Poslovni broj: Pn-524/17-100

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Filipu Žaperu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac, Žaper i Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1.500,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.02.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.293,26 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja s iznosom od 2.978,07 €.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da se dana 20.02.2014. dogodio štetni događaj u kojem je tužitelj teško ozlijeđen na način da ga je tuženik u caffe baru "DINO" u Zagrebu, Rapska bb, prvo udario zatvorenom šakom u predjelu trbuha, a nakon toga zatvorenom šaku u predjelu bradu, pri čemu je tužitelj zadobio dvostruki prijelom donje čeljusti.

2.

U predmetnom štetnom događaju tužitelj je pretrpio teške tjelesne povrede zbog kojih je trpio tjelesne boli, strah, nastupilo je smanjenje životne aktivnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

3.

Tužitelj posebno ističe da je zbog ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi bio podvrgnut dvjema operacijama i to:

- prvi puta 11.03.2014. u Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice,

- drugi puta 03.11.2014. KB Dubrava, Klinika za kirurgiju lica, čeljusti i usta, pa je zbog toga tužitelj u tri navrata trpio boli i strah.

4.

Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenih vještačenja potražuje na ime cjelokupne naknade štete iznos od 4.478,07 € time da tužitelj potražuje kamatu na taj iznos od 07. veljače 2017. pa do isplate.

5.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik čini nespornim da je Općinski kazneni sud u Zagrebu donio presudu kojom je izdao kazneni nalog za počinjeno kazneno djelo na način da je tuženik proglašen krivim da je tužitelja teško ozlijedio. Sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu ZPP) sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu Kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim. Predmetnom presudom Kaznenog suda tuženik je proglašen krivim kao okrivljenik, a ne kao optuženik. Tuženik ističe da se pravomoćnost presude odnosi na izreku presude, a ne i na obrazloženje presude. Nije sporno da su tužitelj i tuženik imali prijepor ali tuženik osporava postojanje uzročno posljedične veze između prijeloma donje čeljusti i udarca kojeg je tuženik zadao tužitelju jer je životno nelogično da bi tužitelj tek nakon 20 dana bio kirurški obrađen da je pretrpio tešku fizičku ozljedu u vidu dvostrukog prijeloma donje čeljusti. Tuženik osporava sve vidove štete, ističe prigovor zastare, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

6.

U dokaznom postupku sud je pročitao kompletan kazneni spis KO-148/15 koji je pribavljen od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, a koji je započet na temelju Posebnog izvješća dostavljenog državnom odvjetniku od strane VIII. Policijske postaje Zagreb, a u kojem predmetu je izdan pravomoćan kazneni nalog protiv tuženika KZ da je tuženik dana 20.02.2014. u večernjim satima u ugostiteljskom lokalu "DINO" tužitelja tjelesno ozlijedio zatvorenom šakom, udario tužitelja u predjelu trbuha, a potom u bradu nanijevši mu dvostruki prijelom donje čeljusti, a koja povreda je teške naravi, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz primjenu uvjetne osude na način da kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko on u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, pročitana je bolnička prijava KB Sestre milosrdnice, potvrda VIII. PP Zagreb od 25.04.2014., Zapisnik o ispitivanju svjedoka DZ od 10.12.2014., Zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠZ od 11.12.2014., pročitan je nalaz sudskomedicinskog vještaka Davora Mayera, medicinska dokumentacija, sve iz spisa K-Do-1622/14, a ta ista dokumentacija se nalazi u ovom sudskom spisu (na listovima 4-32 spisa), te fotokopija prijedloga za nagodbu (list 33-34 spisa), pročitana je potvrda Gradskog ureda za branitelje da tužitelj ima status Hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata sa 30% oštećenja organizma (list 36 spisa), pročitano je rješenje Gradskog ureda za opću upravu – Sektor za besplatnu pravnu pomoć kojom je tužitelju odobrena pravna pomoć (list 51-53), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Josipu Škaviću (list 55-56), saslušan je tužitelj kao stranka (list 84-86), tuženik kao stranka (list 86-88), svjedok DZ (list 93-95), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Željku Orihovcu, maksilofacialnom kirurgu, dr. Gordanu Makariću, specijalistu psihijatru (list 122- 124), svoj nalaz su usmeno obrazložili liječnici vještaci dr. Gordan Makarić i dr. Željko Orihovac, (list 140-142), usmeno je svoj nalaz obrazložio profesor dr. Josip Škavić (list 149- 150 spisa), provedeno je radiološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. MZ (list 200 spisa), te je vještak MZ usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje kao i odgovorio na prigovore tuženika (list 211-212), na Zapisniku od 03.03.2026. (list 224-226 spisa).

7.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost, uzročnoposljedična veza, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9.

Radi utvrđivanja prijepornih činjenica sud je saslušao svjedoke i stranke.

10.

Tužitelj IZ saslušan kao stranka iskazao je da se dana 20.02.2014. nalazio u caffe baru DINO u Zagrebu, Rapska bb, da je nešto prije ponoći teško ozlijeđen na način da ga je tuženik u Caffe baru napao na način da ga je najprije zatvorenom šakom udario u trbuh, a nakon toga ga je tuženik preko DZ koji je stajao pored njega odvalio šakom u vilicu time da ga je udario samo jedanput i slomio mu donju čeljust. Navodi da ga je tuženik jednom udario u desnu stranu lica. Sam štetni događaj se dogodio tako što je neposredno prije udarca koje je zadobio od tuženika stajao za šankom, dočim je tuženik sjedio kod prozora. Tužitelj iskazao da je od šanka kretao prema WC-u kada je tuženik skočio i bez ikakva povoda ga udario šakom u trbuh, a potom u donju vilicu. Navodi da je odmah nakon štetnog događaja otišao kući i da je sedam dana ležao kod kuće u bolovima i pio tablete protiv bolova ali nije želio otići kod liječnika, da bi mu na kraju ti bolovi bili takvi da više nije mogao izdržati i otišao je u traumatološku bolnicu radi liječničke pomoći, a iz traumatologije su ga uputili u KB Dubrava na maksilofacijalnu kirurgiju. Donja vilica mu je operirana, te mu je spajana čeljust, a prilikom te operacije je došlo do oštećenja živaca u čeljusti, pa ima posljedicu da mu je donja usnica utrnuta i nema valjani osjet hrane prilikom hranjenja pa mu hrana često curi preko donje usnice.

11.

Na dan štetnog događaja su bili pijani i on i tuženik KZ. Tuženika poznaje otprije jer žive u istom kvartu. Štetni događaj je prijavio Policiji. Dodatno opisuje da su te večeri u kafiću bili konobar, potom DZ, ŠZ, tuženik i jedna cura iz Senja. Navodi da je sa UZ stajao za šankom i da je tuženik došao do šanka i počeo uzimati njihove cigarete, a on uopće nije pušač. Na dan nastanka štetnog događaja je u društvu UZ otišao na piće u caffe bar DINO. Nadimak UZ je JZ. Tužiteljev nadimak je I, nadimak tuženika je K. Objašnjava da neposredno prije udarca s tuženikom on uopće nije razgovarao već je s tuženikom razgovarao JZ tj. UZ. Tužitelj potvrđuje da je već i on prije ovog štetnog događaja procesuiran za kazneno djelo.

12.

Tuženik KZ saslušan kao stranka iskazuje da se kafić DINO nalazi na dvadeset metara od njegove kuće i te večeri je navratio u kafić oko 23 sata. Iskazuje da je neposredno prije njega u tom kafiću bila njegova kćer koja je ubrzo po njegovom dolasku otišla. Sjeća se da je u tom kafiću sjedila još jedna curica, djevojka tog konobara koja je čekala da se kafić zatvori pa da idu dalje. Iskazuje da se u kafiću pozdravio sa ĐZ i s njim razgovarao, a s IZ se nije pozdravio jer je on inače poznat da kada je u alkoholiziranom stanju da je jako agresivan. Iskazuje da je do sukoba došlo zato što je u kafiću osim konobareve djevojke bila još jedna curica na koju je tužitelj počeo navaljivati pa ju je dirao za ruku, pa za nogu i stalno ju je nešto navlačio i konobar mu je rekao da pusti djevojku na miru. Tuženik također pozna tu djevojku jer je ona prijateljica njegove kćeri. Kada je IZ krenuo prema WC-u došao je do njega i rekao mu da kako može navaljivati na tu curicu, na što mu se tužitelj unio u lice i rekao "njih sve treba jebat" na koje riječi se on zgrozio i rukom ga odgurnuo od sebe, te je zajedno s ĐZ izašao iz kafića. Navodi da je tek šest mjeseci poslije ovog štetnog događaja saznao da je okrivljen za izazivanje tuče u kafiću i donesena je kaznena presuda protiv njega, a on na to nije reagirao zato jer je imao prije ovog događaja srčani udar i zdravstvene probleme. Tuženik tvrdi da nije ništa napravio tužitelju jer nakon što mu se tužitelj unio u lice da ga je samo odgurnuo i izašao iz kafića. Tuženik dodaje da je bio u to vrijeme u lošem zdravstvenom stanju i da se nije bio uopće u stanju boriti sa tim optužbama i pustio je da to tako prođe kako je. Tek kasnije je angažirao odvjetnika jer je shvatio da su stvari sada od strane tužitelja otišle predaleko. Tuženik dodaje da je izraziti lijevak.

13.

Svjedok DZ iskazao je da je tužiteljev sin GZ njegov prijatelj i da je i on te večeri u veljači 2014. bio u lokalu DINO što je njihov kvartovski kafić. Te večeri se zatekao u kafiću jer je navratio do konobara u tom kafiću koji mu je isto tako prijatelj. Vidio je tužitelja kako stoji za šankom i tuženika koji je sjedio sam za stolom. U jednom trenutku tuženik se dignuo, došao do šanka i tražio je GZ da mu dade cigarete.

14.

Vidio je da se GZ spremao izaći i otići iz lokala i da je još kretao prema WC-u, a da je u tom trenutku tuženik došao do šanka i šakom odgurnuo tužitelja. Kako je znao da se radi o ocu njegovog prijatelja GZ došao je i postavio se između tužitelja i tuženika jer nije želio da se dogodi konflikt, posebno zato što je već bio kraj radnog vremena. Unatoč toga što je stao između tužitelja i tuženika, tuženik je uspio šakom udariti tužitelja u vilicu i bradu. Potvrđuje da su te večeri i tužitelj i tuženik i JZ bili pod utjecajem alkohola. Obzirom da svjedok nije bio dugo vremena u tom kafiću prije udarca kojeg je zadobio tužitelj nije vidio da bi između tužitelja i tuženika bilo nekih prethodnih prepirki.

15.

U odnosu na nastanak štetnog događaja navodi da je stajao između tužitelja i tuženika te da su tužitelj i tuženik u odnosu na njega stajali dijagonalno i tuženik KZ je desnom šakom iza njegovog ramena proletio pored njegove glave i udario tužitelja šakom u desnu stranu vilice. Procjenjuje da je udaljenost između jednog i drugog bila svega 1 metar. Iskazuje da je ŠZ otpratio tužitelja do njegovog stana jer je tužitelju bilo vrlo loše i vrtilo mu se u glavi. Navodi da nakon štetnog događaja nije viđao tužitelja u kvartu po drugim kafićima. Samo je sreo tuženika u kvartu koji ga je pitao da li zna da je svjedok protiv njega, ali sa tuženikom o tome uopće nije htio razgovarati.

16.

Svjedok ŠZ u ovom postupku nije saslušan iz razloga što je tužitelj odustao od njegovog saslušanja.

17.

Analizirajući činjenicu da je u odnosu na tuženika izdan pravomoćni kazneni nalog kojim je on oglašen krivim pod brojem KO-148/15 od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, ali i da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, pa imajući u vidu dinamiku nastanka štetnog događaja, a to je da se tužitelj i tuženik otprije poznaju, da je tužitelj i prije bio pozivan na kaznenu odgovornost, da su te večeri bili pijani i tužitelj i tuženik kao i JZ tj. UZ, ovaj sud nalazi da je te večeri doista došlo do svađe između tužitelja i tuženika, da su oboje bili u vidno alkoholiziranom stanju, nesposobni valjano upravljati svojim postupcima i da je došlo do sukoba između njih, te činjenice da je tužitelj udario tužitelja snažno u vilicu, te da je tužitelj ozlijeđen, ali imajući u vidu sve okolnosti slučaja kako je došlo do štetnog događaja, ovaj sud nalazi da je njihova odgovornost jednaka, pa doprinos tužitelja nastanku ovog štetnog događaja iznosi 50%, kao i doprinos tuženika iznosi 50%.

18.

Time je sud u cijelosti utvrdio pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, kao i suodgovornost tužitelja i tuženika u jednakom omjeru.

19.

Sud je radi utvrđivanja postoji li pravnorelevantna uzročnoposljedična veza između prijeloma donje čeljusti koja je nastala kod tužitelja i štetnog događaja od 20.02.2014., proveo sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Josipu Škaviću kao i radiološko vještačenje po specijalistu radiologu dr. MZ.

20.

Sudskomedicinski vještak Josip Škavić je u svom mišljenju naveo da je IZ ozlijeđen u tučnjavi dana 20.02.2014. Pregledom od 10.03.2014. i nakon toga poduzetom obradom i liječenjem dokazan je kod tužitelja dvostruki prijelom donje vilice koji se u medicinskoj dokumentaciji dovodi u vezu s tučnjavom u kojoj je tužitelj sudjelovao dana 20.02.2014. Ozljeda u vidu dvostrukog prijeloma kosti donje vilice nastaje djelovanjem sile jakog intenziteta, a u pravilu ovakva ozljeda se viđa udarcem šakom. Pri tome je za nastanak dvostrukog prijeloma kosti donje vilice dovoljan već jedan jedini udarac šakom.

21.

Usmenim obrazlaganjem svog nalaza i mišljenja sudskomedicinski vještak dr. Josip Škavić je na prigovore tuženika i na njegova pitanja koja su glasila:

- Da li je uobičajeno da osoba s ovakvom ozljedom, opisanim tegobama i težine zatraži liječničku pomoć 18 dana nakon ozljeđivanja odgovara da to nije uobičajeno već je uobičajeno da se ovako ozlijeđena osoba javi liječniku ili na dan ozljeđivanja ili koji dan poslije.

- Na pitanje da li je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja navodi kako je vještačenje izvršio na temelju medicinske dokumentacije koju je citirao, te očito nije izvršio uvid u zdravstveni karton.

- Na daljnje pitanje da li je tužitelj ozljedu mogao zadobiti u razdoblju od 20.02.2014. do 10.03.2014.g. vještak obrazlaže kako je baratao s podacima o vremenu događaja i vremenu prvog javljanja tužitelja na liječnički pregled, te je u medicinskoj dokumentaciji shvaćeno i opisano da je tužitelj ozlijeđen dana 20.02.2014.g. u tučnjavi. S obzirom na razmak vremena od navodnog ozljeđivanja do pregleda mogao je samo prihvatiti podatke iz spisa i medicinske dokumentacije.

Sa sudskomedicinskog stajališta ni na koji način nije mogao utvrditi točno vrijeme tj. datum nastanka ozljede. Ukoliko bi bilo potrebno eventualno bi se radiološkim vještačenjem moglo utvrditi, ali samo otprilike vrijeme nastanka tj. starost ozljede.

Prema tome nije u mogućnosti niti tvrditi, a niti isključiti nastanak ove ozljede u nekom drugom vremenu oko 20.02.2014.

Vremenski odmak od ozljeđivanja do prvog pregleda i početka liječenja tužitelja nije ni na koji način promijenilo tijek liječenja osim što je tužitelj do prvog javljanja liječniku morao imati bitno veće tegobe od onih koje bi imao da se odmah po ozljeđivanju javio liječniku.

Na poseban upit pun. tužitelja vještak je naveo da je u svakom slučaju potrebno provesti radiološko vještačenje jer se samo na temelju snimki da li se radi o svježem prijelomu nastalom unutar par dana prije pregleda ili o prijelomu starom 20-tak dana.

22.

Stoga je sud proveo radiološko vještačenje po specijalistu radiologu dr. MZ koji je u svom nalazu i mišljenju sačinjenom temeljem uvida i analize originalnih RTG snimaka od dana 12. i 13.03.2014. utvrdio stanje po obostranom prijelomu tijela donje čeljusti sa pomakom koštanog ulomka, uspješno operativno reponiranom i fiksiranom tijekom operativnog zahvata. Za cijeljenje većine prijeloma potrebno je u pravilu 6 do 8 tjedana. U konkretnom slučaju, s obzirom da koštani ulomak donje čeljusti nije bio fiksiran nakon nastanka prijeloma te je vidljiva početna lamelarna reakcija pokosnice (periosta) lijevo, prijelom na RTG snimci od 12.03.2014. može odgovarati prijelomu starosti od nekoliko tjedana.

23.

Na nalaz i mišljenje vještaka dr. MZ tuženik je stavio prigovore u svom podnesku od 12.05.2025., tražeći da se vještak očituje može li isključiti nastanak prijeloma donje vilice u nekom kasnijem razdoblju odnosno datumu koji bi bio puno bliži datumu radiološke obrade.

24.

U svom usmenog očitovanju na ročištu od 03.03.2026. vještak MZ je naveo da obzirom na radiološke karakteristike prijeloma na predmetnim RTG snimkama od 12.03.2014. godine, zaključio je kao što je u nalazu vještačenja i navedeno da se radi o prijelomu starosti nekoliko tjedana. Naime, na predmetnim snimkama prisutna je periostalna reakcija, a što nastaje najmanje 7 pa do 15 dana nakon prijeloma. Stoga, je prema radiološkim kriterijima procjena starosti prijeloma okvirno 7 do 20 dana.

25.

Na pitanje pun. tuženika sa kojom sigurnošću se može utvrditi je li prijelom star 7 ili 20 dana, vještak je odgovorio da nije moguće precizno u dan procijeniti starost prijeloma radiološkim metodama, ali periostalna reakcija nikada se ne javlja u periodu manjem od 7 dana, dok se kalus odnosno novostvorena kost javlja nakon otprilike tri tjedna. Stoga, obzirom da je u konkretnom slučaju bila prisutna lamelarna periostalna reakcija, bez mekog kalusa odnosno novostvorene kosti, za procijeniti je starost u okviru 7 do 20 dana. 26.

Periostalna reakcija označava ovapnjenje koštane ovojnice odnosno stručno periosta. Dakle ovapnjenje se ne može javiti u periodu manjem od 7 dana po nastanku traume.

27.

Na pitanje sutkinje vještak navodi da prevedeno na obični jezik u prvih sedam dana nema nikakvog zarastanja kostiju, a nakon tog vremena na činjenicu nastajanja periostalne reakcije ne utječu bilo kakvi medikamenti ili dob čovjeka u ovakvom kontekstu.

28.

Na pitanje pun. tuženika postoji li mogućnost da se radi o ozljedi koja je stara 9 dana, odgovara da se nakon 7 dana postepeno javlja periostalna reakcija tako da deveti dan od traume postoji mogućnost lamelarne reakcije pokosnice u takvom stupnju zarastanja kakva je viđena na RTG snimci.

29.

Nakon usmenog očitovanja vještaka više nije bilo pitanja, niti primjedaba, pa je sud temeljem tog vještačenja sa sigurnošću utvrdio postojanje jasne pravnorelevatne uzročno posljedične veze između udarca šakom u vilicu tužitelja od strane tuženika i dvostrukog prijeloma donje čeljusti.

30.

Radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po stalnim sudskim vještacima specijalistu maksilofacialnom kirurgu dr. Željku Orihovcu i specijalistu psihijatru dr. Gordanu Makariću.

31.

Vještaci su utvrdili da je tužitelj ozlijeđen u štetnom događaju od od 20.02.2014. pri čemu je tužitelj zadobio dvostruki prijelom donje čeljusti. Nađeno je da između štetnog događaja i ozljede postoji izravna uzročnoposljedična veza.

32.

Stoga je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesne boli jačeg intenziteta kroz 5 dana, srednje jake boli kroz 15 dana te slabije bolove kroz 30 dana.

33.

Tužitelj je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, potom je trpio sekundarni strah kroz 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana. Potom je trajao kasni strah kroz razdoblje od 6 tjedana.

34.

Tuđa pomoć pružana od strane ukućana je bila potrebna 4 sata tjedno kroz 2 tjedna, te još po 2 sata dnevno slijedećih 4 tjedna.

35.

Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti s maksilofacialnog stajališta su nastale u omjeru od 5%, te će u tom opsegu tužitelj morati ulagati pojačane napore u svom životu.

36.

Na primjedbe tuženika iz podneska od 08.04.2021. na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, vještaci su se očitovali na ročištu od 12.04.2022., te su naveli, vještak dr. Gordan Makarić da na ocjenu straha nije utjecala činjenica što se tužitelj javio potražiti liječničku pomoć 20-ak dana nakon ozljeđivanja jer to što se tužitelj nije neposredno nakon ozljeđivanja javio liječniku ne utječe na njegov doživljaj straha.

37.

U svom usmenom očitovanju dr. Željko Orihovac iskazao je da su nalaz i mišljenje sačinili na temelju pisane medicinske dokumentacije, a iz razloga što se tužitelj nije odazvao na pregled iz razloga što je u međuvremenu slomio kuk te nije bio u mogućnosti pristupiti na vještačenje. Vještak Orihovac navodi da je dodatno telefonski razgovarao sa tužiteljem, te ga ispitao o njegovim subjektivnim tegobama. Ujedno i dodaje da je temeljem priložene medicinske dokumentacije i razgovora s tužiteljem ocijenio da SŽA iznosi 5% zbog poslije operacijskih problema s funkcijom oba zgloba čeljusti. Osim toga dodaje da je i u samom nastanku štetnog događaja tuženik bio bez zuba pa je taj udarac prouzročio teže posljedice nego što bi prouzročio kroz druge osobe koja ima zube.

38.

Činjenica da je tužitelj 20-ak dana poslije štetnog događaja zatražio liječničku pomoć nije utjecala na njihovu ocjenu i vještačenje.

39.

Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaze liječnika vještaka i to maksilofacialnog kirurga, psihijatra, radiologa, kao i vještaka sudske medicine jer je njihov nalaz jasan, stručan i nepristran, a tuženik svojim prigovorima nije ukazao na osnovanu sumnju u pravilnost danog mišljenja, a i liječnici su svojim usmenim očitovanjem u cijelosti otklonili sve prigovore tuženika, pa je sud temeljem tih nalaza i mišljenja sa sigurnošću utvrdio sve posljedice koje su tužitelju nastale i potječu iz štetnog događaja.

40.

Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja.

41.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

42.

Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prema odredbi čl. 19., čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, a imajuću u vidu intenzitet i trajanje bolova koje je trpio tužitelj, imajući u vidu pretrpljeni strah kao i činjenicu da su zaostale trajne posljedice u vidu utrnulosti usnice, u vidu teškoće prilikom uzimanja hrane, otvaranja usta, te da je bilo potrebno operativno liječenje i to u dva navrata, sud nalazi da tužitelju po svim ovim osnovama pripada pravična novčana naknada.

43.

Sud je nadalje našao da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći koja mu je po vještacima trebala u trajanju od 112 sati, a koju pomoć i njegu su mu pružali ukućani. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

44.

Tuđu pomoć ukućani nisu dužni pružati besplatno.

45.

Ovo iz razloga što se tužiteljevo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude naknađeno ono što mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koje joj pružaju treće osobe odnosno ukućani.

46.

Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske i imovinske štete.

47.

Imajući u vidu sve ove kvalifikatorne okolnosti za dosuđenje naknade štete, sud nalazi da tužitelju po svim ovim kvalifikatornim okolnostima pripada naknada štete u iznosu od 3.000,00 €.

48.

Imajući u vidu da je sud našao da je suodgovornost tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja u omjeru od 50%, sud je tužitelju na ime naknade štete dosudio iznos od 1.500,00 €, te je tužitelja odbio sa iznosom od 2.978,07 € kao neosnovanim.

49.

Sud je tužitelju na imovinsku i na neimovinsku štetu dosudio kamatu tekuću od 07.02.2017. budući je iz odštetnog zahtjeva razvidno da se tužitelj tuženiku obratio preporučenom pošiljkom dana 03.02.2017. (list 34 spisa), budući je tako propisano odredbom čl. 1103. ZOO-a, budući obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

50.

Sud utvrđuje da je tužitelj inicijalno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 41.500,00 kn, a konačni tužbeni zahtjev je postavljen na svotu od 4.478,07 €, pa kako svota od 4.478,07 € predstavlja svotu izraženu u kunama od 33.740,02 kn, to je tužitelj snizio svoj tužbeni zahtjev pa svi prigovori tuženika da bi se radilo o preinaci tužbenog zahtjeva su neosnovani jer je preinaka je dopuštena iz razloga što je u tijeku ovog parničnog postupka stupio na snagu novi Zakon o parničnom postupku koji se primjenjuje na sve postupke u tijeku.

51.

Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dočim je stavkom 2. čl. 190. propisano da se iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka može preinačiti tužba do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je na sjednici Vrhovnog suda RH od 15.06.2020.g. doneseno novo pravno shvaćanje te su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji koji su objavljeni na stranici VSRH dana 17. lipnja 2020. to je tužitelj tek tada, uostalom kao i svi sudionici u postupku saznao za novo pravno shvaćanje koje mu dopušta povišenje tužbenog zahtjeva u svim postupcima koji su u tijeku, pa stoga tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka ali to može do zaključenja glavne rasprave budući preinačenje tužbe nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka pa je sud temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku takvu preinaku dopustio.

52.

Osim toga pitanje dopuštenosti preinake tužbe je u cijelosti i riješeno odlukom Ustavnog suda RH pod brojem U-III 4474/2019 od 29. ožujka 2022.g. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U toj odluci Ustavni sud RH posebno naglašava da nije dopušteno strogo formalističko stajalište da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama čl. 190. ZPP-a. Osim toga valja imati na umu kako to posebno ukazuje Ustavni sud RH da se ova presuda donosi kada je na snazi ZPP iz 2019.g., pa se ima primijeniti aktualni Zakon o parničnom postupku gdje je jasno i nedvojbeno navedeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, jer se ovaj Zakon primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na dan kada je tužba u tom predmetu podnesena.

53.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

54.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

55.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je tužitelj uspio u ovom postupku u omjeru od 33,50 %, dočim je tuženik uspio u sporu u omjeru od 66,50%.

56.

Odluka o parničnom trošku tužitelja se sastoji od troška prijedloga za nagodbu u iznosu od 250,00 €, troška tužbe u iznosu od 250,00 €, troška 1 ročišta od 09.11.2017. u iznosu od 250,00 €, troška sastava 9 podnesaka (15.01.2018., 19.01.2018., 01.03.2018., 16.05.2018., 08.08.2019., 04.03.2020., 08.07.2020., 20.01.2023., 26.01.2023.), svaki po 62,50 €, troška sastava 5 podnesaka (19.03.2018., 14.04.2021., 05.01.2023., 26.10.2023., 06.05.2025.), svaki po 250,00 €, troška zastupanja na 7 ročišta (18.09.2018., 08.07.2020., 03.12.2020., 12.04.2022., 01.12.2022., 14.01.2026., 03.03.2026.), troška zastupanja na 3 ročišta (03.07.2019., 21.01.2020., 08.07.2020.),svako po 62,50 € i troška pristupa na ročište od 15.09.2026. u iznosu od 125,00 €, čime je sveukupno parnični trošak tužitelja iznosi 4.312,50 € kojemu trošku je pribrojen i trošak sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 €, pa sveukupno utvrđeni pripadajući parnični trošak tužitelja iznosi 4.327,96 €.

57.

Imajući u vidu da je tužitelj uspio u ovoj parnici u omjeru od 33,50 %, to tužitelju s osnova parničnog troška pripada iznos od 1.449,86 €.

58.

Tuženik je u ovom postupku uspio u omjeru od 66,50% pa sud pregledavajući detaljno troškovnik tuženika nalazi da je osnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.125,00 €, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu, troška zastupanja na 10 ročišta (18.09.2018., 11.03.2019., 03.07.2019., 21.01.2020., 08.07.2020., 03.12.2020., 04.12.2022., 01.12.2022., 14.01.2026. i 03.03.2026.), svako po 250,00 €, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 €, te troška sastava 4 podnesaka ( 12.04.2018., 04.01.2021., 08.04.2021. i 12.05.2025.), svako po 250,00 €.

59.

S obzirom da je osnovani tuženikov trošak 4.125,00 €, te je tuženik uspio u omjeru od 66,50%, to tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 2.743,12 €.

60.

Kada se od tuženikovog troška od 2.743,12 € oduzme iznos od 1.449,86 € dobiva se svota od 1.293,26 €, radi čega je valjalo obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.293,26 €.

61.

Sud je tuženiku dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

62.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do III. izreke presude.

U Zagrebu, dana 15. rujna 2026. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika