Pristupanje sadržaju
- 1 - II-8 Kr 3/2024-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. M. zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona Republike Srpske, odlučujući o rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. travnja 2024. broj Kv I-28/2024-16 (Kir-168/2024), po službenoj dužnosti, na temelju članka 55. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), u sjednici održanoj 24. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. travnja 2024. broj Kv I-28/2024-16 kojim je odbijena molba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje A. M. Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, Okružnom sudu u Banjaluci radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz članka 132. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona Republike Srpske.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. travnja 2024. broj Kv I-28/2024-16 odbijena je molba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje A. M. radi njegove predaje Okružnom sudu u Banjaluci u Republici Srpskoj, a u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz članka 132. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona Republike Srpske.
2. Sukladno članku 55. stavku 1. ZOMPO-a spis predmeta je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.
3. Izjašnjavajući se o prvostupanjskom rješenju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podneskom od 16. travnja 2024. broj Ksm-DO-67/2024-2 predložilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdi prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. travnja 2024. broj Kv I-28/2024.
4. Nakon razmatranja spisa predmeta, a po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako je Županijski sud u Velikoj Gorici osnovano odbio molbu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje A. M. Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, radi njegove predaje Okružnom sudu u Banjaluci u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz članka 132. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona Republike Srpske jer nije ispunjena osnovna pretpostavka za postupak izručenja, s obzirom na činjenicu da izručenik A. M. više nije dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske odnosno da se isti više ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.
5. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je protiv izručenika A. M., nakon što je po raspisanoj međunarodnoj potrazi uhićen 24. siječnja 2024., rješenjem sutkinje istrage od 25. siječnja 2024. broj Kir-73/2024, na temelju članka 47. stavka 1. ZOMPO-a, određen pritvor radi njegovog izručenja. Nakon toga, rješenjem sutkinje istrage od 22. veljače 2024. broj Kir-168/2024., odlučeno je da se ranije određeni pritvor radi izručenja zamjenjuje jamstvom u iznosu od 50.000,00 eura, koje jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, pod uvjetom da izručenik obeća kako se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište na teritoriju Republike Hrvatske, a kao dodatni uvjet jamstva određene su mu i mjere opreza i to: zabrana napuštanja boravišta, privremeno oduzimanje osobne iskaznice Republike Srbije te obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi z., VII Policijskoj postaji Z., svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Nakon uplate jamstva na račun Županijskog suda u Velikoj Gorici i nakon što je izručenik obećao da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište u Z., ..., dana 22. veljače 2024. ukinut mu je ranije određen pritvor radi izručenja te je tog istog dana, po nalogu suda, pušten na slobodu.
5.1. Nakon toga u ovom kaznenom predmetu određena je sjednica vijeća za 11. travnja 2024., na kojoj se trebalo odlučivati o izručenikovom izručenju, na koju sjednicu je pristupila zamjenica izručenikovog branitelja, dok izručenik nije pristupio niti mu je bilo moguće uručiti poziv za sjednicu vijeća, s time da je poziv vraćen sudu uz napomenu da je isti nepoznat na adresi koju je dao kao adresu svoga boravišta u Gradu Z. i za koju je decidirano naveo kako će na njoj boraviti po ukidanju pritvora radi izručenja. Također je provedenom terenskom provjerom po djelatnicima nadležne policijske postaje utvrđeno kako izručenik nije zatečen na danoj adresi boravišta, da tamo nikada nije niti stanovao i da na toj adresi nikada nije bio prijavljen te da je u međuvremenu napustio teritorij Republike Hrvatske, a u kojoj nikada nije imao prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta, dok je na toj istoj sjednici zamjenica branitelja izručenika izjavila kako je izručenik, po njezinim saznanjima, nakon otpuštanja iz Zatvora u Z., napustio teritorij Republike Hrvatske te da se nakon toga nalazi na teritoriju Republike Srbije.
5.2. S obzirom na izneseno, evidentno je da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja i odluke o izručenju izručenik nije bio dostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske jer se u tom trenutku, a prema utvrđenim činjenicama, nije niti nalazio na teritoriju Republike Hrvatske, zbog čega niti nema zakonskih osnova za donošenje odluke o njegovom izručenju Bosni i Hercegovini odnosno Republici Srpskoj radi vođenja kaznenog postupka pred Okružnim sudom u Banjaluci zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz članka 132. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona Republike Srpske.
6. Slijedom svega navedenog, trebalo je, sukladno članku 55. stavku 1. ZOMPO-a, potvrditi rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Dražen Tripalo, v.r.