- 1 -              I Kž 12/2024-4

Broj: I Kž 12/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. T. zbog kaznenog djela iz članka 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2024. broj Kv II-219/2024-3 (Kir-39/2024), u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika A. T.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2024. broj Kv II-219/2024-3 (Kir-39/2024) pod točkom I. izreke, na temelju članka 54. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), odobreno je izručenje Republici Sjevernoj Makedoniji stranca A. T. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Tetovu od 4. rujna 2023. broj K 362/23., a kojom je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Pod točkom II. izreke određeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također je odlučeno da osuđenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik po branitelju, odvjetniku T. A. zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj navodi da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud, kada je dopustio izručenje stranca A. T. Republici Sjevernoj Makedoniji radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine zbog počinjenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije, takvom svojom odlukom prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

5.1. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog izručenik ističe kako u postupku odlučivanja o izručenju stranca nadležno vijeće prvostupanjskog suda nije bilo ovlašteno donositi odluku kojom se dopušta ili odobrava izručenje stranca iz razloga jer je za to, sukladno odredbama ZOMPO-a, nadležan ministar pravosuđa. Smatra da je u ovoj konkretnoj situaciji sudsko vijeće, temeljem odredbe članka 56. stavka 1. navedenog zakona, trebalo samo utvrditi je li udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca ili ne i tek nakon toga, po pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje i po dostavi takve odluke Ministarstvu pravosuđa, sukladno članku 57. stavku 2. ZOMPO-a, jedino ministar pravosuđa može donijeti rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje.

6. Međutim, u navedenom žalitelj nije u pravu.

6.1. Naime, iz razloga koji su dani u pobijanom rješenju (točka 2. do točke 10. obrazloženja) nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke imao u vidu sve one okolnosti koje su propisane člancima 33., 34. i 35. ZOMPO-a, a kojima su na jasan i precizan način propisane pretpostavke za izručenje stranca drugoj državi radi izvršenja sankcije koja uključuje oduzimanje slobode, kojom prigodom je na potpuno nedvosmisleni način i utvrđeno kako je tim zakonskim pretpostavkama i udovoljeno te da, sukladno članku 54. stavku 1. ZOMPO-a, u konkretnoj situaciji ne postoje razlozi za drugačiju odluku.

6.2. Stoga, a imajući u vidu prethodno izneseno, izručenik u žalbi pogrešno tvrdi da je u ovom kaznenom predmetu nadležni sud mogao donijeti jedino odluku kojom se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje te da je, nakon što je navedeno rješenje postalo pravomoćno, isključivo ministar pravosuđa, sukladno odredbi članka 57. stavka 2. ZOMPO-a, mogao donijeti rješenje kojim se to izručenje dopušta.

6.3. Naime, kako se u ovom kaznenom predmetu izručenik prilikom ispitivanja kod suca istrage na nedvojbeni način suglasio s izručenjem, što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju stranca od 6. siječnja 2024. (list 22 spisa predmeta), to je u takvoj situaciji prvostupanjski sud potpuno ispravno primijenio odredbu članka 54. stavka 1. ZOMPO-a te nakon što je prethodno utvrdio da ne postoje zakonske zapreke za izručenje odlučio da se zatraženo izručenje i odobri. To stoga što prema odredbi članka 54. stavka 1. ZOMPO-a kod pojednostavljenog izručenja isključivo nadležni sud donosi odluku kojom se odobrava izručenje u situaciji kada izručenik dade pristanak, a pritom ne postoje razlozi za drugačiju odluku, što je ovdje bio slučaj. S druge strane ministar pravosuđa, na temelju članka 57. stavka 2. ZOMPO-a, prema diskrecijskoj ocjeni može donijeti rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje stranca samo onda kada se radi o redovnom postupku izručenja (članak 56. stavak 1. ZOMPO-a) odnosno kada je prethodno sudskom odlukom utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje, a  to pretpostavlja da izručenik prije donošenja takve odluke ipak nije dao svoj pristanak na predaju državi moliteljici, međutim to u ovoj konkretnoj situaciji nije bio slučaj.

7. Slijedom svega izloženog, a budući da nisu pronađene neke od povreda zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Dražen Tripalo, v.r.