Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2842/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Nike Grospić Ivasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CONFIRMO ECO d.o.o., OIB 88065773447, Zagreb, Hruševečka ulica 11, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mesić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Monica Golub, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šooš Maljecki, Mandić, Stanić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2788/2020-29 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2788/2020-29 od 21. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv- 13/2020 od 11. ožujka 2020. izdanog po javnom bilježniku Gorani Blaić Hebrang iz Zagreba, u dijelu kojim je naloženo tuženiku OK isplatiti tužitelju CONFIRMO ECO d.o.o., iznos od 7.299,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim za razdoblje od 25. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv -13/2020 od 11. ožujka 2020. izdanog po javnom bilježniku Gorani Blaić Hebrang, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 325,17 EUR/2.450,00 kn i predvidive troškove postupka u iznosu od 136,57 EUR/1.029,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.801,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP). Predlaže da ovoj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Neosnovano žalitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi razlozima iste, navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ujedno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer je ta odredba pravilno primijenjena, dok okolnost što sud prvog stupnja tu odredbu nije primijenio na način kako to tuženik smatra da je to trebao učiniti nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost t. 5. obrazloženja smatrajući da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka i da je sud prvog stupnja neosnovano odbio prijedlog tuženika da ne uzme u obzir Sporazum o iskupu instrumenata osiguranja držeći da tužitelj nije dokazao postojanje svoje tražbine pa da je time sud trebao odbiti tužiteljev prijedlog za dostavu navedenog Sporazuma sve temeljem odredbe čl. 234. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 7. ZPP-a. Nadalje, tuženik žalbom osporava svojstvo Sporazuma kao zajedničke isprave za obje stranke u postupku. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenicu postojanja tražbine tužitelja prema tuženiku iz Potvrde naloga za nacionalno plaćanje opisanog u t. 7. obrazloženja. Činjenica što navedeni Sporazum nije zajednička isprava za stranke u postupku nije relevantna, jer njezin sadržaj potvrđuje tvrdnje tužitelja da je Zagrebačkoj banci na kreditnu partiju iz Ugovora o okvirnom kreditiranju odobrenog Gradnji Marjanović d.o.o. kao korisnika kredita za koji je tuženik bio jamac isplatio utuženi iznos, a isplatu potvrđuje Potvrda – naloga za plaćanje Erste & Steiermarkische Bank d.o.o. iz koje proizlazi da je tužitelj 7. studenog 2017. isplatio Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 55.000,00 kn. Stoga odluka suda nije utemeljena na tom Sporazumu već je on svojim sadržajem potvrđuje osnovanost potraživanja tužitelja prema tuženiku, a niti jedan element tog Sporazuma tuženik nije osporio. Zagrebačka banka d.d. je dopisom pojasnila razlog zbog kojeg Sporazum dostavlja u nepotpisanom primjerku, ali i nedvojbeno potvrđuje postojanje potpisanog primjerka u vrijeme njegovog zaključenja. Stoga nema povreda ZPP-a iz čl. 234. i 219. ZPP-a.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.299,75 EUR (ranije 55.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2019. do isplate. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je navedeni iznos po uputi tuženika uplatio trećoj osobi (Zagrebačkoj banci d.d.), da se radilo o pozajmici tužitelja tuženiku te da se tuženik obvezao vratiti navedeni iznos tužitelju.

10. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi:

-da iz potvrde - naloga za nacionalno plaćanje Erste&Steiermarkische Bank d.d. proizlazi da je tužitelj 7. studenog 2017. isplatio Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 55.000,00 kn,

- da iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 7. travnja 2022. i prometa po kreditu proizlazi da je uplata tužitelja u iznosu od 55.000,00 kn na dan 7. studenog 2017. izvršena na partiju kratkoročnog kredita broj 5700646474 u Zagrebačkoj banci d.d. odobrenog trgovačkom društvu GRADNJA MARIJANOVIĆ d.o.o. .

- da iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 15. rujna 2023. i nepotpisanog Sporazuma o iskupu instrumenata osiguranja od 19. listopada 2017. proizlazi da je Zagrebačka banka d.d. sklopila 19. listopada 2017. s tuženikom sporazum kojim je utvrđeno da je 18. srpnja 2008. između društva GRADNJA MARIJANOVIĆ d.o.o. kao korisnika kredita, tuženika kao jamca i Zagrebačke banke d.d. kao kreditora sklopljen Ugovor o okvirnom kreditu po platnoprometnom računu, da je društvo GRADNJA MARIJANOVIĆ d.o.o. brisano iz sudskog registra 27. rujna 2013. te da je Zagrebačka banka d.d. na dan 28. veljače 2017. po osnovi toga ugovora imala nepodmirenu tražbinu u iznosu od 289.858,07 kn i nadalje proizlazi da se tim sporazumom tuženik kao jamac obvezao izvršiti uplatu na račun Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 55.000,00 kn najkasnije do 15. studenog 2017., radi podmirenja dijela navedene tražbine, nakon čega se banka obvezala izvršiti otpust preostalog potraživanja,

- da ujedno iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 15. rujna 2023. uz koji je dostavljen nepotpisani primjerak Sporazuma o iskupu instrumenata osiguranja od 19. listopada 2017. proizlazi da je navedeni Sporazum bio potpisan, no da je banka zbog proteka vremena bila jedino u mogućnosti dostaviti predmetni sporazum iz sustava banke,

to sud prvog stupnja zaključuje:

- da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno prije svega da je tuženik 19. listopada 2017. sklopio Sporazum o iskupu instrumenata osiguranja sa Zagrebačkom bankom d.d. kojim se tuženik obvezao izvršiti uplatu na račun Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 55.000,00 kn najkasnije do 15. studenog 2017., radi podmirenja dijela tražbine iz Ugovora o okvirnom kreditu po platnoprometnom računu koji je sklopljen 2008. godine između društva GRADNJA MARIJANOVIĆ d.o.o. kao korisnika kredita, tuženika kao jamca i Zagrebačke banke d.d. kao kreditora, a nakon čega se banka obvezala izvršiti otpust preostalog dijela potraživanja iz tog ugovora,

- da navedeno potvrđuje i sam tuženik u svom iskazu u kojem navodi da je u svojstvu jamca sklopio sporazum sa Zagrebačkom bankom na iznos od 55.000,00 kn radi zatvaranja nekog starog duga,

-da su s tim sporazumom u vezi, ovdje stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu, na temelju kojeg se tužitelj, zastupan po tadašnjoj zastupnici po zakonu tužitelja FK, obvezao isplatiti trećoj osobi (Zagrebačkoj banci d.d.) iznos od 55.000,00 kn (sada 7.299,75 EUR) za račun tuženika, sukladno čl. 164. ZOO-a, a tuženik se obvezao vratiti navedeni iznos tužitelju nakon što Zagrebačka banka d.d. odobri kredit društvu tuženika LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o.,

- da je utvrđeno da je tužitelj isplatio navedeni iznos Zagrebačkoj banci d.d. 7. studenog 2017., kako to proizlazi iz potvrde - naloga za nacionalno plaćanje od 7. studenog 2017., a što potvrđuje i sam tuženik u svom iskazu,

- da je iz iskaza samog tuženika utvrđeno da je njegovo društvo LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o. realiziralo kredit kod Zagrebačke banke d.d. 2018. godine,

- da usprkos tome, tuženik nije vratio niti dio utuženog iznosa tužitelju pa slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 499. st. 1. i čl. 164. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) te imajući u vidu da je od 1. siječnja 2023. službena novčana jedinica i sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj euro (čl. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine" br. 57/22) a imajući u vidu fiksni tečaj konverzije (1,00 EUR = 7,53450 kn), održao na snazi platni nalog sadržan u t. I. rješenja o ovrsi za iznos od 7.299,75 EUR (ranije 55.000,00 kn), sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2019. do isplate, imajući u vidu da je predmetno potraživanje dospjelo 2018. godine kada je društvo tuženika LIQUIDUS PROJEKTI d.o.o. realiziralo kredit kod Zagrebačke banke te imajući u vidu da iz dopisa tužitelja od 15. svibnja 2019. i preslike povratnice proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika podmiriti predmetno potraživanje u roku od 30 dana od primitka toga dopisa, a koji dopis je zaprimljen od strane tuženika 25. svibnja 2019.

11. Tako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da u odnosu na prijedlog tuženika da se ne uzme u obzir iskaz svjedokinje FK s obzirom na to da je ona prestala biti direktorica tužitelja 4. svibnja 2021., dok je prethodni postupak zaključen 13. svibnja 2021., valja reći da je tužitelj predložio saslušanje stranaka u podnesku od 11. siječnja 2021., dakle, u vrijeme dok je FK još bila direktorica tužitelja, kako to proizlazi i iz izvatka iz sudskog registra dostupnog na internetskim stranicama Sudskog registra Republike Hrvatske, a među strankama nije ni sporno pa da time iz navedenog proizlazi da je tužitelj pravovremeno (prije zaključenja prethodnog postupka) predložio saslušati upravo FK, a činjenica da je ista kasnije prestala biti direktorica tužitelja, radi čega je u ovome postupku na ročištu 5. prosinca 2023. saslušana u svojstvu svjedoka, nije od značaja. Naime predlažući saslušanje stranaka još u podnesku od 11. siječnja 2021., a što znači na strani tužitelja saslušanje upravo FK kao zakonske zastupnice tužitelja tužitelj nije mogao pravodobno do zaključenja prethodnog postupka predložiti njezino saslušanje u svojstvu svjedoka obzirom da joj je svojstvo zakonske zastupnice tuženika prestalo svega par dana prije zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, njezino saslušanje u svojstvu svjedoka koje ju obvezuje na potpuno i istinito iznošenje činjenica, a što kao zakonska zastupnica tuženika da je saslušana u svojstvu stranke nije obvezna iznositi ne čini taj dokaz manje vrijednim, dapače suprotno. Pravilno zaključuje isto tako da neosnovano tuženik predlaže da se ne uzme u obzir Sporazum o iskupu instrumenata osiguranja, s obzirom na to da je tužitelj i taj dokaz predložio prije zaključenja prethodnog postupka (u podnesku od 11. siječnja 2021.).

13. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno zaključio o postojanju usmenog ugovora o zajmu između parničnih stranaka jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj platio Zagrebačkoj banci d.d. ovdje utuženi iznos na partiju kratkoročnog kredita 5700646474 odobrenog trgovačkom društvu Gradnja Marjanović d.o.o. unutar roka ugovorenog Sporazumom i upravo u iznosu navedenom u Sporazumu. Tuženik niti ne tvrdi da bi on taj iznos iz Sporazuma podmirio Zagrebačkoj banci d.d. Tuženik također osim tvrdnje da je zakonska zastupnica tužitelja rekla da će ona platiti ovdje utuženi iznos u vrijeme dok su njih dvoje bili u vezi i u vrijeme kada je ona bila zakonska zastupnica tužitelja nije ničim dokazao.

14. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini dosuđenog iznosa (čl. 155. ZPP-a), time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević