Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3285/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo, protiv I. tuženice DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tuženika VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja te I. i II. tuženika podnesenim protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps -389/2017-89 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-389/2017-89 od 13. travnja 2026. i to u odnosu na I. tuženicu u t. I., II., III. i VI. izreke, a u odnosu na II. tuženika u t. II. izreke.

II. Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps - 389/2017-89 od 13. travnja 2026. u t. V. i VII. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka tužitelja biti će odlučeno u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženici DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) predati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 posjed nekretnine – stana na I. katu, površine 18,86 m2 u [adresa], koji stan se nalazi u dvorišnoj zgradi izgrađenoj na kč. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnog od osoba i stvari, u roku 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženici DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i II-tuženiku AB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 525,70 eur uvećan za pripadajuće kamate kako slijedi: - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2004. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2004. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2005. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2005. do isplate,

III. Nalaže se I-tuženici DB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 3.755,00 eur uvećan za pripadajuće kamate kako slijedi: - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2006. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2007. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2008. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2009. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2009. do isplate, 3 Poslovni broj spisa: Ps-389/2017-89 - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2010. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2011. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2012. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2013. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2014. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2014. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2014. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od 75,10 eur sa zateznim kamatama: - na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2014. do isplate, - na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2014. do isplate.

V. U odnosu na tuženika VB odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, te za isplatu iznosa od 3.755,00 eur uvećan za pripadajuće zatezne kamate, za razdoblje od 15. siječnja 2006. do 15. travnja 2014.

VI. Nalaže se tuženici DB naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.200,00 eur sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj naknaditi tuženiku AB parnični trošak u iznosu od 3.625,00 eur sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude u t. I., II., III. i VI. izreke žali se I. tuženica, a protiv t. II. II. tuženik, oboje iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Protiv dijela navedene presude u t. V. i VII. izreke žali se tužitelj također iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu II. tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba I. i II. tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. O žalbi I. i II. tuženika:

7. Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Nije počinjena niti posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna, nije protivna sama sebi niti razlozima obrazloženje, slijedom čega je istu moguće ispitati.

9. Istaknuta je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP koja bi bila počinjena ako bi bilo odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe pa bi zbog toga tužbu trebalo odbaciti (čl. 282. st. 1. ZPP). U žalbi se ne konkretiziraju razlozi koji bi se odnosili na navedenu bitnu povredu, međutim iz tijeka prvostupanjskog postupka proizlazi da je II. tuženik tvrdio kako se tužitelj zahtjevom za mirno rješenje spora obratio samo I. tuženici, a ne i II. tuženiku, koja tvrdnja nije točna jer je utvrđeno kako se tužitelj II. tuženiku također obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji zahtjev je II. tuženik primio 9. ožujka 2009. (list 124 spisa).

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predaju tužitelju u posjed stana površine 18,86 m[2] koji se nalazi na I. katu dvorišne zgrade u [adresa] i u vlasništvu je tužitelja, a koji stan tuženici drže u posjedu i koriste, bez pravne osnove, zahtjev tužitelja za naknadu koristi u visini tržišne najamnine koju su tuženici za sebe ostvarili bespravnom upotrebom stana u razdoblju od studenoga 2004. do lipnja 2014. (116 mjeseci) u mjesečnim iznosima od 282,90 kn/37,55 eur, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj vlasništvo stana stekao na temelju pravomoćnog Rješenja gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, [broj] od 21. siječnja 1999. (pravomoćnog 20. listopada 2004. list 4-6 spisa),

- da je prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku za zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj vlasništvo na predmetnom stanu upisao u zemljišne knjige, u kojima je stan opisan kao 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) stan površine 18,86 m[2] koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], s kojim suvlasništvom je povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi,

- da su I. i II. tuženici u predmetni stan uselili 1997. po dopuštenju JB, a nakon smrti najmoprimca EB (Ugovor o korištenju stana od 31. siječnja 1972. na listu 229-232 spisa) o kojoj se JB brinula,

- da I. i II. tuženici nisu ishodili pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana od tužitelja kao vlasnika stana kao niti od Grada Zagreba koji je prije toga stanom raspolagao,

- da su tuženici od useljenja u predmetni stan nepošteni posjednici jer su znali da useljenjem i stanovanjem u istom koriste tuđe vlasništvo, bez valjane pravne osnove, zbog čega nisu niti postojale zakonske pretpostavke za najam ili otkup predmetnog stana od tužitelja kao vlasnika stana,

- da uplatnice koje su tuženici priložili kao dokaz plaćanja korištenja predmetnog stana (list 25-30 spisa) glase na ime EB,

- da dotadašnja korisnica stana, EB nije podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana,

- da je zahtjev I. tuženice DB od 7. travnja 2008. za najam predmetnog stana tužitelj odbio 8. svibnja 2008. uz obrazloženje da ne postoji zakonska osnova za sklapanje ugovora o najmu stana te je pozvao tuženicu na predaju posjeda stana tužitelju u roku 30 dana (list 118 spisa).

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja na iseljenje I . tuženice iz predmetnog stana jer je dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV), dakle da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu I. tuženice koja nije uspjela dokazati da ima pravo koje nju ovlašćuje na posjedovanje te nekretnine u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZV.

13. I. tuženica neosnovano svoje pravo posjedovanja predmetne nekretnine temelji na tvrdnji da imaj pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana i da nije dužna stan predati u posjed tužitelju, jer da je najamnina plaćana Gradu Zagrebu koji je slao uplatnice i nije tražio iseljenje.

Naime, uplatnice priložene kao dokaz plaćanja korištenja predmetnog stana (list 25 - 30 spisa) glase na ime EB, slijedom čega su tuženici uselili u stan i koristili ga sa znanjem da nemaju nikakvu pravnu osnovu za stanovanje u tom stanu, slijedom čega je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako se radi o nepoštenom posjedovanju stana.

14. Stoga tužitelj osnovano potražuje naknadu za korištenje u visini slobodno ugovorene najamnine koja prema čl. 1. Odluke o visini slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćaju najmoprimci u slučajevima propisanim u Zakonu o najmu stanova, u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi.

Prema čl. 2. Odluke visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje se u iznosu od 15,00 kn/m[2] stambene površine, pa tako zatražena visina naknade koristi iznosi 282,90 kn/37,55 eur mjesečno za korištenje predmetnog stana površine 18,86 m[2] i temelji se na odredbi čl 1.i 2. Odluke (18,86 m x 15,00 kn=282,90 kn/37,55 eur).

15. Neosnovan je prigovor zastare istaknut od strane II. tuženika u odnosu na odluku kojom je njemu naložena isplata naknade koristi od uporabe tuđe stvari za razdoblje od studenog 2004. do prosinca 2005. (t. II. izreke).

Naime, temeljem nespornog utvrđenja da je II. tuženik do 2006. stanovao u predmetnom stanu, zatim na temelju utvrđenih činjenica da je još uvijek prijavljen na predmetnoj adresi te da bez obzira na njegovu tvrdnju kako nakon 2006. u tom stanu ne stanuje, on nije obavijestio o toj činjenici tuženika niti po primitku zahtjeva za mirno rješenje spora 2009. niti nakon podnošenja tužbe 18. lipnja 2009., čime nije dokazao da nakon 2006. ne stanuje u tom stanu.

Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja u t. 16. obrazloženja koje se odnosi na neosnovanost prigovora zastare u odnosu na II. tuženika.

16. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka u t. VI. izreke, kako po osnovi tako i po visini odmjerenih troškova, koju I. tuženica niti ne osporava konkretnim žalbenim razlozima u odnosu na pojedine parnične radnje, već posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.

17. Stoga je u odnosu na žalbe podnesene od strane I . i II. tuženika na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

18. Odluka o trošku žalbenog postupka u t. II. izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Budući I. i II. tuženici nisu uspjeli u žalbenom postupku, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP).

19. Odluka u t. III. izreke ove presude se temelji također na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Zahtjev I. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer naznačeni trošak nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

20. Razlozi u odnosu na žalbu tužitelja:

21. Tužitelj se u žalbi osnovano poziva na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su razlozi obrazloženja nejasni i proturječni izvedenim dokazima u odnosu na posjed nekretnine koja je predmet spora od strane, slijedom čega istu u tom dijelu nije moguće ispitati.

22. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da II. tuženik od 2006. ne živi u predmetnom stanu zajedno s I. tuženicom jer da stan ima svega 18 m[2] , a II. tuženik se u međuvremenu oženio i ima djecu, pa da je logično i životno uvjerljivo kako nisu u mogućnosti svi stanovati u tako malom stanu.

23. Međutim, s druge strane, točno je da svjedoci, i to D i CB u svojim iskazima na ročištu od 6. svibnja 2013. iskazuju kako I . i II. tuženici zajedno stanuju u predmetnom stanu, dok sama I. tuženica na ročištu 5. travnja 2011. također iskazuje da u stanu stanuje sa sinom (II. tuženikom), njegovom suprugom i unukom.

24. Imajući u vidu i nespornu činjenicu da je II tuženik još uvijek prijavljen na adresi predmetnog stana, ostalo je nejasno obrazloženje suda prvog stupnja kojim zaključuje da II. tuženik u stanu ne živi od 2006., o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva na iseljenje i isplatu naknade za korištenje u odnosu na II. tuženika.

25. Stoga je valjalo u tom pobijanom dijelu (t. V. i VII. izreke) ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u kojem će biti otklonjene nepravilnosti koje su dovele do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovom odlukom, nakon čega će sud prvog stupnja savjesnom i brižljivom ocjenom dokaza (čl. 8. ZPP) donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti te će odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka jer oni ovise o konačnom uspjehu stranaka u sporu.

26. Slijedom navedenoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

27. Nepobijani dio u t. IV. izreke nije ispitivan.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović