Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2929/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednika vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Nike Grospić Ivasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnik IP, dipl. iur., zaposlenik, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica LP, dipl. iur., zaposlenica, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-142/2025-13 od 6. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-142/2025-13 od 6. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, u cijelosti, koji glasi:
„Nalaže se I. tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 6.602,64 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, naknadi prouzročeni trošak od 300,00 eura
(tristoeura), u roku od 15 dana."
2. Protiv navede presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja HZMO da mu osiguravatelji štetnika naknade štetu koju je pretrpio jer je isplaćivao svom osiguraniku invalidsku mirovinu, a koja je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Pošavši od utvrđenja da među strankama nije sporno:
- da je osiguraniku tužitelja ŠP rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj spisa: 0190296 od 19.07.2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu po osnovu povrede izvan rada, počevši od 24.02.2012.;
- da je pravo na invalidsku mirovinu ŠP priznato na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka mr.sc.dr. Aziza Lahmana od dana 24.02.2012., kojim je utvrđeno da je kod ŠP zbog ozljede izvan rada dana 24.02.2007. nastala opća nesposobnost za rad, kao posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22.08.2007.;
- da su nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka potvrđeni po Stručnom povjerenstvu za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od dana 28.05.2012.;
- da iz izračuna aktuara tužitelja proizlazi da je u razdoblju od 1.01.2023. do 31.05.2025. s osnova invalidske mirovine osiguraniku tužitelja isplaćen iznos od 8.803,53 eura, a koji tužitelj potražuje umanjen za 25% utvrđenog doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u iznosu od 6.602,64 eura;
- pasivna legitimacija tuženika, budući je izdao policu osiguranja odgovornosti za teretno vozilo koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nezgodi od dana 22.08.2007. u kojem je stradao osiguranik tužitelja UP;
- da je vozač teretnog vozila HP osiguran kod tuženika proglašen krivim za prekršaj počinjen protiv sigurnosti prometa presudom Općinskog suda u Osijeku broj PpP-4875/07.;
- da je osiguranik tužitelja UP protiv tuženika vodio pred Općinskim sudom u Vinkovcima parnični postupak pod brojem P-1127/09 u kojem je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke i utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika HP nastanku štetnog događaja u visini od 75%, a odgovornost osiguranika tužitelja 25%.;
- da je tužitelj po istom pravnom osnovu potraživao od tuženika naknadu štete za ranije razdoblje pred Općinskim sudom u Đakovu pod Pn-144/2023 koji je postupak u stadiju rješavanja po žalbi pred sudom drugog stupnja;
- da su za ranija razdoblja između parničnih stranaka zaključene izvansudske nagodbe dana 14.06.2013. i 25.09.2013.
7. Na ove bitne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO ), čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) te odlučio kao u izreci.
8. U ovoj parnici se u osnovi vodi spor oko primjene prava, dok su same bitne činjenice u ovoj fazi postupka nesporne. U smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog p riznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika UP primio na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2025. ukupno 8.803,53 eur-a. Da je njegova mirovina bila utvrđena zbog ozljede na radu ista bi u promatranom razdoblju iznosila 14.687,60 eur-a. Razlika između invalidske mirovine koju je osiguranik tuženika primio u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2025. u odnosu na mirovinu koju bi primio da je ista utvrđena kao invalidska mirovina zbog ozljede na radu iznosi 5.884,07 eur-a. Budući da je odgovornost osiguranika tuženika HP za nastanak štetnog događaja utvrđena u visini od 75%, a odgovornost osiguranika tužitelja ŠP u visini od 25%, to bi 75% razlike između invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tuženika u odnosu na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu iznosilo 4.413,01 eur-a s tim da je invalidska mirovina zbog ozljede na radu veća od invalidske mirovine koja je u promatranom razdoblju isplaćena osiguraniku tuženika.
9. Kako nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, pravilno je odbijen regresni zahtjev tužitelja.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske nije donio odluku koja bi zastupala različito pravno shvaćanje od onog koje je gore izloženo.
11. Opširno pravno teoretiziranje tužitelja u njegovoj žalbi, ukoliko je različito od pravnog shvaćanja koje je gore izloženo, a koje se protivi odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, nije prihvatljivo. Tužitelj zapravo smatra kako sud na predmetni slučaj ne smije primijeniti odredbe ZOOP već odredbe ZMO jer da je to lex specialis. Ali to je shvaćanje pogrešno jer se ovdje radi o regresnom potraživanju protiv tuženika koji je osiguravao štetnika po propisima obveznog osiguranja u prometu pa se u odnosu na taj pravni odnos imaju primijeniti odredbe ZOOP.
12. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP-a time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
13. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP valjao potvrditi osporenu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
