Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1659/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Distribucija plina d.o.o., OIB: 85690422241, Koprivnica, Mosna 15, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak, iz Koprivnice, protiv tuženice OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-38/2024-28 od 11. veljače 2026., dana 15. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-38/2024- 28 od 11. veljače 2026. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice poslovni broj: Ovrv-2140/17 od 13. prosinca 2017. te je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I. izreke). Također je odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 eura (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. veljače 2026. pa do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmeti vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.803,56 kuna, odnosno 2.230,22 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. listopada 2017. pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos potražuje od tužene, kao vlasnice nekretnine na adresi u [adresa], Potraživanje se sastoji od iznosa od 15.794,19 kuna na ime naknade za neovlaštenu potrošnju plina u razdoblju od 18. svibnja 2015. do 18. svibnja 2016. godine, iznosa od 491,25 kuna na ime troška nabave i ugradnje plinomjera, iznosa od 130,05 kuna na ime troška demontaže plinomjera, iznosa od 65,03 kuna na ime troška uloženog vremena za izvođenje navedenih radova te iznosa od 323,04 kuna na ime troška kontrolnog ispitivanja ispravnosti plinomjera, sve uvećano za porez u iznosu od 201,88 kuna.

4.3. Navedeno potraživanje tužitelj temelji na računu broj 680/11/1 od 19. listopada 2017. godine, s datumom dospijeća 27. listopada 2017. godine.

5. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj 13. prosinca 2017. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene radi naplate iznosa od 16.803,56 kuna, koji prema izvatku iz poslovnih knjiga predstavlja dospjelu, a neplaćenu tražbinu,

- da je javni bilježnik Ronald Pavlović u Koprivnici 13. prosinca 2017. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka,

- da je tužena 20. prosinca 2017. podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi osporavajući osnovanost tražbine te troškove postupka,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 12. siječnja 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje te odredio nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tužitelj u podnesku od 22. veljače 2018. naveo da potraživanje proizlazi iz [broj] od 19. listopada 2017. izdanog tuženoj kao krajnjem kupcu na temelju Izračuna novčane obveze za isporučeni plin kod neovlaštene potrošnje plina prema Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava (NN br. 155/14) od 18. listopada 2017. i Cjenika nestandardnih usluga tužitelja, u primjeni od 15. veljače 2014.,

- da iz Zapisnika tužitelja od dana 18. svibnja 2016.. proizlazi da su zaposlenici tužitelja CR i IR pristupili nekretnini tužene radi zamjene plinomjera ugrađenog 2010. te da su tom prilikom na izlaznoj strani plinomjera uočili sumnjive naslage, zbog čega je plinomjer upućen na vještačenje,

- da je na izlaznoj strani predmetnog plinomjera utvrđen otvor koji je bio zatvoren gumastom tvari, odnosno žvakaćom gumom, pri čemu se navodi da takva preinaka omogućuje smanjeno registriranje potrošnje plina;

- da je tužitelj o utvrđenim okolnostima obavijestio policiju, nakon čega je protiv tužene pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela krađe pred Općinskim sudom u

Koprivnici pod poslovnim brojem: K-272/2017,

- da grafički prikaz potrošnje plina ukazuje na znatan pad potrošnje od 2010. godine (listovi 36.-38. spisa),

- da je tužena smanjenje potrošnje plina opravdavala činjenicom da je 2010. ili 2011. godine ugradila kamin za centralno grijanje na drva, istodobno osporavajući da je naknadno izvršila preinaku predmetnog plinomjera te navodeći da je plinomjer u takvom stanju, odnosno s preinakom koja je naknadno utvrđena, na mjerno mjesto postavljen već 2010. godine,

- da je na ročištu održanom 22. veljače 2018. godine određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka,

- da je u kaznenom postupku tužena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-15/2021-18 od 14. ožujka 2022. oslobođena optužbe da bi u razdoblju od 2010. do 18. svibnja 2016. godine, s namjerom pribavljanja nepripadne imovinske koristi, na plinomjeru ugrađenom za potrebe očitanja potrošnje, s ciljem prikazivanja manje potrošnje plina, uz pomoć neutvrđene osobe na plastičnoj cijevi na izlaznoj strani plinomjera načinila otvor promjera oko 6 mm, koji je radi prikrivanja zatvoren gumastom tvari – žvakaćom gumom, uslijed čega nije registrirana stvarna potrošnja plina, čime bi sebi pribavila nepripadnu imovinsku korist u neutvrđenom iznosu, svakako većem od 2.000,00 kuna,

- da je nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka rješenjem poslovni broj Povrv-9/2018-9 od 27. siječnja 2023. nastavljen ovaj parnični postupak,

- da je na pripremnom ročištu održanom 14. rujna 2023. godine prvostupanjski sud odredio izvođenje dokaza čitanjem spisa kaznenog predmeta, saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedoka CR, IR i VR, dok je odbio dokazni prijedlog tužene za saslušanje svjedoka KR, FR i ŠR, te odredio provođenje dokaza saslušanjem vještaka Ferde Barbarića.

6. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski sud zaključio je da nije sporno da je na predmetnom plinomjeru izvršena određena preinaka, ali da tužitelj nije dokazao da je tu preinaku izvršila upravo tužena. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da navedeno nije utvrđeno niti u kaznenom postupku te je, primjenom odredbe čl. 219. ZPP-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

7.1. Međutim, ovakva utvrđenja i pravni zaključci prvostupanjskog suda za sada se ne mogu prihvatiti. Prije svega, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučne činjenice, osobito one navedene u točkama 19. -20., 24.1. i 38. obrazloženja, utvrđivao neposrednim uvidom u kazneni spis, pri čemu nije jasno na temelju kojih je konkretnih dokaza izvedenih u ovom parničnom postupku utvrdio pojedine pravno relevantne činjenice.

7.2. Naime, obveza je suda da u obrazloženju odluke jasno i određeno navede koje je činjenice utvrđivao, na temelju kojih dokaza ih je utvrdio te kako je pojedine izvedene dokaze ocijenio. Obrazloženje sudske odluke mora omogućiti strankama, a u žalbenom postupku i drugostupanjskom sudu, da provjere na kojim se činjenicama i dokazima temelji zaključak suda.

8. U tom je smislu od osobite važnosti odredba čl. 4. ZPP-a, prema kojoj sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Načelo neposrednosti jedno je od temeljnih načela parničnog postupka te zahtijeva da se dokazi na kojima se temelji odluka izvedu pred sudom i sucem koji donosi odluku. Navedeno načelo, međutim, nije apsolutno te su zakonom predviđena odstupanja od njegove primjene, primjerice kod osiguranja dokaza (čl. 273. st. 2. ZPP-a) ili izvođenja dokaza putem zamoljenog suca (čl. 224. st. 1. ZPP-a), a odstupanje može biti prihvatljivo i kada su stranke s njime suglasne.

9.1. U odnosu na izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica kao i korištenje dokaza koji su izvedeni u drugom postupku to znači da sud može nesmetano koristiti isprave koje se nalaze u drugom spisu i da za to, ako odluči izvršiti uvid u iste, ne treba suglasnost bilo koje od stranaka. To iz razloga što se taj dokaz izvodi čitanjem isprava na glavnoj raspravi, pa okolnost čitanje isprava iz drugog spisa na glavnoj raspravi koja se održava u parničnom postupku ne predstavlja odstupanje od načela neposrednosti. Okolnost da se sud pri utvrđivanju činjenica posluži sadržajem isprave iz drugog sudskog spisa sama po sebi stoga ne predstavlja povredu načela neposrednosti. To se, međutim, ne može izjednačiti s korištenjem zapisnika o saslušanju stranaka ili svjedoka kao zamjene za njihovo neposredno saslušanje u parničnom postupku. Naime, načelo neposrednosti zahtijeva da sud koji donosi odluku ima neposredan kontakt s dokazom koji izvodi, dok neposredno saslušanje stranke ili svjedoka istodobno omogućuje protivnoj stranci da sudjeluje u izvođenju tog dokaza, postavlja pitanja, traži pojašnjenja i sl.

9.2. Prema tome, u situaciji kada stranka predloži neposredno saslušanje određenih svjedoka na okolnost odlučnih činjenica, sud ne može odbiti takav dokazni prijedlog samo upućivanjem na sadržaj iskaza drugih osoba danih u drugom postupku, a potom upravo te iskaze (iz drugog postupka) koristiti kao osnovu za utvrđenje činjenica o kojima je predloženo saslušanje svjedoka u ovom postupku.

10.1. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog tužene za saslušanje svjedoka KR, FR i ŠR na okolnost ugradnje i korištenja drugog sustava grijanja, uz obrazloženje da se njihovim saslušanjem ne bi utvrdile nove relevantne činjenice, pri čemu se pritom pozvao na iskaze ŠR i HR dane u kaznenom postupku.

10.2. Međutim, time je prvostupanjski sud, umjesto neposrednog izvođenja predloženog dokaza, odlučne okolnosti cijenio na temelju iskaza danih u drugom postupku, pri čemu je strankama onemogućeno da u ovom postupku neposredno sudjeluju u izvođenju tih dokaza, odnosno da osobama koje su o tim okolnostima iskazivale postavljaju pitanja i traže potrebna pojašnjenja.

10.3. Pritom je osobito značajno da se prvostupanjski sud, obrazlažući odbijanje dokaznog prijedloga tužene, nije pozvao na neposredno izvedene dokaze iz ovog postupka kojima bi predmetne okolnosti bile dostatno razjašnjene, već upravo na sadržaj iskaza iz kaznenog postupka. Time je došlo do odstupanja od načela neposrednosti, jer je sud odlučne činjenice cijenio na temelju dokaza koji u ovom postupku nisu neposredno izvedeni pred sucem koji je donio odluku, dok je istodobno odbio neposredno saslušanje svjedoka predloženih na tu relevantnu okolnost.

11.1. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je značaj dao činjenici da je tužena u kaznenom postupku pravomoćno oslobođena od optužbe.

11.2. Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a, sud je u parničnom postupku vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, i to kada je kaznenom presudom optuženik proglašen krivim.

11.3. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da parnični sud nije vezan oslobađajućom presudom kaznenog suda u pogledu postojanja činjenica relevantnih za odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu. Stoga se činjenica da je tužena u kaznenom postupku oslobođena optužbe ne može sama po sebi smatrati dokazom da nije odgovorna za tražbinu koja je predmet ovog parničnog postupka.

12.1. Činjenice relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu parnični sud utvrđuje na temelju rezultata dokazivanja provedenog u parničnom postupku, odnosno na temelju iskaza stranaka i svjedoka, nalaza i mišljenja vještaka, isprava i drugih dopuštenih dokaznih sredstava.

12.2. Pritom je potrebno imati na umu da se standard i pretpostavke kaznene odgovornosti razlikuju od pretpostavki građanskopravne odgovornosti. Okolnost da u kaznenom postupku nije s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo ne znači, sama po sebi, da u građanskopravnom smislu nisu ostvarene pretpostavke njegove odgovornosti.

12.3. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan samostalno ocijeniti sve dokaze relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu i na temelju rezultata dokaznog postupka utvrditi odlučne činjenice, neovisno o tome što je kazneni postupak protiv tužene pravomoćno okončan oslobađajućom presudom.

13. Također, u pobijanoj odluci je utvrđena i proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.. 11. ZPP.

14.1. Naime, iskaz svjedoka IR u točki 25. obrazloženja pobijane presude nije pravilno prenesen. Prvostupanjski sud navodi da navedeni svjedok na plombi nije ništa primijetio.

14.2. Međutim, iz zapisnika s ročišta održanog 9. studenoga 2023. godine proizlazi da je svjedok iskazao kako je kod tužene 2010. godine postavljao predmetni plinomjer te da tada nije bilo nikakvih nepravilnosti. Nadalje je naveo da su prilikom dolaska radi zamjene plinomjera 2016. godine na izlazu uočili crnu točkicu, da plomba nije dobro stajala te da je vrpca plombe bila labava, iako se više nije mogao točno sjetiti njezina položaja. Istodobno je pojasnio da navedene okolnosti nisu bile unesene u zapisnik jer je u to vrijeme takva bila praksa.

14.3. Dakle, sadržaj iskaza koji se navodi u obrazloženju pobijane presude ne odgovara u cijelosti sadržaju zapisnika o iskazu tog svjedoka.

15.1. Jednako tako, u točki 26. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud navodi da iz iskaza svjedoka VR, koji je postavljao plinomjer kod tužene 2010. godine, proizlazi da na plinomjeru nije uočio nikakve nepravilnosti, uz zaključak da pritom treba imati u vidu činjenicu da je od postavljanja plinomjera do njegova saslušanja u ovom postupku proteklo 13 godina pa nije realno očekivati da bi se svjedok sjećao samog postavljanja plinomjera.

15.2. Međutim, iz zapisnika s ročišta održanog 9. studenoga 2023. godine proizlazi da je svjedok iskazao kako je kod tuženice u prosincu 2010. godine kontrolirao plinomjer koji je bio ugrađen u travnju iste godine te da tom prilikom nije uočio nikakve nepravilnosti, odnosno da bi takve nepravilnosti unio u zapisnik da ih je uočio.

16. Dakle, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka i samih tih zapisnika. Istodobno, prvostupanjski sud pojedine odlučne činjenice temelji na dokazima iz kaznenog postupka, iako za takvo korištenje iskaza svjedoka nije postojala potrebna suglasnost stranaka.

17.1. Nadalje, vještak Ferdo Barbarić, stalni sudski vještak u Centru za forenzička istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ je prilikom saslušanja na ročištu održanom 9. studenoga 2023. godine naveo, između ostalog, da je preinaku plinomjera moguće izvršiti na dva načina: oštećenjem plombe ili, u slučaju kada je vrpca plombe omotana oko matice koja spaja plinomjer s plinskom instalacijom, popuštanjem matice, odnosno bez oštećenja plombe.

17.2. Stoga se zaključak o nepostojanju neovlaštene uporabe plinomjera ne može temeljiti isključivo na okolnosti da je plinomjer bio uredno plombiran, jer iz iskaza vještaka proizlazi da je preinaku moguće izvršiti i bez diranja plombe.

17.3. Nadalje, vještak je naveo da je pregledom i ispitivanjem predmetnog plinomjera utvrđeno da je na njegovoj izlaznoj strani ručno načinjen otvor te da takva izvedba nije tehnički ispravna. Na pitanje je li takvo oštećenje moglo postojati već u trenutku postavljanja plinomjera na mjerno mjesto ili je nastalo naknadno, vještak je pojasnio da svaki plinomjer koji se ugrađuje na mjerno mjesto mora prethodno biti ispitan od strane ovlaštene baždarnice i ovjeren plombom državnog zavoda za mjeriteljstvo. Stoga bi, prema njegovu iskazu, eventualno oštećenje koje bi postojalo prije ugradnje stručne osobe prilikom ispitivanja trebale uočiti.

17.4. Vještak je nadalje naveo da je, prema mišljenju Gradske plinare Zagreb, predmetni plinomjer u smislu Zakona o mjeriteljstvu ispravan, ali da ne bi mogao proći postupak ispitivanja u ovlaštenoj baždarnici zbog prisutnosti naknadno postavljene gumaste tvari crne boje, koja nije tvornički dio plinomjera. Pojasnio je da ispitivač u ovlaštenoj baždarnici prije ispitivanja mora vizualno pregledati plinomjer i evidentirati njegova oštećenja, a tek potom provoditi ispitivanje protoka.

17.5. Navedene okolnosti prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije odgovarajuće razmotrio niti ih je doveo u vezu s ostalim izvedenim dokazima. Posebno je izostala ocjena njihova značenja u odnosu na pitanje kada je i na koji način na predmetnom plinomjeru nastala utvrđena preinaka, kao i u odnosu na pitanje može li se iz svih utvrđenih okolnosti izvesti zaključak o neovlaštenoj potrošnji plina i odgovornosti tužene.

18. Prema tome, prvostupanjski sud pri donošenju odluke nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir procesna pravila o izvođenju i ocjeni dokaza, osobito načelo neposrednosti. Nadalje, pogrešno je značaj dao oslobađajućoj presudi donesenoj u kaznenom postupku, a pojedine iskaze svjedoka nije pravilno prenio niti ocijenio.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

20. S obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 14. rujna 2023. zaključio prethodni postupak, a bitna povreda odredaba parničnog postupka se odnosi i na prethodni postupak, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno je da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.

21. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, budući da je uspjeh stranaka u sporu za sada neizvjestan.

22. U odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u točki II. izreke.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno provesti prethodni postupak i odlučiti o dokaznim prijedlozima stranaka. Pritom će sud imati u vidu da nije vezan presudom koja je donesena u kaznenom postupku (čl. 12. ZPP), te da o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (čl. 4. ZPP). Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u kojoj je dužan, sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP, jasno navesti koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio, zašto i kako ih je ocijenio.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić