Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2478/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća , Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, Dr. Franje Tuđmana 8, protiv tuženika 1. VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZĐ iz [adresa] koju zastupa punomoćnica ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi 2. tužene ĆĐ i 3. tužene ZĐ protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-134/2022-41 od 23. travnja 2025., dana 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2. tužene ĆĐ i 3. tužene ZĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P - 134/2022-41 od 23. travnja 2025. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica todićuša sa 162 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a što su 2. i 3. tužena dužne priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. tužene ĆĐ i 3. tužene ZĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P - 134/2022-41 od 23. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

Utvrđuje se da je tužitelj ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] voćnjak podkućina sa 273 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] oranica todićuša sa 162 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

i rješenje

Nalaže se tuženicima 2. ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZĐ iz [adresa] da tužitelju ŠĐ solidarno naknade trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 739,55 EUR, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica todićuša sa 162 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a što su 2. i 3. tužena dužne priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena 2. i 3. tuženika kao i rješenja, žalbu ulažu 2.i 3. tužena iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023, dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

3. Žalba 2. i 3. tužene je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju žalitelji jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Među strankama je sporno da li je ovdje tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] oranica todićuša sa 162 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .

7. Također ovdje 2. i 3. tužena osporavaju da je njihov otac ABC .... izvršio zamjenu nekretnina sa ovdje tužiteljem a kako bi tužitelj započeo sa izgradnjom kuće jer o takvoj zamjeni nekretnina ne postoji nikakav pisani sporazum odnosno ugovor.

8. U ovom parničnom predmetu je u odnosu na nekretninu na kojoj je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana 1. tužena VĐ donesena presuda na temelju priznanja .

9. Međutim među strankama je sporno da li je ovdje tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] oranica todićuša sa 162 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a na kojoj su kao suvlasnice upisane ovdje 2.tužena ĆĐ i 3.tužena ZĐ svaka u 1/2 dijela.

10. Također ovdje 2. i 3. tužena osporavaju da je njihov otac ABC .... izvršio zamjenu nekretnina sa ovdje tužiteljem a kako bi tužitelj započeo sa izgradnjom kuće jer o takvoj zamjeni nekretnina ne postoji nikakav pisani sporazum odnosno ugovor.

11. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da su u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu kao suvlasnice odnosno suposjednice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane 2. tužena ĆĐ i 3. tužena ZĐ

ĆĐ, svaka u ½ dijela;

- da je na samom očevidu sud neposrednim opažanjem uz sudjelovanje vještaka geodetske struke utvrdio identitet sporne nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-,da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište tužitelja između nekretnina u njegovom vlasništvu kčbr. [katastarska čestica] te kčbr. [katastarska čestica];

- da se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze stara obiteljska kuća tužitelja, a u smjeru jugozapada garaža i gospodarski objekt u vlasništvu tužitelja;

- da u svom iskazu tužena ĆĐ navodi da navedeni objekti nisu u posjedu i vlasništvu tuženica kao ni čestica broj 1147, već isključivo čestica broj 1146;

- da u iskazu svjedokinja PĐ, kćerka tužitelja, u bitnome navodi da se kčbr. [katastarska čestica] u naravi koristila kao dvorište odnosno kao prolaz između ulaza u staru i novu kuću; da se tim prolazom nikada nitko nije koristio osim njezine obitelji niti je za to imao potrebe budući da su i okolne čestice u vlasništvu njezine obitelji; da je njezin otac 1980. godine kada se gradila kuća na susjednoj čestici (kčbr. [katastarska čestica]) dao u zamjenu jednu česticu ŽĐ, ocu ovdje 2. i 3. tuženica kako bi imao pristup svojoj kući u zamjenu za predmetnu česticu 1147 kako bi imao dvorište; da od te zamjene njezina obitelj nesmetano koristi ovu česticu; da su predmetnu česticu prije zamjene koristili njezini baka i djed jer je ta čestica sastavni dio njihovog domaćinstva; da su i mještani sela znali za zamjenu nekretnina;

- iz iskaza svjedoka HĐ starog 71 god. u bitnome proizlazi da isti cijeli život živi u [adresa] i poznato mu je da su tužitelj i njegova obitelj koristili predmetnu nekretninu zato što se u naravi radi o dvorištu između stare i nove kuće tužitelja; da mu je poznato da se otac 2. tužene zamijenio s tužiteljem za nekretnine jer u suprotnom tužitelj ne bi mogao graditi kuću odnosno da je tužitelj dao ŽĐ jednu česticu kako bi ŽĐ imao prilaz svojoj kući, a ŽĐ je dao predmetnu česticu tužitelju; da je zamjena izvršena kada se počela graditi nova kuća, najvjerojatnije 1984. iako je tužitelj koristio tu česticu i prije nego je započeo s gradnjom kuće; da nikada nije čuo da je bilo sporova vezano uz korištenje prijepora; da tužene nikada nisu koristile predmetnu nekretninu niti su za to imale potrebe jer je to dvorište tužitelja; da tužene imaju šljivar iza tužiteljeve drvene šupe koju je napravio sin tužitelja TĐ kada se počela graditi kuća;

- iz iskaza svjedoka AĐ starog 72 god. u bitnome proizlazi da živi u [adresa] od rođenja i da se još kao dijete sjeća tužitelja i njegove supruge pok. Š, i njihove djece TĐ, PĐ i V, da je tužitelj imao brata TĐ koji je umro bez nasljednika te da nije imao druge braće i sestara, da je kuću na kčbr. [katastarska čestica] izgradio sin tužitelja TĐ uz pomoć roditelja oko 1979. godine; da je postojao dogovor između ŽĐ, oca 2. i 3. tužene i tužitelja o korištenju sporne nekretnine i da se tu gradi kuća, da se predmetna nekretnina koristila kao prolaz ,tu su držali stoku odnosno nekretnina je služila kao dvorište te da treće osobe nisu to koristile kao prolaz niti su za to imale potrebe ,da svi susjedi znaju da je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja a da nakon dogovora oko zamjene nekretnina nije više nikada vidio ŽĐ da bi bio u posjedu te nekretnine kao niti njegove kćerke te je zadnji puta vidio ĆĐ u [adresa].

-da u svom iskazu 2. tužena ĆĐ potvrđuje da nisu posjedovali spornu nekretninu niti su istu koristili osim što su tu prolazili do svog šljivara, da je na prijeporu vidjela krave i ovce tužitelja i da je viđala suprugu tužitelja i njihovog sina koji je nastradao 1987, da nakon Domovinskog rata je tu bila tek 2010. dok 2. tužena nije ovdje uopće dolazila.

12. Prvostupanjski sud, polazeći od naprijed navedenih utvrđenja i to da je ovdje tužitelj najkasnije 1979. godine u nesmetanom kontinuiranom samostalnom posjedu sporne nekretnine a čiji posjed nije nitko ometao niti se tome suprotstavljao a što su potvrdili suglasno svjedoci saslušani u ovom postupku o čemu imaju neposrednih saznanja kao mještani tog kraja a i sama 2. tužena u svom iskazu potvrđuje posjed tužitelja i njegove obitelji , izvodi pravilan pravni zaključak da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini i to posjedovanjem sporne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme.

13. Također ovdje svjedoci potvrđuju da je došlo do zamjene nekretnina između prednika 2. i 3. tužene , njihovog oca ŽĐ temeljem koje je tužitelj i stupio u posjed sporne nekretnine i nakon toga je cijelo to vrijeme bio u samostalnom i nesmetanom posjedu a što je i sama 2. tužena potvrdila u svom iskazu.

14. U ovom konkretnom slučaju nije odlučno što zamjena nekretnina nije sačinjena u pisanom obliku a na što ukazuju ovdje žaliteljice ističući da nema materijalnog dokaza o zamjeni nekretnina ,jer je u ovom konkretnom slučaju bilo odlučno utvrditi je li ovdje tužitelj stekao pravo vlasništva kroz institut dosjelosti a s obzirom da tužitelj činjeničnim supstratom svoj tužbeni zahtjev temelji na kontinuiranom posjedovanju sporne nekretnine kako njegovih prednika tako i njega samog a čiji posjed nitko nije ometao dok iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je došlo do usmene zamjene nekretnina između prednika 2 i 3. tužene i samog tužitelja, pa stoga tužene nisu dokazale da posjed tužitelja ne bi bio savjestan.

15. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ br 91/96,68/98., 137799. - odluka USRH, 22/00- Odluka USRH. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - dalje u tekstu ZV) posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada a prema st.5.istog članka posjed se smatra poštenim ,osim ako se dokaže suprotnim.

16. Prema tome ovdje je na tuženicima teret dokazivanja da posjed tužitelja nije pošten.

17. Dakle sama okolnost da su predmetne čestice upisane na tuženike ne dovode automatizmom do nesavjesnosti posjeda jer je upravo u svakom konkretnom slučaju potrebno dokazivati ovaj subjektivni element a to je svijest posjednika da stvar koju drži nije njegova a što tuženice u ovom konkretnom slučaju nisu dokazale stoga su žalbeni navodi tuženica u tom pravcu neosnovani.

18. Prema odredbi čl. 388. st. 1 ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava njihovih pravnih učinaka.

19. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno zaključio na temelju provedenog dokaznog postupka da je ovdje dosjedanje započelo od 1979. na spornoj nekretnini i to prije gradnje kuće tužitelja koja je započeta na čestici 1142, pravilno je sud primijenio pravna pravila Općeg građanskog zakonik (OGZ) a koji se primjen jivao sve do stupanja na snagu Zakona o vlasničkopravnim odnosima ( Narodne novine broj 53/91, 92/94 – dalje: ZOVO) a koji je stupio na snagu 1.rujna 1980.a koji je u primjeni do stupanja na snagu ZV-a, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine.

20. Prema odredbama OGZ kao i ZOVO-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nepokretne stvari za savjesnog posjednika je potrebno vrijeme samostalnog kontinuiranog posjeda kroz vremensko razdoblje od 20 godina a identične su odredbe ZV-a a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.

21. Za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću dovoljno je da je posjed stjecatelja barem savjestan pa stoga u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog posjedovanja stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio uvažavajući relevantne odredbe kako OGZ-a, ZOVO-a i ZV-a da se u ovom konkretnom slučaju radi o nesmetanom posjedu sporne nekretnine najmanje 40 godina čime je ispunjena temeljna pretpostavka ( savjesnost) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću neovisno o tome je li posjed zakonit odnosno istinit.

22. Tužene u žalbenim navodima zapravo vlastitu ocjenu dokaza suprotstavljaju sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navode opravdane razloge zbog kojih sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

23. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema st. 2. istog članka sud ,a ne stranke, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

25. Tužene sadržajno u žalbenim navodima ističu da je sud onemogućio tuženoj da postavlja pitanja svjedocima saslušanim na očevidu kao i vještaku zaprijetivši izricanjem novčane kazne te da nije jasno zbog čega sud nije saslušao tužitelja kao stranku a također tuženici su tražili da se provede njihovo saslušanje zamolbenim putem a sud je to odbio jer da iskaz tuženika nije bitan niti odlučan za donošenje odluke.

26. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu održanom na licu mjesta 4.travnja 2025. (list 87-93 spisa) proveo dokaz saslušanjem ovdje 2.tužene ĆĐ te da na ročište nije pristupio tužitelj osobno radi saslušanja a punomoćnik tužitelja je opravdao izostanak tužitelja zbog visoke životne dobi (99 godina) te je iz tih razloga odustao od njegovog saslušanja.

27. Također na ročište nije pristupila osobno niti 3.tužena ZĐ.

28. Nadalje iz zapisnika sa pripremnog ročišta (list 68 spisa) proizlazi da je sud zaključio prethodni postupak te je odredio da će rješenjem zakazati očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina te će na tom očevidu provesti dokaz saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka.

29. Prema tome kako je ovdje punomoćnik tužitelja odustao od saslušanja tužitelja zbog visoke životne dobi te je sud saslušao prisutnu stranku 2. tuženu žalbeni navodi tuženica u tom pravcu su neosnovani jer je sud postupio u skladu sa odredbama ZPP-a a koje propisuju postupanje suda kod provođenja dokaza saslušanjem stranaka (čl. 264.-265. ZPP-a).

30. Prema odredbi čl. 268. ZPP-a st. 1 je propisano da će se poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostaviti osobno strankama odnosno osobi koja će stranku zastupati, st. 2. je propisano da ako stranka ima punomoćnika, poziv za ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputiti će se preko punomoćnika dok je st.3. predmetnog članka propisano da će se u pozivu naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge strane.

31. U pogledu žalbenih navoda tuženica da je sud onemogućio postavljanje pitanja vještaku od strane 2. tužene valja reći da iz raspravnog zapisnika sa očevida na licu mjesta proizlazi da je sud upozorio 2. tuženu da ne ometa rad suda i vještaka pod prijetnjom izricanja novčane kazne i udaljenja s lica mjesta a na što sud ima pravo ukoliko stranka ometa rad suda.

32. Prema odredbi čl. 317. ZZP-a je propisano da je dužnost suca pojedinca odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine za održavanje reda u sudnici i o dostojanstvu suda pod prijetnjom novčane kazne (čl. 318. ZPP-a) stoga su žalbeni navodi tuženica u tom pravcu također neosnovani.

33. Žalbeni prigovori tuženica na odluku o troškovima parničnog postupka su paušalni jer tužene nisu konkretno navele za koje pojedine radnje odnosno podneske sud nije pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) a ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

34. Slijedom navedenog, tužene žalbenim navodima nisu dovele u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke, stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević