Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-354/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijana Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika Osnovna škola Pavleka Miškine, Zagreb, Sveti Duh 24, OIB: 85286272245, zastupanog po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, Medulićeva 9, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025. pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025. pod točkom II. izreke koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025. pod točkom II. izreke koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka , u dijelu u kojem tuženiku nije obređen trošak postupka zatražen preko 1.250,00 eura.

III. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025. pod točkom II. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o troškovima postupka, u dijelu u kojem tuženiku nije obređen čitav zatraženi trošak postupka, pa se nalaže tužiteljici da tuženiku isplati daljnji iznos od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-611/2025-54 od 22. prosinca 2025. odlučeno je:

„“I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika Klasa: 602-02/19-36/157, Ur.broj: 251-131-19-1 od 6. rujna 2019. nedopuštena te da predstavlja daljnje uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika.

II/ Poništava se Odluka tuženika Klasa: 602-02/19-36/157, Ur.broj: 251-131-19-1 od 6. rujna 2019.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 663,61 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.““

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen dio zahtjeva za naknadom troškova postupka, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi.

4. Tuženik je dostavio i pismeni odgovor na žalbu tužiteljice u kojem osporava tužiteljeve žalbene navode.

5. Isti sud donio je rješenje poslovni broj Pr-611-2025-62 od 5. ožujka 2026.kojim je odbio zahtjev tuženika za donošenjem dopunske presude kao neosnovan.

6. Protiv ovog rješenja pod pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi ili ukine.

7. Žalbe nisu osnovane, osim što je žalba tuženika djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

8. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja (kao i ožalbljeno rješenje) može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

9. Ispitujući pobijanu presudu (kao i ožalbljeno rješenje), kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem odluke poslodavca o otkazu nedopuštenom, naknada štete i naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika od 2006. kao pomoćni radnica u kuhinji u kojoj se priprema i poslužuje hrana za školsku djecu;

- godine 2012. na radno mjesto kuhara primljen je IJ, a nakon nekog vremena došlo je do uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja tužiteljice od strane kuhara IJ;

- tužiteljica je zatražila sudsku zaštitu koja joj je doista pružena donošenje prvostupanjske presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5208/2018 od 18. travnja 2019., preinačene presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovnog broja Gž R-110/2019, od 4. srpnja 2019, kojima je utvrđeno da je tužiteljica bila uznemiravana na radnom mjestu te naloženo tuženiku zaštiti dostojanstvo tužiteljice za vrijeme obavljanja posla tako da tužiteljici osigura uvjete rada u kojima neće biti izložena uznemiravanju, kao i da poduzme preventivne mjere radi osiguranja navedenih uvjeta, uz nalog tuženiku da tužiteljici isplati iznos naknade štete te uz nadoknadu parničnih troškova, s tim da je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se tražilo utvrđenje da je tužiteljica bila diskriminirana te kojim se od tuženika tražilo da osigura uvjete rada u kojima tužiteljica neće biti izložena spolnom uznemiravanju, pri čemu je djelomično odbijen i novčani dio zahtjeva;

- izvršavajući nalog iz gornjih presuda tuženik je 6. rujna 2019. donio Odluku kojom je organizirao rad na način odredivši kako će ZJ raditi od 5.00 do 13.00 sati, a tužiteljica od 13.30 do 21.30 sati;

- po stajalištu tužiteljice tuženik nije izvršio sudski nalog kad je donio Odluku od 6. rujna 2019. kojom je odredio da tužiteljica radi poslijepodne, dok je osoba koja je počinila uznemiravanje nastavila raditi ujutro, te kako je takvom odlukom tuženik postupio protivno spomenutoj pravomoćnoj presudi, smatrajući da se istom tužiteljica dodatno "viktimizira i šikanira", tj. stavlja u nepovoljniji položaj od njezinog "napadača" te u nepovoljniji položaj od onoga kojeg je imala prije pravomoćne presude, na koji način da se tužiteljica i nadalje uznemirava te joj se vrijeđa dostojanstvo s tim da posljedično trpi i daljnje zdravstvene posljedice;

- tužiteljica je od svibnja 2019. na bolovanju, te faktično nije ni radila prema Odluci od 6. rujna 2019, izuzev jednog kraćeg razdoblja;

- tužiteljica zahtjeva da se u ovom postupku spomenuta odluka utvrdi nedopuštenom te poništi, uz utvrđenje da ista predstavlja daljnje uznemiravanje tužiteljice od strane tuženika, uz naknadu neimovinske štete od 663,61 eura.

12. Na ove činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 7. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje: ZR) i čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08, 112/12, dalje: ZSD), te odlučio kao u izreci osporene presude.

13. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Sud prvog stupnja smatra kako u ovom postupku nije dokazana osnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odnosno poništenje sporne Odluke od 6. rujna 2019, odnosno nije utvrđeno da bi ista predstavljala daljnje uznemiravanje prema tužiteljici.

15. Prvostupanjski sud smatra kako je tuženik ispunio svoju obvezu naloženu presudom poslovni broj Pr-5208/2018 od 18. travnja 2019. preinačenu presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-110/2019 od 4. srpnja 2019. kad je donio Odlukom od 6. rujna 2019., odlučujući da ZJ, kuhar, radi ujutro, a tužiteljica, pomoćni radnik u kuhinji, poslijepodne. U obrazloženju navodi: „Dakle, s obzirom na naprijed navedene okolnosti (nepostojanje obveze otkazivanja ugovora o radu JJ, okolnost da spomenuti ZJ po prirodi stvari kao kuhar radi ujutro /s tim da mu je pobijanom Odlukom radno vrijeme pomaknuto jedan sat ranije tj. na 5.00 sati, upravo kako bi radno vrijeme tužiteljice moglo početi ranije tj. u 13.30 sati/, da je utvrđeno da se poslovi pomoćnog radnika u kuhinji odvijaju i tijekom popodneva /suprotno navodima tužiteljice te svjedoka E te I, koji svjedoci nemaju neposrednih saznanja o organizaciji tih poslova kod tuženika u novije vrijeme, budući da kroz više godina nisu fizički prisutni na radu, uslijed mirovine odnosno otkaza/, da škola tj. tuženik radi do 22.00 sata, do kada ostaju pripadnici tehničke službe a ovisno o raspredu do večernjih sati ostaje i nastavno osoblje, najmanje do 20.00 sati, u kojem smislu odlazak s posla u to vrijeme /navečer/ nije izuzetak) utvrđeno je da nisu dokazane okolnosti koje bi ukazivale na osnovanost zahtjeva tužiteljice tj. da bi došlo do "viktimiziranja i šikaniranja" tužiteljice tj. da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj od njezinog "napadača" (RJ) te u nepovoljniji položaj od onoga kojeg je imala prije pravomoćne presude, budući da slijedom svega navedenog proizlazi da bi se radilo o odluci poslodavca uvjetovanoj poslovnim procesima, te potrebi da se ispoštuje pravomoćna presuda poslovnog broja Pr-5208/2018.. Dodatno se ukazuje da dakle sve troje kuhara zaposlenih kod tuženika po prirodi stvari svoj posao obavlja u jutarnjoj smjeni tj. zaključno do 15.00 sati, kada završava radno vrijeme posljednjeg od kuhara (kako je već rečeno, radno vrijeme RJ završava i ranije kako bi se izbjegli kontakti s tužiteljicom), tako da, mada je u ponovljenom postupku sukladno uputi višeg suda nesporno utvrđeno da kod tuženika postoje tri kuhara, ne postoji mogućnost da kuhari pa tako niti ZJ (jedan od kuhara) rade npr. poslijepodne, dok proizlazi da tužiteljica kao pomoćni kuhinjski radnik po prirodi stvari radi poslijepodne, te se stoga takva organizacija rada kod tuženika ne može smatrati otegotnom za tužiteljicu te diskriminatornom.“

16. U ponovljenom postupku izvedeni su dokazi na temelju kojih je utvrđeno da u predmetnoj školi rade tri kuhara: ZJ, DJ i EJO (listovi 189-205 spisa) tako da postoje teoretska mogućnost i da se posao organizira i drugačije, no kako je učinjeno spornom predmetnom odlukom, onako kako predlaže tužiteljica. Ravnateljica tuženika navela je u svom iskazu opširne i logične i uvjerljive razloge zašto je organiziran upravo na način kojem se tuženica protivi. Dva su odlučna elementa: svi kuhari rade prijepodne (jer djeca tad pohađaju nastavu) dok pomoćni radnici u kuhinji (kao što je tužiteljica ĆJ) mogu raditi i poslijepodne. O njenom iskazu sud prvog stupnja kaže: „Po mišljenju ravnateljice, bilo bi moguće kada bi međuljudski odnosi bili korektni da u jednoj smjeni radi samo jedan kuhar, a da mu pomaže pomoćni radnik, što bi onda uključivalo osim čišćenja i pranja suđa i poslove vezane za pripremu hrane i sl.. Međutim prema postojećim saznanjima tužiteljica odbija bilo kakve poslove osim pranja posuđa i čišćenja, te je tako Odluku od 6. rujna 2019. donijeta smatrajući da je najbolje rješenje da tužiteljica radi zasebno, bez kontakta bilo s Z, bilo s drugom kuharicom VJ, tako da tužiteljici nije bilo posebno nuđeno da radi sa spomenutom kolegicom VJ. I u iskazu danom tijekom ponovljenog postupka ustrajalo se na ranijim tvrdnjama, ponavljajući u bitnome da svi kuhari rade u prijepodnevnoj smjeni a pomoćni kuhinjski radnika kao što je tužiteljica svoje radne zadatke obavlja nakon toga, što onda podrazumijeva rad poslijepodne.“

17. Pa kako tuženi poslodavac nema obvezu raskinuti radni odnos s Z, kako je organizacija posla autonomna ovlast poslodavca, postoje okolnosti koje ukazuju da je sporna organizacija optimalna za poslodavca a ipak ostvaruje sadržaj sudskog naloga (jer kuhar IJ ne može raditi svoj radni zadatak ako radi poslijepodne ), dok s druge strane nema dokaza koji ukazuju da bi rad u poslijepodnevnoj smjeni bio osobito tegoban za tužiteljicu, tada je prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja kako „ … nije dokazana osnovanost zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odnosno poništenje sporne Odluke od 6. rujna 2019., odnosno nije utvrđeno da bi ista predstavljala daljnje uznemiravanje prema tužiteljici.“

18. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

19. Posebno o žalbi protiv odluke o troškovima postupka te protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev tuženika za donošenje dopunske presude:

20. Sud je prvog stupnja o troškovima postupka odlučio pod točkom II. izreke presude na način da je tužiteljici naložio da tuženiku plati potrebni trošak koji se sastoji od nagrade odvjetniku po Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT) , dakle od jednokratne nagrade.

21. Prema odredbi Tbr. 7./2. OT odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to , između ostalog, i u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Sud prvog stupnja je u pravu kad smatra kako tuženiku u predmetnom postupku pripada samo jednokratna, a ne nagrada koja vrijedi u procjenjivim predmetima. Jer mada jedan od zahtjeva tužiteljice glasi na isplatu novčanog iznosa, to je po svojoj prirodi sporedan zahtjev dok je glavni zahtjeva deklaratoran i njime se traži utvrđenje kako je predmetna odluka nedopuštena i da se poništava. A po čl. 35. st. 1. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Stoga pri izračunu naknade troškova postupka valja zakonito primijeniti odredbu Tbr. 7/2. OT bez obzira što je tužiteljica kao VPS u tužbi naznačila 10.000,00 kuna /1.327,23 eura i što tuženik nije prigovorio naznačenom VPS-u do kraja pripremnog ročišta.

22. Stoga je sud prvog stupnja odlučio o svim zahtjevima tuženika glede naknade troškova na način da mu je dosudio samo jednokratnu naknadu, a ne čitav zatraženi iznos, pa je stoga i rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunske presude zakonit i valja ga je potvrditi po čl. 380. toč. 2. ZPP, a žalbu tuženika protiv istog odbiti kao neosnovanu.

23. Međutim, u trenutku kad je sud prvog stupnja odlučivao o troškovima postupka 22. prosinca 2025. na snazi je bila OT iz 2023. godine prema čijoj odredbi Tbr. 7./2. jednokratna nagrada u postupcima iz radnih odnosa iznosi 250 bodova, a ne 200 kako je odlučio sud prvog stupnja pa onda u tom slučaju pravilno izračunat potrebni trošak tuženika iznosi 1.250,00 eura (250 bodova x 2,00 eura vrijednost boda + 25% = 625, pa dvostruko jer se prvostupanjski postupak ponavljao nakon ukidne odluke), a ne 1.000,00 eura kako je odlučio sud prvog stupnja, pa je utoliko žalba tuženika osnovana.

24. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke osporene presude (sadržajno rješenja) u dijelu u kojem tuženiku nije obređen čitav zatraženi trošak postupka i naložiti tužiteljici da tuženici plati još i 250,00 eura preko ondje obređenog iznosa od 1.000,00 eura, a ujedno po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi osporenu presudu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem tuženiku nije obređen trošak postupka zatražen preko 1.250,00 eura.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević