Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2911/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Darko Samardžija, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške, protiv tuženice Addiko Bank d.d. /OIB: 14036333877/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-31/2025-12 od 8. travnja 2026., u sjednici održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P- 31/2025-12 od 8. travnja 2026. pod stavkom I. izreke, stavkom II. izreke i dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 477,31 eura sa zateznim kamatama od 8. travnja 2026. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-31/2025-12 od 8. travnja 2026. u dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 498,67 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 498,67 eura (preko iznosa od 477,31 eura do iznosa od 975,98 eura) na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 8. travnja 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-31/2025-12 od 8. travnja 2026. i rješava:

Vrijednost predmeta spora se je 403,02 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnom odredba članka 6. stavka 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenoga **.**.2005. između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice (Slavonska banka d.d.) kao kreditora kojom odredbom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja iznosi 1,00% jednokratno, unaprijed (stavak I. izreke), naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 403,02 eura sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2005. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 975,98 eura sa zateznim kamatama od 8. travnja 2026. do isplate (stavak III. izreke).

Prvostupanjskim je rješenjem utvrđena vrijednost predmeta spora sa iznosom od 1.730,25 eura.

2. Protiv presude i rješenja žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] .

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanih odluka slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. i II. izreke nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

5.1. Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

6. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP -a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), vezano za odluke pod navedenim stavcima.

7. Iz rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je između pravnog prednika tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) u kolovozu 2005. sklopljen i realiziran Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 64.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita (za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita), da je pored kamata (redovnih i zateznih u slučaju kašnjenja), javnobilježničkih troškova, pristojbi, opomena kao i drugih eventualnih troškova, u članku 6. stavku 1. navedena naknada prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,00 % jednokratno unaprijed i da je pravni prednik tuženice po toj osnovi naplatio tužitelju 24. kolovoza 2005. iznos od 3.036,53 kuna / 403,02 eura[2] .

8. Tuženica u žalbenom stadiju kao i tijekom postupka ustraje na stavu da predmetna odredba Ugovora o kreditu nije nepoštena (time niti ništetna) jer da je lako uočljiva i razumljiva, da u odnosu na nju nije potrebno provoditi test razmjernosti i na prigovorima vezano za tijek zateznih kamata i zastare za novčano potraživanje.

9. Pravilan je izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu i s tim u vezi su utvrđene odlučne činjenice u dijelu u kojem su prihvaćene pravne posljedice na utvrđenje i isplatu.

10. Naime, prema ZZP-a/2003[3] , koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (u kontinuitetu i propisima o zaštiti potrošača koji su kasnije doneseni, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom postupku), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1.), s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2.), da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati (članak 81. stavak 4.) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava (članak 87. stavak 1.).

14. S navedenim posebnim pravilima korespondiraju i opći propisi obveznog prava o bitnim elementima ugovora o kreditu (članak 1065. ZOO-a/1991, u kontinuitetu i članak 1021. ZOO-a[4] ) prema kojima su kamate „accessorno ili nuzgredno“ pravo, o ništetnosti (i djelomičnoj ništetnosti) ugovora (članak 103. stavak 1. i članak 105. ZOO-a/1991), prema kojima je ništetan ugovor (dio ugovora) kojom strana koja ima jaču poziciju istu

2 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003.)

4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

koristi za postupanje koje nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (dobre vjere), a nastavno i pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 214. u vezi s člankom 210. ZOO-a/1991).

15. Primjena i tumačenje pravila o ništetnosti odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu, u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu je i sa pravnom stečevinom Europske unije, prema kojoj „ … potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju, uz široko tumačenje pojma „ukupni troškovi kredita za potrošača“ i ispitivanju znatnije neravnoteže (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 – BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG).

16. Pored činjenice da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirala tuženica, da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije niti tijekom predmetnog postupka objasnila na što se odnosi jednokratna naknada, je li, kako i kada inače prezentirala korisnicima kredita zašto i na temelju kojih kriterija je ta naknada određena, na temelju kojih okolnosti i kada je tužitelj mogao znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se naknade naplaćuju (između jednokratne naknade i ostalih troškova i usluga koje je tužitelj platio, te ugovaranih kamata), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je predmetna ugovorna odredbe o jednokratnoj naknadi (članak 6. stavak 1. Ugovora) nepoštena (ništetne), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, odnosno da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu, može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je i na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

17. Stoga, nije u pravu tuženica kad tvrdi da je za odluku o ništetnosti članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu jedino od značaja to što su odredbe lako uočljiva i što se o istoj tužitelj mogao dodatno informirati, da je odredba lako razumljiva, da predstavlja „cijenu usluge“, da je potrošač mogao predvidjeti potencijalne ekonomske posljedice i da se o „primjerenosti cijene“ ne može raspravljati u kontekstu poštenosti.

17.1. U konačnici tuženica nije niti pokušala objasniti što čini naplaćeni iznos iz odredbe članka 6. stavka 1. Ugovora o kreditu. Iz sporne ugovorne odredbe samoj za sebe, a niti u vezi s ostalim odredbama Ugovora o kreditu nije moguće razaznati namjenu, posljedično tome opseg naplaćene naknade, a niti da bi se radilo kako to tvrdi tuženice o primjerenoj cijeni kredita o kojoj se ne može raspravljati.

18. Nadalje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 210. ZOO-a/1991 / članak 1111. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C -154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

19. Prema tome, kako je tuženica povrijedila interese tužitelja jer se u potrošačkom Ugovoru o kreditu, pored ugovorenih kamatna i troškova koristila nepoštenom ugovornom odredbom kojom je za sebe ugovorila ne pripadajuće naknadu (jednokratno, unaprijed) o kojoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača iz naprijed navedenih razloga, zbog čega je ta odredba nepoštena i ništetne, odnosno kako je otpala osnova po kojoj je tuženica od tužitelja naplatila 24. kolovoza 2005. iznos od 3.036,53 kuna / 403,02 eura, to je tuženica dužna vratiti tužitelju isti iznos (210. stavak 3. ZOO-a/1991 / članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama od primljenog iznosa (24. kolovoza 2005.) do isplate (članak 214. ZOO-a/1991 / članak 1115., članak 29. stavak 2., 7. i 8. ZOO-a i propisi o zateznoj kamati koji su prethodili), budući da je tuženica i prije obraćanja tužitelja (podnošenja predmetne tužbe) imala razloga vjerovati da je stekla bez osnove predmetni iznos, a time bila i nesavjesna od dana stjecanja.

20. Neosnovano tuženica ustrajava na prigovoru zastare za novčano potraživanja.

20.1. Navedeni razlozi u točki 3. b obrazloženja pobijane presude su u skladu sa načelom ekvivalentnosti i djelotvornosti kao temeljnim principima pravnog sustava Republike Hrvatske, pravima koja proizlaze iz članka 47. Povelje[5] i ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ[6] , a prema kojima sud u tumačenju i primjeni propisa mora voditi računa o podređenom položaju potrošača u odnosu na trgovca, ne samo u pogledu pregovaračke moći, nego i u pogledu informiranosti, i da se potrošaču koji nije znao niti mogao znati kako ocijeniti opseg svojih prava (što je u konkretnom slučaju tužitelj) ne može uskratiti pravo na pravnu zaštitu u subjektivno materijalnom smislu računanjem roka zastare za restitucijski zahtjev od dana kad je nepošteni trgovac neosnovano stekao određene iznose, kako to u biti tvrdi tuženica.

21. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima na utvrđenje i isplatu (stavak I. – II. izreke prvostupanjske presude), nije dao važniju prednost tužitelju niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženica.

22. Međutim, djelomično osnovano tuženica prigovora odluci o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude i s tim u vezi osporava prvostupanjsko rješenje kojim je vrijednost predmeta spora određena s iznosom od 1.730,25 eura.

23. Naime, prema pravilima o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, između ostalog i za određivanje nagrade za zastupanje stranke po punomoćniku odvjetniku, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (članak 35. stavak 1. ZPP-a). Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP -

5 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, 26. 10. 2012., str. 391.)

6 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. 4. 1993. (SL L 95, 21. 4. 1993., str. 29. – 34.)

a). Za odnos stranaka vezano za te troškove mjerodavna je odredba članka 35. stavka 1. ZPP-a, a ne odredba članka 37. ZPP-a koja podrazumijeva više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

23.1. Deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje, koji je u predmetnoj parnici poslužio samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplati iznosa od 403,02 eura ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora za određivanje nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku (a ni sudskih pristojbi).

24. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, za određivanje troškova kao vrijednost predmeta spora mjerodavan je iznos od 403,02 eura.

25. Tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku (članak 155. stavak 2. ZPP-a i OT[7] ) pripada iznos od 437,50 eura (prema vrijednosti predmeta spora od 403,02 eura – za sastav tužbe – 50 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 14. ožujka 2025. - 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 26. veljače 2026. - 50 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i ročištu za objavu presude 8. travnja 2026. – 25 bodova /Tbr 9/3. OT/ ili ukupno 175 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 350,00 eura + 87,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 437,50 eura), što uz trošak sudske pristojbe na tužbu (13,27 eura) i presudu (26,54 eura) čini ukupan iznos od 477,31 eura.

22.1. Stoga, tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 477,31 eura (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 8. travnja 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a) i sama snositi svoj trošak prvostupanjskog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

23. Za daljnji iznos od 498,67 eura (preko iznosa 477,31 eura do iznosa od 975,98 eura) zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora, Tarifama o nagradama za zastupanje i sudskih pristojbi, a zbog čega je preinačeno rješenje o utvrđenoj vrijednosti predmete spora po prvostupanjskom sudu tako što je vrijednost predmeta spora određena s iznosom od 403,02 eura i na temelju iste odmjereni troškovi prvostupanjskog postupka (odluka o troškovima potvrđena za iznos od 477,31 eura sa zateznim kamatama, a za daljnji iznos od 498,67 eura sa zateznim kamatama preinačena – odbijen zahtjev tužitelja).

24. Tuženici nije priznat zahtijevani trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom protiv odluke o glavnim tužbenim zahtjevima (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. stavkom 1. ZPP-a).

7 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj : 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

25. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP- a za stavak I., članak 373. stavka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II.) i izreci rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a).

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović