Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3330/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, S. Radića 9/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnog sljednika Slavonske banke d.d. Osijek, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 54 , radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P- 422/2025-8 od 23. travnja 2026., u sjednici vijeća 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-422/2025-8 od 23. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 6. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sklopljenog dana 28. rujna 2007.g između tužitelja ZA i prednika tuženika Slavonska banka d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00 % jednokratno, unaprijed…..“
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, da tužitelju ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 374,70 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 02. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 483,95 eura sa zateznim kamatama počev od 23. travnja 2026. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate tj. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna odredba članka 6. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita od 28. rujna 2007. godine sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika Slavonska banka d.d., a kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarski usluga koja trenutačno iznosi 2% jednokratno unaprijed kao i nalaganje tuženiku platiti tužitelju iznos od 374,70 eur na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23
- dalje: ZPP), a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj, jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog koji se ne može ispitati.
6. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP, a to zato jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP u ovom predmetu.
7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditor zaključili 27. rujna 2007. godine Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, da je u čl. 6. tog Ugovora ugovoreno: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed“, da je tužitelju naplaćena navedena naknada u iznosu od 642,50 CHF tj. 374,70 eur, da tužitelj ima status potrošača, da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj ugovornoj odredbi.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u toč. I. i II. izreke pobijane prvostupanjske presude.
10. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
11. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
12. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
13. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
14. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).
15. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
16. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.
17. Na žalbene navode valja reći da tijekom postupka tuženik nije osporavao da je naknada za obradu kredita naplaćena 01. studenog 2007. godine, a niti sad u žalbi ne ističe da je ista naknada naplaćena na neki drugi datum.
18. Isto tako valja reći da iz dopisa tuženika proizlazi, kako to valjano navodi prvostupanjski sud, da naknada za obradu predmetnog kredita iznosi 642,50 CHF.
19. Iz svega iznesenog proizlazi da je na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbu čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u iznosu od 2% jednokratno unaprijed, kao i kad je naložio tuženiku kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. platiti tužitelju utuženi iznos.
20. Odluka u parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP a na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak sudskih pristojbi, a to zato što, protivno navodima žalitelja, u ovom postupku tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
21. Naime, ovdje nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23), a to stoga jer se ovdje ne radi o postupku koji je pokrenut temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. stavak 1. ZPP).
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
