1                             Poslovni broj: I Kž-126/2024-4

 

Poslovni broj: I Kž-126/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12.,  56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli, broj Kv I-86/2024 (K-20/2022-184) od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e   

 

 

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana. 

 

 

Obrazloženje 

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem, pod točkom I. izreke, na temelju članka 557. a stavka 1. točke a i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 - dalje: ZKP/08.), produljena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom optuženom D. B. i to zabranom otuđenja i opterećenja:

 

- nekretnine upisane u kč. br. 596, kuća u L., S. …, ukupne površine 315 m2, upisana u zk. ul. 967, k.o. 316580 N. L. i to: 7. Suvlasnički dio: 1/8 Etažno vlasništvo (E-7) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio nekretnine - stan koji se nalazi u prizemlju zgrade u L., S. … i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine 50,70 m2,

- nekretnine i to suvlasničkog dijela od ½ kč.br. 2639 pašnjak, kuća i dvorište sa ukupno 1188 m2, upisana u zk. ul. 2993 k.o. T.,

 

sve uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u knjizi Zemljišno-knjižnog odjela L., Općinskog suda u Pazinu.

 

1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja naloženo je Zemljišno-knjižnog odjelu upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina.

 

1.2. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 557. e stavka 2. i 3. ZKP/08. određeno je da ova privremena mjera može trajati najdulje 60 (šezdeset) dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist, time da je sud dužan svaka tri mjeseca ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju privremenu mjeru te donijeti rješenje o njezinom produljenju ili ukidanju,

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku P. P., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 3. ZKP/08. s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj navodi kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost niti jedne od dviju nekretnina na koju se odnosi privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, a što je trebalo utvrditi vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

 

6. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je osnovano i pravilno zaključio da postoje sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom.  Privremene mjere, kako ih je prvostupanjski sud produljio, predstavljaju dostatno i razmjerno, a i nužno osiguranje radi naplate imovinske koristi u iznosu od 254.155,10 eura, a kako se optuženika tereti prema potvrđenoj optužnici.

 

6.1. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrđivao vrijednost predmetnih nekretnina te je navedenu vrijednost detaljno i ispravno ocijenio u pobijanom rješenju navodeći da je prema kupoprodajnom ugovoru, temeljem kojega je optuženik stekao nekretninu u zk.ul. 967 k.o. N. L., vrijednost te nekretnine 50.000,00 eura, dok je na istoj nekretnini upisano i založno pravo u korist treće osobe (banke) za osiguranje tražbine u iznosu od 46.300,00 eura. Nekretnine upisane u zk.ul. 2993 k.o. T. su u suvlasništvu, tako da optuženiku pripada samo polovica dijela.

 

6.2. Prema tome, uzimajući u obzir i činjenicu da je nekretnina u zk.ul. 967 k.o. N. L. opterećena založnim pravom, slijedom čega bi u slučaju namirenja osigurane imovinske koristi iz vrijednosti te nekretnine, mogućnost namirenja bila umanjena te činjenicu da je predmet osiguranja privremenom mjerom ½ suvlasničkog dijela nekretnine u zk.ul. 2993 k.o. T., neosnovan je i žalbeni navod o preuranjenosti zaključka prvostupanjskog suda glede postojanja nerazmjera između vrijednosti navedenih nekretnina čije je raspolaganje ograničeno i iznosa imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

 

7. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da, kako to ističe i žalitelj, pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) nije apsolutno te se iznimno može ograničiti kada je to nužno radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske te ostalih vrijednosti navedenih u članku 50. stavku 2. Ustava. Nema dvojbe da se protiv osoba koje se terete za počinjenje kaznenih djela kojima su ostvarili velike iznose protupravne imovinske koristi mogu odrediti privremene mjere radi osiguranja odluke o eventualnom oduzimanju imovinske koristi, i to kako u tijeku kaznenog postupka, tako i prije njegovog započinjanja. Budući da se potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom predmetu optuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenih djela kojima je pribavljen iznos od 254.155,10 eura, prvostupanjski sud mu je opravdano produljio privremenu mjeru kako bi se taj iznos protupravne imovinske koristi nakon dovršetka kaznenog postupka mogao naplatiti, bude li proglašen krivim.

 

8. Stoga, pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su na strani optuženog D. B. ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557. a ZKP/08., sve s obzirom na to da postoji osnovana sumnja na počinjenje terećenog kaznenog djela (potvrđena optužnica), da visina imovinske koristi koju je prema optužbi stekao optuženik iznosi 254.155,10 eura, kao i da je opseg imovine obuhvaćene privremenom mjerom osiguranja razmjeran iznosu terećenim djelom protupravno stečene imovinske koristi, dok se postojanje opasnosti da tražbina R. H. s ove osnove neće moći biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano, sukladno članku 557. b stavku 1. ZKP/08., po zakonu pretpostavlja.

 

9. Iz navedenih razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 24. travnja 2024.