REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1289/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Splitu, po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, 21000 Split, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Mihočević&Bajs d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici-protutuženoj razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018.g. do 13.11.2020.g. u ukupnom iznosu od 106,65 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-2,39 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

-19,64 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

-12,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-9,29 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

-9,29 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

-9,29 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

-27,82 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-16,19 EUR koja teče od 15. listopad 2020. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru skladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate po stopi koja se do 31.12.2022.godine obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak s osnova glavnog tužbenog zahtjeva, na račun punomoćnice tužiteljice-protutužene odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] u iznosu od 868,75 EUR s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

IV/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici-protutuženoj parnični trošak s osnova protutužbenog zahtjeva, na račun punomoćnice tužitelja-protutuženika odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] u iznosu od 93,75 EUR s kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. rujna 2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-medicinska sestra/ tehničar pri Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koje je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 17,93 km. Tužiteljica ističe da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Navodi se da je odredbom članka 66. st.9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020), te čl. 65. st.11.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjivao od 01.12.2017.g. do 30.04.2022.g., je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65. st.14. TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuje od 01.05.2022.g. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru. Obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz ne omogućava tužitelju svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužitelj ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice iz razloga što tužitelj kada radi noću, vikendom ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Ističe se da je tužiteljica prisiljena koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak sa posla) prema prijeđenom kilometru. Tužiteljica napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za navedeno razdoblje. Navodi se da je tuženik pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza. Ističe se da je odredbom članka 66. stavka 16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te čl.65.st.21.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g. propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru se mogu manjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije uzastopce u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Međutim, tuženik je protivno svim prethodno citiranim odredbama TKU- a, pogrešno obračunavao i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, smatrajući da prvenstveno ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 7. srpnja 2026. na način da potražuje iznos od 106,65 EUR na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018. do 13.11.2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 14-16 spisa) osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužiteljica od 13. studenog 2020. u mirovini. Nadalje da je tuženik tužitelju troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu kojeg je s njom sklopio odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora. Tuženik da je sukladno čl. 66 toč. 16 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto, ako tužitelj nije došao na radno mjesto da nije ni imao troškove prijevoza za taj dan. Upravo da je na tužitelju teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135 ZOR-a normirano da je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Stoga da tužitelj treba dokazati i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno iznijetom, a imajući u vidu teret dokazivanja, tuženik predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Podredno, opreza radi, u slučaju da sud zauzme tužiteljev stav kako tuženik ne može radniku umanjivati troškove prijevoza za dane kada nije došao na posao, već mu može samo u onom mjesecu kada je koristio pretežni dio godišnjeg odmora na isplatiti u cijelosti troškove prijevoza za taj mjesec, tuženik je istakao protutužbu zbog stjecanja bez osnove, a kojom potražuje isplatu iznosa isplaćenih na ime troškova prijevoza za mjesece kad je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru jer da je tužiteljici neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjestu koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik se podneskom od 10. srpnja 2025. odrekao protutužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće-naknade za razdoblje listopad 2017. (list 4-5 spisa); potvrde HAK-a (list 7 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. (list 8 spisa); Cjenika usluge prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa); Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 10 spisa); obavijesti Promet d.o.o. o cijenama pokaznih i povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira (list 11 spisa); Rasporeda svih linija [adresa] poduzeća Promet d.o.o. (list 25-26 spisa); izvatka iz Registra zaposlenika – podaci o bolovanju (list 52 spisa); dopisa Promet d.o.o. od 22.09.2025. uz raspored linija javnog prijevoza te visini mjesečne karte (list 58-84 spisa); popisa tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (list 99-107 spisa); evidencija radnog vremena i platnih lista za tužiteljicu; nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split te priloga vještvu (list 186-213 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 19. siječnja 2026. (list 108-110 spisa). Pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan. Protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja u cijelosti je neosnovan budući se tuženik podneskom od 10.srpnja 2025.godine odrekao protutužbenog zahtjeva pa je ovaj sud temeljem odredbe članka 331. a ZPP-a donio presudu na temelju odricanja, a kojoj je u cijelosti odbio protutužbeni zahtjev i odlučio kao u točki II/ izreke ove presude.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika ¸na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra/tehničar pri Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata, te da ima prebivalište na adresi [adresa], a koje je mjesto prebivališta od tužiteljičinog mjesta rada udaljeno 17,93, km, a što je razvidno također iz potvrde HAK-a (list 7 spisa), a sve navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice u ovom postupku. U odnosu na sporna pitanja vezana za punomoć koju je tužiteljica izdala punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, navedena pitanja su u cijelosti razjašnjena na ročištu glavne rasprave od 19. siječnja 2026., a na kojem ročištu je tužiteljica decidirano potvrdila da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari i da za nju primi sve novčane primitke pa i parnični trošak putem njenog računa, a za njenu korist.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 13. studenog 2020. i ukoliko pripada u kojem iznosu.

7. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 7 spisa) proizlazi da je tužiteljičino mjesto prebivališta u [adresa], udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 17,93 km.

8. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke Promet d.o.o. (list 9 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za III. Tarifnu zonu 460,00 kuna mjesečno/61,05 eura.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u III. Tarifnu zonu.

10. U svom iskazu na ročištu od 19. siječnja 2026. (list 108-110 spisa) tužiteljica potvrđuje da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari te da ju je opunomoćila da za nju primi sve novčane primitke pa i parnični trošak putem njenog računa, a za njenu korist. Navodi da je u cijelom utuženom razdoblju zaposlena kao medicinska sestra na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata te da radi jutarnje i popodnevne smjene. Jutarnja smjena da joj počinje u 7:30 sati, a popodnevna u 13:30 sati. Nadalje navodi da je cijelo vrijeme njeno prebivalište u [adresa] te da nije vozač i da cijelo vrijeme na posao dolazi autobusom te da cijelo vrijeme ima redovne autobusne linije. Navodi da ima direktnu liniju autobusnu iz mjesta prebivališta u [adresa] do Splita te da ne mora u Splitu s autobusom 29 iz [adresa] presijedati u gradski autobus do mjesta rada, već da direktno s autobusnom linijom iz [adresa] dolazi na posao u Split. Tužiteljica nadalje navodi da joj je tuženik plaćao trošak prijevoza po mjesečnoj karti za III. zonu, a jedno vrijeme i po pokaznoj karti. U odnosu na činjenicu je li joj tuženik umanjivao cijenu mjesečne karte za dane kada ne dolazi na posao bilo zbog godišnjeg ili bolovanja tužiteljica navodi da ne zna točno, ali da joj je nekad tuženik plaćao manji iznos karte, ali da tome nije pridavala posebnu važnost. Tužiteljica navodi da u razdoblju pandemije corona virusa iz [adresa] nije imala redovitu autobusnu liniju jer da je tada sve bilo u neredu, pa tako i autobusne linije, te da je u tom periodu bila i na bolovanju, a da bi se nekad i vozila s nekim do posla. Navodi da je u mirovini od 11. mjeseca 2020. godine. Ističe da se nije pisano obraćala poslodavcu sa zahtjevom za naknadu putnog troška te da je ona cijeli život po autobusima za dolazak na posao, da je to jedan od bitnih razloga zašto je otišla u mirovinu te da ima šestero djece i da joj je više sve dosadilo, pogotovo što se znalo dogoditi da joj pobjegne autobus.

11. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja d.o.o. Split - vještakinje Ines Lozić (list 186-192 spisa) proizlazi da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Napominje se da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do 13.11.2020. godine. U varijanti I. - izračun naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru vještak je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 01.08.2018. godine do 13.11.2020. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izračunao potraživanje tužitelja za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da mu pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 13.11.2020.g. U Tabeli 1. vještak daje usporedba očekivane naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje od 01.08.2018.g. do 13.11.2020.g., u odnosu na obračunate i isplaćene iznose na ime naknade za prijevoz iskazane na Obračunskim listama. U Varijanti II. - izračun naknade troškova prijevoza temeljem mjesečne karte prijevoznika Promet d.o.o. na zahtjev vještaka, prijevoznik Promet d.o.o. Split dostavio je Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji su vrijedili u utuženom razdoblju (dostavlja se uz Nalaz i mišljenje). Vještak daje pregled cijene mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], za pojedino razdoblje. U Tabeli 2. daje se pregled iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 01.08.2018. do 13.11.2020. godine, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje zaključno mišljenje, bez ulaženja u pravna pitanja da potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.08.2018. do 13.11.2020. godine, a pod pretpostavkom da ostvaruje pravo na naknadu u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru za razdoblje do 13.11.2020. godine, iznosi 551,36 EUR (Tabela 1. stupac „8“). Potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018. do 13.11.2020. godine, pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.08.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 13.11.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 106,65 EUR (Tabela 2. stupac '7').

12. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u cijelosti je vjerodostojan i logičan budući se zasniva na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u spisu koju je dostavio tuženik, a vještak je razjasnio i sve prigovore tuženika na njegov nalaz i mišljenje.

13. Tužiteljica-protutuženika je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 07.07.2026.godine sukladno nalazu i mišljenju Centra za vještačenja za utuženo razdoblje od 01.08.2019 do 13.11.2020.godine kad je tužiteljica otišla u mirovinu na način da ista potražuje iznos od ukupno 106,65 Eur-a po mjesečnoj karti za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a uzimajući u obzir činjenicu da tužiteljica za razdoblje od 01.08.2018.godine do 20.03.2020.godine te od 13.11.2020. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split dok ista za razdoblje od 21.03.2020. do 11.05.2020. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru. Tuženik ističe u prigovoru na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u podnesku od 03.06.2026.da smatra da vještak nije uzeo u obzir da je tuženik mogao umanjivati tuženiku naknadu za trošak prijevoza i to za dane kad tužiteljica više od dva puta uzastopce ne dolazi ne posao, te je prijedlog tuženika u tom smislu bio da vještak u tom smislu utvrdi negativnu razliku dopunom nalaza i mišljenja na način da iskaže pravilno razliku između isplaćene naknade za trošak prijevoza te potraživane naknade za trošak prijevoza. Navedeni prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan. Naime, obzirom da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, posebice proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da tužiteljicu pripada pravo na troškove prijevoza prema cijeni mjesečne karte za razdoblje od 01.08.2018.godine do 20.03.2020.godine, te od 12.05.2020. do 13.11.2020. tuženik joj ima pravo umanjiti troškove prijevoza sukladno onome što je propisano odredbom članka 66. stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/17,47/2018,123/19, 66/20) te 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' 56/22,127/22) samo za jedan mjesec i to onaj u kojem ista koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Iz sadržaja nalaza i mišljenja Centra za vještačenja proizlazi da je vještakinja uzela u obzir prilikom izračuna za navedeno razdoblje da se zbog korištenja godišnjeg odmora tužiteljici naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem je ista koristila pretežiti dio godišnjeg odmora. Nije sporno, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice u ovom postupku kao i navedenog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja da tužiteljici u periodu od 21.03.2020. do 11.05.2020. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru upravo iz razloga što u to vrijeme pandemije corona virusa nije postojao organizirani javni prijevoz od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada. Također nije dvojbeno da je odredbama članka 66.stavka 16. TKU-a (‘’NN’’ 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/20), te članka 65. st. 21. TKU-a (‘’NN’’ 56/22, 127/22, 58/23, 128/23), te članka 75.st.22. TKU-a (‘’NN’’ br. 29/24) propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kad zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Međutim, tuženik je za ovog razdoblje podnio protutužbeni zahtjev uz odgovor na tužbu s osnova neosnovano izvršenih isplata troškova prijevoza, ali se isti podneskom od 10.07.2025.godine odrekao navedenog protutužbenog zahtjeva, a zbog čega je ovaj sud i donio presudu na temelju odricanja, a slijedom čega tuženik s tog osnova nema pravo tražiti dopunu vještačenja i izračun eventualno nastale negativne razlike neovisno o činjenici što je prema potvrdi o bolovanju (list 52 spisa) tužiteljica u tom razdoblju bila na bolovanju. U navedenom smislu tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje u cijelosti su neosnovani.

14. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu 2TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naposljetku, je propisano odredbom članka 66.stavka 8. navedenog TKU-a da pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Temeljem odredbe članka 66. stavka 16. TKU-a, (''NN'' 128/17, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.st. 21. TKU-a (''NN'' 56/22,127/22,58/23,128/23) i članka 75.stavka 22. TKU-a (''NN'' br. 29/24) je propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti u dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad te za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

15. Iz pregledane potvrde HAK-a (list 7 spisa) proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa] udaljeno od njenog mjesta rada u Spinčićevoj 1 u Splitu 17,93 km, a što znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU-a), te 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.10.2018.godine do 31.07.2023.godine. U predmetnom postupku je iz provedenih dokaza, iskaza tužiteljice i svih pregledanih isprava nesporno utvrđena činjenica da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz i to direktno od mjesta prebivališta do mjesta rada i to bez presjedanja, te da njeno mjesto prebivališta pripada III/ Tarifnoj zoni javnog prijevoznika kao i da je cijena mjesečne pokazne karte III/ Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 9 spisa) iznosi 460,00 Kuna/61,05 Eur-a. U smislu odluke o pripadajućim troškovima prijevoza iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica tijekom utuženog razdoblja do umirovljenja 13.11.2020.godine radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata te s radnim vremenom u jutarnjoj smjeni koja počinje od 7,30 i popodnevnoj smjeni koja počinje od 13:30, te da ista može doći organiziranim javnim prijevozom na posao na vrijeme. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije vozač. U tom smislu iz navedenog nesporno proizlazi da ista ima adekvatan organizirani javni prijevoz autobusom jer joj navedeni prijevoz omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla kod tuženika, te se ista tim prijevozom isključivo prema svom iskazu koristila za dolazak na posao i odlazak s posla. Iz iskaza tužiteljice također nedvojbeno proizlazi da u vrijeme pandemije corona virusa, a što se primarno odnosi na utuženo razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine, ista nije imala raspoloživu autobusnu liniju za dolazak na posao. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljica prema onome što je propisano citiranom odredbom članka 66.stavka 7. TKU- a za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 20.03.2020.godine, te za razdoblje od 12.05.2020.godine do 13.11.2020.godine ima pravo na naknadu troškova prijevoza u cijeni iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, budući prema iskazu tužiteljice za to utuženo razdoblje je postojao na relaciji od njenog prebivališta do mjesta rada kod tuženika organizirani javni prijevoz, a kojim se ista koristila za dolazak na posao te kojim je istoj omogućen redoviti dolazak na posao kod tuženika i povratak sa posla, dok istu za razdoblje od 21.03.2020.godine do zaključno 11.05.2020.godine u vrijeme pandemije corona virusa kad prema iskazu tužiteljice, a što je i općepoznato na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika nije bilo redovne autobusne linije kojom bi tužiteljici bio omogućen redovni dolazak na posao kod tuženika i povratak s posla pripada trošak prijevoza prema prijeđenom kilometru.

16. Tužiteljicu-protutuženu prema izračunu Centra za vještačenja (Ines Lozić) iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08. 2018.godine do 13.11.2020.godine pripada ukupan iznos od 106,65 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 106,65 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

17. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude, dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja budući se isti odrekao protutužbenog zahtjeva.

18. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica- protutužena u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. Tužiteljica je popisala troškove u podnesku od 7. srpnja 2026. Tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) a vezano za uspjeh u sporu vezano za glavni tužbeni zahtjev pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 18.10.2023.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 16.09.2025.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 19.01.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 02.02.2026.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 07.07.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 10.07.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,5 bodova, a što ukupno iznosi 187,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 375,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 93,75 Eur-a ukupno iznosi 468,75 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 400,00 Eur-a iznosi 868,75 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova vezano za uspjeh po tužbenom zahtjevu zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. Tužiteljica je na ročištu od 19.01.2026..godine potvrdila da je dobrovoljno ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da za nju može primiti sve novčane primitke, pa i parničnih trošak putem svog računa, a za tužiteljicu pa se upravo time može smatrati da je tužiteljica za navedeno odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala specijalnu punomoć. Pored navedenog u punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak vezano za glavni tužbeni zahtjev na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Također tužiteljicu protutuženu pripada i parnični trošak po osnovi uspjeha u parnici vezano za protutužbu sukladno odredbi članka 154.stavka 1.ZPP-a, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) budući tuženik protutužitelj nije uspio sa protutužbenim zahtjevom. U tom smislu u odnosu na protutužbeni zahtjev tužiteljicu kao opravdani pripadaju trošak sastava odgovora na protutužbu od 18.10.2025.godine u iznosu od 25 bodova, te trošak sastava podneska od 06.08.2025.godine u iznosu od 12,5 bodova, a što ukupno iznosi 37,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 75,00 Eur-a te što uz 25% PDV-a u iznosu od 18,75 Eur-a ukupno iznosi 93,75 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu-protutuženu pripada na ime parničnih troškova po glavnom tužbenom zahtjevu zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen navedeni parnični trošak s osnova protutužbe kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno.

Split, 15. rujna 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice-protutužene

-pun. tuženika-protutužitelja

-u spis