Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-334/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnicima u Karlovcu, Preradovićeva 16, protiv tuženika Inkasatora d.o.o., OIB:51671452481, u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, zastupanog po zz. i direktoru CC, a on po punomoćnici FC, djelatnici tuženika, radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. srpnja 2026.godine u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja UC, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca i punomoćnice tuženika FC, po objavi 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom naplata pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od dana 15. ožujka 2023. godine, Financijskoj agenciji ponio zahtjev za naplatu, rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Augustinović, poslovni broj Ovrv- 6195/2015, od dana 20. studenog 2015. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 22. ožujka 2016. godine, u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa zatezne kamate, u ukupnom iznosu od 303,88 €.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 293,27 eura, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenim postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom po zahtjevu za naplatu tražbine temeljem rješenja o ovrsi br. Ovrv-6195/15 koje je izdano od strane javne bilježnice Marine Augustinović iz Karlovca dana 20. studenoga 2015., na teret tužitelja kao ovršenika i to osnovom vjerodostojne isprave. Naime, u tužbi pobliže iznosi da je rješenjem i zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-134/2025-4 od 12. svibnja 2025. odbijen njegov prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, te je on kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja id. postupka izravne naplate nedopuštenim, iz razloga sadržanog u članku 50. stavak 1 točka 11. Ovršnog zakona, u roku petnaest dana od dana dostave zaključka. Napominje da mu je id. zaključak dostavljen putem punomoćnika dana 26. svibnja 2025. godine i da je tuženik t.j. ovrhovoditelj po istoj osnovi već zahtijevao ovrhu pred Financijskom agencijom dana 19. travnja 2016. godine, a taj postupak je okončan isknjiženjem osnove iz redoslijeda plaćanja dana 19. travnja 2019. godine. Kako je od isknjiženja do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu proteklo više od tri godine, u kojem razdoblju tuženik nije protiv njega pokretao nove postupke izravne naplate a ni druge ovršne postupke na drugim predmetima i sredstvima ovrhe, to tužitelj smatra da je nastupila zastara za zateznu kamatu tražbine tuženika kao ovrhovoditelja. Naime, obrazlaže da je Člankom 226. Stavak 1 Zakona o obveznim odnosima određeno: „(1) Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.” U smislu prethodno navedenog poziva se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. godine, u kojem je izneseno: „Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.” Stoga slijedom navedenog, a obzirom je od isknjiženja ranijeg zahtjeva za naplatu – dana 4. kolovoza 2018. godine do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu – dana 19. travnja 2019. godine proteklo više od tri godine, odnosno proteklo je kako pobliže iznosi preko tri i pol godine, te u tom periodu nije nastupio prekid zastare, smatra dakle da je sukladno id. shvaćanju VSRH-a nastupila zastara naprijed navedene tražbine tuženika koju potražuje po osnovi zatezne kamate. Uz to u tužbi naznačuje da je navedenim zahtjevom za naplatu u postupku izravne naplate ovrhovoditelj potraživao iznos od 80,63 € na ime troška, na ime glavnice iznos od 493,32 € i na ime zateznih kamata iznos od 303,88 €, pa dakle slijedom navedenog podnosi tužbu i predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao u točki I. izreke ove odluke. Tužitelj pored toga u tužbenom zahtjevu stavlja zahtjev da mu tuženik naknadi trošak postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je dana 15.03.2023.g. podnesao FINA-i Zahtjev za naplatu broj Ovrv-6195/2015., ali ističe da u prijedlogu za ovrhu nije obračunao zakonske zatezne kamate već samo naznačio njihov tijek od dospijeća svakog računa pa do isplate, a FINA je sama prilikom zaprimanja unijela glavnicu, trošak i kamatu (obračunatu na dan zaprimanja prijedloga). Nastavno potvrđuje da je točan navod tužitelja o isknjiženju, ali ističe da isknjiženjem iz očevidnika nije prestalo njegovo potraživanje prema tužitelju. Štoviše, navodi da je tužitelju u nekoliko navrata dao otvorene stavke „koje nigdje nemaju iskazane kamate, ali tužitelj nije nikada platio niti „€“ (uro) „potraživanja“. Inače, činjenično stanje smatra nespornim i pravnu ocjenu prepušta sudu, s time da u nastavku iznosi još prigovor zbog „nastajanja troška i objesnog parničenja“. Naime, obrazlaže da je tužitelj „gotovo istovremeno pokrenuo tri parnice u istoj pravnoj osnovi (P-333/2025, P-334/2025, P-332/2025 ), ali za različito razdoblje“, pa „radi oportunosti postupka“ predlaže ovaj spis spojiti na najstariji spis broj P-332/2025. U svakom slučaju, obzirom na sve navedeno predlaže, kako navodi, u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao preuranjen, jer nije došlo „ni do postupka naplate glavnice a kamoli kamate“.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Rješenje i zaključak ovog suda u predmetu br. Ovr-134/25-4 od 12.05.2025. na listu 5-8 spisa, u dopis sa Zahtjevom za naplatu od 15.03.2023. upućen FINA -i te dr. prilozima na listu 10-14 spisa, u Prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi na listu 15-17 spisa, u Izvod otvorenih stavaka na listu 18-20 spisa, u Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate na listu 21-25 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 11.05.2026. s odlukama iz sudske prakse i punomoći u privitku, te Službenu zabilješku od 18.05. 2026. godine.

4. U predmetu postupka nije dakle sporno činjenično stanje vezano uz postupak izravne naplate kod FINA-e , ali je sporno je li nedopuštena ovrha - postupak izravne naplate kojim je izvršena pljenidba i prijenos novčanih sredstava na račun tužitelja, pokrenut zahtjevom tuženika kao ovrhovoditelja Inkasatora d.o.o. pred Financijskom agencijom od 15.ožujka 2023. kod FINA-e temeljem rješenja o ovrsi javne bilježnice Marine Augustinović, koji je donesen na temelju vjerodostojne isprave u predmetu br. Ovrv-6195/15 od 20.11.2015., i to u dijelu koji se odnosi na naplatu zatezne kamate u iznosu od 303,88 eur.

5. Tuženik dakle ne spori činjenično stanje u odgovoru na tužbu i pravnu ocjenu osnovanosti tužbe kao i postavljenog tužbenog zahtjeva prepušta sudu. Pri tom napose ističe prigovore u smislu obijesnog parničenja i nepotrebnog nastajanja troškova postupka, te s tim u vezi stavlja prijedlog da se ovaj predmet spoji na najstariji spis pokrenut kod ovog suda u predmetu kako navodi iste pravne osnove „ali za različito razdoblje“. Također smatra da se tužba i tužbeni zahtjev trebaju odbiti kao preuranjeni, jer još nije došlo do postupka naplate glavnice a ni kamata, za koje a propo po tužitelj smatra da je nastupila zastara i u tom dijelu predlaže postupak izravne naplate proglasiti nedopuštenim.

6. Uvidom u ovršnu ispravu priloženu uz tužbu utvrđuje se da je dana 20.11.2015. javna bilježnica Marina Augustinović izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u predmetu posl. br. Ovrv-6195/15, te je rješenjem naloženo ovršeniku t.j. tužitelju u tom predmetu, da u roku 8 dana od dostave id. rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja a u ovom predmetu tuženika, zajedno s odmjerenim troškovima. Ovrha je određena radi prisilne naplate tražbina ovrhovoditelja t.j. tuženika, s tim da je u id. rješenju javne bilježnice sadržano da su nastali troškovi ovršnog postupka u iznosu od 353,50 kn, dok „predvidivi troškovi postupka iznose 104,00 kn“. Navedena ovršna isprava izdana je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja na temelju vjerodostojne isprave, u odnosu na dospjele a neosporene račune objedinjenih troškova stanovanja za koje je tuženik potraživao od tužitelja isplatu ukupnog iznosa od 3.717,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene naknade od dospijeća do isplate, uz troškove ovršnog postupka. Id. rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno dana 13.02. 2016., što je to vidljivo iz Zahtjeva za naplatu u prilogu tužbe na listu 11 spisa, iako tužitelj u tužbi očito pogrešno navodi da je id. rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 22. ožujka 2016. Prema priloženim dokazima u spisu razvidno je dakle da je isto rješenje doneseno na prijedlog tuženika Inkasatora d.o.o., Karlovac, Trg Josipa Broza 4, te Financijskoj agenciji Karlovac t.j. Podružnici Karlovac prvi puta podnesemo na provedbu dana 15.04.2016. (list 10 spisa). Financijska agencija je id. zahtjev zaprimila dana 19.04.2016., kako je vidljivo iz priloženog prijedloga odnosno rješenja o ovrsi na listu 15 spisa, a sve u cilju provedbe ovrhe „općenito na imovini ovršenika“, kako je doslovno navedeno u predloženom rješenju o ovrsi. Naime, u točki 2. 1. id. rješenja određena je ovrha „općenito na imovini ovršenika“ na način da se ovršenikovom dužniku nalaže „da utuženi iznos za koji je određena ovrha isplati na ovrhovoditeljev račun naveden ispod podataka o ovrhovoditelju, po pravomoćnosti ovog rješenja“, kako se doslovno navedeno. Uz to se ovršeniku zabranjuje raspolaganje zaplijenjenim sredstvima i upozorava ga se na kaznenopravne posljedice u smislu i za slučaj kršenja zabrane.

7. Sve je to dakle sadržano u Prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji je priložen na listu 15-17 spisa, a isti je evidentno po zahtjevu ovrhovoditelja i tuženika prvi puta dostavljen FINA-i u travnju 2016.godine, zajedno s Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanim od strane javne bilježnice Marine Augustinović posl. br. Ovrv-6195/15 od 20.11.2015. Također je evidentno da ovrhovoditelj i tuženik po prvom zahtjevu nije mogao namiriti svoje potraživanje od tužitelja kao ovršenika, pa je ovrhovoditelj Inkasator d.o.o. ponovno podnio novi Zahtjev za naplatu dana 15.ožujka 2023. na temelju iste ovršne isprave Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-6195/15, što je također vidljivo u spomenutom dokazu kao na listu 15-17 spisa. Dakle, po prvom zahtjevu ovrhovoditelj nije mogao naplatiti svoje potraživanje, pa je navedeni zahtjev isknjižen 19. travnja 2019., što tužitelj više puta opetuje tijekom postupka, a tuženik ne prigovara takvom navodu. To ujedno znači da je od isknjiženja osnove iz redoslijeda dana 19. travnja 2019. do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu 15.ožujka 2023 . godine svakako proteklo više od tri godine, a u kojem razdoblju tuženik nije pokretao nove postupke protiv tužitelja, pa je zahtjev za naplatu zastario u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate. To bi ujedno značilo da je nedopuštena naplata pokrenuta po zahtjevu tuženika Inkasator d.o.o. dana 15. ožujka 2023. protiv tužitelja TC kao ovršenika, na temelju rješenja o ovrsi izdanog na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-6195/15 javnog bilježnika Marine Augustinović iz Karlovca od 20. studenoga 2015. u dijelu dakle naplate zatezne kamate.

8. Naime, odredbom čl. 233. stavak 1 ZOO-a objavljenog u NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, (ranije čl. 379. st. 1. ZOO-a koji je vrijedio do ZOO-a 2005.), propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i za ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. Id. članak 233. u stavku 2. ZOO-a propisao je također da sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja, s time da povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, kako je određeno člankom 226. (ranije čl. 372. ZOO-a).

10. Nadalje, člankom 241. ZOO-a (ranije čl. 388. ZOO-a) propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

11. Nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245., ranije 392. st. 1. ZOO). Kad je prekid zastarijevanja nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili osiguranja, zastarijevanje počinje teći iznova kad je predmet okončan ili svršen na neki drugi način (st. 5. u vezi sa st. 3. istog čl. ZOO).

12. Prema čl. 245. (ranije 392. st. 6.) ZOO-a, zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.

13. Slijedom citiranih odredbi, u predmetu ovrhe određene temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, u odnosu na zateznu kamatu primjenjuje se trogodišnji zastarni rok, pa je za isti dio potraživanja nastupila zastara . Stoga je donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude, a analogno je izraženo u pravnom shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 21. studenog 2019. godine:

„Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.” Napominje se da se tužitelj u tom smislu poziva u podnesku od 11. svibnja 2026. na sukladne odluke iz sudske prakse Županijskog suds u Puli – Pola br. Gž-1160/2021-2 od 25. listopada 2021. godine, te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu br. Rev-87/2022 od 12. travnja 2022. godine i br. Rev-670/2021 od 26. siječnja 2022. godine).

14. U pogledu prigovora obijesnog parničenja i prijedloga za spajanjem ovog predmeta na najstariji spis u predmetu iste pravne osnove, kako tuženik tvrdi, takav prijedlog nije mogao biti prihvaćen, jer se prije svega nije pobliže očitovao o kakvim se predmetima radi već je samo naveo da se radi o predmetima iste pravne osnove. Osim toga, nije predložio izvršiti uvid i iste spise i napose uvid u najstariji spis broj P-332/25 na koji je predložio spojiti ovaj predmet. Stoga nije posebno ni vršen uvid u navedene spise i nije mogla biti donesena meritorna odluka o id. prijedlogu, tim više što je takav prijedlog trebalo istaknuti u spomenutom najstarijem predmetu ovog suda na koji tuženik predlaže spojiti ovaj spis, budući je na donošenje afirmativne odluke o, prijedlogu za id. spajanje prvenstveno pozvan uredujući sudac koji postupa u najstarijem predmetu. Kako dakle to nije učinjeno i nema saznanja da bi se tako nešto do kraja postupka učinilo, to je u ovom predmetu provedena glavna rasprava i donesena meritorna odluka kao u izreci, iz razloga kako je naprijed navedeno.

15. Ujedno se ne nalazi osnovanim ni prigovor preuranjenosti podizanja tužbe i postavljanja tužbenog zahtjeva kao u tužbi. Pri tom se napominje da čak i da je podnošenje tužbe preuranjeno ne bi trebalo donositi odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva već odluku o odbacivanju tužbe. No, da se zatezna kamata naplatila u smislu kako tuženik sugerira, argumentima a contrario ne bi li bilo zakašnjelo podnošenje id. prigovora. U navedenim uvjetima nije dakle prihvaćen id. prigovor već je proveden postupak i donesena odluka kao u točki I. izreke kojom je dakle postupak izravne naplate kod Financijske agencije proglašen nedopušten u predmetnom dijelu naplate zatezne kamate.

16. Kako je tužitelj uspio u postupku, dosuđen mu je trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, s time da je tužitelju temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Odvjetničke tarife), Narodne novine RH br. 142/12, 103/14, 69/93, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25. kao opravdan dosuđen zatraženi trošak u iznosu od po 50,00 eur (računajući pdv. 62,50 eur) za sastav tužbe, sastav podnesaka od 11.05.2026. i za zastupanje na ročištu od 07.05. 2026. i 13.07.2026. Tužitelju nije priznat trošak za sastav prijedloga od 10.02.2025. i podneska od 05.05.2025., jer su iste radnje poduzete prije vođenja ovog postupka. Ukupno je za naprijed navedene radnje za koje mu je priznat trošak, tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 200,00 eur, odnosno uključujući pdv. 250,00 eur, a tom trošku je pridodan zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eur i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 30,00 eur koliko će stvarno morati platiti id. pristojbu po Tarifi sudskih pristojbi NN 50/26, koja se primjenjuje od 01.06.2026. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđen sveukupni iznos troška postupka od 293,27 eur kao što je navedeno u točki II izreke ove odluke, uz zakonsku zateznu kamatu kao u točki II izreke ove odluke. Pri tom nije određeno da se id. trošak uplati na žiro račun odvjetnika tužitelja, jer je navedeno naznačeno u Troškovniku predanom na završnom ročištu, a ne i precizirano u tužbenom zahtjevu.

U Karlovcu 15. rujna 2026.

Sudac

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnicima u Karlovcu.

2. Tuženiku Inkasator d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4.