Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-334/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice JSU iz [adresa], J [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba, protiv tuženika Sport vision d.o.o. Zagreb, Bani 75, OIB: 30098672140, kojeg zastupa punomoćnik Marko Prpić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1505/2025-15 od 17. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1505/2025-15 od 17. ožujka 2026., i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je dana 22. travnja 2025. godine donio direktor tuženika SPORT VISION d.o.o., OIB: 30098672140, Bani 75, Zagreb, a kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 4. studenog 2024. godine i da radni odnos tužiteljici nije prestao.
2. Sudski se raskida ugovor o radu između tužiteljice i tuženika s danom 14. rujna 2025.
3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete po članku 125. Zakona o radu isplati iznos od 3.051,18 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
4. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eura, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 303,09 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke utvrđeno da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je dana 22. travnja 2025. godine donio direktor tuženika SPORT VISION d.o.o., OIB: 30098672140, Bani 75, Zagreb, a kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 4. studenog 2024. godine i da radni odnos tužiteljici nije prestao.
Pod točkom II izreke je odlučeno da se sudski raskida ugovor o radu između tužiteljice i tuženika s danom 14. rujna 2025.
U točki III izreke je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete po članku 125. Zakona o radu isplati iznos od 3.051,18 eura bruto sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
U točki V izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 8 dana, po pravomoćnosti ove presude, vratiti tužiteljicu na radno mjesto prodavač.".
Pod točkom VI izreke je tužiteljica s preostalim zatraženim iznosom za isplatu od 5.689,11 eura kao neosnovanim.
2. Protiv navedene presude pod točkama I, II, III i IV izreke žali se tuženik zbog zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili istu presudu ukinuti i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog troška tuženiku kao i troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu; za sudskim raskidom ugovora o radu te isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.
6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Polazeći od utvrđenja:
- da iz Odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 22. travnja 2025. proizlazi da je tužiteljici ugovor na određeno vrijeme od 4. studenoga 2024. otkazan jer je poslodavac tijekom trajanja radnog odnosa utvrdio da radnik u probnom radu nije zadovoljio potrebama radnog mjesta, odnosno da ne obavlja poslove svog radnog mjesta u skladu sa očekivanjima poslodavca i ostalih radnika u timu,
- da iz iskaza svjedoka JS proizlazi da je bila prisutna kada je tužiteljici uručena odluka o otkazu jer se taj dan vratila sa bolovanja, odnosno došla je prvi dan raditi, a GS je rekla da joj uručuje otkaz jer se smanjuje broj ljudi, a ona je zadnja došla pa joj je zbog toga dan otkaz,
- da je svjedok HS u svom iskazu navela da nije bila prisutna kada je tužiteljici uručen otkaz, da je tužiteljica tog dana došla na posao i rečeno joj je da će joj se uručiti otkaz, a rečeno je da će otkaz dobiti zbog bolovanja, a što joj je rekla regionalna voditeljica, jer da je tužiteljica često na bolovanju, a da ne mogu dobiti drugu osobu za rad dokle god traje njezin ugovor,
- da je tužiteljica u svom iskazu osporila da bi dobila otkaz zbog nezadovoljavanja na radu, već isključivo zato što je bila na bolovanju zbog djeteta; da je navela kako je trebala nastaviti bolovanje taj dan kad je došla na posao, ali fizički to nije mogla jer se radilo o uskršnjim praznicima, a regionalni menager GS je bila upoznata s tom činjenicom; da je kao razlog otkaza GS rekla da smanjuju broj ljudi, da je došla zadnja, pa da nije fer da nekom tko je došao prije nje daju otkaz , a bilo je najavljeno tužiteljici u drugom mjesecu 2025. da preuzme mjesto zamjenika voditelja,
sud prvog stupnja je utvrdio da razlog otkaza ugovora o radu nije nezadovoljavanje na radu, već činjenica da je tužiteljica bila na bolovanju zbog djeteta, da nisu mogli dobiti drugog radnika za njen posao, te da je posljednja zaposlena; da navedeno proizlazi iz iskaza TS, JS i tužiteljice, a iz njihovih iskaza proizlazi i da je bila dobra radnica te da je čak predložena za regionalnog voditelja, dok svjedok GS nije u svom iskazu navela niti jedan razlog zbog kojeg je utvrđeno da tužiteljica ne zadovoljava poslovima svog radnog mjesta, a iskazi ostalih svjedoka jasno upućuju na činjenicu da nezadovoljavanje nije pravi razlog otkaza, iz čega proizlazi da je institut probnog rada u ovom slučaju zloupotrijebljen.
8. Sud prvog stupnja je također naveo da je svrha probnog rada, kao posebnog instituta, zaštita poslodavca, ali i radnika. Poslodavcu za vrijeme trajanja probnog rada omogućuje provjeru radnih sposobnosti radnika u određenom razdoblju te je odluka poslodavca za vrijeme probnog rada autonomna odluka poslodavca koji u probnom radu, koji je između stranaka ugovoren, ima pravo donijeti odluku da mu radnik s određenim karakteristikama ne odgovara, a koje za poslodavca mogu biti i jesu relevantne. Upravo je intencija zakonodavca za promjenom instituta Ugovora o radu s probnim radom bila ta da poslodavac s radnikom ne mora biti zadovoljan, a da zbog toga ne mora detaljno obrazlagati i dokazivati razloge.
9. Pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 115. st. 1. t. 4.3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), koja točka (4.3.) te odredbe ne postoji.
10. U odredbi čl. 115. st. 1. t. 4. ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).
11. Ako poslodavac tijekom trajanja probnog rada utvrdi da tužiteljica kao radnica nije zadovoljila na radu, može joj osnovano otkazati ugovor o radu zbog neuspjeha probnog rada (Revr-1763/10 od 13. studenog 2013.), osim ako je ocjena poslodavca posljedica diskriminacije ili šikaniranja, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
12. Naime, da bi se radilo o diskriminaciji, tužiteljica je trebala učiniti vjerojatnim da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na drugog radnika u istoj situaciji, a tužiteljica takvu tvrdnju nije ni iznijela niti učinila vjerojatnom, a nije iznijela ni osnovu diskriminacije u skladu s odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o diskriminaciji ("Narodne novine" br. 85/08 i 112/12).
13. U odnosu na šikanu koja se sastoji u zlouporabi prava u postupku otkazivanja, odnosno korištenju prava suprotno svrsi zbog koje je ono propisano, valja reći sljedeće.
13.1. U činjeničnim tvrdnjama u tužbi tužiteljica je navela da joj je otkazan ugovor o radu „zbog namjere korištenja godišnjeg odmora radi školovanja što joj tuženik prethodno nije izdao suglasnost te je stoga došlo do diskriminacijskog postupanja prema tužiteljici, a što je zabranjeno na području rada i radnih uvjeta, napredovanja, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji“. Pritom tužiteljica nije navela ni obrazložila o kakvom se školovanju radi, kada je podnijela zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora u tu svrhu , niti je dokazala da bi tuženik takav zahtjev odbio. Tijekom prvostupanjskog postupka je iznijela tvrdnju da joj je tuženik otkazao ugovor o radu zbog toga što je bila na bolovanju zbog djeteta, ali ni tu tvrdnju nije dokazala na nedvojbeni način , jer je svjedok ČS (zapisnik s ročišta održanog dana 5. veljače 2026., list 120 spisa), iskazala da nema nikakvih saznanja o razlozima za otkaz i o tome voditelji s njom nisu razgovarali), dok je svjedok HS (list 120 spisa) iskazala da je „tužiteljica tog dana došla na posao i rečeno joj je da će joj se uručiti otkaz, a rečeno je da će otkaz dobiti zbog bolovanja“, pri čemu je tužiteljica iskazala (list 122 spisa) da joj je „kao razlog GS rekla da smanjuju broj ljudi i da ja sam došla kao zadnja, pa da nije fer da nekom tko je došao prije mene daju otkaz“, iz čega proizlazi da tužiteljici od strane tuženika nije rečeno da je otkaz dobila zbog bolovanja.
14. S obzirom da je u Odluci o otkazu navedeno da da se tužiteljici otkazuje Utgovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 4. studenoga 2024. jer radnik nije zadoboljio na probnom radu, što je navela i svjedok GS, zaposlena kao regionalni voditelj kod tuženika, dok iskazi svjedoka JS, HS i tužiteljice nisu ni jasni niti suglasni u pogledu razloga zbog kojih je tužiteljici otkazan radni odnos kod tuženika, to je pogrešan zaključak prvostupanjakog suda da je došlo do zlouporabe prava poslodavca na otkazivanje zbog nezadovoljavanja na probnom radu.
15. U situaciji kada je tuženik rad tužiteljice u probnom roku ocijenio nezadovoljavajućim, pa kad nije utvrđeno niti dokazano da je ta ocjena bila motivirana proizvoljnim ili diskriminirajućim razlozima, onda tuženik neke druge, konkretnije razloge zbog kojih je rad tužiteljice ocijenio nezadovoljavajućim nije ni trebao dokazivati. Upravo je to njegovo nezadovoljstvo radom tužiteljice bilo opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Revr-516/2019-3 od 31. siječnja 2018.).
16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 115. st. 1. t. 4. ZR- a tužbeni zahtjev trebalo odbiti.
17. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP -a je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
18. Budući da je donošenjem ove drugostupanjske presude u sporu uspio tuženik, to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade od 250 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), u skladu s odredbom Tbr. 7 t. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), ili 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a, odnosno sveukupno 625,00 eura, imajući u vidu da u odnosu na zahtjev za isplatu naknade štete nisu nastali posebni troškovi (točka II izreke).
19. Kako je tuženik uspio u žalbenom postupku, to mu je tužiteljica dužna naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 10. t. 2. Tarife), uvećano za PDV u iznosu od 50,00 eura, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 303,09 eura (točka III izreke).
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
