Poslovni broj:Pr-54/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zemljišnoknjižni odjel Zabok

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku , po sucu tog suda Branku Hercegu, u pravnoj stvari tužiteljice KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, Kaptol 21 protiv tuženika Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2 OIB: 27822403513 zastupan po zakonskom zastupniku ravnateljici VČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] radi zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja na radnom mjestu i naknade štete , dana 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je zakonska zastupnica i zaposlenica tuženika : Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2, OIB: 27822403513, VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svojim postupanjem i ponašanjem uznemiravala tužiteljicu : KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] u radu tako da ju je opetovano vrijeđala, klevetala i omalovažavala njezin rad i postignuća u organizacijskoj jedinici AKADEMIS te otežavala tužiteljici obavljanje poslova njezinog radnog mjesta diskreditirajući tužiteljicu pred ostalim zaposlenicima i učenicima tuženika i umanjujući njezin autoritet kao voditeljice, od kojeg je neželjenog ponašanja tuženik propustio zaštititi tužiteljicu, a zbog čega je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo, čast, ugled i duševno zdravlje za vrijeme rada kod tuženika, čime je tuženik povrijedio obveze iz radnog odnosa tužiteljice.

II. Tuženiku : Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2, OIB: 27822403513 se nalaže da u roku od 3 dana od pravomoćnosti presude poduzme sve potrebne mjere radi prestanka i sprečavanja nastavka takvog ili sličnog uznemiravanja tužiteljice: KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] kako je to utvrđeno pod točkom I. izreke te se ubuduće zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje tužiteljice.

III.Tuženiku : Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2, OIB: 27822403513 se nalaže da naknadi tužiteljici: KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete iznos od 13.500,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2026. do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Tuženiku : Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2, OIB: 27822403513 se nalaže da naknadi tužiteljici : KČ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2026. do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica KČ u tužbi tvrdi da je zaposlena kod tuženika Srednje škole Zabok na radnom mjestu voditelja organizacijske jedinice AKADEMIS koja je osnovana u sklopu tuženika kao školske ustanove te tužiteljica ističe da se obrazovanje učenika provodi kroz tri međusobno povezana oblika nastave: teorijsku nastavu u učionici, praktičnu nastavu u školskom ugostiteljskom kabinetu (praktikumu) te učenje temeljeno na radu, odnosno praktičnu nastavu koja se provodi u organizacijskoj jedinici AKADEMIS , a praktična nastava u školskom praktikumu organizirana je na način da učenici kroz izvršavanje radnih zadataka karakterističnih za odabrano zanimanje stječu potrebna stručna znanja, praktične vještine i kompetencije nužne za buduće obavljanje poslova u struci i navedeni oblik nastave provodi se bez neposrednog rada s gostima, a organizacijska jedinica AKADEMIS prostorno je odvojena od ostatka školske ustanove te je osnovana s ciljem unaprjeđenja kvalitete obrazovanja učenika kroz omogućavanje neposrednog rada s gostima, čime se učenike priprema za samostalno i kompetentno obavljanje poslova u okviru odabranog zanimanja i radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ciljeva i stjecanja praktičnih, primjenjivih znanja i vještina učenika, u okviru organizacijske jedinice AKADEMIS pružaju se ugostiteljske usluge , koje obuhvaćaju pripremu i posluživanje hrane i pića u restoranu Akademis, organizaciju ručkova i večera za do 60 osoba, pružanje catering usluga te usluge smještaja te tužiteljica navodi da je od početka svog rada kao voditeljica AKADEMIS-a, ali i ranije, sustavno izložena nejednakom postupanju, uznemiravanju, ponižavanju i omalovažavanju odnosno mobingu na radnom mjestu od strane ravnateljice i zakonske zastupnice tuženika VČ, a koje se postupanje intenziviralo uslijed prijava nepravilnosti u radu tuženika od strane tužiteljice, jer je tužiteljica u više navrata ukazivala na neprimjereno postupanje ravnateljice tuženika prema tužiteljici, međutim nije došlo do poboljšanja situacije, a shodno tome, tužiteljica je dana 16. lipnja 2026. tuženiku putem punomoćnika podnijela pritužbu radi povrede njezinog dostojanstva kao radnika te je dana 30. lipnja 2026. zaprimila odluku tuženika kao poslodavca o njezinoj pritužbi od 26. lipnja 2026., KLASA: 052-01/26-01/2, URBROJ: 2140-92-26-5, a koju odluku tužiteljica u cijelosti osporava i u odluci tuženika navedeno je kako je poslodavac proveo postupak ispitivanja osnovanosti tužiteljičine pritužbe te da nisu utvrđena postupanja koja bi objektivno predstavljala povredu dostojanstva tužiteljice, ali tužiteljica smatra da, ukoliko je isti uistinu i proveden, postupak povodom njezine pritužbe nije proveden adekvatno niti su pravilno utvrđene sve odlučne činjenice koje bi omogućavale donošenje objektivne odluke o njezinoj pritužbi, a čime joj posljedično nije pružena zakonom propisana zaštita, jer imajući u vidu sadržaj sporne odluke, razvidno je da se ne navodi koje su konkretne radnje poduzete prilikom ispitivanja zaprimljene pritužbe tužiteljice i pritom se u bitnome ističe kako tuženik odnosno osobe koje su ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika nisu pozvale tužiteljicu na razgovor povodom podnesene prijave niti tužiteljica ima saznanja o drugim poduzetim radnjama , a i sudskim odlukama je ustaljena praksa da u postupku ispitivanja pritužbe, ovlaštena osoba ili poslodavac osobno, ispita radnika koji je pritužbu podnio, osobu za koju se tvrdi da je uznemiravala ili spolno uznemiravala radnika, utvrdi način i okolnosti uznemiravanja te izvede i druge dokaze u svrhu utvrđenja relevantnih činjenica i u konkretnom slučaju tužiteljice, može se nedvojbeno utvrditi da je odluka poslodavca donesena povodom podnesene pritužbe nedovoljno obrazložena, sadržajno manjkava te kao takva ne udovoljava zakonom propisanim standardima koje mora ispunjavati odluka donesena u postupku ispitivanja pritužbe radnika, jer iz sadržaja predmetne odluke proizlazi da se poslodavac ograničio isključivo na navođenje određenih zaključaka i činjenica za koje tvrdi da su utvrđene, pri čemu je u cijelosti izostalo obrazloženje načina na koji su te činjenice utvrđene, koje su dokazne radnje provedene, koji su dokazi izvedeni i ocijenjeni te na temelju kojih je razloga poslodavac donio predmetne zaključke te takvo puko nabrajanje navodno utvrđenih činjenica, bez jasnog prikaza tijeka provedenog postupka, bez obrazložene ocjene izvedenih dokaza te bez navođenja razloga zbog kojih su prihvaćeni ili odbijeni pojedini navodi iz pritužbe tužiteljice, ne može se smatrati valjanim i zakonitim obrazloženjem odluke, a obrazloženje odluke predstavlja njezin bitan sastavni dio , jer ono jedino omogućuje provjeru zakonitosti i pravilnosti provedenog postupka te ocjenu je li poslodavac prilikom odlučivanja postupao objektivno, nepristrano i u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama, a u situaciji kada iz odluke nije razvidno na koji su način utvrđene odlučne činjenice niti kojim se dokazima poslodavac pritom rukovodio, nije moguće zaključiti da je postupak ispitivanja pritužbe tužiteljice proveden na zakonit, savjestan i učinkovit način pa stoga predmetna odluka ne ispunjava minimalne zahtjeve zakonitosti i obrazloženosti koji se postavljaju pred odluke donesene u postupku zaštite dostojanstva radnika, zbog čega sama po sebi ne može predstavljati dokaz da je poslodavac proveo odgovarajući i učinkoviti postupak ispitivanja pritužbe u skladu sa zakonom i pritom se ukazuje na činjenicu da je spornu odluku od 26. lipnja 2026. potpisala ravnateljica tuženika, koja u ovom konkretnom slučaju uznemiravanja predstavlja osobu protiv koje je podnesena pritužba, a što dodatno potvrđuje nezakonitost takve odluke te nadalje tužiteljica tvrdi da je prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, u prostoriji arhive koja se nalazi u prostorijama tuženika, pronašla kuvertu s većom količinom novčanih sredstava u različitim apoenima, a koji su novci bili podijeljeni uz različite bilješke i predmetne bilješke su sadržavale informacije o tome na koju se ugostiteljsku uslugu odnose pojedina novčana sredstva odnosno naznačena su događanja na kojima je tuženik pružio ugostiteljsku uslugu organizacije ručkova / večera ili cateringa, a tužiteljica raspolaže saznanjima da se putem ugostiteljskog kabineta (praktikuma) tuženika pružaju usluge cateringa te organizacije ručkova i/ili večera, koje prema njezinim saznanjima ugovara ravnateljica tuženika uz sudjelovanje pojedinih nastavnika izvan okvira njihovih redovitih radnih obveza, ali i za vrijeme njihovog radnog vremena, nadalje, tužiteljica ima saznanja da za navedene usluge nisu izdavani računi niti su ostvareni prihodi evidentirani u poslovnim knjigama tuženika i shodno tome, razvidno je da se ugostiteljske usluge pružaju bez odgovarajućeg izdavanja računa te bez evidentiranja ostvarenih prihoda u službenim poslovnim evidencijama tuženika, a pritom tužiteljica ističe kako je takvo pružanje usluga od strane ravnateljice tuženika i pojedinih zaposlenika tuženika u potpunosti odvojeno od usluga koje pruža organizacijska jedinica AKADEMIS i koje su transparentno prikazane u poslovnim knjigama te tužiteljica ističe da je na dokumentaciji koju je zatekla u predmetnoj kuverti bio vidljiv potpis ravnateljice tuženika, kao i potpisi nastavnika zaposlenih kod tuženika , koji su pružali usluge za koje su potvrđeni primitci novčanih sredstava i tužiteljica nadalje ukazuje kako se nezakonito postupanje ravnateljice tuženika očituje i u tome što ista nezakonito prikazuje i priljev donacija prema školskoj ustanovi, jer prema saznanjima tužiteljice ravnateljica tuženika poslovanje školske ustanove vodi i na način da pravnim osobama ili tijelima nudi pružanje usluga cateringa, a da oni potom na račun tuženika vrše uplate novčanih sredstava na kojima je svrha plaćanja prikazana kao donacija i donacije prema tuženiku su se rapidno povećavale pa su se iste tako u 2025., a u odnosu na 2024., povećale za oko 40 %, a ono što je kod tužiteljice izazvalo dodatnu sumnju na nezakonitost postupanja ravnateljice i zaposlenika tuženika jest činjenica da je na jednoj od bilježaka bilo navedeno „POU Zabok dodjela nagrade“ te je tužiteljica na upit ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Zabok FČ, istome dostavila ponudu za posluživanje pjenušca i jelovnik hrane, međutim, FČ je istu obavijestio kako odustaju od posluživanja i da im nije ipak potrebna usluga i stoga, s obzirom na pisani odustanak od ugostiteljske usluge, nejasno je na što se odnose novčana sredstva uz bilješku s natpisom „POU Zabok dodjela nagrade“ i shodno tome, može se zaključiti da je službena ponuda odbijena kako bi se angažirali pojedini zaposlenici ustanove bez izdavanja računa i potrebe za plaćanjem poreznih davanja te nadalje tužiteljica napominje da je ona osobno nazočila situaciji iz čijih je okolnosti i sadržaja mogla utvrditi da se radi upravo o postupanju opisanom u prethodnim navodima, jer dana 6. listopada 2025. oko 13:50 sati, kada je krenula iz prostorija AKADEMIS-a u prostoriju kabineta nastavnika kako bi prikupila potpise nastavnika za pisma preporuke učenika koji su se prijavili putem projekta Erasmus+, tužiteljica je ispred kabineta stranih jezika primijetila gospođu čije podatke nije uspjela saznati, a koja je gospođa tražila nastavnika ĆČ te ju je tužiteljica odvela do kabineta kuharstva do nastavnika i s obzirom da se nastavnik ĆČ u tom trenutku nalazio u kabinetu posluživanja s učenicima, isti je došao do njih u kabinet kuharstva i nom je prilikom gospođa predala novčana sredstva uz navod „Došla sam da riješimo.“ te je tužiteljica pokušala saznati identitet gospođe, međutim ista nije bila upisana u popis posjetitelja za taj dan i pored toga, tužiteljica je uočila i veću količinu pića u praktikumu, a za čije postojanje nema nikakvog obrazloženja, a bilo je riječi o tri sanduka piva, sedam sanduka vode, velik broj boca raznih gaziranih napitaka te vinskim kanistrima, a s obzirom da navedene količine pića ne mogu predstavljati količinu koja je potrebna učenicima za vježbanje u praktikumu može se zaključiti kako je riječ o pićima koji se koriste za ugostiteljske usluge koje se pružaju u okviru školske ustanove, ali izvan propisanih procesa pružanja takvih usluga i tužiteljica smatra važnim istaknuti i činjenicu da se njezine kolege, unatoč njezinim upitima i pozivima, ne žele uključiti u rad organizacijske jedinice, odnosno u pružanje ugostiteljskih usluga pa navedena okolnost kod tužiteljice izaziva dodatnu sumnju, osobito imajući u vidu da je za obavljanje predmetnih poslova predviđena isplata dodatne novčane naknade, što bi uobičajeno predstavljalo motiv za sudjelovanje u takvim aktivnostima, zatim tužiteljica ukazuje kako se na manifestacijama na kojima sudjeluje tuženik kao školska ustanova prodaju hrana i piće na način da se gostima prezentira kako tuženik prikuplja donacije, a koje se potom ne prikazuju u financijskim izvještajima i tužiteljica napominje kako je tužiteljica navedene sporne situacije prijavila osnivaču Krapinsko- zagorskoj županiji, odnosno županu BČ putem službene adrese elektroničke pošte, a nakon koje se prijave postupanje ravnateljice tuženika pogoršalo , a iz sporne odluke tuženika od 26. lipnja 2026. razvidno je da se prethodno navedeno nije niti ispitalo odnosno nije se ispitalo trpi li tužiteljica, uslijed prijave navedenih ozbiljnih nepravilnosti, pojačano uznemiravanje od strane prijavljene osobe , odnosno ravnateljice tuženika dakle, tuženik je evidentno u cijelosti ignorirao navode tužiteljice iz pritužbe koji se odnose na prethodno navedene situacije, a iz čega se može zaključiti kako su iste i osnovane i tužiteljica ističe da se uznemiravanje kojem je izložena od strane ravnateljice tuženika očituje kroz niz međusobno povezanih radnji kojima se sustavno nastojalo narušiti njezin profesionalni ugled i diskreditirati njezin rad i takvo postupanje manifestiralo se poticanjem učenika, ali i drugih zaposlenika tuženika, na podnošenje neosnovanih pritužbi i iskazivanje nezadovoljstva usmjerenog isključivo prema tužiteljici i organizaciji rada za koju je bila odgovorna i nakon što se tužiteljica obratila osnivaču tuženika s prijavom nepravilnosti, ravnateljica je u jesen 2025. organizirala anketno ispitivanje učenika o njihovom zadovoljstvu izvođenjem učenja temeljenog na radu, odnosno praktične nastave u AKADEMIS-u i iz samog načina oblikovanja ankete proizlazi da ona nije bila sastavljena na objektivan i nepristran način i učenicima je omogućeno da na postavljena pitanja odgovore označavanjem odgovora „DA“ ili „NE“, pri čemu je mogućnost pisanog obrazloženja bila predviđena isključivo u slučaju negativnog odgovora dok učenicima koji su bili zadovoljni nije ostavljena mogućnost dodatno obrazložiti razloge svojeg pozitivnog stava i takav način sastavljanja anketnog upitnika mogao je utjecati na percepciju ispitanika te potaknuti izražavanje negativnih stavova o radu AKADEMIS-a, dodatno, anketa nije obuhvatila sve učenike koji pohađaju praktičnu nastavu u AKADEMIS-u, jer provedena je među 57 učenika dok je ukupan broj učenika uključenih u rad AKADEMIS-a iznosio 105 , a slijedom navedenoga, gotovo polovici učenika nije omogućeno sudjelovanje u ispitivanju, zbog čega se rezultati takve ankete ne mogu smatrati reprezentativnima niti mogu predstavljati vjerodostojnu osnovu za donošenje zaključaka o općem zadovoljstvu ili nezadovoljstvu učenika pri čemu tužiteljica ukazuje kako je takvo „istraživanje“ provedeno isključivo u odnosu na rad AKADEMIS-a, a ne i za druga mjesta obavljanja prakse dok je ravnateljica isticala kako je upitnik zadovoljstva - anketa učenika izvršen u cilju samovrednovanja, međutim taj upitnik nigdje nije spomenut u dokumentaciji samovrednovanja i istovremeno se u dokumentima o samovrednovanju navodi kako se praktična nastava uspješno obavlja u AKADEMIS- u, a u izvješću samovrednovanja za školsku godinu 2024/2025 koje je provedeno tijekom jeseni 2025. odnosno u vrijeme organiziranog popunjavanja ankete navodi se sljedeće: ,,Akademis se uspješno koristi za potrebe praktične nastave i stručne prakse" i ,,Akademis i restoran koji uspješno djeluju na tržištu". te nadalje tužiteljica navodi kako je nakon provedene ankete među učenicima pokrenuta peticija kojom se zahtijevalo poboljšanje usluge i regulacija cijena proizvoda u školskoj pekarnici koja posluje u okviru AKADEMIS-a i u peticiji su izraženi prigovori vezani uz broj zaposlenika u pekarnici, visinu cijena te kvalitetu proizvoda te tužiteljica smatra da sadržaj predmetne peticije, s obzirom na način formuliranja zahtjeva i korištenu terminologiju, opravdano dovodi u pitanje pretpostavku da je ista nastala isključivo kao rezultat samostalne inicijative učenika, a nije neuobičajeno da učenici izražavaju želju za nižim cijenama proizvoda koje svakodnevno koriste, međutim, takve okolnosti same po sebi ne mogu predstavljati osnovu za osporavanje zakonitosti ili opravdanosti poslovnih odluka vezanih uz određivanje cijena proizvoda , a cijene u školskoj pekarnici formirane su vodeći računa o stvarnim troškovima poslovanja, uključujući nabavu sirovina od provjerenih i kvalitetnih dobavljača, kao i o osiguravanju odgovarajuće kvalitete proizvoda koji se nude učenicima i tužiteljica ističe da je o navedenim okolnostima u više navrata upoznala tuženika, a osim toga, prigovori koji se odnose na nedovoljan broj zaposlenika u pekarnici i zahtjevi za istodobnim snižavanjem cijena međusobno su teško uskladivi, jer povećanje broja zaposlenika nužno dovodi do povećanja troškova poslovanja, što objektivno otežava ili onemogućuje istodobno smanjenje cijena proizvoda bez ugrožavanja održivosti poslovanja i kvalitete usluge i tužiteljica također smatra da učenici, s obzirom na svoju ulogu i razinu informiranosti, ne raspolažu svim podacima o organizaciji rada, financijskim pokazateljima i poslovnim procesima koji utječu na formiranje cijena i organizaciju rada u AKADEMIS-u i iz tog razloga drži da njihovi stavovi, bez odgovarajućeg poznavanja svih relevantnih okolnosti, nisu mogli predstavljati objektivnu osnovu za ocjenjivanje njezina rada i upravo je takvu situaciju ravnateljica iskoristila kako bi kod učenika potaknula nezadovoljstvo radom AKADEMIS-a, a posredno i radom same tužiteljice te tužiteljica napominje da o provođenju peticije među učenicima protiv AKADEMIS-a nisu obaviješteni roditelji učenika, a što je razvidno i iz zapisnika sa sastanka Vijeća roditelja održanog 22. rujna 2025. i 14. siječnja 2026. u kojem se ni na koji način ne spominje provođenje peticije međutim, unatoč činjenici da okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak kako su provedena anketa i pokrenuta peticija bile usmjerene na narušavanje profesionalnog ugleda tužiteljice i diskreditaciju njezina rada u AKADEMIS-u, iz odluke tuženika donesene povodom pritužbe tužiteljice nije razvidno da su navedene okolnosti uopće bile predmet cjelovitog i nepristranog ispitivanja, jer odluka ne sadrži nikakvo obrazloženje iz kojeg bi proizlazilo na koji su način utvrđivane činjenice vezane uz provođenje ankete i pokretanje peticije, koje su dokazne radnje poduzete niti na temelju kojih je dokaza poslodavac zaključio da u tom dijelu pritužba nije osnovana te izostanak bilo kakve analize navedenih okolnosti opravdano upućuje na zaključak da tuženik nije proveo sveobuhvatno i objektivno ispitivanje svih navoda iz pritužbe tužiteljice, već je postupak vodio selektivno, ograničavajući se samo na pojedine činjenice, dok je druge, za odlučivanje relevantne navode, u cijelosti zanemario, a takav način postupanja nije u skladu s obvezom poslodavca da pritužbu radnika ispita savjesno, nepristrano i u cijelosti te da svoju odluku utemelji na sveobuhvatno utvrđenom činjeničnom stanju te tužiteljica nadalje ističe kako je ravnateljica tuženika sustavno koristila svaku priliku kako bi osporavala odluke i postupanja tužiteljice, pri čemu je neosnovano pronalazila razloge za upućivanje prigovora i upozorenja te takvo postupanje potvrđuje i neosnovano upozorenje koje je tužiteljici upućeno zbog navodnog kršenja sigurnosnog protokola prilikom organizacije seminara za društvo Pliva u prostorijama škole, jer prije organizacije predmetnog seminara tužiteljica je s ravnateljicom postigla usmeni dogovor o održavanju seminara, na temelju kojeg je rezervirana učionica u kojoj se seminar trebao održati no unatoč tome, ravnateljica je naknadno, svjesno zanemarujući prethodno postignuti dogovor, tužiteljici prigovorila zbog organizacije seminara te joj uputila upozorenje zbog navodnog kršenja sigurnosnog protokola, iako je bila upoznata s činjenicom da je tužiteljica postupala upravo u skladu s njihovim prethodnim dogovorom i takvo postupanje ravnateljice predstavlja još jedan primjer njezina kontinuiranog i neopravdanog odnosa prema tužiteljici, obilježenog neosnovanim prigovorima i upozorenjima, bez stvarnog činjeničnog uporišta i tužiteljica napominje kako se uznemiravanje nastavilo nakon podnošenja pritužbe 16. lipnja 2026. , jer ravnateljica, tijekom provedbe revizije Osnivača tuženika, nije željela poduzeti potrebne radnje kojima bi opovrgnula određene zaključke revizora, a koji se tiču poslovanja AKADEMIS-a, a sve kako bi u revizijskom izvješću ostale zabilježene nepravilnosti u radu AKADEMIS-a koje nisu točne i tužiteljica nadalje ukazuje kako je nejasan navod iz sporne odluke od 26. lipnja 2026. kako je ista sudjelovala u izboru zaposlenika koji rade u AKADEMIS-u i kako je ona zadužena za organizaciju rada u istome, jer tužiteljica u svojoj pritužbi navedeno nije niti osporavala već je ukazala na stvarni uzrok takvog ponašanja te tužiteljica smatra kako se navedeno postupanje zaposlenika ne može promatrati izdvojeno od postupanja ravnateljice tuženika, koja je svojim učestalim iznošenjem neistinitih i negativnih tvrdnji o radu, stručnosti i ponašanju tužiteljice stvorila okolnosti u kojima su pojedini zaposlenici bili potaknuti i ohrabreni iskazivati otvoreni animozitet prema tužiteljici te umanjivati njezin autoritet pa slijedom navedenoga, predmet pritužbe tužiteljice nije bio pojedinačno ponašanje određenih zaposlenika, već širi kontekst i okolnosti koje su takvo ponašanje omogućile i potaknule i stoga je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja bilo nužno ispitati i postupanje ravnateljice tuženika, odnosno njezin utjecaj na stvaranje negativnog odnosa zaposlenika prema tužiteljici, a u odnosu na navod iz odluke tuženika kako je tužiteljica zadužena za provođenje javne nabave i da ravnateljica nema kompetencije niti znanja kako bi prosuđivala na koji način je postupak proveden, tužiteljica ističe kako navedena tvrdnja dokazuje upravo ono što tužiteljica i tvrdi, jer s obzirom da je prvotno pokrenuti postupak javne nabave specijalizirane kuhinjske opreme u kojem tužiteljice nije sudjelovala poništen, tužiteljica je tijekom drugog postupka javne nabave specijalizirane kuhinjske opreme, uz pomoć stručnjakinje ČČ iz društva Pronova kao vanjske suradnice, izvršila izmjene specifikacija opreme za koju je pokrenut postupak javne nabave, a tužiteljica je navedeno učinila iz razloga što su prethodne specifikacije bile iznimno detaljne i izrađene na način da pogoduju isključivo jednom dobavljaču, a što je suprotno pravilima javne nabave i tužiteljica je prilagodila specifikacije na način koji ne ograničava tržište i koji omogućava da se na natječaj javi veći broj dobavljača, a što je u konačnici i bio slučaj i tužiteljica je ukazivala da se specifikacijama ne može pogodovati samo jednom dobavljaču i da je potrebno postupak provesti u skladu s pravilima struke, međutim naišla je na otpor zaposlenika i ravnateljice tuženika, a sukladno čemu je dana 5. lipnja 2023. i zaprimila e-mail od kolegice ĐČ u kojem su, pored tužiteljice, bile naznačene i ravnateljica VČ, kolegica LČ i kolegica IČ, a u kojem se nalazio prigovor na izmijenjene specifikacije koji nije imao nikakvo uporište , dakle, ukoliko je tužiteljica ta koja je zadužena za provođenje javne nabave, a što potvrđuje i tuženik, postavlja se pitanje zbog čega su ravnateljica i pojedini zaposlenici opetovano ispitivali njezine odluke u postupku javne nabave pa se može zaključiti kako je jedini cilj bio uznemiravanje tužiteljice i neosnovano prigovaranje u odnosu na njezino postupanje i odlučivanje u postupku javne nabave i iz navedeno je razvidno kako se sporno postupanje ravnateljice tuženika događalo i prije nego što je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu voditelja AKADEMIS-a te nadalje, tužiteljica ističe kako se i putem elektroničke komunikacije od 9. listopada 2025. obratila osnivaču škole u vezi s nesuglasicama koje su nastale s ravnateljicom tuženika, a vezano uz način poslovanja AKADEMIS-a i tom je prilikom tužiteljica ukazala na određene okolnosti koje je smatrala problematičnima u pogledu rukovođenja računovodstvenim poslovima AKADEMIS-a te je iznijela svoje zabrinutosti i prijedloge za njihovo rješavanje , međutim niti nakon navedenog obraćanja nije došlo do odgovarajuće reakcije osnivača dok se istodobno tužiteljica suočila s otporom i nekolegijalnim ponašanjem ravnateljice i pojedinih kolega te je tužiteljica osnivaču školske ustanove – Krapinsko-zagorskoj županiji ukazivala i na druge nepravilnosti u poslovanju školske ustanove te je u tu svrhu podnijela i zahtjev za revizijom, dakle, tužiteljica je, smatrajući to svojom moralnom i profesionalnom odgovornošću, prijavila postojanje nepravilnosti u radu tuženika, a što je za posljedicu imalo uznemiravanje i nezakonito postupanje ravnateljice tuženika prema tužiteljici i tužiteljica tvrdi da nakon što nije podržala prijedlog kojim bi se zaposlenicima školske ustanove omogućili određeni popusti u AKADEMIS-u, od strane ravnateljice tuženika prikazivana kao nekolegijalna osoba koja nije spremna izaći u susret svojim suradnicima, međutim, takav prikaz njezina postupanja ne odgovara stvarnim razlozima njezina stava, jer njezino protivljenje navedenom prijedlogu nije bilo motivirano osobnim razlozima niti nedostatkom kolegijalnosti već isključivo stručnom i poslovnom procjenom prema kojoj bi takva odluka mogla predstavljati financijski neodrživo i ekonomski neopravdano opterećenje za poslovanje AKADEMIS-a, a što je tužiteljica u e-mailu od 8. listopada 2024. i istaknula te ukazala na neprimjerena postupanja tuženika, ali navedene okolnosti ravnateljica tuženika ponovno je iskoristila kao osnovu za stvaranje negativne slike o tužiteljici pred ostalim zaposlenicima, pri čemu je njezina stručna i poslovno utemeljena postupanja prikazivala na način kojim se tužiteljicu omalovažavalo, diskreditiralo i negativno vrednovalo u očima njezinih kolega te na taj je način profesionalno obrazloženi stav tužiteljice, koji je bio motiviran isključivo brigom za zakonitost rada, financijsku održivost i zaštitu interesa ustanove, prikazan kao izraz njezine navodne nekolegijalnosti ili nedostatka suradnje i takvim prikazivanjem njezina postupanja kod drugih zaposlenika stvarala se iskrivljena i negativna percepcija o osobnosti i profesionalnom odnosu tužiteljice prema suradnicima, iako su njezine odluke i primjedbe bile usmjerene isključivo na odgovorno upravljanje poslovnim procesima i dobrobit tuženika, a u odnosu na navode tuženika prema kojima su se navodi tužiteljice i njezina kolege RČ iz elektroničkih poruka sadržajno razlikovali, odnosno prema kojima su navodi tužiteljice imali znatno veću težinu te su bili upućeni većem broju primatelja, tužiteljica smatra takve tvrdnje neosnovanima, paušalnima i neutemeljenima i tužiteljica ističe kako su predmetne elektroničke poruke bile usmjerene isključivo na ukazivanje na određene nepravilnosti i probleme u radu tuženika, odnosno na potrebu njihovog pravodobnog uočavanja i rješavanja te slanje takve komunikacije predstavlja nastojanje tužiteljice da ukaže na okolnosti koje smatra važnima za pravilno i zakonito funkcioniranje ustanove, a ne postupanje kojim bi se imala namjera narušiti ugled ili ugroziti rad tuženika , ali unatoč navedenom, isto postupanje tužiteljice poslodavac je ocijenio kao povredu obveza iz radnog odnosa te joj je zbog slanja predmetne elektroničke poruke izrečeno upozorenje o obvezama iz radnog odnosa , a istodobno, istovrsno postupanje drugog zaposlenika RČ, koji je također putem elektroničke komunikacije iznosio određene navode i ukazivao na pitanja vezana uz rad poslodavca, nije ni na koji način sankcionirano, a osobito mu nije izdano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa , a takvo različito postupanje poslodavca prema zaposlenicima koji su se nalazili u usporedivoj situaciji ukazuje na nejednak i selektivan pristup u postupanju prema tužiteljici i na dovođenje tužiteljice u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale zaposlenike tuženika, jer dok se njezino ukazivanje na nepravilnosti ocijenilo kao nedopušteno postupanje koje zahtijeva sankcioniranje, isto takvo ponašanje drugog zaposlenika nije bilo predmetom bilo kakvog postupanja poslodavca pa stoga tužiteljica smatra kako navedene okolnosti dodatno potvrđuju postojanje neobjektivnog i neujednačenog postupanja tuženika prema njoj, pri čemu se njezine radnje i postupci vrednuju strožim kriterijima nego postupci drugih zaposlenika koji su se nalazili u istim ili sličnim okolnostima te iz navoda tuženika nije razvidno na temelju kojih je kriterija poslodavac procjenjivao da bi određeni navodi predstavljali nedopušteno ili klevetničko postupanje dok se istodobno drugi navodi zaposlenika, koji su također ukazivali na određene nepravilnosti u radu poslodavca, ne smatraju spornima, a tužiteljica ističe kako smatra da je negativni i omalovažavajući odnosa ravnateljice tuženika prema njoj povezan s njezinim stručnim kvalifikacijama i obrazovanjem, osobito imajući u vidu činjenicu da je diplomirana pravnica te da svojim stručnim znanjem ukazuje na potrebu postupanja u skladu s propisima i pravilima struke, a opisano postupanje ne predstavlja izolirane slučajeve već obrazac ponašanja kojem je tužiteljica bila izložena kroz dulje razdoblje, jer svaki put kada bi ukazala na nepravilnosti u radu ili predložila postupanje radi zaštite zakonitosti i interesa ustanove, njezino postupanje bilo je negativno vrednovano te se stvarala percepcija da otežava suradnju s kolegama te tužiteljica naglašava kako su sva njezina postupanja bila motivirana isključivo odgovornošću prema radu, zaštitom interesa školske ustanove i AKADEMIS-a te nastojanjem da se poslovanje odvija u skladu s važećim propisima i profesionalnim standardima, ali unatoč tome, takvim se postupanjem prema njoj stvaralo nepovoljno i neprijateljsko radno okruženje kojim joj je otežano nesmetano obavljanje profesionalnih obveza i nadalje tužiteljica ukazuje da je tuženik kao poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo tužiteljice kao radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, neposredno nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i temeljne obveze i prava radnika propisane su u odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu prema kojem je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao te prema odredbi čl. 7. st. 5. Zakona o radu poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima, zatim prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. tog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, nadalje, prema odredbi čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona. Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa te odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti: 1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), i 4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima dok prema odredbi čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije i u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci, dakle, tužiteljica je izloženim činjeničnim i pravnim supstratom učinila vjerojatnim da je bila diskriminirana od strane tuženika u odnosu prema drugim zaposlenicima te je time teret dokazivanja prebačen na tuženika koji je dužan dokazati da nije bilo diskriminacije, a nadalje prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom i pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. te zbog prethodno opisanih postupanja tuženika i zakonskog zastupnika tuženika, tužiteljica je izložena na radnom mjestu nejednakom postupanju zbog čega trpi odnosno povredu prava osobnosti, a nejednako postupanje tuženika odnosno njegove odgovorne osobe prema tužiteljici i uznemiravanje je imalo za cilj povredu prava tužiteljice na osobni mir, povredu dostojanstva i časti te je posljedično isto uzrokovalo osjećaj straha, poniženosti, uvredljivog i neprijateljskog okruženja, zatim prema odredbi čl. 111. st. 1. i st 2. Zakona o radu propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava te pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa pa tužiteljica smatra kako je potrebno uzeti u obzir na koji način sudska praksa definira uznemiravanje odnosno mobing radnika na poslu i na koji način je navedeno potrebno tumačiti prilikom donošenja odluka u takvim predmetima, jer sudska praksa definira mobing kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojima jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njezina/njihova ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koje često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja i također, definira se i kao dugotrajni ciljani psihoteror na radnom mjestu što ga radnik/ca provode prema svojim kolegama pri čemu tužiteljica u bitnome ukazuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018. u kojoj je utvrđeno sljedeće: „Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štititi ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti navedenim pravima osobnosti. Uz neželjena loša postupanja na radu i u vezi s radom, izravno se veže obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika. U tom smislu, Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu, neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12.; u daljnjem tekstu: ZSD) ili pak ne proizlazi iz takve osnove već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva.“ i stoga, tužiteljica na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 13.500,00 EUR obzirom da je tuženik odnosno njegova odgovorna osoba navedenim postupanjem grubo povrijedio duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast tužiteljice kao zaposlenika, a što je zaštićeno odredbama Zakona o radu tako da je tužiteljica podnijela tužbene zahtjeve navedene u izreci ove presude uz naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tuženik Srednja škola Zabok nije se u roku od 15 dana od dana primitka tužbe (4. kolovoza 2026.) očitovala na tužbu , iako su joj tužba i dokumentacija uz tužbu uredno dostavljeni , s time da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi niti su one u suprotnosti s dokazima (pritužba tužiteljice od 16. lipnja 2026. , Odluka tuženika od 26. lipnja 2026., e-mail korespondencija s FČ , fotografije novčanih sredstava , fotografije pića , e-mail korespondencija tužiteljice sa zaposlenicima tuženika , fotografije s manifestacije ,,Gljivarenje u Stubakima" , preslika e-mail dopisa osnivaču i izjava , izvješće o samovrjednovanju , preslika ankete ,preslika peticije za poboljšanje usluge i regulaciju cijena u školskoj pekari , zapisnici sa sastanka Vijeća roditelja održanog 22. rujna 2025. i 14. siječnja 2026. ,E-mail dopisi od 22. rujna 2025. i 24.listopada 2025. - Pliva , e-mail dopisi tužiteljice od 2. i 18. lipnja 2026. , e-mail korespondencija od 5. lipnja 2023. , zahtjev za revizijom od 31. svibnja 2023. , e-mail dopis od 9. listopada 2025. e-mail od 8. listopada 2024. ,elektronička poruka tužiteljice od 7. travnja 2026. i elektronička poruka RČ od 5. lipnja 2025. ) , a isto tako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

3.

Budući da postoje uvjeti iz čl. 331 st. 1 Zakona o parničnom postupku (,, Narodne novine'' br. 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22 , 114/22 , 155/23 i 146/25 – dalje ZPP ) za donošenje presude zbog ogluhe ,a što je podneskom i predložila tužiteljica valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP- a , a troškovi parničnog postupka odnose se na zastupanje tužiteljice po punomoćnici , koja je odvjetnica u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe po tbr. 7/1 250 bodova i za sastav podneska , kojim predlaže donošenje presude zbog ogluhe po tbr 8/1 250 bodova , a kako je 1 bod 2,00 EUR , to iznosi 1.000,00 EUR te PDV vod 25% u iznosu od 250,00 EUR tako da su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude.

U Zaboku 15. rujna 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude pisano u 3 primjerka putem ovog suda na nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, Kaptol 21

2. Srednja škola Zabok , Zabok , Ulica Ivana i Cvijete Huis 2 uz podnesak od

dana 9. ruj na 2026.