REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3168/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane usmene i javne rasprave, 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03680959155, URBROJ: 341-99-06/2-24-2119, broj spisa: 764893 od 2. prosinca 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03680959155, URBROJ: 341-25-06/2- 22-98670, broj spisa: 1278277 od 11. ožujka 2024.

III Utvrđuje se da je kod tužitelja 27. studenoga 2024. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti 80% i zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu 20%, uz kontrolni pregled za dvije godine.

IV Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-03/03680959155, URBROJ: 341-99-06/2- 24-2119, broj spisa: 764893 od 2. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03680959155, URBROJ: 341-25-06/2-22-98670, broj spisa: 1278277 od 11. ožujka 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu jer ne ispunjava uvjete iz članka 39. stavka 3. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je medicinske dokumentacije razvidno da kod njega ne postoji preostala radna sposobnost, a na koju okolnost predlaže provesti medicinsko vještačenje po neovisnom sudskom vještaku.

3. Prigovara da nije sudjelovao u ispitnom postupku, te da su posljedice ranjavanja ostavile trajnu traumu na organizam, zbog čega nije u mogućnosti obavljati poslove za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a zbog trajnog smanjenja sposobnosti za rad zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i da predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja te smatra da je tuženik pravilno utvrdio da kod tužitelja nema osnove za promjenu ranije utvrđene ocjene iz razloga navedenih u pribavljenom nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i Vijeća viših vještaka Zavoda.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog vještaka prim. dr. sc. Jelene Macan, dr. med., te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26).

9. Na raspravi sud je saslušao stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Jelene Macan, dr. med. specijalista medicine rada, a koja je na ročištu ostala kod danog pisanog nalaza i mišljenja i svih obrazloženja iznesenih u tom nalazu i mišljenju, te za vještaka nije bilo daljnjih pitanja.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

11. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

12. Pri donošenju presude, sud je uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Jelene Macan, dr. med., specijalista medicine rada od 3. travnja 2026., koji je pribavljen u ovom upravnom sporu, a u kojem je vještak na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja od 17. ožujka 2026. ocijenio da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti zbog bolesti 80% i zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu 20% i tu činjenicu je bilo moguće utvrditi pri vještačenju u studenom 2024., uz kontrolni pregled za dvije godine.

13. Tuženik se u podnesku od 27. kolovoza 2026. očitovao da Vijeće viših vještaka Zavoda u svom očitovanju od 24. kolovoza 2026. ostaje kod zaključka da navedena bolesna stanja u postojećem stupnju izraženosti zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje te korištenje prava s osnove zdravstvenog osiguranja, obzirom na kompenzirano kardiološko stanje, dobro toleriranje fizičkog napora i stabilizirano psihičko stanje uz liječenje antidepresivom, a zbog bolnog sindroma lumbalne kralježnice čija obrada i liječenje nisu završeni, preuranjeno je donositi konačnu ocjenu radne sposobnosti dok podatak o liječenju šećerne bolesti od 2024. ne prati relevantna specijalistička medicinska dokumentacija dijabetologa u predmetnom spisu, te se u kumulativni razmjer uzroka može razmatrati isključivo bolest PTSP koja je priznata kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, pa iz navedenih razloga nisu suglasni sa mišljenjem sudskog vještaka.

14. Neovisni sudski vještak se na raspravi očitovao na navedene prigovore na način da je istakao da vještaci iz upravnog postupka u svom nalazu i mišljenju nisu stavili zdravstveno stanje tužitelja u odnos sa njegovim zanimanjem, razinom obrazovanja i poslovima koje je kroz život obavljao, a što smatra nužnim za procjenu stupnja radne sposobnosti.

15. Naime, u danom nalazu i mišljenju obrazloženo je da je tužitelj završio osnovnu školu, ima kvalifikaciju NKV radnika, da je kroz život radio poslove djelatne vojne osobe i mesara, a koje poslove više ne može obavljati uz kronične zdravstvene poremećaje utvrđene iz medicinske dokumentacije u smislu bolesti kardiovaskularnog sustava i mentalnog poremećaja.

16. Iz navedenih razloga, sud nije kao pravilne prihvatio zaključke iz pribavljenih nalaza vještaka iz upravnog postupka, već je kao potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prihvatio stanje utvrđeno u nalazu i mišljenju neovisnog sudskog vještaka pribavljenog u upravnom sporu, a iz razloga detaljnog, stručnog i obrazloženog opisa relevantnih medicinskih činjenica danog nakon pregleda sveukupne medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja u smislu traženih uvjeta iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22).

17. U odnosu na utvrđeni dio uzroka invalidnosti od 20% zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, nije sporno da je tužitelju status HRVI priznat na temelju 20% oštećenja organizma zbog PTSP-a, a koju bolest je u sklopu mentalnog poremećaja tužitelja, po mišljenju suda pravilno sudski vještak ocijenio djelomično ratnim uzrokom invalidnosti kod tužitelja od 20%.

18. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Opunomoćenik za primanje pismena UE, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom.

3. U spis