1

Poslovni broj: Gž R-75/2024-

Poslovni broj: Gž R-75/2024-

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću  sastavljenom od sutkinja  Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. R. –M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Sveučilište Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-67/2023 od 26. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-67/2023 od 26. prosinca 2023.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, od 13. veljače 2023. godine, klasa: …, urbroj: …., slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao na temelju pobijane odluke o otkazu.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U žalbi navodi da povrede koje je tuženik počinio prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu imaju karakter proceduralnih i materijalnih nedostataka koje odluku čine nezakonitom. Prilikom donošenja pobijane presude sud prvog stupnja nijednom riječju se nije osvrnuo da tuženik prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije ispoštovao proceduru iz odredbe čl. 44. Pravilnika o radu, a koja propisuje obvezu poslodavca u slučaju teže povrede obveze iz radnog odnosa, a prije otkaza ugovora o radu uzimanje izjave od strane zaposlenika, te da utvrdi činjenice i ostale pravne radnje koje obavljaju stručne službe. Isto tako da se sud nije osvrnuo niti na tvrdnju da je tuženikova odluka u prekluziji jer je donesena protivno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Navodi da je tuženik od prvog dana znao gdje je tužitelj i zbog čega ne može doći na posao, a što je utvrdio i prvostupanjski sud, pa je odluka o otkazu koja je uslijedila 80 dana nakon tog saznanja svakako u prekluziji. Navodi da je sukus tužiteljevog argumenta glede nepoštivanje odredbe čl. 150. ZR-a u tome da tuženik sindikalnom povjereniku nije pružio ni minimum činjenica koje bi mu omogućile jasnu i argumentiranu odluku, što potvrđuje i odgovor sindikalnog povjerenika gospodina M., da se otkaz u konkretnom slučaju može dati ako bi poslodavac dokazao da je zbog odsustva tužitelja došlo do teškog poremećaja procesa rada. Ističe da tuženik u trenutku pisanja odgovora na tužbu nije ni znao za odgovor sindikalnog povjerenika, a kamoli da ga je uzeo u obzir na bilo koji način. Pritom se tužitelj poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-573/2021 od 29. rujna 2021. Osporava da je zbog tužiteljeva odsustva s posla došlo do teškog poremećaja u radu. Ukazuje na iskaz J. K. koji je iskazao kako su se u vrijeme odsustva tužitelja "pokrivali" s portirima koje su imali na raspolaganju te dijelom sa studentima koji su bili na portama te da su zaposlili novu osobu na radnom mjestu na kojem je ranije bio tužitelj, a koje je počela sa radom u rujnu 2023., te iskaz svjedoka L. B. koji je iskazao da je u trenutku kada je tužitelj lišen slobode bilo zaposleno 8 portira s tim da je jedan bio na porodiljinom dopustu. Ističe da je tuženik funkcionirao 9 mjeseci bez tužitelja (od kada je bio lišen slobode do dana kada je novi radnik došao na njegovo mjesto) a dobar dio tog perioda "pokrivao se studentima".

              4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

              5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužitelju u mjesecu studenom 2022. odobrio korištenje godišnjeg odmora, a za cijeli mjesec prosinac 2022. i siječanj 2023. neplaćeni dopust, slijedom čega se tužitelj trebao pojaviti na poslu 1. veljače 2023. Stoga da je rok za donošenje odluke počeo teći 31. siječnja 2023. pa nije nastupila prekluzija. Također sve da je sindikalni povjerenik izrazio i izričito protivljenje, a nije to ne priječi poslodavca u donošenju odluke. Isto tako, da u konkretnom slučaju nije postojala obveza uzimanje izjave od tužitelja jer su sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od poslodavca očekivati da to učini. Također, suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju da je došlo do poremećaja u procesu rada kod tuženika jer  radno mjesto vratara u studenskom centru Sveučilišta podrazumijeva kontrolu ulaza i izlaza iz zgrade, rad na telefonskoj centrali, odgovornost za ispravnost rada telefonske centrale, evidenciju telefonskih razgovora, uručivanje pošte zaposlenicima, davanje osnovnih obavještenja strankama i druge poslove po nalogu voditelj. Isto tako, nije zanemariva činjenica da je tužitelju određen istražni zatvor, da je naknadno podignuta i potvrđena optužnica za kvalificirana kaznena djela počinjena prema bliskim osobama u kontekstu odluke tuženika,jer Etički kodeks tuženika, Pravilnik o radu i Zakon o osnivanju Sveučilišta jasno propisuju da se od svakog člana/članice sveučilišne zajednice – nastavnika, suradnika, studenata, administrativnog, tehničkog i drugog nenastavnog osoblja očekuje da slijedi pravila ponašanja definirana kodeksom, te da pozitivnim osobnim primjerom potiče etičko ponašanje radi očuvanja dostojanstva i ugleda profesije i sveučilišne zajednice u cjelini.

              6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

              7. Žalba nije osnovana.

              8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

              9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

              10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 13. veljače 2023. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

              11. U provedenom postupku je utvrđeno:

-          da je tužitelj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. siječnja 2022. obavljao kod tuženika poslove radnog mjesta recepcionara-vratara u Centru,

-          da mu je predmetnom odlukom o izvanrednom otkazu od 13. veljače 2023. otkazan navedeni ugovor o radu,

-          da je kao razlog navedeno da radnik 1. veljače 2023. nije došao na posao niti je to učinio do dana pisanja odluke, zatim neobavještavanje tuženika kao poslodavca da je protiv radnika podignuta optužnica zbog učina dva kaznena djela te da se isti trenutno nalazi u istražnom zatvoru u Zadru, zbog osnovane sumnje da je počinio kaznena djela i opasnosti da bi mogao ponoviti kazneno djelo, što je od značaja za donošenje odluke jer predstavlja upravo onu osobito važnu činjenicu radi koje, uz uvaženje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć,

-          da nedolazak radnika na posao 1. veljače 2023. nedvojbeno predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa, radi kojeg je radni proces teško poremećen jer se njegove radne obveze ne mogu "podijeliti" na druge recipcionere/vratare, pa uvaženjem svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa više nije moguć,

-          da je tužitelj navedene poslove obavljao kod poslodavca do 22. studenog 2022. kada je od strane djelatnika Ministarstva, Policijske postaje uhićen, odnosno lišen slobode,

-          da je tužitelju od strane suca istrage Županijskog suda u Zadru 23. studenog 2022. određen istražni zatvor, radi čega je poslodavac na njegov zahtjev, odobrio tužitelju godišnji odmor, a potom neplaćeni dopust od 1. prosinca 2022. do 31. siječnja 2023. te se radnik trebao vratiti na posao 1. veljače 2023.,

-          da je 31. siječnja 2023. tuženik zaprimio novu zamolbu tužitelja za odobrenje neplaćenog dopusta s početkom od 1. veljače do neodređenog datuma, koju je poslodavac, budući je radniku već bilo odobreno korištenje dva mjeseca neplaćenog dopusta, a osobito radi ozbiljne ugroze obavljanja poslova te preraspodjele poslova uvedene nakon odlaska radnika na neplaćeni dopust te neistinitog predstavljanja činjeničnog stanja poslodavcu od strane radnika, odbio,

-          da je tužitelju odluka o otkazu ugovora o radu uručena 28. veljače 2023. a povodom koje je tužitelj 6. ožujka 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije donio odluku,

-          da je tuženik zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika, sukladno odredbi čl. 150. ZR-a, a koji je u svom pisanom očitovanju (putem elektroničke pošte) naveo "Zaključno nisam u mogućnosti sa sigurnošću ocijeniti je li došlo do teškog poremećaja u procesu rada, pa iz tog razloga nisam u mogućnosti dati suglasnost na otkaz, ali s obzirom na težinu situacije ne mogu izraziti ni izričito protivljenje", dok je u iskazu pred sudom istaknuo kako se u principu ne može smatrati da je dao suglasnost na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja,

-          da okolnost da se sindikalni povjerenik nije određeno izjasnio o osnovanosti otkaza otkaz ne čini ništavim, kao i da poslodavac nije vezan stavom, odnosno mišljenjem, sindikalnog povjerenika, 

-          da je svjedok J. K. iskazao da je kao voditelj studentskog centra imao problema s radnim mjestom portira, odnosno da se radilo o izostancima tužitelja s posla što se očitovalo na njihov radni proces, jer studentski centar ima dežurstvo 24 sata i moraju znati koga će rasporediti, da je imao velikih problema oko rješavanja smjena i cijelog dežurstva jer portir mora biti stručna, obučena osoba za taj posao,

-          da je svjedok L. B. iskazao da su zbog lišenja tužitelja slobode pojavili se problemi u organizaciji jer su morali naći zamjenu u smjeni u kojoj je bio tužitelj, morali su uzeti studente za taj posao i bilo je teškoća,

-          da je zakonski zastupnik tuženika također potvrdio da je nastao problem sa izostankom tužitelja i potreba preraspodjele posla, a imajući u vidu bitnost navedenog radnog mjesta, s time da studenti ne mogu biti odgovarajuća zamjena za recepcionara/vratara , odnosno portira, imajući u vidu da se za taj posao mogu primiti samo stručne i obučene osobe dok su studenti opterećeni vlastitim zaduženjima.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 116. ZR-a koje opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, ocjenjujući pritom da je poslodavac zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika sukladno odredbi čl. 150. ZR-a, te da je zbog trajanja pritvora i nemogućnosti obavljanja radnih zadataka uzrokovan poremećaj rada, to posebno i zbog činjenice da je tuženik zbog izostanka tužitelja posao morao preraspodijeliti ne samo na druge radnike već i na studente te konačno da je tuženik u tom smislu raspisao natječaj za to radno mjesto, što ukazuje na potrebu poslodavca za zapošljavanje stručne osobe na istom.

13. Osim toga činjenica podizanja optužnice zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji i kaznenog djela protiv osobne slobode po stavu suda prvog stupnja, može predstavljati osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Imajući u vidu akte poslodavca, Pravilnik o radu i Etički kodeks, odnosno moralnu obvezu i pravo svakog člana sveučilišne zajednice poštovati ljudsko dostojanstvo i sva prava koja iz njega proizlaze, predmetni događaj kao što je podizanje optužnice od strane Općinskog državnog odvjetništva, može negativno utjecati na ugled poslodavca i predstavljati opravdan razlog iz čl. 116. ZR-a. Isto tako utvrđuje da se protiv tužitelja vodio i kazneni postupak povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru poslovnog broja KO- DO-159/22 zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela i to u odnosu na istu oštećenicu.

14. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Naime, prema odredbi čl. 116. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1.). Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

16. Također, odredbom čl. 91. st. 1. toč. 2. Pravilnika o radu Sveučilišta u Zadru propisano je da je između ostalog teška povreda obveze iz radnog odnosa ne opravdano izostajanje s rada u trajanju od najmanje jednog radnog dana.

17. Prvo valja istaći da se tužitelj  nalazi u pritvoru od 22. studenog 2022., da mu je poslije određivanja pritvora tuženik omogućio korištenje godišnjeg odmora te neplaćeni dopust do 31. siječnja 2023., da je tužitelj podnio tuženiku zamolbu za odobrenje neplaćenog dopusta do završetka istražnog postupka koji je u tijeku, što je tuženik odbio, tako da je tužitelj trebao biti na poslu 1. veljače 2023., a nije došao što je tuženik tada saznao, pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena unutar roka od 15 dana sukladno odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a.

18. Osim toga kada je pritvor određen, sve dok pritvor traje, i s tim u vezi dok traje nemogućnost izvršavanja obveza iz ugovora o radu, rok propisan odredbom čl. 116. st. 2. ZR-a u kojem poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu ne počinje teći. Stoga tuženik neosnovano u žalbi prigovara da je prošlo više od 15 dana od saznanja tuženika za određivanje pritvora, odnosno da je nastupila prekluzija.

19. Nadalje, odredbom čl. 150. ZR-a propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika (stavak 1.). Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (stavak 4.). Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem ništetna je (stavak 12.).

20. Sukladno navedenoj odredbi poslodavac je u obvezi savjetovati se o namjeravanoj odluci sa radničkim vijećem prije donošenja odluke važne za položaj radnika. Prilikom savjetovanja poslodavac mora radničkom vijeću dostaviti podatke koji su važni za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika, tako da mu omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

21. Odredba čl. 150. st. 1. ZR-a ne propisuje koju dokumentaciju poslodavac mora dostaviti radničkom vijeću, a u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik radničkom vijeću priopćio namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelja, kao i razloge takve odluke, pri čemu je sindikalni povjerenik izvršio uvid u prijedlog odluke o namjeravanom otkazu ugovora  o radu tužitelju i razloge takve odluke, bez da je dao prijedlog, odnosno zatražio podatke odnosno dopunu dokumentacije, već je naveo " Zaključno nisam u mogućnosti sa sigurnošću ocijeniti je li došlo do teškog poremećaja u procesu rada, pa iz tog razloga nisam u mogućnosti dati suglasnost na otkaz, ali s obzirom na težinu situacije ne mogu izraziti ni izričito protivljenje", nije prihvatljiv žalbeni navod tužitelja da se tuženik nije savjetovao sa radničkim vijećem na način propisan odredbom čl. 150.st. 4. ZR-a.

22. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da prije redovnog ili izvanrednog otkazivanja ugovora poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

23. Također, prema odredbi čl. 41. st. 1. Pravilnika o radu Sveučilišta za teže povrede obveze iz radnog odnosa, rektor, nakon provedenog postupka koji uključuje uzimanje izjave od strane zaposlenika, utvrđenje činjenica i ostale pravne radnje koje obavljaju stručne službe može izreći mjere: između ostalih izvanredni otkaz ugovora o radu.

24. Upravo činjenica da se tužitelj nalazio u istražnom zatvoru spada u okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da se radniku omogući iznošenje obrane. Naime, povreda prava na obranu predstavlja, povredu relativnog karaktera. Kako je postupak otkazivanja ugovora o radu uslijedilo u vrijeme kada je tužitelj bio pritvoren s obzirom na neizvjesnost do kada će pritvor trajati, po prosudbi ovog suda time što u danim okolnostima tužitelju nije pružena mogućnost obrane nije učinjena povreda iz čl. 119. st. 2. ZR-a s učinkom zbog toga ništavosti odluke o izvanrednom otkazu. Tužitelj niti ne tvrdi da bi činjenično stanje bilo drugačije.

25. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je kod tuženika zbog izostanka tužitelja s rada bilo problema u organizaciji rada, što se rješavalo preraspodjelom drugih radnika koji su radili na istim poslovima, ali isto tako povjeravanjem dijela poslova studentima, a što po prirodi stvari nije održivo na duže vrijeme, pa je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Konačno iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tuženik, zbog izostanka tužitelja s poslova, sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što potvrđuje zaključak da je tužiteljev izostanak s posla uzrokovao poremećaj procesa rada.

26. Dakle, izostanak tužitelja s posla, koji doduše neposredno nije ovisio o njegovoj volji, doveo je do poremećaja u procesu rada koji je tuženik u konačnici otklonio zapošljavanjem novog radnika. Pritom nije od utjecaja da je novi radnik počeo s radom 1. rujna 2023. Navedeno iz razloga što su svjedoci iskazali da je natječaju koji je raspisan u svibnju 2023., prethodilo pribavljanje suglasnosti Senata Sveučilišta i Ministarstva,  što je zasigurno zahtijevalo određeno vrijeme. Stoga okolnost da je protekao rok od devet mjeseci za zapošljavanje novog radnika nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke.

27. Ni okolnost da u pobijanoj odluci nisu navedene točne mjere koje je poslodavac morao poduzimati u postupku organizacije rada ne dovodi do nezakonitosti te odluke. Navedeno iz razloga, što je nakon određivanja pritvora dopustio tužitelju korištenje godišnjeg odmora i neplaćenog dopusta, te je otkazao ugovor o radu tek nakon što je postalo očito da tužitelj zbog pritvora neće duže vrijeme dolaziti na posao odnosno ispunjavati obveze iz ugovora o radu.

28. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a kada je zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena te odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

29. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da nisu točni navodi iz odluke o otkazu da bi tužitelj tuženiku neistinito predstavljao činjenično stanje što se tiče toga gdje se nalazi i zbog čega je izbivao s posla, valja reći da je sud prvog stupnja taj razlog ocijenio kao neopravdan otkazni razlog, zbog čega žalba u tom dijelu nije bila predmet razmatranja.

30. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 24. travnja  2024.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan v.r.