- 22 od 8. rujna 2025. sud odbacio tužbu tužitelja KB kao nedopuštenu, da su tuženici podneskom od 11. rujna 2025. zatražili naknadu troškova parničnog postupka, a da je čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dosudio trošak tuženicima.

5. Iz sadržaja spisa proizlazi:

-da je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja ovrhe koja se vodi pod brojem Ovr- 426/2019 nedopuštenom,

-da u tužbi navodi da je pred Općinskim sudom u Pazinu, u tijeku ovršni postupak br. Ovr-426/2019 (ranije br. Ovr-699/2017), pokrenut od strane maloljetnog RB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetnog ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ovdje tuženih), a u kojem je dana 30. studenog 2016. doneseno rješenje o ovrsi protiv kojega je ovršenik (ovdje tužitelj) dana 16. prosinca 2016. uložio žalbu i to iz razloga navedenih u članku 50. st. 1. t. 7 i t. 9. do 11. Ovršnog zakona, odnosno tvrdnji da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo, obzirom da je ovršenik podmirio svoja dugovanja spram ovrhovoditelja, koja su predmet te ovrhe i o tome uz žalbu dostavio odgovarajuću dokumentaciju,

-da je prvostupanjski sud ovršenikovu žalbu od 16. prosinca 2016. uputio na rješavanje višem sudu, ali da je popustio ovršenika uputiti na parnicu, a sve sukladno odredbama clanka 52. st. 1. Ovršnog zakona,

-nadalje tužitelj navodi da isti svoju obvezu uzdržavanja tuženika utvrđenu presudom Općinskog suda u Labinu, broj P-188/2008, od 11. kolovoza 2008. uredno ispunjava i da ništa ne duguje tuženicima,

-da su tuženici podnijeli odgovor na tužbu u kojem su , u bitnome. istaknuli da tužitelj nije dokazao da svoju obavezu ispunjava u cijelosti i da ga sud nije uputio u parnicu

(stranica 40 do 43 spisa),

-da je Općinski sud u Pazinu rješenjem broj Ovr-426/2019-47 od 10. veljače 2023. obustavio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6997/2016-6 od 30. studenoga 2016. (ustup Općinskog suda u Puli) s obrazloženjem da su ovrhovoditelji naveli da je ovršenik podmirio dugovanje (stranica 57 spisa),

-da je tužitelj na ročištu 9. studenoga naveo da je platio traženi dug da bi izbjegao nastanak daljnje štete, ali da u vrijeme podnošenja tužbe nije ništa dugovao te je predložio provođenje financijskog vještačenja (stranica 61 spisa),

-da je prvostupanjski sud odredio provođenje financijskog vještačenja (stranica 62 spisa),

-da je prvostupanjski sud donio rješenje broj P-692/2021-22 od 8. rujna 2025. (stranica 99 spisa) kojim je odbacio tužbu (toč. I. izreke) i stavio van snage rješenje kojim se tužitelj poziva na uplatu predujma (toč. II. izreke),

-u obrazloženju rješenja sud navodi da ovršenika sud nije uputio u parnicu pa da je takva tužba nedopuštena,

-da protiv rješenja o odbacivanju tužbe tužitelj nije podnio žalbu te je rješenje postalo pravomoćno 10. listopada 2025. (podaci iz sustava e Spisa).

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u slučaju kada je tužba odbačena kao nedopuštena jer tužitelj nije bio ovlašten pokrenuti parnicu radi nedopustivosti ovrhe ako ga ovršni sud nije uputio na pokretanje takve parnice i takva uputa predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje ovakve parnice (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 188/2022-3 od 1. veljače 2023., toč. 8.3. obrazloženja), tužitelj je zapravo izgubio parnicu te je dužan tuženicima naknaditi nastali trošak koji im je izazvao pokretanjem takvog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

7. S obzirom da tužitelj žalbom određeno ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženicima dosuđen trošak, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar