Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                   28. Kzd-64/2020-20

             

 

 

 

    

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000  Osijek                                 28. Kzd-64/2020-20

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. S., zbog kaznenog djela iz članka 173.stavka 1. Kaznenoga zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19dalje KZ/11), pokrenutog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-303/2020-1 od 30.ožujka 2020., izmijenjene 4.srpnja 2022., nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku I. Š. B., punomoćnika oštećenika L. K., odvjetnika iz O., okrivljene osobno uz branitelja B. K., odvjetnika iz O., dana 4.srpnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 o 80/22– u nastavku ZKP/08)

 

              okrivljena M. S., ……

 

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da je 

 

              1. u vremenu od lipnja 2015. do lipnja 2022. u B. M., B. i N. B., kao majka djeteta L. K. (rođene .), iako svjesna da prema presudi Općinskog suda u B. M. broj P-242/11-15 od 14. svibnja 2012. otac K. K. ima pravo na susrete i druženja s djetetom L. K. svakog drugog vikenda, počev od petka u 17,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, te svaku srijedu od 16,00 do 19,00 sati, kao i petnaest dana tijekom ljeta i sedam dana tijekom zimskih praznika neprekidno, te da kao majka i zakonska zastupnica djeteta ima obvezu omogućiti susrete i druženja djeteta s ocem, pa unatoč tome, nije dozvoljavala da dijete provede ljetne i zimske praznike kod oca, djetetu je oduzela mobilni uređaj kako ne bi moglo ostvariti telefonski kontakt ili video poziv s ocem, kojim svojim ponašanjem je kroz dulje vremensko razdoblje onemogućila svaki kontakt oca i djeteta,

 

              dakle, spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

 

              2. od točno neutvrđenog dana tijekom 2017. do ožujka 2020. godine u N. B., kao majka djeteta L. K. (rođene …..), iako svjesna da prema presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, broj R1 Ob-276-/2015 od 13. studenoga 2015., baka djeteta N. K. ima pravo na susrete i druženja s djetetom L. K. dva puta mjesečno prema dogovoru bake i majke, a podredno prvi vikend u mjesecu od petka u 17,00 sati do nedjelje u 17,00 sati i treće nedjelje u mjesecu od 10,00 do 17,00 sati, te da kao majka i zakonska zastupnica djeteta ima obvezu omogućiti susrete i druženja djeteta s bakom, pa unatoč tome ni na koji način nije omogućila baki N. K. održavanje osobnih odnosa s djetetom L. K.,

 

              dakle, spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

 

              pa da je time počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. u svezi članka 51. KZ/11.

 

              III. Na temelju članka 149.stavka 1.ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

             

              1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-303/2020-1 od 30.ožujka 2020. optužena je okrivljena M. S. da je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173.stavku 1. u svezi članka 51.KZ/11.

 

2. Zamjenica Općinskog državnog odvjetnika je 4.srpnja 2022. djelomično izmijenila činjenični opis na način kao u izreci presude.

 

              3. Pozvana da se očituje da li se smatra krivom za kazneno djelo iz optužbe okrivljena M. S. je navela da se ne smatra krivom.

 

              4. U svojoj obrani okrivljena M. S. je navela da nije točno ništa od ovoga što ju se tereti, ni na koji način nije onemogućavala kontakte djeteta s ocem, on je taj koji nikada nije kontaktirao niti dijete, niti bilo koga iz njezine uže i šire obitelji da bi se interesirao o djetetu cijelo vrijeme. Otišao je u N. da ju uopće nije obavijestio o tome, niti je ostavio adresu, niti bilo kakav kontakt telefon. 2019. godine je njen sadašnji suprug bio s L. na adventu u B. M. kada je prošao oštećeni K. pokraj djeteta nije ju ni pozdravio. Također baka djeteta s kojom su isto određeni kontakti s djetetom ima broj telefona, kao i ona bakin, te da je oštećeni htio sigurno je mogao doći u kontakt s njom i djetetom. Navela je da je L. istekla osobna iskaznica i da su pet mjeseci molili oštećenog K. preko bake i bakinog telefona da dođe to potpisati, ili barem u neko Veleposlanstvo da pošalje. Tu je L. bila uporna preko bake, te je on u konačnici došao i to potpisao, a i tada kada je došao, nije vidio dijete.

              5. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka oštećenog K. K., pročitao iskaze svjedoka S. S., oštećene N. K. i V. L., te pročitao dokumentaciju Centra za socijalnu skrb, presudu Općinskog suda u Belom Manastiru P-242/2011, rješenje Općinskog suda u Osijeku, stalna služba u Valpovu broj Ob-276/2015.

 

6. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

 

              7. Svjedok oštećeni K. K. u svome iskazu naveo je da je točno da je okrivljena njemu branila susrete i viđanja s djetetom u terećenom razdoblju. Naime, nije mogao doći do broja telefona, nije mogao uopće kontaktirati s djetetom. Jednom prije pet godina je ostvario kontakt i to na način da ga je dijete zvalo da se mora potpisati da može dobiti osobnu iskaznicu. Tada je došao u Beli Manastir i potpisao to što treba. Dijete nije ni tada vidio. Ne zna razlog zašto ga nije vidio, a nakon toga i taj broj telefona više nije bio u upotrebi. Otišao je u N. negdje 2015. i nije bilo moguće ostvarivati kontakte po presudi, ali se nije mogao dogovoriti s okrivljenom o načinu kontakata s djetetom. Naime, ona nije htjela pustiti dijete preko praznika kod njega u N.. Naveo je da i dalje nema nikakvih kontakta. Bio je jednom u Centru za socijalnu skrb i više nije bio, jer su mu rekli da to mora ostvariti sudskim putem. Nije kontaktirao osobno okrivljenu i nije ju zvao telefonom jer je smatrao da treba kontaktirati direktno s djetetom. Zna da postoji presuda s kojom su uređeni kontakti djeteta i s bakom, njegovom majkom i zna da su se odvijali u početku dok ju je pokojni otac mogao voziti, a poslije se teško odvijaju. Ne zna da li baka zove dijete. 

Tražio je izmjenu odluke o susretu i ne može sada točno reći na koji način i nije ništa doneseno po tom pitanju. Tužbu je podnio misli prije godinu i pol dana. Ne zna točno koliko je puta bio 2015. u B. M.. Misli da L. ide sada u šesti ili sedmi razred. Uopće ne zna što se s L. događalo od 2015. i kako je ona živjela. Poznato mu je da te 2015 nije uopće bilo okupano, jer je tražila da joj baka opere robu. Osim L. ima još četvero djece. Te 2015. je imao dvoje djece. Sa svojom majkom razgovara, ali od nje nije tražio nikakve informacije o L.. Svjestan je da je od 2015. u Njemačkoj i nije se obraćao niti Centru, niti nekom drugom radi drugačije odluke o susretima.

 

              8. Svjedok oštećena N. K. u svome iskazu je navela da se sada kontakti djeteta i nje odvijaju, a zadnjih pet godina se nisu odvijali, zato jer ona nije bila u mogućnosti ići po dijete koje nije bilo u istom mjestu kao i ona. Njen sin nije bio u H.. Navela je da je okrivljena znala dovoziti dijete prije njoj na kontakt, dok su bili u istom mjestu i to kako kad je mogla. Ona okrivljenu nije kontaktirala radi nepostupanja po odluci. Navela je da ne želi više u ovome sudjelovati. Zna da je njen sin podnio kaznenu prijavu protiv okrivljene. Nakon što joj je predočen dio iskaza sa zapisnika u Općinskom državnom odvjetništvu navela je da je točno da odnosi njenog sina i snahe nisu bili nikakvi, zato ona nije mogla viđati dijete. Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza u kojem je navela da okrivljena nije dozvoljavala da ide na kontakt kod nje, svjedokinja je navela da nije to da nije dozvoljavala, nego da se nisu mogle dogovoriti na koji način će dijete doći kod nje, naime snaha joj je rekla da se snađe za prijevoz. Navela je da je nju unuka zvala samo jednom i to ne zna s čijeg mobitela i nakon toga ju više nije zvala, pa je zaključila da joj je snaha uzela mobitel. To nije bio mobitel koji joj je ona dala, naime nije joj ni dala mobitel. O tome što je rekla da se njezina snaha inati, navela je ne zna tko se kome inati, da se inati i jedno i drugo i da to sve ide preko nje i djeteta. Nije kontaktirala Centar niti ikoga o tome što ne viđa dijete, a kako je već rekla sada ju viđa onako kako je i određeno presudom. Navela je da nije na bilo koji način pokušavala kontaktirati s djetetom.

 

9. Svjedok S. S., djelatnica Centra za socijalnu skrb Beli Manastir navela je da je pravnica u Centru za socijalnu skrb Beli Manastir i nema osobno neposrednih saznanja o konkretnim događajima, već joj je samo kolegica u Centru dala dopise koje je uputila 2.ožujka 2020. Državnom odvjetništvu, kao i sudu. Nema saznanja da bi se okrivljenik ili oštećenici obraćali Centru, da jesu vjerojatno bi joj to kolegice rekle. Nema saznanja o kontaktima djeteta zadnjih pet godina, zna od 2020. U Centru nitko nije tražio da mu se omogući kontakt s L. i to nakon ožujka 2020. što je provjerila. Zna da se u periodu radilo ranije na savjetovanju obitelji i da je to radila psiholog Centra, a od socijalnih radnica je bila uključena G. K..

 

              10. Svjedok V. L. naveo je da su mu poznati kritični događaji budući je on u vezi s okrivljenom od 2012. Naveo je da je K. K. 2014. prestao uopće nazvati i pitati za dijete. On je dijete uredno odvozio kod bake u B. kad kod bi baka nazvala, a onda negdje 2017. ili 2018. je baka uopće prestala nazivati. Sada se kontakti djeteta i bake odvijaju. Naveo je da su imali problema oko dokumenata djeteta jer im okrivljeni nije htio potpisati potrebne papire jer je bio u N. i molili su preko rodbine da se to učini, što je na kraju i napravljeno. Okrivljena nikada nije sprečavala kontakte djeteta s ocem i bakom, uvijek su mogli nazvati i doći kad god su htjeli, kao i što sada baka dolazi. Okrivljena je pokrenula parnicu radi samostalnog skrbništva i pokrenuli su postupak radi neplaćanja uzdržavanja od strane oca. Nakon tog pokretanja je otac djeteta njega nazvao i prijetio, što je on to i prijavio policiji, te je onda otac podigao ovu kaznenu prijavu.

 

              11. Iz presude Općinskog suda u B. M. broj P-242/11 od 14. svibnja 2012. proizlazi da će zajedničko malodobno dijete L. K. nastaviti živjeti s majkom M. K. S., a da se ocu K. K. daje mogućnost održavanja međusobnih susreta i druženja s djetetom svaki drugi vikend počev od petka u 17,00 do nedjelje u 17,00 sati, svaku srijedu od 16,00 do 19,00 sati, kao i petnaest dana tijekom ljeta i sedam dana tijekom zimskih praznika neprekidno. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, broj R1 Ob-276/2015 određeni su susreti i druženja B. K. i N. K. s unukom L. K. dva puta mjesečno prema dogovoru predlagatelja i majke i zakonske zastupnice djeteta, a podredno prvi vikend u mjesecu od petna u 17,00 do nedjelje u 17,00 sati i treće nedjelje u mjesecu od 10,00 do 17,00 sati.

 

12. Uvidom u spis Kzd-48/2020 utvrđeno da je K. K. pravomoćno presuđen zbog neplaćanja uzdržavanja na štetu mlt. L. K. putem z.z. M. S., a za razdoblje od veljače 2015. do studeni 2021., presuda je pravomoćna 12.ožujka 2022.

 

              13. Uvidom u spis ovog suda broj R1 Ob-4/2020 utvrđeno je da se postupak vodio radi izmjene o održavanju osobnih odnosa N. K. i mlt. L., te 18.prosinca 2020. doneseno rješenje kojim su uređeni odnosi kontakta, a određeno je da se kontakti odvijaju telefonskim putem, te jednom mjesečno osobno. Presuda je pravomoćna 15.ožujka 2021.

 

              14. Iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, klasa: 552-04/20-10 od 2. ožujka 2020. proizlazi kako u obitelji K. nisu izricane mjere obiteljsko pravne zaštite, a Centar je postupao 2014. godine u postupku davanja mišljenja sudu radi izmjene odluke o susretima i druženjima djeteta s ocem, kada je majka M. S. stavila svoj prijedlog sudu radi ostvarivanja samostalne roditeljske skrbi. Centar nije imao saznanja da majka onemogućava ostvarivanje osobnih kontakata djeteta L. s ocem.

 

15. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljene M. S., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljena počinila kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.

 

              16. Sud je prihvatio obranu okrivljene u kojoj ista poriče počinjenje terećenih kaznenih djela, obzirom da iz obrane okrivljene jasno proizlazi da nije ni na koji način onemogućavala susrete i viđanja djeteta kako sa ocem, tako i sa bakom.

 

              17. Obrana okrivljenice potkrijepljena je i iskazom svjedoka V. L. koji je potvrdio da mu je poznato da je dijete uredno kontaktiralo sa bakom, osim u jednom periodu kada je i baka prestala nazivati, a sa ocem nije, obzirom je isti od 2014. prestao kontaktirati i uopće pitati za dijete. Okrivljena nikada nije sprječavala kontakte djeteta s ocem i bakom, uvijek su mogli nazvati i doći kad god su htjeli, a okrivljena je imala čak problem doći do oca djeteta, a kada je bilo potrebno.

 

              18. Da okrivljena nije počinila terećena kaznena djela, odnosno da nije dokazano da je branila susrete djeteta sa ocem i bakom, a kako je po sudskim odlukama bila u obvezi, nesporno je utvrđeno i iz iskaza same oštećenice N. K., a čiji iskaz je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Naime svjedokinja potvrđuje da se kontakti sada odvijaju redovito, odvijali su se i prije, jer je okrivljenica dovodila dijete kod nje, dok su bile u istom mjestu. Kako nisu zadnjih godina bile u istom mjestu, kontakti su bili otežani, jer svjedokinja nije mogla ići po dijete. Štoviše, svjedokinja izričito navodi pred sudom da nije točno da okrivljena nije dozvoljavala kontakte, već su isti bili otežani zbog navedenih razloga, a bila je u kontaktu sa okrivljenom. Svjedokinja sama nije niti kontaktirala dijete, a niti se obraćala nadležnim institucijama za pomoć u viđanju djeteta, jer za to nije bilo niti potrebe.

 

              19. Nadalje, iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb, te osobito iskaza nadležne djelatnice Centra S. S. jasno proizlazi da Centar, kao nadležna institucija, nije imao nikakvih saznanja o bilo kakvim kršenjima sudskih odluka od strane okrivljene M. S., a niti bi to itko prijavljivao. Naime, Centar nije imao saznanja da majka onemogućava ostvarivanje osobnih kontakata djeteta L. s ocem i bakom. Nitko se Centru nije obraćao za pomoć prilikom susreta djeteta sa ocem ili bakom. Iskaz svjedoka S. S. sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, objektivan i vjerodostojan.

 

              20. Sud nije prihvatio iskaz K. K. jer smatra da je isti nevjerodostojan, nelogičan i neživotan. Naime, oštećenik navodi da mu je okrivljenica branila viđati dijete, a on sam iskazuje kako je otišao u N. i uopće više nije kontaktirao ni okrivljenicu, niti dijete. Nije točno da nije mogao doći do broja telefona okrivljenice, jer je naveo da ga je dijete zvalo telefonom da dođe potpisati nešto u B. M., te je i došao, ali opet nije vidio dijete, a ne zna zašto. Naveo je da zna da njegova majka kontaktira sa djetetom, dakle potpuno je neistinito da nije mogao doći do njihovog kontakta, jer je i sam naveo da nije od majke tražio nikakve informacije o djetetu. Štoviše, oštećenik se nije niti jednom obratio Centru za socijalnu skrb, a da potraži pomoć zbog "navodnog" odbijanja okrivljenice da mu omogući viđanje djeteta. Oštećenik ne zna ni koji razred sada dijete pohađa, dakle, po mišljenju suda, isti nije pokazao ni najmanju namjeru niti trud da uopće ostvari kontakt sa djetetom, a on je taj koji je otišao u N..

 

21. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način dokazana namjera okrivljene da svojim postupanjem spriječi provođenje odluka za zaštitu dobrobiti djeteta, koje je odredio sud, a kako ju se činjeničnim opisom optužnice tereti.

 

              22. Stoga je sud okrivljenu M. S., a temeljem odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.

 

              23. Budući da je sud okrivljenu M. S. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, a temeljem odredbe čl. 149.st.1.ZKP/08.

 

              24. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 4.srpnja 2022.

                                                                                                               

                                                                                                                  Sudac za mladež

                                                                                                               Marina Bušbaher Oberkirš

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 5 (pet) istovjetnih primjeraka nadležnom županijskom sudu.

 

 

Dostaviti:             

  1. ODO Osijek na broj KOz-DO-303/2020
  2. okr. M. S.
  3. branitelj okr. B. K., odvjetnik iz O.

4. ošt. K. K.

5. pun.ošt. S. P., odvjetnica iz O.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu