Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-523/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, zastupane po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović j.t.d. u Osijeku, Europska avenija 12/1, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-185/2024-16 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-185/2024-16 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane (točka I izreke) te je tuženoj naloženo da tužitelju isplatiti iznos od 3.892,90 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude (točka II izreke) te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate (točka III izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odnosno podredno istu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tužene nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću s osnove rada u posebnim uvjetima rada za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023.
5. U žalbenom stadiju postupka nesporno je: da je, temeljem ugovora o radu od 10. srpnja 2020., tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik, da radno mjesto tehnički suradnik predstavlja, u smislu čl. 3. toč . 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84 u daljnjem tekstu Pravilnik) radno mjesto s posebnim uvjetima rada, da je Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018. propisano da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada s time da će se Odluka početi primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018., koju odluku je tuženik kasnije ukinuo.
6. Sporno je da li je tužena u obvezi isplatiti predmetni dodatak na plaću u utuženom razdoblju s obzirom da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 24/17 u daljnjem tekstu TKU/17) propisano pravo radnika na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini im taj dodatak pripada, već je propisano da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima a koji granski kolektivni ugovor nije bio zaključen pa nije bila niti utvrđena visina u kojoj bi se trebao isplaćivati dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, te s obzirom na žalbeni navod da je poslodavac tužitelja, kao javnog službenika – Republika Hrvatska.
7. Pošavši od utvrđenja da je tužitelju priznato pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i to Ugovorom o radu, Odlukom tuženika, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 odredbama Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 56/22, 127/22, 58/23 u daljnjem tekstu TKU) i odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 u daljnjem tekstu ZR) a da visina tog dodatka u utuženom razdoblju nije bila propisana niti jednim aktom, da je prethodno postojala odluka tuženika prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10% sud prvog stupanja, pozivom na odredbu čl. 9. st. 3. ZR, utvrdio je da je tužena tužitelju bila u obvezi u utuženom razdoblju predmetni dodatak isplaćivati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu („Narodne novine“ broj 141/23) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće te posljedično navedenom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pa niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tužena u svojoj žalbi ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za svoje utvrđenje dao je logične i uvjerljive razloge.
10. Tako je pravilno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada iako nije bila propisana visina tog dodatka. Naime, isto pravo tužitelju pripada temeljem odredbi čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., čl. 54. TKU/17, čl. 53. TKU/22 i čl. 94. ZR.
11. Visinu navedenog dodatka (čiji matematički izračun među strankama u ovome postupku i nije bio sporan) suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio cijeneći da je tužena tužitelju u prethodnom razdoblju uvećavala osnovnu plaću za 10% kao zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020. Činjenica da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor odnosno da tužena kao poslodavac nije donijela odluku kojom bi utvrdila visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.) ne može isključiti tužiteljevo pravo na isplatu dodatak za posebne uvjete rada. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrdio da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.
12. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužene, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi, na inače pravilno utvrđeno činjenično stanje.
13. U pogledu troškova postupka tužena žalbu posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 381. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
14. Posljedično svemu navedenom valjalo je, sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
