Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2174/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja CZ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Bruno Petrovčić, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. /OIB: 53056966535/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Jurica Grbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6971/2024-17 od 20. siječnja 2026., u sjednici održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6971/2024-17 od 20. siječnja 2026. pod stavcima I. i II. izreke, dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 803,08 eura sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. do isplate i stavku V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6971/2024-17 od 20. siječnja 2026. u dijelu stavka III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 892,14 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 892,14 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnom odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog **.**.2005. između tužitelja i tuženice a koja glasi: "3./ treće/NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." (stavak I. izreke), naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 535,23 eura sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2005. do isplate (stavak II. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu 1.695,22 eura sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. do isplate.

Pod stavkom IV. izreke je odbije zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a pod stavkom V. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška.

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III. i V. izreke žali se tuženica pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanih dijelova prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 365,58 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom djelu nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP -a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja.

6. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi vezano za odluke pod stavcima I., II. i V. izreke nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), već njezino osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

7. Iz rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je između tuženice kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u svibnju 2005. sklopljen i realiziran Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 25.841,26 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita (za kupnju osobnog automobila), da je pored redovnih i zateznih kamata u slučaju zakašnjenja, javnobilježničkih troškova, pristojbi, opomena kao i drugih eventualnih troškova, koje je podmirio tužitelj, u članku 3. navedena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i da je tuženici po toj osnovi naplatila tužitelju 24. svibnja 2005. iznos od 4.032,74 kuna / 535,23 eura[2] .

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

8. Tuženica u žalbenom stadiju ustraje na stavu da predmetna odredba Ugovora o kreditu nije nepoštena (time niti ništetna) jer da je lako uočljiva i razumljiva, da u odnosu na nju nije potrebno provoditi test razmjernosti te na prigovorima vezano za tijek zateznih kamata i zastare za novčano potraživanje.

9. Pravilan je izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu i s tim u vezi su utvrđene odlučne činjenice vezano za navedene odluke.

10. Naime, prema ZZP-a/2003[3] , koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (u kontinuitetu i propisima o zaštiti potrošača koji su kasnije doneseni, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom postupku), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1.), s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2.), da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati (članak 81. stavak 4.) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava (članak 87. stavak 1.).

11. S navedenim posebnim pravilima korespondiraju i opći propisi obveznog prava o bitnim elementima ugovora o kreditu (članak 1065. ZOO-a/1991, u kontinuitetu i članak 1021. ZOO-a[4] ) prema kojima su kamate „accessorno ili nuzgredno“ pravo, o ništetnosti (i djelomičnoj ništetnosti) ugovora (članak 103. stavak 1. i članak 105. ZOO-a/1991), prema kojima je ništetan ugovor (dio ugovora) kojom strana koja ima jaču poziciju istu koristi za postupanje koje nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (dobre vjere), a nastavno i pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 214. u vezi s člankom 210. ZOO-a/1991).

12. Primjena i tumačenje pravila o ništetnosti odredbe 3. Ugovora o kreditu, u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu je i sa pravnom stečevinom Europske unije, prema kojoj „ … potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se one naplaćuju, uz široko tumačenje pojma „ukupni troškovi kredita za potrošača“ i ispitivanju znatnije neravnoteže (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 – BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG).

13. Pored činjenice da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirala tuženica, da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije tijekom postupka objasnila na što se odnosi naknada iz članka 3. Ugovora, je li, kako i kada inače prezentirala korisnicima kredita zašto i na temelju kojih kriterija je ta naknada određivana, na temelju kojih okolnosti i kada je tužitelj mogao znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se naknade naplaćuju (između jednokratne naknada i drugih

3 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP -a/2003) 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

troškova / usluga koje je nesporno platio i ugovaranih kamata), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je predmetna ugovorna odredba (članak 3.) nepoštene (ništetne), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, odnosno da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu, može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je i na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

14. Stoga, nije u pravu tuženica kad tvrdi da je za odluku o ništetnosti predmetne odredbe Ugovora o kreditu jedino od značaja to što je lako uočljiva i razumljiva (tužitelj mogao predvidjeti pravne posljedice), da je tužitelj pažljivim čitanjem mogao znati na što se odnosi, da se o toj odredbi ne može raspravljati u kontekstu poštenosti i da bi od utjecaja na odluku pod stavkom I. izreke bilo to što je kredit vraćen, s obzirom da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO-a).

14.1. U konačnici tuženica nije niti pokušala objasniti što čini naplaćeni iznos iz članka 3. Ugovora o kreditu. Iz sporne ugovorne odredbe same za sebe, a niti u vezi s ostalim odredbama Ugovora o kreditu nije moguće razaznati namjenu, posljedično tome opseg naplaćenih naknada, a niti da bi se radilo kako to tvrdi tuženice o naknadi o kojoj se ne može raspravljati.

15. Nadalje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 210. ZOO-a/1991 / članak 1111. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C -154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ[5] ).

17. Prema tome, kako je tuženica povrijedila interese tužitelja jer se u potrošačkom Ugovoru o kreditu, pored ugovorenih kamatna i troškova koristila nepoštenim ugovornim odredbama kojima je za sebe ugovorila ne pripadajuće naknadu (jednokratno, unaprijed) o kojoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, iz naprijed navedenih razloga, zbog čega je ta odredba nepoštena i ništetna, odnosno kako je otpala osnova po kojoj je tuženica od tužitelja naplatila 24. svibnja 2005. iznos od 4.032,74 kuna / 535,23 eura, to je tuženica dužna vratiti tužitelju isti iznos (210. stavak 3. ZOO-a/1991 / članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2005. do isplate (članak 214. ZOO-a/1991 / članak 1115., članak 29. stavak 2., 7. i 8. ZOO-a i propisi o zateznoj kamati koji su prethodili), budući da je tuženica i prije obraćanja tužitelja (podnošenja predmetne

5 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. 4. 1993. (SL L 95, 21. 4. 1993., str. 29. – 34.)

tužbe) imala razloga vjerovati da je stekla bez osnove predmetni iznos, a time bila i nesavjesna od dana stjecanja.

18. Neosnovano je i ustrajavanje tuženice na prigovoru zastare za novčano potraživanja. Navedeni razlozi u točki 22. obrazloženja pobijane presude su u skladu sa načelom ekvivalentnosti i djelotvornosti kao temeljnim principima pravnog sustava Republike Hrvatske, pravima koja proizlaze iz članka 47. Povelje[6] i ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ, a prema kojima sud u tumačenju i primjeni propisa mora voditi računa o podređenom položaju potrošača u odnosu na trgovca, ne samo u pogledu pregovaračke moći, nego i u pogledu informiranosti, i da se potrošaču koji nije znao niti mogao znati kako ocijeniti opseg svojih prava (što je u konkretnom slučaju tužitelj) ne može uskratiti pravo na pravnu zaštitu u subjektivno materijalnom smislu računanjem roka zastare za restitucijski zahtjev od dana kad je nepošteni trgovac neosnovano stekao određene iznose, kako to u biti tvrdi tuženica.

19. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima na utvrđenje i isplatu (stavak I. – II. izreke), nije dao važniju prednost tužitelju niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženica.

20. Djelomično osnovano tuženica prigovora odluci o troškovima, odnosno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora sa iznosom od 1.862,45 eura (zbrajanjem vrijednosti predmeta spora deklaratornog i restitucijskog zahtjeva za isplatu).

21. Naime, prema pravilima o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, između ostalog i za određivanje nagrade za zastupanje stranke po punomoćniku odvjetniku, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (članak 35. stavak 1. ZPP-a). Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP - a). Za odnos stranaka vezano za te troškove mjerodavna je odredba članka 35. stavka 1. ZPP-a, a ne odredba članka 37. ZPP-a koja podrazumijeva više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

21.1. Deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje, koji je u predmetnoj parnici poslužio samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplati iznosa od 535,23 eura ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora za određivanje nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku (a niti visinu sudskih pristojbi).

22. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, za određivanje troškova zastupanja (i sudskih pristojbi) kao vrijednost predmeta spora mjerodavna je iznos od 535,23 eura.

23. Tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku, u skladu s odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a u vezi sa OT[7] pripada iznos od 750,00 eura (prema vrijednosti predmeta spora 535,23 eura

– za sastav tužbe – 50 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 20. siječnja 2025. i 31.

6 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, 26. 10. 2012., str. 391.)

7 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj : 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

ožujka 2025. /pripremni podnesci/ od po 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištima 15. travnja 2025., 6. studenog 2025. i 9. prosinca 2025. od po 50 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 300 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 600,00 eura + 150,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 750,00 eura), što uz trošak sudske pristojbe na tužbu (26,54 eura) i presudu (26,54 eura) čini ukupan iznos od 803,08 eura.

23.1. Stoga, tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 803,08 eura (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

24. Za daljnji iznos od 892,14 eura (preko iznosa 803,08 eura do iznosa od 1.695,22 eura) zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i Tarifama o nagradama za zastupanje i sudskim pristojbama, zbog čega je djelomično potvrđena a djelomično preinačena odluka o troškovima prvostupanjskog postupka. Osim toga, a na što opravdano ukazuje tuženica u predmetnom postupku nije održano ročište 7. svibnja 2025.

25. Tuženici nije priznat zahtijevani trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom protiv odluke o glavnim tužbenim zahtjevima (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. stavkom 1. ZPP-a).

26. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP- a za stavak I., članak 373. stavka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP -a za stavak II. i III.)

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović