REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5570/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice ZR (prije: Z) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2615/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-215/2023- 24 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj, 15. rujna 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2615/2025-2 od 9. rujna 2025. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-215/2023-24 od 31. ožujka 2025.

2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog odbiti te je tražio trošak odgovora na prijedlog.

3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i od pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odluci poslovni broj: Rev - 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. koja je donesena u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP-a (tako i u Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.).

5. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje vezano za počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP -a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a valja reći da tužiteljica u tom pitanju polazi od pogrešne pretpostavke o počinjenju tih bitnih povreda, jer suprotno proizlazi iz pobijane presude. Nadalje, tim pitanjem u dijelu koji se odnosi na potpuno obeštećenje u situaciji kad je tužiteljica sklopila Dodatak ugovora o kreditu kojim je ugovor o kreditu konvertiran u euro tužiteljica zapravo osporava zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda koje je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda navedenim pod točkom 4. ove odluke. Stoga niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP -a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Tužiteljica je istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) te pravo na jednakost pred zakonom i sudovima koje je zajamčeno čl. 14. i 26. Ustava te pravo na ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije.

8. Međutim, tužiteljici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Drugostupanjski sud je svoju odluku opravdavao ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

9. Nadalje, tužiteljica nije ničime ukazala da bi joj bilo povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom ili sudom s obzirom na to da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama navedenima u točki 4. ove odluke pri čemu se ističe da je ustavna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske osiguravati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (dakle, ujednačavati sudsku praksu) u skladu s čl. 116. st. 1. Ustava RH što je Vrhovni sud RH donošenjem odluke broj: Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. donesene nakon odluke vijeća iz čl. 390. st. 2. ZPP-a i učinio pa nije moguće zaključiti niti da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje povrede prava na jednakost pred zakonom ili sudom.

10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil