Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1289/2019-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 13. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnica stranaka, temeljem objave od 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.2.st.1. i odredba sadržana u članku 7.st.2. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kamatnim stopama, i to u dijelu koji pod čl.2.1. glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje (četiricijela pedeset posto)…“ te u dijelu koji pod čl.7.2. glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja Kreditora…“

Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.1.st.1. i st.2. i odredba sadržana u čl.7.st.1. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak, i to u dijelu čl.1.st.1. i st.2. koji glasi: „Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom“, te u dijelu čl.7.st.1. koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.045,08 CHF (tisućučetrdesetpetšvicarskih franaka i 08/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473 da vrati tužiteljici SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 86.945,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

na iznos od 634,83 EUR od dana 01.01.2007 pa do isplate

na iznos od 626,17 EUR od dana 01.02.2007 pa do isplate

na iznos od 639,61 EUR od dana 01.03.2007 pa do isplate

na iznos od 629,06 EUR od dana 01.04.2007 pa do isplate

na iznos od 613,14 EUR od dana 01.05.2007 pa do isplate

na iznos od 618,62 EUR od dana 01.06.2007 pa do isplate

na iznos od 615,37 EUR od dana 01.07.2007 pa do isplate

na iznos od 616,48 EUR od dana 01.08.2007 pa do isplate

na iznos od 618,72 EUR od dana 01.09.2007 pa do isplate

na iznos od 607,99 EUR od dana 01.10.2007 pa do isplate

na iznos od 659,16 EUR od dana 01.11.2007 pa do isplate

na iznos od 660,61 EUR od dana 01.12.2007 pa do isplate

na iznos od 667,46 EUR od dana 01.01.2008 pa do isplate

na iznos od 676,69 EUR od dana 01.02.2008 pa do isplate

na iznos od 734,12 EUR od dana 01.03.2008 pa do isplate

na iznos od 724,51 EUR od dana 01.04.2008 pa do isplate

na iznos od 710,48 EUR od dana 01.05.2008 pa do isplate

na iznos od 713,68 EUR od dana 01.06.2008 pa do isplate

na iznos od 711,06 EUR od dana 01.07.2008 pa do isplate

na iznos od 701,67 EUR od dana 01.08.2008 pa do isplate

na iznos od 706,87 EUR od dana 01.09.2008 pa do isplate

na iznos od 744,92 EUR od dana 01.10.2008 pa do isplate

na iznos od 762,59 EUR od dana 01.11.2008 pa do isplate

na iznos od 729,44 EUR od dana 01.12.2008 pa do isplate

na iznos od 774,89 EUR od dana 01.01.2009 pa do isplate

na iznos od 786,26 EUR od dana 01.02.2009 pa do isplate

na iznos od 789,68 EUR od dana 01.03.2009 pa do isplate

na iznos od 781,56 EUR od dana 01.04.2009 pa do isplate

na iznos od 780,38 EUR od dana 01.05.2009pa do isplate

na iznos od 767,64 EUR od dana 01.06.2009 pa do isplate

na iznos od 756,73 EUR od dana 01.07.2009 pa do isplate

na iznos od 794,36 EUR od dana 01.08.2009 pa do isplate

na iznos od 803,05 EUR od dana 01.09.2009 pa do isplate

na iznos od 798,10 EUR od dana 01.10.2009 pa do isplate

na iznos od 793,27 EUR od dana 01.11.2009 pa do isplate

na iznos od 804,29 EUR od dana 01.12.2009 pa do isplate

na iznos od 814,85 EUR od dana 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 825,87 EUR od dana 01.02.2010 pa do isplate

na iznos od 823,00 EUR od dana 01.03.2010 pa do isplate

na iznos od 841,06 EUR od dana 01.04.2010 pa do isplate

na iznos od 837,12 EUR od dana 01.05.2010 pa do isplate

na iznos od 846,19 EUR od dana 01.06.2010 pa do isplate

na iznos od 898,59 EUR od dana 01.07.2010 pa do isplate

na iznos od 894,14 EUR od dana 01.08.2010 pa do isplate

na iznos od 931,85 EUR od dana 01.09.2010 pa do isplate

na iznos od 908,05 EUR od dana 01.10.2010 pa do isplate

na iznos od 890,28 EUR od dana 01.11.2010 pa do isplate

na iznos od 883,05 EUR od dana 01.12.2010 pa do isplate

na iznos od 914,42 EUR od dana 01.01.2011 pa do isplate

na iznos od 891,67 EUR od dana 01.02.2011 pa do isplate

na iznos od 895,01 EUR od dana 01.03.2011 pa do isplate

na iznos od 878,67 EUR od dana 01.04.2011 pa do isplate

na iznos od 883,71 EUR od dana 01.05.2011 pa do isplate

na iznos od 939,46 EUR od dana 01.06.2011 pa do isplate

na iznos od 947,06 EUR od dana 01.07.2011 pa do isplate

na iznos od 987,61 EUR od dana 01.08.2011 pa do isplate

na iznos od 965,75 EUR od dana 01.09.2011 pa do isplate

na iznos od 931,70 EUR od dana 01.10.2011 pa do isplate

na iznos od 930,81 EUR od dana 01.11.2011 pa do isplate

na iznos od 927,09 EUR od dana 01.12.2011 pa do isplate

na iznos od 939,44 EUR od dana 01.01.2012 pa do isplate

na iznos od 953,07 EUR od dana 01.02.2012 pa do isplate

na iznos od 953,42 EUR od dana 01.03.2012 pa do isplate

na iznos od 944,92 EUR od dana 01.04.2012 pa do isplate

na iznos od 948,39 EUR od dana 01.05.2012 pa do isplate

na iznos od 953,50 EUR od dana 01.06.2012 pa do isplate

na iznos od 947,99 EUR od dana 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 948,47 EUR od dana 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 943,39 EUR od dana 01.09.2012 pa do isplate

na iznos od 934,00 EUR od dana 01.10.2012 pa do isplate

na iznos od 945,45 EUR od dana 01.11.2012 pa do isplate

na iznos od 949,61 EUR od dana 01.12.2012 pa do isplate

na iznos od 947,94 EUR od dana 01.01.2013 pa do isplate

na iznos od 931,23 EUR od dana 01.02.2013 pa do isplate

na iznos od 942,82 EUR od dana 01.03.2013 pa do isplate

na iznos od 945,47 EUR od dana 01.04.2013 pa do isplate

na iznos od 924,07 EUR od dana 01.05.2013 pa do isplate

na iznos od 920,08 EUR od dana 01.06.2013 pa do isplate

na iznos od 922,46 EUR od dana 01.07.2013 pa do isplate

na iznos od 919,96 EUR od dana 01.08.2013 pa do isplate

na iznos od 928,87 EUR od dana 01.09.2013 pa do isplate

na iznos od 934,67 EUR od dana 01.10.2013 pa do isplate

na iznos od 937,45 EUR od dana 01.11.2013 pa do isplate

na iznos od 947,49 EUR od dana 01.12.2013 pa do isplate

na iznos od 937,48 EUR od dana 01.01.2014 pa do isplate

na iznos od 810,48 EUR od dana 01.02.2014 pa do isplate

na iznos od 815,83 EUR od dana 01.03.2014 pa do isplate

na iznos od 811,17 EUR od dana 01.04.2014 pa do isplate

na iznos od 804,50 EUR od dana 01.05.2014 pa do isplate

na iznos od 805,94 EUR od dana 01.06.2014 pa do isplate

na iznos od 810,85 EUR od dana 01.07.2014 pa do isplate

na iznos od 814,51 EUR od dana 01.08.2014 pa do isplate

na iznos od 815,48 EUR od dana 01.09.2014 pa do isplate

na iznos od 819,56 EUR od dana 01.10.2014 pa do isplate

na iznos od 825,41 EUR od dana 01.11.2014 pa do isplate

na iznos od 826,51 EUR od dana 01.12.2014 pa do isplate

na iznos od 827,37 EUR od dana 01.01.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.02.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.03.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.04.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.05.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.06.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.07.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.08.2015 pa do isplate

na iznos od 826,93 EUR od dana 01.09.2015 pa do isplate

3.Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II-Odbija se prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi :

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.2.st.1. i odredba sadržana u članku 7.st.2. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kamatnim stopama, i to u dijelu koji pod čl.2.1. glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje (četiricijela pedeset posto)…“ te u dijelu koji pod čl.7.2. glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja Kreditora…“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473 da plati tužiteljici SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 9.846,49 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

na iznos od 67,38 EUR od dana 09.11.2007. pa do isplate

na iznos od 67,49 EUR od dana 10.12.2007. pa do isplate

na iznos od 68,14 EUR od dana 09.01.2008. pa do isplate

na iznos od 69,05 EUR od dana 08.02.2008. pa do isplate

na iznos od 131,98 EUR od dana 10.03.2008. pa do isplate

na iznos od 130,18 EUR od dana 10.04.2008. pa do isplate

na iznos od 127,60 EUR od dana 05.05.2008. pa do isplate

na iznos od 128,10 EUR od dana 04.06.2008. pa do isplate

na iznos od 127,56 EUR od dana 08.07.2008. pa do isplate

na iznos od 125,81 EUR od dana 06.08.2008. pa do isplate

na iznos od 126,68 EUR od dana 10.09.2008. pa do isplate

na iznos od 133,41 EUR od dana 13.10.2008. pa do isplate

na iznos od 136,50 EUR od dana 14.11.2008. pa do isplate

na iznos od 130,50 EUR od dana 01.12.2008. pa do isplate

na iznos od 138,54 EUR od dana 09.01.2009. pa do isplate

na iznos od 140,48 EUR od dana 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 141,01 EUR od dana 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 139,47 EUR od dana 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 139,17 EUR od dana 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 136,81 EUR od dana 01.06.2009. pa do isplate

na iznos od 134,76 EUR od dana 01.07.2009. pa do isplate

na iznos od 182,96 EUR od dana 01.08.2009. pa do isplate

na iznos od 184,85 EUR od dana 01.09.2009. pa do isplate

na iznos od 183,59 EUR od dana 01.10.2009. pa do isplate

na iznos od 182,37 EUR od dana 01.11.2009. pa do isplate

na iznos od 184,78 EUR od dana 01.12.2009. pa do isplate

na iznos od 187,10 EUR od dana 01.01.2010. pa do isplate

na iznos od 189,51 EUR od dana 01.02.2010. pa do isplate

na iznos od 188,72 EUR od dana 01.03.2010. pa do isplate

na iznos od 192,86 EUR od dana 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 191,63 EUR od dana 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 193,63 EUR od dana 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 205,55 EUR od dana 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 202,66 EUR od dana 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 212,78 EUR od dana 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 207,21 EUR od dana 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 202,98 EUR od dana 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 127,14 EUR od dana 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 131,52 EUR od dana 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 128,12 EUR od dana 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 128,48 EUR od dana 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 126,00 EUR od dana 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 126,59 EUR od dana 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 134,41 EUR od dana 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 135,38 EUR od dana 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 113,13 EUR od dana 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 110,49 EUR od dana 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 106,48 EUR od dana 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 106,25 EUR od dana 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 105,70 EUR od dana 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 106,97 EUR od dana 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 108,39 EUR od dana 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 108,30 EUR od dana 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 107,19 EUR od dana 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 107,45 EUR od dana 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 107,89 EUR od dana 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 107,13 EUR od dana 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 107,04 EUR od dana 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 106,32 EUR od dana 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 105,11 EUR od dana 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 106,26 EUR od dana 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 106,58 EUR od dana 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 106,24 EUR od dana 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 104,21 EUR od dana 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 105,36 EUR od dana 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 105,50 EUR od dana 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 102,96 EUR od dana 15.05.2013. pa do isplate

na iznos od 102,36 EUR od dana 15.06.2013. pa do isplate

na iznos od 102,47 EUR od dana 15.07.2013. pa do isplate

na iznos od 102,03 EUR od dana 15.08.2013. pa do isplate

na iznos od 102,86 EUR od dana 15.09.2013. pa do isplate

na iznos od 103,34 EUR od dana 15.10.2013. pa do isplate

na iznos od 103,48 EUR od dana 15.11.2013. pa do isplate

na iznos od 104,42 EUR od dana 15.12.2013. pa do isplate

na iznos od 103,14 EUR od dana 15.01.2014. pa do isplate

3. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.1.st.1. i st.2. i odredba sadržana u čl.7.st.1. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak, i to u dijelu čl.1.st.1. i st.2. koji glasi: „Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom“, te u dijelu čl.7.st.1. koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.045,08 CHF (tisućučetrdesetpetšvicarskih franaka i 08/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora“

4. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473 da plati tužiteljici SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 10.829,58 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

na iznos od 5,00 EUR od dana 01.02.2009. pa do isplate

na iznos od 7,90 EUR od dana 01.03.2009. pa do isplate

na iznos od 1,31 EUR od dana 01.04.2009. pa do isplate

na iznos od 0,44 EUR od dana 01.05.2009. pa do isplate

na iznos od 7,43 EUR od dana 01.04.2010. pa do isplate

na iznos od 4,72 EUR od dana 01.05.2010. pa do isplate

na iznos od 11,78 EUR od dana 01.06.2010. pa do isplate

na iznos od 52,27 EUR od dana 01.07.2010. pa do isplate

na iznos od 50,71 EUR od dana 01.08.2010. pa do isplate

na iznos od 78,30 EUR od dana 01.09.2010. pa do isplate

na iznos od 60,07 EUR od dana 01.10.2010. pa do isplate

na iznos od 46,52 EUR od dana 01.11.2010. pa do isplate

na iznos od 115,13 EUR od dana 01.12.2010. pa do isplate

na iznos od 142,13 EUR od dana 01.01.2011. pa do isplate

na iznos od 122,78 EUR od dana 01.02.2011. pa do isplate

na iznos od 125,75 EUR od dana 01.03.2011. pa do isplate

na iznos od 111,90 EUR od dana 01.04.2011. pa do isplate

na iznos od 116,35 EUR od dana 01.05.2011. pa do isplate

na iznos od 164,27 EUR od dana 01.06.2011. pa do isplate

na iznos od 170,90 EUR od dana 01.07.2011. pa do isplate

na iznos od 233,70 EUR od dana 01.08.2011. pa do isplate

na iznos od 214,49 EUR od dana 01.09.2011. pa do isplate

na iznos od 184,45 EUR od dana 01.10.2011. pa do isplate

na iznos od 183,79 EUR od dana 01.11.2011. pa do isplate

na iznos od 180,62 EUR od dana 01.12.2011. pa do isplate

na iznos od 191,70 EUR od dana 01.01.2012. pa do isplate

na iznos od 203,90 EUR od dana 01.02.2012. pa do isplate

na iznos od 204,35 EUR od dana 01.03.2012. pa do isplate

na iznos od 196,95 EUR od dana 01.04.2012. pa do isplate

na iznos od 200,17 EUR od dana 01.05.2012. pa do isplate

na iznos od 204,83 EUR od dana 01.06.2012. pa do isplate

na iznos od 200,09 EUR od dana 01.07.2012. pa do isplate

na iznos od 200,66 EUR od dana 01.08.2012. pa do isplate

na iznos od 196,30 EUR od dana 01.09.2012. pa do isplate

na iznos od 188,11 EUR od dana 01.10.2012. pa do isplate

na iznos od 198,41 EUR od dana 01.11.2012. pa do isplate

na iznos od 202,26 EUR od dana 01.12.2012. pa do isplate

na iznos od 200,93 EUR od dana 01.01.2013. pa do isplate

na iznos od 186,24 EUR od dana 01.02.2013. pa do isplate

na iznos od 196,68 EUR od dana 01.03.2013. pa do isplate

na iznos od 199,19 EUR od dana 01.04.2013. pa do isplate

na iznos od 180,33 EUR od dana 15.05.2013. pa do isplate

na iznos od 176,95 EUR od dana 15.06.2013. pa do isplate

na iznos od 179,22 EUR od dana 15.07.2013. pa do isplate

na iznos od 177,16 EUR od dana 15.08.2013. pa do isplate

na iznos od 185,23 EUR od dana 15.09.2013. pa do isplate

na iznos od 190,56 EUR od dana 15.10.2013. pa do isplate

na iznos od 193,20 EUR od dana 15.11.2013. pa do isplate

na iznos od 202,30 EUR od dana 15.12.2013. pa do isplate

na iznos od 193,57 EUR od dana 15.01.2014. pa do isplate

na iznos od 169,71 EUR od dana 15.02.2014. pa do isplate

na iznos od 175,05 EUR od dana 15.03.2014. pa do isplate

na iznos od 170,40 EUR od dana 15.04.2014. pa do isplate

na iznos od 163,72 EUR od dana 15.05.2014. pa do isplate

na iznos od 165,17 EUR od dana 16.06.2014. pa do isplate

na iznos od 170,07 EUR od dana 15.07.2014. pa do isplate

na iznos od 173,73 EUR od dana 15.08.2014. pa do isplate

na iznos od 174,70 EUR od dana 15.09.2014. pa do isplate

na iznos od 178,78 EUR od dana 15.10.2014. pa do isplate

na iznos od 184,64 EUR od dana 15.11.2014. pa do isplate

na iznos od 185,74 EUR od dana 15.12.2014. pa do isplate

na iznos od 186,60 EUR od dana 15.01.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.02.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.03.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.04.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.05.2015. pa do isplate

na iznos od 186,15 EUR od dana 15.06.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.07.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.08.2015. pa do isplate

na iznos od 186,16 EUR od dana 15.09.2015. pa do isplate

5. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473 da plati tužiteljici SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 7.300,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 01. listopada 2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

6. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

III- Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.2.st.1. i odredba sadržana u članku 7.st.2. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kamatnim stopama, i to u dijelu koji pod čl.2.1. glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje (četiricijela pedeset posto)…“ te u dijelu koji pod čl.7.2. glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom anuitetu Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s općim uvjetima poslovanja Kreditora…“

IV-Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.1.st.1. i st.2. i odredba sadržana u čl.7.st.1. Ugovora o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenog dana 24.11.2006.g. između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak, i to u dijelu čl.1.st.1. i st.2. koji glasi: „Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od

189.766,00 CHF (stoosamdesetdevettisućasedamstošezdesetšest CHF), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom“, te u dijelu čl.7.st.1. koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.045,08 CHF (tisućučetrdesetpetšvicarskih franaka i 08/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora“

V- Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, OIB: 92963223473 da plati tužiteljici SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, iznos od 9.204,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 01. listopada 2015.godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

VI-Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 3. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom 24. studenog 2006. zaključila Ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 189.766,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, s rokom otplate najkasnije do 24. studenog 2032. Temeljem navedenog kredita, tužiteljici je 1. prosinca 2006. isplaćena kunska protuvrijednost navedenog iznosa u visini od 876.766,13 kn, dok je otplata kredita (glavnice i kamata) vezana primjenom srednjeg tečaja tuženika za CHF – 1 CHF = 4,613451, a koja je definirana uz promjenjivu kamatnu stopu 4,50%. Cijela tražbina osigurana je založnim pravom na nekretnini.

2.Predmetni ugovor je tipski i standardiziran od strane tuženika. Tužiteljica nije mogla pregovarati o pojedinačnim odredbama ugovora. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa te je obveza tužiteljice vezana za valutnu klauzulu u CHF (iako je kredit isplaćen u hrvatskim kunama), što da je u konačnici uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na štetu tužiteljice kao potrošača. Tuženik da je vodio računa isključivo o zaštiti svojih prava, a ne i o interesima tužiteljice kao potrošača, što je u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja, radi čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne. Te odredbe nisu ni dovoljno razumljive niti je odrediv ukupni iznos koji tužiteljica mora vratiti tuženiku. Taj će iznos biti odrediv tek po isplati cijelog kredita.

3.Stranke su 26. veljače 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tuženik je tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o kreditu koji je trebao biti povoljniji, odnosno kojim je ponuđena platež u eur, što je tužiteljica, obzirom na okolnosti i visoke mjesečne rate te svoje materijalne mogućnosti i dr. bila prisiljena prihvatiti kroz potpisivanje Dodatka ugovoru o kreditu od 26. veljače 2016.

4.Tužiteljica navodi da su oba predmetna ugovora proizašla iz ništetnog pravnog posla, oba ugovora da sadrže nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope, cijeli ugovorni odnos karakterizira nepoštenost i značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

5.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, i to osnovni te dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, što će se naknadno detaljnije obrazložiti.

6.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 3. lipnja 2014. Navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( ZID ZPK, NN 102/2015), sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 26. veljače 2016. Sve tužiteljičine uplate ( i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog eur kredita, a skladu s odredbama ZID ZPK. Izračun konverzije izvršen je u skladu sa zakonom i potvrdio ga je neovisni revizor. Konverzija je izvršena na temelju očitovanja volje tužiteljice, nakon što je ista od banke dobila zakonom propisane i iscrpne podatke za donošenje informirane odluke da li će ili ne prihvatiti konverziju. Izračun konverzije propisan je zakonom, zakonsko rješenje je bilo naročito propagirano u javnosti, a banka je bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao u kojem je implementirana volja tužitelja da konvertira svoj kredit. Tužiteljica je stavljena u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme, koristila kredit denominiran u eur, čime je isključivo po svom slobodnom izboru, izjednačena s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u eur, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15 uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate.

7.Tuženik nadalje navodi da je sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičina prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužiteljice, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Tužiteljici su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za eur kredite. U obzir je uzeta i preplata po osnovi promjena CHF tečaja na način kako je to propisao ZID ZPK/15.

8.Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje naknadu parničnih troškova.

9.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 24. studenog 2006., u Dodatak Ugovoru o kreditu od 26. veljače 2016., u Izračun konverzije, u Pregled otvorenih stavki, u Podatke o kamatnoj stopi, u Obavijest o izračunu efekata konverzije, u Prijedlog izmjene ugovora o kreditu, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje vještaka i dopunu nalaza i mišljenja i osobnim saslušanjem tužiteljice.

10.Provedenim dokazima utvrđeno je da su stranke 24. studenog 2006. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1.st.1. banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u protuvrijednosti od 189.766,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

-U članku 1.st.2. korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom.

-U članku 2.st.1. ugovoren je kredit od 189.766,00 CHF i redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke tuženika, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

-U članku 3. st.1. ugovoren je rok otplate kredita od 25 godina.

-U članku 6. ugovorena je namjena kredita – kupnja stana.

-U članku 7.st.1. ugovorena je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.045,08 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora.

-U članku 7.st.2. ugovoreno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditor, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.

11.Uvidom u Dodatak Ugovoru o kreditu od 26. veljače 2016. sklopljen između stranaka, utvrđeno je da se istim, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015) i njegovim izmjenama i dopunama, te prihvatom izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur.

12.U čl. 4. utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iznosi 147.777,60 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.031.601,73 kn. Preostali rok otplate je 195 mjeseci. U čl. 5. utvrđuje se da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 30.802,30 kn. U čl. 8. se navodi da na dan 30. rujna 2015. nedospjela glavnica kredita u eur iznosi 96.654,52 eur.

13.Vještak je imala na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

14.Tužiteljica, osobno saslušana, izjavila je da je predmetni kredit podigla kao stambeni kredit. Bili su podstanari i te novce je utrošila za kupnju stana. Zagrebačka banka joj je ponudila kredit u CHF kao povoljniji. Kamata je bila 4,5%, a za eur oko 6,5% otprilike, bila je velika razlika. U banci su joj rekli da joj rata kredita može biti nešto malo niža ili malo viša, odnosno da je kamata mogla ići na niže. Nije upozorena na nikakve rizike niti na mogućnost velikog rasta mjesečne rate. Banka je pripremila ugovor. Tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj tog ugovora. Ugovor je pročitala, bili su i na ovjeri kod javnog bilježnika. Rekli su joj što se može dogoditi u slučaju neplaćanja i zato joj je to ostalo u glavi da mora plaćati pod svaku cijenu jer bi izgubila sve uloženo. Rata je iznosila na početku 4.800,00 kuna, a narasla je na iznad 7.000,00 kuna. Konverzija joj je bila slamka spasa da izađe iz svega toga. Da je znala što će se događati ne bi se odlučila za takav ugovor.

15.Kupljeni stan bio je na adresi [adresa]. Tamo je stanovala 15 godina. Stan su prodali i 2021. je kredit zatvoren. Nije nikada iznajmljivala stan niti je u istom obavljala ikakvu djelatnost. Samo je jedno kratko vrijeme registrirala firmu na toj adresi, ali ta firma nije nikada poslovala i ona ju je zatvorila. Sama je otplaćivala kredit svojim novcem. Ugovor je pročitala prije potpisa. Rečeno joj je da se rata može dignuti nešto sitno, ali ju nisu upozorili da se može dignuti nekoliko tisuća kuna. Nije tražila izmjenu ugovora. Da je nešto i poduzimala smatra da bi se samo „potrošila“ jer se ne zna tko je za to odgovoran. Bila je tu gdje je i zato kad je bila konverzija, to je bila slamka spasa. Čitala je sporazum. Nije ju se puno niti niti pitalo. Nije imala prigovor na izračun konverzije, ali da je nešto i rekla ne bi to imalo utjecaja.

16.Provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz Rijeke.

17.Uvidom u nalaz i mišljenje iz veljače 2020. (listovi 137-143 spisa) utvrđeno je da je vještak izračunala slijedeće :

-u razdoblju od 1. studenog 2007. do 15. siječnja 2014. razlika koja je nastala povećanjem kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu iznosi 74.188,33 kn

-razlika koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u odnosu na hrvatsku kunu na dan isplate odobrenog iznosa kredita iznosi 81.595,31 kn

-novčana razlika između obveze za isplatu kamate temeljem početnog plana (stopa 4,50%) i stvarno isplaćene kamate, kao i razlika koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u odnosu na hrvatsku kunu na dan isplate odobrenog kredita iznosi 155.783,64 kn

-Zagrebačka banka d.d. je AC Dodatkom ugovora priznala preplatu u iznosu od 30.802,30 kn te novčana razlika između obveze za isplatu kamate temeljem početnog plana (stopa 4,50%) i stvarno isplaćene kamate, kao i razlika koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio u odnosu na hrvatsku kunu na dan isplate odobrenog kredita, iznosi 124.981,34 kn (74.188,33 kn kamata + 81.595,31 kn tečaj = 155.783,64 kn ukupno – 30.802,30 kn priznata preplata = 124.981,34 kn stvarna razlika na ime preplaćene kamate i razlike tečaja.

18.U Dopuni nalaza i mišljenja iz listopada 2025. (listovi 296-306 spisa), a uvažavajući činjenicu da je nakon izrade Nalaza i mišljenja vještaka (veljača 2020) promijenjena službena valuta u RH, iz HRK u EUR, vještak je na prijedlog tužiteljice iskazala ukupne i pojedinačne preplaćene iznose po osnovi preplaćene kamate i tečajnih razlika u valuti EUR.

19.Iz tabele preplate kamate i tečaja iz nalaza i mišljenja izdvojene su specifikacije preplate u HRK i EUR po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK.

20.Specifikacija preplate kamate- ukupno 74.188,33 kn / 9.846,49 eur.

21.Specifikacija preplate tečaja – ukupno 81.595,31 kn / 10.829,58 eur.

22. Tužiteljica je zahtijevala dodatno očitovanje vještakinje kako je to predložila u svom podnesku od 24.09.2020.g., a imajući u vidu glavni kondemnatorni zahtjev, kao i kondemnatorni zahtjev istaknut u točki 5. podredno istaknutog tužbenog zahtjeva (tzv. razlika glavnice). Tužiteljica je predložila da vještakinja iskaže (pojedinačno i u ukupnom iznosu), sve primitke i koristi koje je tuženik stekao temeljem ovog ugovora od dana sklapanja ugovora pa do dana provedene konverzije (iskazano u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije), te da ujedno iskaže iznos neosnovano uvećane nedospjele glavnice na datum 30.09.2015.g. tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF prema poslovnim knjigama tuženika na dan konverzije 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju tuženika za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita, te da navedenu novčanu razliku iskaže u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

23.U tabeli 1 je razlika glavnice prema zahtjevu tužiteljice. Razlika između EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 55.005,87 HRK, odnosno 7.300,53 EUR (Tabela 1 Razlika EUR glavnice u konverziji i nedospjele CHF glavnice).

24.Također, tužiteljica navodi da je vještakinja protivno odredbama čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima priznatu preplatu u konverziji (30.802,30 kn) odbila od glavnice preplate izračunate po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, jer se priznata preplata u konverziji ukoliko bi sud smatrao da istu treba odbiti, smjela odbiti, sukladno navedenim zakonskim odredbama, prvenstveno od iznosa obračunatih zakonskih zateznih kamata na iznos preplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga, tužiteljica, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu, predlaže da vještakinja izračuna i zakonsku zateznu kamatu na sve pojedinačne iznose preplate temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valutnoj klauzuli (koje je već iskazala u svom Nalazu i mišljenju iz veljače 2020), tekuću od dana izvršenog plaćanja pa do dana provedene konverzije.

25.Vještak je dala izračun zatezne kamate do konverzije 30.09.2015. i prijeboj potraživanja. (Tabela 2 Zatezna kamata na preplatu kamate do 30.09.2015.) Zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi 6.049,69 EUR (tab. 2, st. 3). Tabela 3 Zatezna kamata na preplatu tečaja do 30.09.2015. - zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 3.154,99 EUR (tab. 3, st. 3).

26.Zatezna kamata na preplatu kamate i tečaja veća je od preplate u konverziji, te nakon njihovog prijeboja preostaje 5.116,51 EUR zatezne kamate (tab. 4). Kada se tome doda ukupna preplata kamate i tečaja od 20.676,07 EUR i razlika glavnice od 7.300,53 EUR, sveukupno potraživanje tužiteljice iznosi 33.093,11 EUR. (Tabela 4 Prijeboj potraživanja).

27.Zatezna kamata od 01.10.2015. teče na ukupnu preplatu kamate i tečaja od 20.676,07 EUR i razliku glavnice od 7.300,53 EUR.

28.U očitovanju iz ožujka 2026. (listovi 325-329 spisa), a na navode tužiteljice da vjerojatno omaškom ili previdom, vještakinja nije dopunila nalaz u dijelu u kojem je tužiteljica predložila da vještakinja, uvažavajući glavni tužbeni zahtjev za isplatu (naznačen u točki 2 Tužbe od 03.06.2019.g. na iznos od 654.786,98 kn, odnosno preciziran kao točka 3 tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 04.10.2019.g.) iskaže, pojedinačno i u ukupnom iznosu, sve primitke i koristi koje je tuženik stekao temeljem spornog ugovora o kreditu, od dana sklapanja ugovora pa do dana provedene konverzije (iskazano u valuti HRK te valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije), navodi da tužiteljica u svom glavnom zahtjevu za isplatu potražuje od tuženika povrat cjelokupno primljenog – svih uplata koje je isplatila tuženiku do dana konverzije, a sve to pozivom na odredbu članka 323 ZOO, kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora te da dakle vještakinja jednostavno treba prikazati pregled svih cjelokupnih uplata koje je tužiteljica plaćala tuženiku sve do provedbe konverzije, te sve te uplate prikazati pojedinačno po datumima plaćanja i u ukupnom iznosu, vještak je dala pregled uplata anuiteta u HRK i EUR po fiksnom tečaju konverzije 7,5345 u tabeli 1. Ukupne uplate anuiteta iznose 655.088,12 HRK, odnosno 86.945,16 EUR (tab. 1). Isplaćeni kredit od 189.766,00 CHF po početnom tečaju 4,61957 iznosi 876.637,32 HRK, ili 116.349,77 EUR što je za 221.549,20 HRK, odnosno 29.404,61 EUR više od uplata.

29.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim 3. srpnja 2026. konačno postavila tužbeni zahtjev. U podnesku navodi da njezino pravo na restituciju koja joj pripada u slučaju utvrđenja ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije ukinuto, ograničeno niti oduzeto provedbom konverzije, niti se tužiteljica tog prava odrekla. Sudska praksa bezrezervno podržava pravno shvaćanje Suda EU da u slučaju utvrđenja ništetnosti potrošač ima pravo na povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da nije bilo primjene ništetnih ugovornih odredbi, a osobito povratom svih koristi koje je trgovac neosnovano stekao primjenjujući ništetne ugovorne odredbe. Tek tada će se uspostaviti narušena ugovorna ravnoteža stranaka.

30.Sudska praksa u „CHF predmetima“ da je ustaljena i stabilna u pogledu načina na koji se računa iznos „koristi“ koje je neosnovano stekao trgovac i koje treba vratiti potrošaču - oštećeni potrošač ima pravo na povrat svega onoga što je preplatio iznad početno ugovorene kamatne stope i iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. U ovom postupku da se može samo postaviti pitanje je li, i ako je, u kojoj mjeri, tužiteljica obeštećena provedbom konverzije te kolika je preostala razlika do punog obeštećenja.

31.Tužiteljica ističe da su rezultati provedenog vještačenja dokazali da konverzijom nije postignut učinak restitucije u opsegu koji tužiteljici pripada temeljem ništetnosti ugovornih odredbi, a u okviru prava i pravne zaštite koji su joj priznati i pruženi pravomoćnom presudom iz kolektivnog postupka. U tom kontekstu, za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovom postupku, da nije odlučno je li konverzija provedena sukladno ZID ZPK 2015 ili ne, nego je li konverzijom postignut onaj učinak zaštite koji je tužiteljici pružen i na koji tužiteljica ima pravo sukladno pravomoćnim utvrđenjima iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom postupku.

32.Tako je zaključio i VSRH u svojoj odluci Rev-1096/2022 od 08.11.2022.godine: „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora p kreditu, ako takva razlika postoji.“

33.U nalazu i mišljenju vještaka prikazane su preplate na koje bi tužiteljica imala pravo u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi sukladno utvrđenjima iz kolektivne presude.

34.Zadaća vještačenja je postavljena na način da se izračuna koliko je tužiteljica svojim ukupnim uplatama koje je izvršila kroz otplatu kredita do dana provedbe konverzije preplatila tuženiku u odnosu na one iznose koje bi bila dužna platiti tuženiku uz eliminaciju negativnih učinaka nepoštenih ugovornih odredbi, te primjenom početnih, valjano ugovorenih uvjeta otplate kredita (početne kamatne stope i tečaja važećeg na dan korištenja kredita), te da se navedeno stavi u korelaciju s efektima provedene konverzije.

35.Vještakinja je tako utvrdila da je tužiteljica do dana provedbe konverzije preplatila tuženiku: 9.846,49 EUR na ime preplaćene redovne kamate, te 10.829,59 EUR na ime preplaćenog tečaja.

36.Također, vještakinja je utvrdila da bi stanje neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015.g. prema početnim uvjetima kredita trebalo biti 682.668,97 kn, a da je provedbom konverzije tužiteljici obračunata nova glavnica na navedeni datum u iznosu od 737.674,84 kn, dakle u iznosu koji je za 55.005,87 kn (7.300,53 EUR) viši od iznosa glavnice koliko bi ista trebala biti prema početnim uvjetima kredita.

37.Usporedbom rezultata provedenog vještačenja s rezultatima provedene konverzije može se usporediti pravna i činjenična pozicija u kojoj bi se tužiteljica nalazila ukoliko bi joj se priznalo njezino pravo na restituciju sukladno kolektivnoj presudi, u odnosu na pravnu i činjeničnu poziciju u koju je tužiteljica stavljena provedbom konverzije. I iz rezultata vještačenja vidljivo je tako da bi učinci postignuti u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi bili sljedeći: eliminacijom negativnih učinaka nepoštenih ugovornih odredbi, te primjenom početnih, valjano ugovorenih uvjeta otplate kredita, stanje neotplaćene glavnice na dan konverzije trebalo je biti 626.668,97 kn, (glavnica CHF kredita na dan 30.09.2015.g. obračunata po tečaju na dan isplate kredita – 147.777,60 CHF x 4,619570= 682.668,97 kn), te je navedenu glavnicu tužiteljica trebala nastaviti otplaćivati s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50%, te su tužiteljici trebali biti isplaćeni, vraćeni, svi do tad preplaćeni iznosi: iznos od 9.846,49 EUR temeljem neosnovano naplaćene kamate, potom iznos od 10.829,59 EUR temeljem neosnovano stečene tečajne razlike u naplaćenim anuitetima, uvećani za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

38.Međutim, provedbom konverzije nastali su sljedeći učinci: visina novoutvrđene neotplaćene glavnice utvrđena je u visini od 96.654,52 EUR, što iznosi 737.674,84 kn, a što je za 55.005,87 kn (7.300,53 EUR) više od glavnice koliko bi ona iznosila da nisu primjenjivane ništetne ugovorne odredbe (737.674,84 kn - 682.668,97kn). Tužiteljica je tu neosnovano uvećanu glavnicu morala dalje otplaćivati po kamati koju je banka utvrdila u visini od 5,59% promjenjiva, umjesto po početno ugovorenoj od 4,50%. I končano, konverzijom tužiteljici nisu vraćeni preplaćeni iznosi koje potražuje ovom tužbom (9.846,49 EUR plus 10.829,59 EUR plus zakonske zatezne kamate)

39.Dakle, očigledno da provedbom konverzije tužiteljica nije ostvarila ona prava koja potražuje ovom tužbom – a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazila da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, i to kroz povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao. Tek usvajanjem ovog tužbenog zahtjeva tužiteljica da će uspjeti vratiti svu korist koju si je tuženik nepripadno prisvojio, čime će se ispraviti ugovorna neravnoteža.

40.S druge strane, odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud će omogućiti tuženiku da zadrži nepripadno stečenu korist na štetu tužiteljice. Ako bi sud prihvatio navode tuženika te sklapanje Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija – tumačio kao nastanak nove pravne osnove temeljem koje je tuženik stekao pravo zadržati sve zaprimljene uplate tužiteljice, onda bi to značilo da je ZID ZPK 2015 donesen s namjerom da se ozakoni prethodno ništetno postupanje banke i omogući banci da sve što je tada nezakonito naplatila na štetu tužiteljice zadrži u svojoj imovini, što zasigurno nije bila intencija zakonodavca.

41.Nadalje vezano za stav tužiteljice da ništetnost spornih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valutnoj klauzuli, a koje predstavljaju bitne sastojke ugovora o kreditu, dovode do ništetnosti cijelog ugovora, tužiteljica upućuje na najnoviju odluku Vrhovnog suda Republike Slovenije II Ips 5/2026 od 17.06.2026.g., koji bezrezervno i ustaljeno utvrđuje ništetnost cijelog ugovora koji sadrži ništetnu odredbu o CHF valutnoj klauzuli, i to sa sljedećim priopćenjem na svojim službenim stranicama: „U slučaju II Ips 5/2026, Vrhovni sud je odbio reviziju banke. Objasnio je da ugovor o kreditu bez ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ne može postojati bez aktivne intervencije suda u njegovu bit i njegove preobrazbe. Pravo Europske unije ne dopušta izmjenu ugovorne odredbe (valutne klauzule) promjenom valute. Takva izmjena mogla bi dovesti do djelomične ništavosti ugovora prema slovenskom pravu. Vrhovni sud presudio je da je ništavost cijelog ugovora u konkretnom slučaju razumna i primjerena mjera koja omogućuje ponovno uspostavljanje stvarne ravnoteže između prava i obveza ugovornih stranaka. Takva sankcija osigurava puni učinak Europske direktive 93/13 o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, učinkovitu zaštitu potrošača i ima odvraćajući učinak.“

42.I konačno, imajući u vidu odluku VSRH Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026, donesenu nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je ovim podneskom postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim potražuje uglavničeni iznos obračunate zakonske zatezne kamate na sve pojedinačne preplaćene iznose tekuće od dana dospijeća pa do dana obračuna konverzije 30.09.2015.godine, u visini utvrđenoj provedenim financijskim vještačenjem (Dopuna Nalaza od 08.10.2025.godine), i to: iznos od 6.049,69 EUR (obračunata ZZK na preplatu kamate), te iznos od 3.154,99 EUR (ZZK na preplatu tečaja), a što ukupno čini 9.204,68 EUR s daljnjom procesnom zateznom kamatom tekućom od dana obračuna konverzije 01.10.2015.g. pa do isplate.

43.Tužiteljica napominje da je navedena odluka VSRH, iako donesena s ciljem ujednačavanja sudske prakse, samo otvorila cijeli niz novih pravnih pitanja i nedoumica oko kojih će se tek morati ujednačavati nova sudska praksa, čime je postigla upravo suprotan učinak, a to je nova pravna nesigurnost. Osim toga, argumentacija izložena u navedenoj odluci da je protivna europskom pravu zaštite potrošača i praksi suda EU, temeljnim načelima hrvatskog obveznog prava, prisilnim propisima Zakona o obveznim odnosima (čl. 323.), u cijelosti je anulirala pravne posljedice utvrđenja ništetnosti te stvorila nejednakost građana pred zakonom.

44.Tužiteljica je u svom iskazu navela da je pristala na konverziju jer je to bila „slamka spasa“ u situaciji enormnog rasta mjesečne obveze i glavnice, te pod prijetnjom ovrhe, gubitka svega uloženoga i u konačnici gubitka krova nad glavom. Niti jednom odredbom sklopljenog aneksa, niti jednom odredbom ZID ZPK 2015, pa niti jednim dijelom tužiteljičinog iskaza, nije izrečeno da su parnične stranke sklapanjem aneksa regulirale svoje odnose s naslova ništetnost ugovornih odredbi i povrata preplaćenih iznosa. Tužiteljica izričito osporava da je u vrijeme sklapanja aneksa znala i mogla znati nešto što u to vrijeme nisu znali niti suci VTS-a i VSRH-a, a to je da će CHF valutna klauzula tri godine kasnije, biti pravomoćno utvrđena ništetnom, pa da bi tužiteljica svjesno i informirano mogla u tom trenutku raspolagati nastalim preplatama, kada nije niti znala da joj te preplate pripadaju i u kojem iznosu.

45.Tužiteljica je sada, isključivo u cilju najbolje zaštite svojih procesnih i ekonomskih interesa prisiljena postaviti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju izraženom u Rev-457/2025, s prijedlogom da sud isti usvoji, samo ukoliko sve sudske instance u ovom postupku, uključujući i Ustavni sud odbiju usvojiti prvotno postavljene tužbene zahtjeve tužiteljice kojima traži povrat svih preplaćenih iznosa stečenih bez osnove.

46.Slijedom svega naprijed iznesenog, tužiteljica u ovom postupku traži da sud utvrdi ništetnima sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i CHF valutnoj klauzuli. Tužiteljica smatra da utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi koje čine bitne sastojke konkretnog (i svakog) ugovora o kreditu (jer reguliraju predmet obveze i cijenu) nužno dovode do ništetnosti cjelokupnog pravnog posla, te dosljednom primjenom odredbi članka 323 Zakona o obveznim odnosima nužno rezultiraju obvezom vraćanja svega primljenog na temelju takvog ništetnog posla.

47.Stoga tužiteljica postavlja glavni tužbeni zahtjev na povrat svega što je tuženik do dana konverzije primio od tužiteljice a što prema izračunu vještaka (Druga dopuna nalaza) ukupno iznosi 86.945,16 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

48.Podredno, ukoliko bi sud smatrao da ništetnost spornih ugovornih odredbi daje pravo tužiteljici samo na povrat onoga što je tužiteljica preplatila preko početno ugovorene kamatne stope i preko tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, tada tužiteljica postavlja prvi eventualno kumulirani zahtjev na isplatu, i to iznosa od 9.846,49 EUR na ime preplaćenih kamata, iznos od 10.829,58 EUR na ime preplaćenih tečajnih razlika u naplaćenim anuitetima, te iznos od 7.300,53 EUR na ime tečajnih razlika u naplaćenoj glavnici koju je tužiteljica morala platiti više tuženiku, uslijed provedene konverzije u odnosu na onu glavnicu koju bi morala platiti tuženiku da se otpočetka nisu primjenjivale ništetne ugovorne odredbe.

49.I konačno, tužiteljica, imajući u vidu i pravno shvaćanje VSRH iz Rev- 457/2025 postavlja i drugi podredni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu, kojim traži isplatu uglavničenog iznosa zakonskih zateznih kamata obračunato na pojedinačne iznose preplate do dana konverzije, u ukupnom iznosu od 9.204,68 EUR a daljnjom procesnom zateznom kamatom, uz obrazloženje kako je navela u točki IV Podneska.

50.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, utvrđeno je da je osnovan drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (izuzev odluke o trošku), a osnovni i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev su odbijeni.

51.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

52.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

53.Tužbu je tužiteljica podnijela 3. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

54.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

55.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

56.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

57.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

58.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

59.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

60.Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na ništetnost dijelova odredaba osnovnog ugovora o kreditu, te je postavila i kondemnatorni zahtjev za isplatom.

61.Ovaj je sud ocijenio da su predmetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

62.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

63.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

64.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza je utvrđeno da joj je predmetni kredit ponuđen kao povoljniji za njene potrebe rješavanja stambenog pitanja te da joj nije ništa podrobnije pojašnjavano prilikom sklapanja istog. Banka je sastavila ugovor i tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Nije upozorena na rizike uzimanja kredita u valuti CHF niti na mogućnost velikog rasta anuiteta.

65.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

66.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

67.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

68.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

69.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

70.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

71.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

72.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

73.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

74.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran.

75.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

76.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

77.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

78.Nadalje, tuženik je bio dužan tužiteljici kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužiteljica donijela informiranu odluku.

79.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

80.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužiteljicu na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi ista donijela razboritu i informiranu odluku.

81.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF. Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

82.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

83.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

84.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao povoljniji, a iz njenog iskaza proizlazi da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen od strane banke i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

85.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

86.Iako je utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba sadržano u svim tužbenim zahtjevima, kako je sud ocijenio da je drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti (izuzev u zahtjevu za naknadu troškova postupka), sud je odbio osnovni i prvi kumulirani zahtjev u cijelosti te je o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijelova navedenih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, sve kao što je pobliže navedeno u izreci, isti zahtjev usvojio u okviru odluke o drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

87.Nadalje, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Dodatka ugovoru, kao i njegov sadržaj. Tužiteljica je kao potrošač bila u prilici prije sklapanja Dodatka ugovoru proučiti njegove odredbe. Sporazum stranaka o konverziji sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (odluka Vrhovnog suda RH Gos-1/2019). I Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. u postupku za pokretanje ocjene suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – NN 102/15) je ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom, te je istaknuo da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je konverzija razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama. Zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, jer omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača koji je kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti da li će prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Zaključenje tog ugovora o konverziji ovisilo je o volji potrošača kojemu je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

88.Učinak konverzije djeluje ex tunc. Stvorena je mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao i ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe. Zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu prema pravilima propisa ZID ZPK/15 uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršeno u smislu odredbe čl. 19.c. u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15.

89.Sve prethodno navedeno sukladno je Presudi i Rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026.

90.Sukladno navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, stranke su iznova od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, čime je prestala obveza tuženika (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz odredbe čl. 1111.st.1. ZOO i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika.

91.Tužiteljica je kao potrošač bila u prilici prije sklapanja Dodatka ugovoru proučiti njegove odredbe. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i devizne klauzule u CHF ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza ugovorenih valjanim Dodatkom ugovoru o kreditu, na način određen ZID ZPK/15.

92.Učinak konverzije prema rečenom ZID ZPK/15 omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao te omogućuje vraćanje koristi koju je banka stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Zaključenjem Dodatka ugovoru uspostavljena je ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti te zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c. u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (potrošači snose razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c.st.1.t.1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl.19.c.st.1.t.4. te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c.st.1.t.5. Zakona).

93.Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Presudi i Rješenju broj 457/2025 od 27. svibnja 2026.,odluci, glasi : „Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora o kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.“

94.Slijedom toga, ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje glavnicu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika, sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, a koji iznosi su utvrđeni u nalazu i mišljenju vještaka, odnosno odbijen je osnovni i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

95.Tužiteljica je drugim eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu osnovano zatražila isplatu uglavničenog iznosa zakonskih zateznih kamata obračunato na pojedinačne iznose preplate do dana konverzije, u ukupnom iznosu od 9.204,68 eur s daljnjom procesnom zateznom kamatom, a sve sukladno izračunu iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka iz listopada 2025. po kojem zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30. rujna 2015. iznosi 6.049,69 eur a na preplatu tečaja do konverzije iznosi 3.154,99 eur (listovi 302 – 306 spisa).

96.Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz Presude i Rješenja broj 457/2025 od 27. svibnja 2026., taj dio nije obuhvaćen obračunom o konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15, pa bi tužitelju na temelju općeg propisa iz čl. 1111. i 1115. ZOO-a pripadale zatezne kamate na preplaćene iznose od dana sklapanja ugovora o kreditu do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.), dakle na sve iznose koje je plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope, u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Dodatkom ugovora o kreditu.

97.Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o deviznoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i to za razdoblje od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do isplate. Taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15 pa je na temelju općeg propisa iz članaka 1111. i 1115. ZOO u tom dijelu osnovan zahtjev tužiteljice na način da joj pripadaju zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF od dana sklapanja ugovora do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita ( 30. rujna 2015.), što znači na sve one iznose koje je tužiteljica plaćala više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Tužiteljici zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. Ovakvo je dakle zauzeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Presudi i rješenju broj Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026. Visina usvojenog tužbenog zahtjeva utvrđena je temeljem provedenog financijskog vještačenja i uvida u nalaz i mišljenje vještaka koje sud u tom dijelu prihvaća kao stručno i nepristrano.

98.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredila te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

99.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

100.Tužiteljica je uspjela s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba osnovnog ugovora o kreditu te sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata, sve kao što je navedeno u izreci, pri čemu je vođeno računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužbeni zahtjev je odbijen za isplatu iznosa na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te na ime tečajnih razlika zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove. Također, u vrijeme podnošenja tužbe nije postojala ustaljena i jedinstvena sudska praksa u vezi pitanja obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita te je isto bilo podložno tumačenju sudova. Tužiteljica je podnijela tužbu s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, koji je konvertiran u skladu s odredbama ZID ZPK. Tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh jer sudska praksa nije bila ustaljena pred drugostupanjskim sudovima, kao ni pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske te nije mogla biti svjestna da njen zahtjev nema razumne izglede za uspjeh (tako U Presudi i Rješenju VSRH Rev-457/2925 od 27. svibnja 2026.) Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

101.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

102.Tužiteljica nije obveznik plaćanje sudske pristojbe za presudu.

U Opatiji, 15. rujna 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika