REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3740/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3761/2024-2 od 7. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-420/2019-65 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 15. rujna 2026.
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3761/2024-2 od 7. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-420/2019-65 od 28. svibnja 2024., u kojem je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja su važna za odluku u sporu, a koja glase:
"(i.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?".
2. Tužitelj se za sve kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6858/2016-2 od 21. veljače 2017., Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015., Rev-1242/2014-2 od 6. lipnja 2018., uz tvrdnju da postoji različita praksa viših sudova odnosno da postoje razlozi koji za ujednačenje sudske praske u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
3. Nadalje, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) da su mu u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP povrijeđena slijedeća prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o pravnim pitanjima postavljenim u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odstupa od ustaljene prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu (tako je ovaj sud u odlukama Revd-480/2024 od 6. veljače 2024., Revd- 2124/2025-2 od 21. svibnja 2025., Revd-2641/2025-2 od 5. studenoga 2025. i dr.).
8. Slijedom navedenog kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci rješenja pod toč. I.
9. U odnosu na navode tuženika u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom ovaj sud je mišljenja da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti o zahtjevima i navodima tuženice, iznositi činjenice, predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su tuženiku povrijeđena temeljna prava, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
10. Prema tome, kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava u smislu odredbe čl. 385.a. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil