Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3720/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Nike Grospić Ivasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Marko Komorski, odvjetnik u Zagrebu , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-392/2023-24 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-392/2023-24 od 3. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

„I./ Nalaže se tuženici ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, putem računa Državnih nekretnina d.o.o. Zagreb, OIB: 79058504140, iznos od 2.548,28 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i to:

- na iznos od 212,36 eura od 11. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 212,36 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

sve to do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženici ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj trošak postupka od 1.600,00 eura sa zateznom kamatom od 04. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP). Predlaže da ovoj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Neosnovano žalitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Budući da tuženica izrijekom ne navodi u čemu drugom bi se sastojala neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, to se nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženica pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Predmet ovog postupka je naknada koristi koju je tuženica stekla kao nepošteni posjednik naplatom zakupnine sa osnova ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenim sa društvom Ruben d.o.o., a kao vlasnik prostora utvrđen tužitelj, odnosno sporno je pitanje od kada je tuženica nesavjesni stjecatelj predmetne koristi u visini naplaćene zakupnine i time je i sporno pravo naplate predmetnog potraživanja od strane tužitelja.

9. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi:

- da među strankama je nesporno kako je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora temeljem rješenja zk odjela ovog suda Z-28176/12 od 4. ožujka 2021. a kako to proizlazi iz istog rješenja te neslužbenog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koje je sud prvog stupnja izvršio uvid,

- da među stranka nije sporno kako je tuženica kao nevlasnik te zz društva AIZ d.o.o. kao zakupodavac sa društvom Ruben d.o.o. kao zakupoprimcem zaključila Ugovor o Zakupu predmetnog prostora od 1.4.2010. u koji je sud izvršio uvid te da je tuženica u utuženom razdoblju od ožujka 2021. do veljače 2022., kada je tužitelj već bio upisan vlasnik predmetnog prostora, kao zakupodavac naplaćivala od društva Ruben d.o.o. kao zakupoprimca mjesečni iznos u visini od 1.600,00 kn dakle sveukupno 19.200,00 kn,

- da je među strankama nadalje nesporno kako je tuženica isti ugovor osobno raskinula sa društvom Ruben d.o.o. dana 28. veljače 2022. temeljem zaključenog Sporazuma o raskidu ugovora,

- da je među strankama također nesporno da na temelju ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014. i izmjene istog ugovora od 2. lipnja 2014. predmetnom nekretninom upravlja u ime i za račun tužitelja društvo Državne nekretnine d.o.o. u Zagrebu, a sukladno čl. 21 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH,

- da je među strankama također nesporno kako je tužitelj zastupan po Državnim nekretninama d.o.o. uputio obavijest i poziv na podmirenje duga od 3. ožujka 2022., punomoćniku tvrtke Ruben d.o.o. SZ u kojem ga obavještava kako je temeljem zaprimljenog prigovora kojim se osporava vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini, društvo Državne nekretnine d.o.o. izvršilo provjeru statusa predmeta i utvrdilo kako nije zaprimljen niti jedan prigovor vezan uz rješenje Z- 28176/12, a niti je pokrenut postupak radi priznanja vlasništva, da je utvrđeno da tvrtka Ruben d.o.o. koristi dio poslovnog prostora od 69,09 m2 te da će mu isto društvo od 1. travnja 2022. ispostavljati račune radi naplate naknade za korištenje predmetne nekretnine u mjesečnom iznosu od 3.605,13 kn uvećano za PDV sukladno čl. 1111- 1120 ZOO-a, da je sačinjen obračun dugovanja za razdoblje od stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja, tj. za period od 4. 3.2021. do 31.3.2022. kao i da se poziva društvo Ruben d.o.o. za podmirenje naknade na navedeno razbolje u iznosu od 58.147,26 kn,

- da je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu tuženice u dijelu u kojem navodi kako je tvrtka AIZ d.o.o. do 2006. koristila predmetni prostor, da je zatim prostor kao zz. iste tvrtke iznajmila tvrtki Ruben d.o.o. koja je isti prostor koristila do lipnja 2024.,da je do 2018. bila ovlaštena osoba za zastupanje tvrtke AIZ d.o.o. i osobno potpisivala ugovor o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o., a da je iste ugovore nastavila osobno potpisivati kao i sporazum o raskidu ugovora o zakupu sa tvrtkom Ruben d.o.o. u veljači 2022. obzirom je u tom dijelu njezin iskaz suglasan prethodno analiziranoj dokumentaciji te iskazu svjedoka ČZ,

- da iz iskaza svjedoka AZ, a kojem sud poklanja vjeru proizlazi da je 2020. nakon što je tvrtka AIZ d.o.o. otišla u stečaj zaključila ugovor o zakupu sa ovdje tuženicom po cijeni zakupnine od 1.600,00 kn mjesečno, a koji ugovor je raskinut 2022., da je istu zakupninu za taj period uredno isplatio tuženici, a da je nakon veljače 2022. započeo od tužitelja zaprimati račune na iznos d 3.650,00 kn te da nije imao saznanja da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora u trenutku zaključenja ugovora o zakupu, već je to saznao u veljači 2022. kada je započeo zaprimati fakture tužitelja te sud prvog stupnja u tom dijelu poklanja vjeru njegovom iskazu kao logičnom i životnom i u skladu sa sadržajem dopisa od 3. ožujka 2022. upućenim od strane Državnih nekretnina punomoćniku SZ,

to sud prvog stupnja zaključuje:

-da u konkretnom slučaju tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi njezin posjed predmetne nekretnine bio zakonit te da bi isti koristila temeljem valjanog pravnog osnova,

- da u svom iskazu tuženica navodi kako je tvrtka AIZ d.o.o. predmetni poslovni prostor 70 godina kupila od tužitelja, a na koju okolnost ne dostavlja niti jedan relevantan dokaz, no ne osporava da je ista od tada zajedno sa tvrtkom AIZ d.o.o, a potom i nakon što je ta tvrtka otišla u stečaj, nastavila koristiti predmetni prostor te u podnesku od 7.12.2023. navodi da je ista kao posjednica predmetnog poslovnog prostora sa društvom Ruben d.o.o. zaključila također Ugovor o zakupu, dok je iz konto kartice za utuženo razdoblje od 1.3.2021. do 31.12.2021. razvidno kako je društvo Ruben d.o.o. upravo na ime ŠZ uplatilo ugovorene iznose zakupnine za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 19.200,00 kn pa je slijedom navedenog neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije koji je tuženica istaknula u odgovoru na tužbu,

- da imajući u vidu da tuženica nije dokazala zakonitost stjecanja predmetnog prostora, a koji je očito bez znanja i dozvole tužitelja dala u zakup trećoj osobi i od iste naplatila ugovoreni iznos zakupnine, bez obzira što je tuženica tek primitkom dopisa Državnih nekretnina od 13.9.2022. saznala da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora, tuženica je nepošteni posjednik od dana zaključenja Ugovora o zakupu s Ruben d.o.o., tj. 03.06.2020. budući da ista ne spori da je tužitelj vlasnik predmetnog prostora i da je ona kao posjednik, a ne kao vlasnik dio prostora dala u zakup navedenim društvu i time raspolagala predmetnom nekretninom pa je s toga ostankom u posjedu predmetnog prostora nakon što je raniji posjednik trg. društvo AIZ d.o.o. prestalo postojati i brisano iz sudskog registra ista znala da nema pravni temelj tog posjedovanja te da joj ne pripada pravo na posjed s toga je ista u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos naplaćenih zakupnine,

- da je visina naplaćene zakupnine utvrđena iz izvoda iz konto kartice Ruben d.o.o, od 1. ožujka 2021 do 31. prosinca 2021. a koje isplate u svom iskazu potvrđuje i svjedok ČZ,

- da u odnosu na prigovor tuženice da tužitelj pokušava naplatiti dvostruku zakupninu koju je već prethodno naplatio od Ruben d.o.o. potrebno je navesti kako je iz iskaza svjedoka ČZ i konto kartice razvidno da je utuženi iznos zakupnine naplaćen upravo od strane tuženice, a da je račune za zakupninu predmetnog prostora od strane tužitelja počeo zaprimati tek nakon veljače 2022. te je prigovor tuženice u tom smislu ocijenjen kao neosnovan pa primjenom odredbe 18., 164. i 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane odluke.

Pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika propisan je odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

10. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. istoga čl. propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjerenom onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. istoga članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05. 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok sukladno st. 2. istog čl. pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

13. Odredbom čl. 1120. ZOO propisano je da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

''Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.''

15. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

16. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela održane 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

17. Stoga, kada se uzme u obzir pravilno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženica u posjedu predmetne nekretnine nalazila bez pravne osnove, tuženica je bila nepošteni posjednik. S obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a što je u konkretnoj pravnoj stvari slučaj, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje njegove stvari.

18. Time žalbeni navodi tuženice da je za vlasništvo tužitelja saznala tek primitkom dopisa 13. rujna 2022. nisu odlučni, jer je za ocjenu njezine savjesnosti bitno postojanje pretpostavki na njenoj strani bez obzira na to tko je vlasnik.

19. U odnosu na žalbene navode da je tužbeni zahtjev trebalo barem djelomično odbiti za iznose uplaćenih davanja s osnova poreza na dohodak isti se ne mogu isticati tek u žalbenoj fazi postupka i tuženica eventualni povrat može ostvarivati u zasebnom postupku.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević