Poslovni broj: Usž-1553/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin, Šibenik, Stjepana Radića 31/II, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB:76767369197, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istim opunomoćenicima, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2083/2025-6 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2083/2025-6 od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-08/25-01/100, URBROJ: 525-14/103-25-3 od 15. srpnja 2025. i odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440 -12/18-04-01- 01/1200, URBROJ: 343-1504/01-25-025 od 30. siječnja 2025., dok su osporenim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijeni kao neosnovani prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe (točka I. izreke) i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske odluke od 30. siječnja 2025., a kojom je odbijen njezin zahtjev podnesen dana 16. rujna 2024., pod ID brojem: 2105641, za isplatu potpore u iznosu od 30.073,79 €.

2. Tužiteljica je protiv osporene odluke (presude i rješenja) izjavila žalbu osobno i putem opunomoćenika, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni, obrazloženje je u odnosu na izvedene dokaze manjkavo te nisu navedeni razlozi o tome kojim dokazima je sud poklonio vjeru a kojima nije, čime je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu nalazi u tomu što je sud u postupku sve činjenice koje su bitne za presuđenje pogrešno utvrdio. Ističe da je vlasnica poljoprivredno-trgovačkog obrta "[obrt]" kojem je, Odlukom o dodjeli sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu od 16. lipnja 2021., dodijeljena potpora u iznosu od 675.641,36 kn, da bi isto prvostupanjsko tijelo, ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem, odbilo zahtjev za isplatu potpore korisniku, uz obrazloženje da je tužiteljica promijenila lokaciju ulaganja, a da promjenu nije zatražila prije početka radova na pripremi zemljišta. Korisnik potpore (obrt tužiteljice) je dana 8. rujna 2021. podnio zahtjev za isplatu prve rate u iznosu od 461.748,42 kn, koja je, temeljem Odluke o isplati prve rate od 14. listopada 2021., isplaćena u iznosu od 449.050,37 kn/59.599,23 €. Nakon toga je tužiteljica 16. rujna 2024. podnijela konačni zahtjev tražeći potporu u iznosu od 30.073,79 €, a koji zahtjev je odbijen zbog promjene lokacije ulaganja. Naime, odlukom o dodjeli sredstava od 16. lipnja 2021., tužiteljici je između ostalog odobreno ulaganje u podizanje nasada smokve i badema na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a isto obuhvaća i radove na pripremi 2 ha zemljišta tj. čišćenje, pikamiranje, frezanje i odvoz viškova iskopa, prema ponudi br. 2021/1 od 28. siječnja 2021. Po isplaćenoj potpori u prvoj rati, a prije podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, tužiteljica je 15. studenoga 2022. podnijela zahtjev za promjenu ponuditelja za radove na pripremi zemljišta te promjenu lokacije ulaganja. Stoga sud, a i tuženik, pogrešno smatraju da je tužiteljica započela ulaganje na naprijed navedenim česticama u trenutku kada je zatražena promjena lokacije, jer radovi nisu izvođeni na tim - prvotno odabranim nekretninama, već na novoj lokaciji. Tužiteljica nikad nije ulagala na prvotno odabranim česticama, na koje okolnosti je sud bio u mogućnosti izvesti dokaze (saslušanje tužiteljice, očevid na nekretninama i li sl.), ali to nije učinio, nego je samo naveo da je korisnik potpore započeo ulagati na prvotno odabranim česticama te da je kasnije zatražio promjenu lokacije ulaganja. Činjenica je da u trenutku kada je raspisan Natječaj, korisnik potpore, ovdje tužitelj ica, nije bio u mogućnosti dostaviti bilo kakav dokaz da bi bio vlasnik, zakupnik ili sl. zemljišta, a dokazi kada je pokrenut postupak sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na novoj lokaciji i kada je isto sređeno prileže spisu. Smatra da nije bila u obvezi tražiti odobrenje Agencije za promjenu lokacije, ali je unatoč tomu o istom obavijestila Agenciju, a koja je zahtjev tužiteljice odbila Pismom odbijanja od 14. veljače 2023., protiv kojeg tužiteljica nije mogla pokrenuti nikakav upravni postupak, iako se na takvom pismu temelje sve kasnije odluke, pa u konačnici i pobijana presuda. Pogrešna primjena materijalnog prava očituje se u tomu što isto nije primijenjeno, pri čemu tužiteljica upire na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Guberina protiv Hrvatske te na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske usmjerenu na potrebu izbjegavanja pretjeranog formalizma i mehaničke primjene zakona. Drži da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev, a što je posljedično dovelo i do pogrešne odluke o trošku. Osporava i odbijanje prijedloga za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, jer je vrlo detaljno u tužbi navela razloge i činjenice temeljem kojih smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje odgodnog učinka tužbe, međutim, prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega smatra da tužiteljica nije dokazala ili bar učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem pobijanog rješenja tuženika nastupila teško popravljiva šteta, što pobijano rješenje čini arbitrarnim i nezakonitim. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koja propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga valja dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluke ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužiteljice po toj osnovi.

9. Neosnovani su i žalbeni prigovori usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer, upravo suprotno, iz podataka sveza spisa proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnim tumačenjem primijenjenih propisa i akata na koje se izrijekom pozvao, osobito Pravilnika o provedbi Mjere 4 "Ulaganja u fizičku imovinu", podmjere 4.1. "Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. ("Narodne novine", broj: 37/17., 9/18. i 64/18. – dalje u tekstu: Pravilnik), Natječaja za provedbu Podmjere 4.1. "Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" – provedba tipa operacije 4.1.1. "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava“ – sektor voća i povrća i sektor stočarstva i peradarstva, od 20. srpnja 2018. te njegovim prvim izmjenama od 24. kolovoza 2018., drugim izmjenama od 30. kolovoza 2018. i trećim izmjenama od 4. prosinca 2019. (dalje u tekstu: Natječaj) i Ugovora o financiranju – Opći uvjeti Natječaja (dalje u tekstu: Ugovor), osnovano zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu po konačnom zahtjevu tužiteljice od 16. rujna 2024. u iznosu od 30.073,79 €.

10. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica je, kao korisnik potpore, sama odredila što je projekt, koji su troškovi potrebni da bi projekt izvršila te koja je lokacija ulaganja (podizanja nasada). Odredbama pak poglavlja 16. Natječaja i 18. Ugovora, na koje upućuju tuženik i prvostupanjski sud, jasno je određeno da je korisnik potpore dužan, nakon odluke o dodjeli sredstava, tražiti odobrenje svih promjena bitnih za prihvatljivost korisnika, troškova i projekta podnošenjem zahtjeva za promjenu, te da je promjenu moguće zatražiti i nakon što je izvršena isplata po prethodnom zahtjevu za isplatu u slučaju isplate u ratama, s tim da predmet zahtjeva za promjenu ne mogu biti troškovi za koje je već podnesen zahtjev za isplatu. U konkretnom slučaju tužiteljica je zahtjev za promjenu lokacije ulaganja podnijela za troškove za koje joj je već odobrena isplata dijela potpore (odlukom o isplati od 14. listopada 2021.), i to za lokaciju koja je sastavni dio projekta iz odluke o dodjeli sredstava (od 16. lipnja 2021.), a na kojoj lokaciji je započeto s ulaganjem (čišćenjem i pikamiranjem terena). Stoga okolnost da je tužiteljica s ulaganjem eventualno započela na novoj lokaciji, kako to tvrdi u tužbi i žalbi, nije pravno odlučna za donošenje drukčije odluke, kraj činjenice da je tijekom postupka dostavila ponudu i račun temeljem kojih je, upravo za ulaganje na prvotno odobrenoj lokaciji, izvršena isplata prve rate potpore, jer, u suprotnom, bez navođenja lokacije ulaganja, takva isplata ne bi bila ni moguća.

11. S tim u vezi već je tuženik, obrazlažući prigovore koje tužiteljica ponavlja i u tužbi, dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da tužiteljica nije ispunila uvjete za promjenu lokacije ulaganja, jer je u trenutku podnošenja zahtjeva za promjenu lokacije započela s ulaganjem na odobrenoj lokaciji ulaganja (za koju je izvršena i isplata prve rate), a koje razloge je osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenih propisa i akata.

12. S obzirom na navedeno, nije ostvarena bitna postupovna povreda niti zbog toga što sud nije proveo predložene dokaze (saslušanje tužiteljice, očevid ili sl.), jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući nepotrebnim i suvišnim izvođenje dokaza predloženih u tužbi, uz obrazloženje da su spisu već priloženi dokazi koji su dostatni za zakonito rješenje ove stvari, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud, osobito imajući u vidu svrhu u koju su dokazi predloženi (utvrđenje da je ulaganje izvršeno na novoj lokaciji, iako je potpora ostvarena i prva rata isplaćena temeljem ulaganja na prvotno odobrenim česticama).

13. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, u odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima osporava zakonitost rješenja o odbijanju odgodnog učinka tužbe, a imajući u vidu da je žalba tužiteljice protiv osporene presude odbijena, to ovaj Sud nije našao potrebnim posebno razmatrati osnovanost tog žalbenog prigovora. Ovo tim više što, neovisno o razlozima na koje upućuje prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije naložena nikakva obveza koja bi bila podobna za izvršenje, nego je njezin zahtjev odbijen pa, posljedično, već samo iz tog razloga nema mjesta odgodnom učinku tužbe u ovom sporu.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović