Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-656/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj Pn-52/2023-24 od 14. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini pod brojem Pn-52/2023-24 od 14. srpnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.829,39 EUR te tijeku priznate zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku počev od 14. srpnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, dok se djelomično uvažava žalba tuženika i preinačuje ista prvostupanjska presuda na način da se odbija tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 2.829,39 EUR za vrijeme od 6. lipnja 2023. do 13. srpnja 2025.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.965,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 2.829,39 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. lipnja 2023. pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.965,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2025. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14
– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnicu dok je osnovana u odnosu na priznati tijek zateznih kamata.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu kao posljedice štetnog događaja od 5. siječnja 2021., uzrokovane naletom divlje svinje na njegovo vozilo.
6. Pobijajući navedenu presudu suda prvog stupnja, tuženik u žalbi u prvom redu nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, interpretirajući sadržaj navedene odredbe, ali ne konkretizirajući uočene povrede, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.
7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
-da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju,
-da iz potvrde Policijske postaje Dvor proizlazi da je vozilo tužitelja oštećeno u prometnoj nesreći od 5. siječnja 2021. i da su na vozilu pronađeni tragovi nalik na dlake divljači koji su fotografirani,
-da je tužitelj iskazao da se kretao vozilom iz smjera Dvora brzinom 40-50 km/h kada mu je u mjestu [adresa] odjednom sa lijeve strane za njegov smjer kretanja na kolnik izletjela divlja svinja i udarila u prednji lijevi kraj vozila,
-da je svjedok SZ, policijski službenik koji je obavljao očevid predmetne prometne nezgode, iskazao da kad je došao na lice mjesta divlju svinju nije zatekao , vozilo tužitelja da je bilo oštećeno i da je bilo dosta dlake na vozilu i to na mjestima gdje je na vozilu pukla plastika,
-da je na rekonstrukciji utvrđeno da je do prometne nesreće došlo u nenaseljenom dijelu mjesta [adresa], te da je stoga životno i logično da se ne radi o dlaci neke domaće životinje koja svakako ne obitava u nenaseljenom mjestu,
-da je na rekonstrukciji ujedno utvrđeno da se na predmetnom dijelu s obje strane kolnika nalazi šuma,
-da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja iznosila 52 km/h, a da je divlja svinja za tužitelja objektivno uočljiva izlaskom na neobrasli dio padine i bankinu, a tada da je od mjesta kontakta prostorno udaljena 6,5 m što vremenski gledano iznosi 0,8 do 0,9 s. U vremenu od 0,8 do 0,0 s prije kontakta tužitelj je od mjesta kontakta udaljen 11,6 do 13,1 m te da intenzivnim kočenjem može izbjeći nesreću za brzine kretanja od 33-36 km/h,
-da prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna vrijednost popravka vozila tužitelja na dan vještačenja iznosi 2.829,39 EUR.
9. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, prvostupanjski sud je zaključio da na strani tužitelja ne postoji odgovornost za štetu budući da se kretao brzinom (52 km/h) tek neznatno većom od dopuštene (50 km/h), a u danim uvjetima tužitelj bi izbjegao kontakt sa divljači za brzine kretanja od 33-36 km/h odnosno za brzine kretanje manje od dopuštene brzine kretanja na licu mjesta. S obzirom da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a da divljač u pokretu nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, a da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti, to pozivom na odredbe članka 1064., 1066. stavak 1. i članka 1085. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, dalje: ZOO), a glede zateznih kamata pozivom na odredbu članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. Odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači (divlje svinje) na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu ili vlasnik ili koncesionar lovišta odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, budući da divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1057/14, Rev 2902/16, Rev-352/2022 i Rev-166/2024).
11. Nadalje, odredbom članka 1067. ZOO, propisane su pretpostavke odgovornosti za štetu u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti, a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.
11.1. Dakle, tuženik bi se u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari samo ako bi dokazao da je vozač nepropisno upravljao svojim vozilom, što bi bilo u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i nastalom štetom, a što u ovom slučaju nije utvrđeno.
12. Prema odredbi članka 80. stavak 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 99/18, 32/19, 32/20, dalje: ZL), načelno za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik. Prema stavku 6. istog članka za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
12.1. U konkretnom slučaju kada je šteta nastala od divljači koja je u takvim okolnostima opasna stvar, a nema protupravnog ponašanja vozača, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika odgovoran za nastalu štetu.
13. U slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, na koju primjenu se pravilno poziva sud prvog stupnja u pobijanoj odluci. Naime, odredbom članka 76. stavak 2. ZL propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
14. Prema tome, budući da ZL kao lex specialis nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavak 6. ZL i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.
15. Slijedom navedenog, utvrđujući visinu štete temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka koju tuženik ne osporava u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1089. stavak 2. ZOO kada je visinu štete dosudio prema cijenama u vrijeme donošenja presude, tj. u iznosu od 2.829,39 EUR jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti.
16. S druge pak strane, osnovano žalitelj prigovara odluci o tijeku zateznih kamata, budući da je prvostupanjski sud iste dosudio od 6. lipnja 2023. kao dana podnošenja tužbe pozivom na odredbu članka 12. stavak 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pritom gubeći iz vida da se u ovom postupku ne radi o isplati štete po polici osiguranja u odnosu na osiguravatelja, već o naknadi štete protiv štetnika - osiguranika tuženika, pa su na nenovčanu imovinsku štetu zatezne kamate trebale biti dosuđene od dana donošenja prvostupanjske presude, pa je valjalo u tom dijelu prihvatiti žalbu tuženika i odbiti tužitelja sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 2.829,39 EUR za vrijeme od 6. lipnja 2023. do
13. srpnja 2025., kao neosnovanim.
17. Slijedom navedenog, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u odnosu na glavnicu, zbog čega je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u odnosu na glavnicu te zateznu kamatu počam od donošenja prvostupanjske presude potvrditi, a u odnosu na pobijani tijek zateznih kamata, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP i članak 373. točka 3. ZPP).
18. Iz odredbe članka 166. stavak 2. ZPP proizlazi da će drugostupanjski sud po službenoj dužnosti odlučiti o troškovima postupka ako prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku odluku čak i ako sama odluka o troškovima nije bila izričito pobijana žalbom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-817/2026).
18.1. Stoga je sukladno citiranoj odredbi, odredbi članka 154. stavak 5. ZPP te odredbama Tbr. br. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 9. točka 1., točka 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškove za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), tužitelju, valjalo priznati trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištima od 13. ožujka 2024., 28. veljače 2025. i 16. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, a za ročište radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR, te podnesaka od 4. ožujka 2024. i 17. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, ukupno 1625,00 EUR, kao i trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 340,00 EUR, dakle, sveukupno 1.965,00 EUR koji trošak mu je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove odluke pa do isplate (članak 29. ZOO).
U Šibeniku, 15. rujna 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
