Poslovni broj: Usž-1071/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Dubrovačke biskupije, Župe Sv. Vlaha, Babino Polje, koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Katija Njirić i Vicko Kisić iz Dubrovnika, Između polača 18, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, Us I-2595/2024-12 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, Us I- 2595/2024-12 od 11. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/19, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-2 od 10. rujna 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20- 01/288, URBROJ: 2117/1-11/9-21-04 od 20. prosinca 2021. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanje, odnosno određivanje naknade za nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava u cijelosti prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnome ukazuje da je prvostupanjsko upravno rješenje kojim je odbijen zahtjev za povrat predmetnih nekretnina doneseno u ponovnom postupku, no da je postupljeno protivno uputi iz obrazloženja ukidne odluke tuženika prema kojoj je u ponovnom postupku trebalo donijeti odluku kojom se usvaja predmetni zahtjev tužiteljice i određuje naknada za oduzete nekretnine. Stoga smatra da je njezin zahtjev za povrat predmetnih nekretnina osnovan. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i riješiti upravnu stvar.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene presude prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem tužiteljici ne pripada pravo na naknadu, odnosno povrat nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer navedene nekretnine nisu prešle u društveno vlasništvo oduzimanjem tužiteljici u smislu odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi).
8. U konkretnom slučaju nije sporno da su odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, broj: O.158/46 od 31. kolovoza 1948. predmetne čestice kao općenarodna imovina stavljene pod upravljanje Mjesnog odbora u Babinom Polju, uz naznaku da su prijašnje vlasništvo pravne prednice podnositeljice zahtjeva za naknadu, ovdje tužiteljice. Međutim, također je nesporno da su iste predmetne nekretnine prethodno temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, broj: A 3784 od 1. prosinca 1947. donesene temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“; broj: 138/46, dalje: Zakon) prešle u vlasništvo obrađivača LI i članova njegove porodice, a što je naknadno provedeno u zemljišnim knjigama pod brojem Z-159/51 od 3. travnja 1951. kako to proizlazi iz spisu priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Imajući u vidu tako nesporno utvrđene činjenice tijekom postupka, pravilno su javnopravna tijela i prvostupanjski sud zaključili da podnositeljici zahtjeva, ovdje tužiteljici, ne pripada pravo na naknadu temeljem odredbi Zakona o naknadi jer ista nije prijašnja vlasnica u smislu odredbi tog zakona. Naime, iz navedenog činjeničnog stanja proizlazi da su predmetne nekretnine bile vlasništvo treće fizičke osobe prije prelaska u društveno vlasništvo 1948. godine, odnosno da pravna prednica podnositeljice zahtjeva za naknadu nije u to vrijeme bila stvarna vlasnica tih nekretnina. Ovo stoga jer su temeljem naprijed citirane Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, broj: A 3784 od 1. prosinca 1947. predmetne nekretnine prethodno dane u vlasništvo ranijem obrađivaču, trećoj fizičkoj osobi, temeljem odredbi Zakona koji kao takav niti nije osnova za povrat imovine po odredbama Zakona o naknadi. Naime, prema stajalištu ovog Suda izraženom u dugogodišnjoj sudskoj praksi, primjerice u presudama poslovni broj: Us-11759/06-5 od 8. travnja 2010. i Usž-2347/17-2 od 18. listopada 2017., primjenom Zakona ukinuti su težački i slični odnosi te se ne radi o prelasku imovine fizičkih osoba u društveno vlasništvo, već o prelasku te imovine u vlasništvo fizičkih osoba, obrađivača te zemlje, pa Zakon nije osnova za povrat imovine po odredbama Zakona o naknadi.
10. Zaključno se navodi da nije sporno da je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za povrat predmetnih nekretnina doneseno u ponovnom postupku, u izvršenju ukidnog rješenja tuženika, KLASA: UP/II -942-01/15-01/654, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 25. srpnja 2018. Međutim, upravo je tužiteljica u ponovnom postupku dostavila povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojim se potvrđuje da su predmetne nekretnine temeljem naprijed citirane Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku, broj: A 3784 od 1. prosinca 1947. prešle u vlasništvo trećih fizičkih osoba, ranijih obrađivača, a koji upis je u zemljišnoj knjizi proveden pod brojem Z-159/51 od 3. travnja 1951. i to na način da su predmetne nekretnine otpisane iz tog zk.ul. i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo trećih fizičkih osoba sukladno sadržaju Odluke od 1. prosinca 1947.
11. Slijedom navedenog, nema osnove za usvajanje žalbe tužiteljice.
12. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
