Poslovni broj Pn-7/2025

(ranije Pn-37/19, ranije Pn-17/17)

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, zastupane po punomoćniku Vlahi Hrdalu, odvjetniku iz Hrdalo & Krnić odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 30. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, dužan je tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete (pretrpljenih fizičkih bolova, straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti), platiti iznos od 5.043,48 EUR-a (slovima: pet tisuća četrdeset tri eura i četrdeset osam centi), što odgovara iznosu od 38.000,00 kuna preračunatom primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR (čl. 13. st. 2. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, NN 57/22 i 88/22), uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe tj. 10. veljače 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete (izgubljene zarade za vrijeme bolovanja), u iznosu od 238,90 EUR-a, što odgovara iznosu od 1.800,00 kuna preračunatom primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR (čl. 13. st. 2. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, NN 57/22 i 88/22), kao nedokazan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 132,72 EUR-a, što odgovara iznosu od 1.000,00 kuna preračunatom primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR (čl. 13. st. 2. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, NN 57/22 i 88/22), koje bi tekle od dana podnošenja tužbe tj. 10. veljače 2017. godine do presuđenja tj. 15. rujna 2026. godine, kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 4.273,83 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude tj. 15. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa više traženim troškom u iznosu od 486,09 EUR-a, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj BV je tužbom podnesenom 10. veljače 2017. godine pokrenuo ovaj parnični postupak tražeći od tuženika, Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodama, naknadu neimovinske i imovinske štete što ju je pretrpio 8. kolovoza 2016. godine u 22:20 sati, kada je vozeći bicikl kolnikom nerazvrstane ceste na lokaciji „obilaznica" u [adresa], u neposrednoj blizini raskrižja sa županijskom cestom 6211, upao u iskopani betonski kanal u izgradnji čime je zadobio teške tjelesne ozljede.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo da na predmetnom mjestu nije bilo javne rasvjete, da prokopani kanal nije bio osiguran propisanom tehničkom zaštitom (fizičkim preprekama, zaštitnim poklopcem), da nije bila postavljena propisana svjetlosna signalizacija, treperujuće svjetlo danju ni propisno svjetlosno osiguranje noću, te da sam otvor kanala nije bio ničim natkriven niti ograđen čvrstom zaštitnom ogradom, a sve protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištem. Navodi da je upadom u kanal zadobio teške tjelesne ozljede, da je liječen na KBC Split te da je trpio fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Potražuje i naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu za period bolovanja.

1.2. Prvotni tužbeni zahtjev glasio je na iznos od 40.800,00 kuna (38.000,00 kuna s osnova neimovinske štete, 1.800,00 kn s osnova izgubljene zarade i 1.000.00 kn s osnova zastupanja u pred parničnom postupku podnošenja odštetnog zahtjeva) sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom cjelokupnog postupka u cijelosti osporio kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je predmetno gradilište (prokop kanala) bilo propisno obilježeno prometnim znakovima, pozivajući se na utvrđenja iz prekršajnog spisa Pp-2516/16 prema kojima su bili postavljeni prometni znakovi K16 (ploča bočne zapreke), K20 (branik za označavanje zapreka), znak A25 „Radovi na cesti" te traka s natpisom „visoki napon".

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj pravomoćno proglašen krivim u prekršajnom postupku Pp-30/19 zbog toga što je prošao pored postavljenih prometnih znakova, koreći se da nije poštovao ograničenja i zabrane, te da je vozio bicikl koji nije bio tehnički ispravan, nije imao prednje svjetlo. Iz tih razloga tuženik smatra da je isključivo odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, podredno da postoji suodgovornost tužitelja u značajnom postotku koji isključuje ili znatno umanjuje tuženikovu obvezu.

2.2. U odnosu na visinu tražene naknade tuženik osporava sve vidove štete te drži da tužbeni zahtjev nije sukladan orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2.3. Tuženik je osporavao i nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Branka Rapića, ističući između ostalog da vještak nije naveo dovoljno obrazloženja za svoje kategoričke odgovore, da se poziva na propise koji uređuju zaštitu radnika na gradilištu a ne trećih osoba (prolaznika), te da vještak nije ovlašten ocjenjivati stupanj odgovornosti stranaka.

2.4. Tužitelj je, nasuprot tome, podnio prigovor na nalaz medicinskog vještaka dr. Borića ističući da procijenjena razina smanjenja životnih aktivnosti od 2% nije u skladu s opsegom zadobivenih ozljeda te da vještak nije uzeo u obzir psihijatrijski tretman tužitelja koji se pojačao upravo zbog predmetnog štetnog događaja. Tužitelj je ujedno prigovorio da vještak nije osobno pregledao tužitelja prije izrade pisanog nalaza i mišljenja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu i to: zapisnik o očevidu PU Dubrovačko-neretvanske, PP Metković, broj 511-03-12-P-4-93/2016 od 8. kolovoza 2016. ( list spisa 3-7), medicinsku dokumentaciju (otpusna pisma Zavoda za neurokirurgiju KBC Split i Klinike za kirurgiju KBC Split, nalaze psihijatra, kirurga, list spisa 8-14), prekršajni spis Pp P-2516/16 s pravomoćnom presudom Pp-30/19, fotodokumentaciju s CD-a ( list spisa 43), pismeni nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Branka Rapića od 25. listopada 2025. ( list spisa 116-127), pismeni nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. Igora Borića od 12. veljače 2026. ( list spisa 139-141), saslušane su parnične stranke ( list spisa 108), saslušan je svjedok PV ( list spisa 107), saslušan je svjedok AV ( list spisa 70-71), saslušani su oba vještaka na ročištu za glavnu raspravu ( list spisa 157-158 i list spisa 163-164), te je sud uradio uvid u sve procesne podneske stranaka i u cjelokupni tijek ovoga dugotrajnog postupka.

3.1. Tijekom postupka između stranaka se nije pokazala sporna aktivna i pasivna legitimacija, sam nesretni događaj, dok se pokazalo spornim i u ovome postupku je trebalo utvrditi:

- da li je tuženik propisno obilježio i ogradio gradilište sukladno pozitivnim propisima RH,

- uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štete, te visina štete, kao i - odgovornost ili suodgovornost tužitelja za predmetni nesretni događaj.

4. Tužitelj BV je u osobnom iskazu izjavio da je spornog dana išao malo se provozati biciklom, da je vozio rubom asfaltirane ceste normalnom brzinom, da je već bio mrak, da bicikl nije bio osvjetljen (nije imao prednju lampu), da na toj lokaciji nije bilo javne rasvjete, te da nije vidio nikakvih znakova koji bi dali naslutiti postojanje rupe nasred ceste, nije vidio traku, znakove niti druge svjetlosne signalizacije. Navodi da je jedino što je vidio, neposredno prije upada, bio parkirani bager. Sam kanal u koji je upao bio je otvoren i ničim natkriven. Upadom je probio ruku šipkom armature, udario glavom o drugu šipku i nabio se po tijelu. Odvezen je u Vrgorac, a potom prebačen u Split gdje je hospitaliziran . Dok je bio pri svijesti zna da je svoju ruku koja je bila probijena vadio cijelom dužinom šipke i u tom trenutku je izgubio svijest. Kada je slijedeći put došao sebi već je bio u automobilu i tada mu je svjedok PV rekao da ga vodi u Vrgorac u bolnicu. Isti dan je prebačen u Split gdje su mu zašili glavu ali rana na ruci je bila kompliciranija za liječenje pa je u Sp litu ostao 2-3 dana. Navodio je i da ga je sve jako bolilo te je osjećao bol po cijelom tijelu i glavi ali je to toliko bilo neprimjetno u odnosu na čišćenje rane i tretiranje same ozljede na ruci. Još se sjeća nakon toga da je bio pušten na kućno liječenje te da je išao na tretiranje i liječenje još najmanje dva puta u Split kao i na previjanje u Vrgorac, te da se u Splitu bio jako prepao i za svoje zdravlje jer mu je doktor rekao da je rana na ruci velika te da postoji mogućnost i da ostane bez ruke. Još se sjeća i da su mu davali injekcije u stomak, a misli da su iste za sprječavanje ugrušavanja krvi. Navodio je i da se ne sjeća točno koliko je zbog ovog nesretnog slučaja proveo na bolovanju ali zna da i dan danas osjeća bolove u ruci i u glavi kod promijene vremena. Što se tiče stiska ruke isti mu je slabiji na lijevoj ruci od posljedica ove nesreće.

5. Svjedok PV, umirovljeni policajac, pred sudom je iskazao da je spornog dana, u mračno doba noći nakon 22:00 sata, dok se vraćao iz kafića kući, uočio svoga brata kako maše pored ceste. Brat mu je rekao da je čuo kako netko zapomaže u pomoć. Pronašli su tužitelja u iskopnoj jami dimenzija oko 1,5 do 2 m u širinu i oko 1,5 do 2 m u dubinu. Tužitelj je bio teško ozlijeđen, imao je probijenu ruku od armature koja je virila iz betona, bila mu je razbijena glava i krvava, te je bio nabijen šipkama po tijelu. Svjedok izrijekom navodi da iz smjera s kojeg je dolazio nije vidio nikakvih znakova, nikakvih svjetlećih oznaka koje bi dale naslutiti na opasnost, nikakvih traka, a sam prokop nije bio ničim natkriven. Jedino što je vidio bio je parkirani bager, udaljen desetak metara od mjesta nesreće. Potvrđuje i da u to vrijeme na predmetnoj lokaciji nije bilo javne rasvjete.

6. Svjedok AV pred sudom je iskazao da je bio u kafiću, da je čuo zapomaganje iz kanala (opisanog kao kanal gdje se radio most), da je unutar kanala pronašao teško ozlijeđenog tužitelja, te da nije bilo nikakve vanjske rasvjete zbog čega je morao otići po bateriju. Svjedok opisuje da je u kanalu bilo puno željeza koje strši iz betona. Navodi da je u kanalu vidio samo „bager te nekakvu traku, koja je bila dijelom na zemlji, bačena", čime je potvrdio da traka nije bila u propisanom stanju. Zaustavili su PV i dovezli tužitelja u Vrgorac.

7. Sud ocjenjuje iskaze svjedoka PV i AV u cijelosti vjerodostojnima i međusobno usklađenima. Svjedoci su neposredno prisustvovali akciji spašavanja tužitelja te njihovi iskazi neposredno opisuju stanje mjesta štetnog događaja u mračno doba noći. Iskazi su konzistentni s iskazom tužitelja te medicinskom dokumentacijom glede težine i mjesta zadobivenih ozljeda.

8. Vještak zaštite na radu Branko Rapić, diplomirani inženjer sigurnosti i zaštite na radu, u svojem pisanom nalazu i mišljenju od 25. listopada 2025. odgovorio je na sva pitanja suda navodeći:

- da li su u trenutku nastanka predmetne nesreće na predmetnoj lokaciji nisu bile poduzete sve zakonom propisane mjere zaštite na radu i sigurnosne mjere za zaštitu trećih osoba (odgovor: NE);

- da li je mjesto nesreće nije bilo propisno obilježeno, ograđeno ili na drugi način osigurano u skladu s važećim pravilnicima i standardima (odgovor: NE);

- da su konkretno izostale sljedeće mjere: tuženik nije postavio propisanu tehničku zaštitu oko prokopa kanala, nije otvor kanala zaštitio propisanom zaštitom (poklopcem), nije postavio propisanu svjetlosnu signalizaciju - treperujuće svjetlo tijekom dana, te nije postavio propisano svjetlosno osiguranje tijekom cijele noći;

- da li bi pravilno obilježavanje i osiguranje mjesta nesreće apsolutno moglo ili moralo spriječiti ili umanjiti mogućnost nastanka ozljede kod treće osobe (odgovor: APSOLUTNO DA);

8.1. Također, vještak je u svom nalazu i mišljenju iznio i uvid u relevantne propise koji su bili na snazi u trenutku nesreće (8. kolovoza 2016.): Zakon o zaštiti na radu (NN 118/14 i 154/14) i Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/2008), uz osvrt na Zakon o sigurnosti prometa na cestama.

8.2. Glede tuženikove odgovornosti, vještak je u cjelokupnom kontekstu zaključio da su se propusti tuženika i okolnosti na strani tužitelja „složili u jednu zajedničku funkciju" koja je dovela do nastanka ovog štetnog događaja, ocijenivši pritom da su propusti tuženika bili primarni i odlučujući za nastanak štetnog događaja.

9. Na ročištu za glavnu raspravu vještak Branko Rapić saslušan je usmeno u pogledu prigovora obiju parničnih stranaka na pisani nalaz i mišljenje.

9.1. Vještak je izrijekom naveo da u cijelosti ostaje pri sadržaju izrađenog vještva od 25. listopada 2025. te da prigovori stranaka nisu utemeljeni.

9.2. Na prigovor tuženika da se vještak poziva na Zakon o zaštiti na radu koji propisuje zaštitu radnika a ne prolaznika, vještak je u bitnome odgovorio da Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima u cjelini nalaže sigurnost cjelokupnog okruženja privremenog gradilišta, uključujući i zaštitu trećih osoba koje se kreću u blizini gradilišta, jer je upravo to bit njegova primjene. Neovisno o tome, vještak je naglasio da je obveza tuženika da zaštiti prokopani kanal od slučajnog upada bila apsolutna i da nije uvjetovana pitanjem tko se kreće uz gradilište.

9.3. Na prigovor tuženika da su bili postavljeni prometni znakovi te da je tužitelj u prekršajnom postupku proglašen krivim, vještak je odgovorio da postavljanje prometnih znakova ne nadomješta propuštenu fizičku zaštitu otvora kanala. Prometni znak ne zamjenjuje propisnu tehničku zaštitu iskopa, poklopac, fizičku barijeru ili propisno osvijetljenu ogradu. Vještak je istaknuo da je svrha svjetlosne signalizacije i fizičke zaštite upravo sprječavanje upada u kanal bez obzira na to prolazi li osoba pored znakova ili ne, te da se posebno mora paziti da zaštita djeluje u uvjetima smanjene vidljivosti.

9.4. Na prigovor tuženika da tužiteljev neispravan bicikl tj. bez svjetla čini isključivim uzrokom štetnog događaja, vještak je odgovorio da bicikl tužitelja ne bi imao relevantnu ulogu da je kanal bio prikladno fizički zaštićen, poklopac ili zaštitna ograda. Uzrok upada nije izostanak svjetla na biciklu, već otvoren i neosiguran iskop usred ceste kojom se tužitelj kretao. Vještak je pritom napomenuo da pitanje upravljanja biciklom bez svjetla u nadležnosti prometnih vještaka, ali da bi fizički zaštićen iskop spriječio upad bez obzira na tehničku ispravnost bicikla.

9.5. Na prigovor tuženika da je u poglavlju „Zaključak" vještak neutemeljeno naveo „kriminalni oblik nehaja" kao uzrok nesreće te time preuzeo ocjenu koja nije u nadležnosti vještaka, vještak je objasnio da je navedeni opis korišten isključivo u stručno-tehničkom kontekstu (opis stupnja propuštene pažnje u zaštiti na radu), ne kao sudska karakterizacija ili prejudiciranje presude.

10. Vještak Branko Rapić je na ročištu za glavnu raspravu detaljno izložio skup zakonskih i podzakonskih propisa koji su bili na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja (8. kolovoza 2016.) te iz kojih u cjelini proizlazi apsolutna obveza tuženika da fizički zaštiti i propisno označi prokopani iskop na prometnici, pa sud utvrđuje da su bila primjenjiva:

- Zakon o zaštiti na radu (NN 118/14 i 154/14), čl. 18. , opća obveza naručitelja radova da poduzme sve propisane mjere zaštite, uključujući zaštitu trećih osoba koje se kreću u blizini mjesta rada,

- Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 51/08), propisuje da radovi u moraju biti organizirani i osigurani na način da gradilištu imaju pristup samo osobe koje su na njemu zaposlene i osobe koje imaju dozvolu ulaska na gradilište čl. 11. st. 6.,

- Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/13), čl. 16. st. 8. i 9., otvori, kanali i jame na prometnim površinama moraju biti pokriveni čvrstim pločama u razini kolnika ili ograđeni čvrstom i sigurnom ogradom; znakovima sigurnosti moraju biti jasno označeni.

10.1. Zaključni stav vještaka, koji sud u cijelosti prihvaća, je sljedeći: prokopani kanal dimenzija cca. 1,5 × 1,5 m, postavljen usred prometne površine bez ikakve fizičke zaštite, bez aktivnih treptavih svjetala, u uvjetima potpunog mraka i bez javne rasvjete, nije tek formalni propust, nego apsolutna eliminacija svake mogućnosti da sudionik u prometu uoči opasnost i pravovremeno reagira. Fizički zaštićen iskop, poklopac od čvrstih ploča ili čvrsta ograda sukladno čl. 16. st. 8. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada apsolutno bi spriječio upad bez obzira na tehničku ispravnost bicikla i bez obzira na prisutnost ili odsutnost prednjeg svjetla.

11. Vještak sudske medicine dr. Igor Borić, specijalist sudske medicine i patološke anatomije, u svojem pisanom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2026. utvrdio je sljedeće.

11.1. BV je zadobio potres mozga (Commotio cerebri), krvne podljeve čeonog područja, ranu razderotinu iznad lijeve obrve, ranu razderotinu (ubodnu ranu) lijeve podlaktice, oguljotine kože prsišta i trbuha lijevo. Kao komplikacija ozljeđivanja nastupila je gnojna upala mekih tkiva lijeve podlaktice i lakta (flegmona) koja je liječena kirurški i medikamentozno te je liječenje dovršeno krajem rujna 2016. Predmetna komplikacija u direktnoj je uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem.

11.2. Svaka od navedenih ozljeda za sebe predstavlja laku tjelesnu ozljedu, dok flegmona lijeve podlaktice i lakta kao komplikacija predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. U svom ukupnom obuhvatu, zadobivene ozljede i komplikacija čine tešku tjelesnu ozljedu.

11.3. Tužitelj je primljenom kroz hitnu kiruršku službu KBC Split hospitaliziran 8. kolovoza 2016. na Zavodu za neurokirurgiju (jednodnevna opservacija, otpust 9. kolovoza 2016.), a potom je od 12. do 22. kolovoza 2016. hospitaliziran na Klinici za kirurgiju KBC Split radi liječenja flegmone lijeve podlaktice i lakta (antibiotska terapija, tromboprofilaksa, redovito previjanje, fizikalna terapija).

11.4. Fizički bolovi jakog intenziteta 2–3 dana, srednjeg intenziteta oko tjedan dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 2-3 tjedna, a bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životnih aktivnosti.

11.5. Strah jakog intenziteta primarnog karaktera trajao je koliko i sam događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja (sekundarni strah) bila je: jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta oko 4 tjedna.

11.6. Nakon dovršetka liječenja zaostale su posljedice stanja nakon potresa mozga u vidu povremenih glavobolja pretežito vezanih uz meteorološke promjene i povećane napore. Kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za oko 2% (dva) .

11.7. Kod tužitelja je realno da postoji naruženost lakog stupnja zbog ožiljka rane na lijevoj podlaktici, što je vještak potvrdio i osobnim pregledom tužitelja na ročištu za glavnu raspravu.

11.8. Postavljenu dijagnozu psihoze nije moguće uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem jer je tužitelj bio u psihijatrijskom tretmanu i u vremenu koje je prethodilo događaju. Ipak, vještak je naveo da se je predmetna psihoza zasigurno pojačala zbog potresa mozga i ostalih teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te da je uzrokovala dodatne trajne posljedice na strani tužitelja.

12. Na ročištu za glavnu raspravu vještak dr. Igor Borić saslušan je usmeno u pogledu prigovora parničnih stranaka na pisani nalaz i mišljenje.

12.1. Vještak je potvrdio da je pred dolaskom na ročište osobno pregledao tužitelja te da je pregledom uočio „blago izraženi ožiljak u srednjem dijelu lijeve podlaktice" koji je „blago uvučen u odnosu na razinu kože, vidljiv u svim situacijama u kojima tužitelj ne nosi dugačke rukave", duljine 3-4 cm i širine oko 2 cm, što odgovara naruženosti lakog stupnja.

12.2. Na prigovor tužitelja da je ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 2% premalo izražena s obzirom na zaostale ozljede i psihijatrijski tretman, vještak je odgovorio da se procijenjena vrijednost od 2% odnosi isključivo na fizičke ozljede za koje se može nedvosmisleno utvrditi uzročno-posljedična veza s predmetnim događajem. Glede psihijatrijskih simptoma, vještak ostaje pri stajalištu da psihoza nije uzročno-posljedično u neposrednoj svezi s predmetnim štetnim događajem; međutim, pojasnio je da potres mozga zadobiven u ovom slučaju zasigurno jest doprinio pojačavanju simptoma psihijatrijskog poremećaja, što je u okviru dosuđene naknade uzeto u obzir u smislu pretrpljenih bolova i straha, ali ne i kao zasebni postotak smanjenja životnih aktivnosti.

12.3. Vještak je zaključno izjavio da u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju od 12. veljače 2026. te da su svi prigovori parničnih stranaka u potpunosti otklonjeni.

13. Sud je u konačnici u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Borića i Branka Rapića, jer su uvjerljivi i objektivi, dani savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama naloga zadatka suda. Primjedbe parničnih stranaka u potpunosti su otklonjene nepristranim, stručnim i okolnosno detaljnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu. Iako nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje svih okolnosti, sud je prihvatio nalaze i mišljenje vještaka jer smatra da izneseni stavovi istih mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva, a u mišljenju vještaka nema proturječnosti ni nedostataka, niti se unatoč kritičkoj analizi stranaka pojavila osnovana sumnja u pravilnost danih nalaza i mišljenja.

14. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje ZPP-a) sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice.

14.1. Dana 8. kolovoza 2016. u 22:20 sati, tužitelj BV je vozeći bicikl kolnikom nerazvrstane ceste (lokacija „obilaznica") u [adresa] upao u iskopani betonski kanal koji je tuženik, kao pravna osoba za upravljanje vodama, koji je bio naručitelj radova, izveo ili dao izvesti bez propisnog obilježavanja gradilišta i zaštite otvora, te sud zaključuje nesporno dokazanu uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete.

14.2. Tuženik nije postavio propisanu tehničku zaštitu (poklopac, fizičku ogradu), nije postavio propisanu svjetlosnu signalizaciju danju ni propisno noćno osiguranje prokopa kanala u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima čime je stvarao opasnost i za treće osobe, pa tako i za ovdje tužitelja, te sud zaključuje da tuženik nije propisno obilježio i ogradio gradilište sukladno pozitivnim propisima RH.

14.3. Iz provedenog medicinskog vještva sud je nesporno utvrdio i visinu štete.

14.4. Istovremeno, tužitelj se kretao noću bez prednjeg svjetla na biciklu i to na lokaciji bez javne rasvjete, što je u prekršajnom postupku Pp-2516/16/Pp-30/19 utvrđeno kao prekršaj.

14.5. Međutim, u parničnom postupku tuženik je kao naručitelj radova odgovoran za štetu nanesenu trećim osobama, pri čemu se ta odgovornost temelji na odredbi članka 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) tj. solidarna odgovornost naručitelja i izvođača, te pravilima o odgovornosti za štetu iz članka 1063. i 1064. ZOO -a. Tuženik tu odgovornost nije isključio ni umanjio jer nije dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (čl. 1067. st. 2. ZOO-a), a za utvrđenje uzročnog doprinosa tužitelja nije predloženo ni provedeno prometno vještačenje, koje je jedino moglo merodavno utvrditi relevantnost izostanka prednjeg svjetla kao uzroka štetnog događaja.

15. Odredba članka 1108. ZOO-a propisuje da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Pravna osnova odgovornosti tuženika objektivna je, temelji se na odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti u smislu čl. 1063. i 1064. ZOO-a, jer su radovi na prokopavanju kanala uz prometnicu, uz otvoreni betonski iskop bez ikakve fizičke zaštite, opasna djelatnost i opasna stvar u smislu navedenih odredaba. Za oslobođenje od ovako utemeljene objektivne odgovornosti, tuženik je bio dužan dokazati da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (čl. 1067. st. 2. ZOO- a). Tuženik taj dokaz nije pružio.

15.1. Ključno pravno pitanje u kontekstu objektivne odgovornosti je da li je tuženik poduzeo sve mjere koje je po zakonu bio dužan poduzeti. Sud utvrđuje da nije. Naime, prokopani betonski kanal dimenzija cca. 1,5 × 1,5 m, postavljen usred prometne površine nerazvrstane ceste, bez fizičke zaštite (poklopca ili čvrste ograde), bez propisnog noćnog svjetlosnog osiguranja i bez javne rasvjete, bio je , kako je to kategorički utvrdio vještak zaštite na radu Rapić, apsolutna eliminacija svake mogućnosti da sudionik u prometu uoči opasnost i pravovremeno reagira, neovisno o bilo kojoj radnji tužitelja. Vještak je izrijekom potvrdio da fizički zaštićen iskop-poklopac od čvrstih ploča u razini kolnika ili čvrsta zaštitna ograda sukladno čl. 16. st. 8. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada bi apsolutno spriječio upad bez obzira na tehničku ispravnost bicikla i bez obzira na prisutnost ili odsutnost prednjeg svjetla 15.2. Iz stanja spisa vidljivo je i da je sud na pripremnom ročištu po prijedlogu tužitelja naložio, između ostalog, i provođenje prometnog vještačenja. Međutim, tuženik kao stranka koja je imala interes dokazati odlučujući doprinos tužitelja , a time i osnov za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti, prometno vještačenje nije predlagao ni tražio njegovo izvođenje tijekom cjelokupnog trajanja ovog postupka, pa ni na ročištu za glavnu raspravu na kojemu je tužitelj odustao od daljnjih dokaznih prijedloga. Teret dokaza o okolnostima koje bi umanjile ili isključile tuženikovu objektivnu odgovornost leži na tuženiku (čl. 1067. st. 2. ZOO-a u vezi s čl. 219. ZPP- a). Upravo prometno vještačenje bi jedino moglo mjerodavno utvrditi zaustavni put bicikla pri noćnoj vožnji uz konkretne uvjete vidljivosti i brzinu kretanja, relevantnost prednjeg svjetla za pravovremeno uočavanje prepreke dimenzija kanala, te je li uz prisutnost svjetla na biciklu upad u prokop bio objektivno izbježiv. Budući da je tuženik teret tog dokaza propustio snositi, nije moguće, niti je nužno, ulaziti u to što bi se eventualno dogodilo da je tužitelj imao prednje svjetlo. Procesnu pasivnost tuženika u izvođenju tog dokaza sud cijeni u skladu s čl. 221.a ZPP-a na štetu tuženika.

15.3. Sud stoga zaključuje da u ovom postupku nije dokazan uzročni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja koji bi opravdao umanjenje naknade. Činjenica da je tužitelj u prekršajnom postupku Pp-30/19 pravomoćno proglašen krivim zbog vožnje bicikla bez prednjeg svjetla jest utvrđena i sud je ne dovodi u pitanje. Međutim, prekršajna odgovornost nije automatski ekvivalent uzročnom doprinosu šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Za to da bi se utvrdilo je li vožnja bez prednjeg svjetla u konkretnim uvjetima te noći, na toj lokaciji, pri toj brzini, uzročno-posljedično doprinijela upadu u kanal, bilo je nužno prometno vještačiti.

15.4. Slijedom navedenog, sud sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a zaključuje da tuženik nije dokazao da bi izostanak prednjeg svjetla na biciklu tužitelja bio odlučujući uzrok upada u kanal, pa se nije utvrđivao doprinos tužitelja koji bi opravdao umanjenje naknade.

15.5. Stoga tuženik odgovara za cjelokupnu štetu.

16. Primjenjujući odredbu članka 1100. ZOO-a te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH donesene na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5 (povećanje naknade neimovinske štete za 50% u odnosu na ranije ustaljenje iznose), sud prvo matematički procjenjuje visinu pojedinih vidova neimovinske štete:

16.1. Fizički bolovi (temeljem utvrđenja medicinskog vještaka):

Jaki bolovi: 80,00 EUR × 2,5 dana (prosječno, 2–3 dana) = 200,00 EUR Srednji bolovi: 45,00 EUR × 7 dana = 315,00 EUR

Slabi bolovi: 15,00 EUR × 17,5 dana (prosječno, 2–3 tjedna) = 262,50 EUR Ukupno za fizičke bolove: 777,50 EUR-a.

16.2. Strah (temeljem utvrđenja medicinskog vještaka):

Primarni strah jakog intenziteta (koliko je trajao sam događaj ozljeđivanja) = 100,00 EUR

Sekundarni strah jakog intenziteta: 80,00 EUR × 4 dana = 320,00 EUR Sekundarni strah srednjeg intenziteta: 45,00 EUR × 10,5 dana = 472,50 EUR Sekundarni strah slabog intenziteta: 15,00 EUR × 28 dana = 420,00 EUR Ukupno za strah: 1.312,50 EUR-a.

16.3. Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Smanjenje utvrđeno na 2%. Prema Orijentacijskim kriterijima VSRH za 2% smanjenja životnih aktivnosti - uz uvažavanje dobi tužitelja (1992. godište), tjelesnih ozljeda te uzimanje u obzir da se radi o mlađoj osobi čija je radna i životna budućnost u trenutku ozljede bila pred njim , sud procjenjuje pravičnu naknadu na 2.000,00 EUR-a.

16.4. Naruženost lakog stupnja (ožiljak na lijevoj podlaktici, vidljiv u svakodnevnom životu uvijek kada tužitelj nosi kratke rukave , osobno potvrđen pregledom vještaka na ročištu): prema Orijentacijskim kriterijima VSRH za naruženost lakog stupnja, sud procjenjuje pravičnu naknadu na 800,00 EUR-a.

16.5. Što se tiče pogoršanja psihijatrijskog poremećaja uvažavajući nalaz vještaka da je potres mozga koji je tužitelj zadobio u predmetnom događaju zasigurno doprinio pojačavanju simptoma psihijatrijskog poremećaja te da je kod tužitelja zasigurno uzrokovao dodatne trajne posljedice, sud smatra pravednim u okviru slobodne sudske ocjene (čl. 1100. st. 2. ZOO-a) ovu okolnost uzeti u obzir kao otegotnu okolnost koja opravdava povišenje matematičkog iznosa neimovinske štete. U skladu s naprijed navedenim sud pri procjeni ukupnog iznosa neimovinske štete to uzima u obzir povišenjem konačnog iznosa.

16.6. Dakle, ukupna pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi: zbroj matematičkog izračuna pojedinih vidova štete: 777,50 + 1.312,50 + 2.000,00 + 800,00 = 4.890,00 EUR-a, uvećano s osnova pogoršanja psihijatrijskog stanja i posebnih okolnosti (noćni štetni događaj i gubitak svijesti u trenutku ozljeđivanja, emocionalna težina događaja za mladu osobu jer je bio sam prilikom ozljeđivanja) do pravičnog iznosa od ukupno kako je i traženo 5.043,48 EUR-a.

16.7. Prilikom određivanja ovoga navedenog iznosa od 5.043,48 EUR-a sud je imao u vidu i notornu činjenicu povećanja troškova života i rada u odnosu na vrijeme kada su doneseni Orijentacijski kriteriji VSRH.

17. Tužitelj je dakle tužbu radi naknade neimovinske štete prvotno postavio u kunama, i to tražeći isplatu iznosa od 38.000,00 kn na ime svih vidova neimovinske štete (pretrpljeni fizički bolovi, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti) .

17.1. Sukladno odredbi članka 13. stavka 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22; dalje: ZOE), iznosi navedeni u kunama u pravnim instrumentima smatraju se iznosima u euru uz primjenu fiksnog tečaja konverzije.

17.2. Fiksni tečaj konverzije utvrđen je Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. i unesen u točku II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) te iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.

17.3. Primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, tužiteljev tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu od 38.000,00 kuna preračunava se na sljedeći način: 38.000,00 kn ÷ 7,53450 = 5.043,48 EUR-a.

17.7. Slijedom navedenog tužitelju se dosuđuje cijeli postavljeni tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu u iznosu od 5.043,48 EUR-a.

17.8. Sud napominje da iznos dosuđene naknade ne mora biti matematički određen automatizmom orijentacijskih kriterija VSRH, koji ne predstavljaju formulu za mehaničko izračunavanje već okvir unutar kojeg sud slobodnom ocjenom određuje pravedan iznos (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

17.9. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe tj. 10. veljače 2017. godine, pa su zakonske zatezne kamate dosuđene od tog datuma sukladno točki I. izreke.

18. Slijedom svega navedenog dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.043,48 EUR-a (što odgovara izvornom tužbenom zahtjevu od 38.000,00 kuna preračunatom primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, u skladu s čl. 13. st. 2., čl. 14. i čl. 92. ZOE -a, NN 57/22 i 88/22), sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe tj. 10. veljače 2017. godine, sve kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade za period bolovanja uslijed predmetnog štetnog događaja sud odbija u cijelosti jer tužitelj ovaj zahtjev nije dokazao.

19.1. Sud je tužitelja više puta zaduživao da dostavi listu primitaka plaće od poslodavca za najmanje tri mjeseca prije otvaranja bolovanja, kao i za period bolovanja, radi utvrđenja razlike u primanjima.

19.2. Tužitelj navedenu dokumentaciju nije dostavio ni u zadanom roku, ni do zaključenja raspravljanja, niti je dostavio dokaz da je istu zatražio.

19.3. Tužitelj je u svom osobnom iskazu jedino naveo da se ne sjeća koliko je bio na bolovanju, ali da i dan danas osjeća bolove. Bez konkretne dokumentacije nije moguće utvrditi ni visinu primitaka tužitelja u redovnom tijeku stvari ni stvarno trajanje bolovanja izazvanog predmetnim ozljeđivanjem, nasuprot eventualnom bolovanju vezanom za psihijatrijski tretman koji je prethodio nesreći.

19.4. Teret dokazivanja imovinske štete u vidu izgubljene zarade leži na tužitelju (čl. 219. ZPP-a). S obzirom da tužitelj nije podnio niti jedan dokaz o visini primanja, iz kojeg bi sud mogao utvrditi visinu izgubljene zarade, tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija se kao nedokazan, dakle ne kao neosnovan u materijalnom smislu, već zbog nedostatka dokazne osnove za utvrđivanje visine eventualne štete. Upravo stoga troškovne posljedice ovog neuspjeha padaju isključivo na teret tužitelja koji nije ispunio procesnu obvezu predlaganja i osiguravanja dokaza, a ne na tuženika koji za izostanak toga dokaza nije odgovoran. Kako za ovaj vid zahtjeva nije provedeno nikakvo posebno vještačenje ni druga posebna dokazna radnja koja bi izazvala troškove, primjena čl. 154. st. 5. ZPP-a u pogledu troškova vještačenja ostaje opravdana.

20. U pogledu troška ovoga postupka, tužitelj je uspio sa zahtjevom za neimovinsku štetu u iznosu 5.043,48 EUR-a, a nije uspio sa zahtjevom za izgubljenu zaradu u iznosu od 238,90 EUR-a, odnosno od ukupnog zahtjeva od 5.282,38 EUR-a uspio je za 95,48%, a nije za 4,52%. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

20.1. Sud uzima u obzir da je tuženik od samog početka osporavao i osnovu i visinu svakog vida zahtjeva, te da je tužiteljevo ne pružanje dokaza za izgubljenu zaradu isključivo posljedica njegove procesne pasivnosti i glede toga vida štete koji je bio zasebno dokazni zahtjev nisu nastali posebni troškovi (nije se provelo nikakvo posebno vještačenje jer tužitelj uopće nije dostavio dokumentaciju). Stoga, a prema odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da taj nepotpuni uspjeh tuženika nije uzrokovao nikakve posebne troškove, te jer je tužitelj uspio u pretežnom i znatno vrjednijem dijelu zahtjeva, sud odlučuje da tuženik podmiruje cjelokupne stvarne troškove vještačenja.

20.2. Slijedom toga se tuženik obvezuje podmiriti u cijelosti troškove oba provedena vještačenja:

Branko Rapić (zaštita na radu) iznos od 1.007,37 EUR-a

Dr. Igor Borić (sudska medicina): 500,00 EUR-a (predujam) + 163,92 EUR-a (pristup i usmeni nalaz) tj. iznos od 663,92 EUR-a

Ukupno vještačenja 1.671,29 EUR-a.

20.3. Oba vještačenja bila su neophodna za utvrđenje odgovornosti tuženika i visine štete (čl. 155. ZPP-a), te ih sud u cijelosti prihvaća kao potrebne troškove vođenja parnice.

20.4. U odnosu na zatraženu odvjetničku nagradu tužitelja, obračun se provodi primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , dalje Tbr (NN 138/2023), uz vrijednost boda od 2,00 EUR-a. Vrijednost predmeta spora iznosi 5.282,38 EUR-a, temeljem čega po Tbr. 7. toč. 1. Tarife za sastavljanje tužbe i srodnih podnesaka pripada nagrada od 100 bodova. Nadalje, u odnosu na zatraženu odvjetničku nagradu tužitelja:

- za sastav odštetnog zahtjeva temeljem čl. 12. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu = 100 bodova odnosno 200,00 EUR-a (taj iznos je tužitelju priznat u dijelu troška ovoga postupka, a odbijen pod točkom III. ove presude u dijelu traženih kamata od podnošenja tužbe do presuđenja),

- za sastav tužbe (Tbr 7–9): 100 bodova = 200,00 EUR-a,

- za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (ukupno 7 ročišta × 100 bodova) = 1.400,00 EUR-a,

- za podneske (podnesak o prigovorima na nalaz vještaka zaštite na radu od 29. prosinca 2025., podnesak o prigovorima na nalaz medicinskog vještaka od 10. ožujka 2026.): (Tbr 8.1.) 2 × 100 bodova = 400,00 EUR-a, te

- sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, budući da je Županijski sud u Vukovaru rješenjem u predmetu Gž-604/2022 ukinuo prvu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovni postupak tužitelj ima pravo na naknadu za sastav žalbe u žalbenom postupku Gž-604/2022, a tužiteljev punomoćnik ostvario je nagradu sukladno Tbr. 7. toč. 1. tj. 125 bodova × 2,00 EUR = 250,00 EUR-a.

20.5. Ukupno bodova: 1.225 bodova × 2,00 EUR = 2.450,00 EUR-a

20.6. Budući da je tužitelj uspio sa 95,48% tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 4,52%, razlika iznosi 90,96% u korist tužitelja, pa se tuženiku nalaže podmirenje 90,96% ukupnih troškova zastupanja:

- 90,96% od 2.450,00 EUR = 2.228,52 EUR-a odvjetničke nagrade na teret tuženika, te tom iznosu dodani

- troškovi vještačenja: 1.007,37 + 663,92 = 1.671,29 EUR-a, kao i

- sudske pristojbe (tužba + presuda + žalba na prvostupanjsku odluku = 100,60 + 172,82 + 100,60 odnosno ukupno 374,02 EUR-a

UKUPNO: 2.228,52 + 1.671,29 + 374,02 = 4.273,83 EUR-a.

20.7. Sukladno članku 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj na dosuđeni trošak ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate, kako je odlučeno u točki IV. izreke ove presude.

21. Tužitelja se odbija za traženi trošak koji prelazi dosuđeni iznos koji iznosi 200,00 EUR-a za podnesak od 9. listopada 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka i tužitelj istim nije polučio nikakvog uspjeha, kao i više traženi trošak sudskih pristojbi mimo stvarnog troška od 374,02 EUR-a do traženih 500,00 EUR-a tj. 125,98 EUR-a jer ti troškovi iznose 374,02 EUR-a, te više traženi trošak vještačenja mimo stvarnog troška od 1.671,89 EUR-a do traženih 1.832,00 EUR-a tj. 160,11 EUR- a, dakle ukupno 486,09 EUR-a.

Metkoviću, 15. rujna 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče

2. Tuženiku putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče