Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-308/2022-71

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Višnji Galešić, u Zagrebu i odvjetniku Petru Pavkoviću, u Zagrebu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po odvjetnici dr. sc. Ani Holjar, u Rijeci i odvjetniku Veljku Miljeviću, u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d., u Zagrebu, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad , nakon održane glavne i javne rasprave 28. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice ŽR, tužiteljičine punomoćnice Višnje Galešić, odvjetnice u Zagrebu, te tuženikove punomoćnice dr. sc. Ane Holjar, odvjetnice u Rijeci, na ročištu za javnu objavu odluke 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4.kolovoza 2022.g. Klasa.: 112-02/22-01/677 Ur. broj: 2170- 29-02/1-22-1 i Odluka Upravnog vijeća KBC Rijeka Kl. 003-06/22-01/22 Ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 od 31.kolovoza 2022.g.,

II. Nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-01/00-01/70 Ur.broj: 2170-29-01/2-00-2 od 01.ožujka 2000. godine, Aneks br.1. -klasa:112-02/05-01/306,Ur.broj:2170-29- 02/2-05-1 od 14.lipnja 2005.godine te Dodatku br.11. klasa:112-02/22-01/500, Ur.broj:2170-29-02/2-22-7 od 28. lipnja 2022. godine ili na drugo radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu tužiteljice, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 331,80 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 331,80 eura, a do zatraženih 16.631,75 eura) tužiteljičin zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv tužiteljice.

II Tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 9.750,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 14. rujna 2022. navodi, u bitnom, da je 4. kolovoza 2022. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa.: 112-02/22-01/677 Ur. broj: 2170-29-02/1-22-1 kojom da joj je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-01/00-01/70 Ur.broj: 2170-

29-01/2-00-2 od 1.ožujka 2000., Aneks br.1.-klasa:112-02/05- 01/306,Ur.broj:2170-29-02/2-05-1 od 14. lipnja 2005. te dodatak br.11. klasa:

112-02/22-01/500, Ur.broj: 2170-29-02/2-22-7 od 28. lipnja 2022. zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, da je utvrđeno da joj prestaje radni odnos danom dostave Odluke o otkazu (u nastavku: Odluka), te da će joj naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora biti isplaćena s plaćom za mjesec kolovoz 2022. kao i da nema pravo na otkazni rok niti otpremninu. Ističe da je protiv Odluke podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji da je Odlukom poslodavca odbijen od strane Upravnog vijeća KBC Rijeka 29. kolovoza 2022., a koja Odluka da joj je uručena 1.rujna 2022. Tužiteljica da pobi ja Odluku i Odluku Upravnog vijeća KBC Rijeka kojom je odbijen njezin Zahtjev za zaštitu prava jer da su iste neosnovane i nezakonite. Nadalje, kako se u pobijanoj Odluci ne navodi kada je i kojem sindikalnom povjereniku dostavljen nacrt Odluke o namjeravanoj Odluci, kao ni kada se koji sindikalni povjerenik očitovao, ili se nije očitovao, da je jasno proizlazi da poslodavac nije proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu, zbog čega je pobijana Odluka, ništetna. Citira dio obrazloženja Odluke koji se odnosi na glavnu sestru Klinike za radioterapiju i onkologiju PR, vezano uz pronalazak skrivene kutije s lijekovima u zapuštenom izrazito prljavom skladišnom prostoru preko puta predmetne Klinike, zatim neizvršavanje, izostanak primopredaja između nje i nove glavne sestre PR te od strane potonje (tek odlaskom sestre ČR) dolaska u posjed većeg broja do tada nedostupnih ključeva. Tužiteljica smatra da kada bi ti navodi bili istiniti da nije jasno kako to da svoje nadređene glavna sestra Klinike nije obavijestila da u tako dugom vremenskom razdoblju (37 dana) ne može obavljati radne zadatke jer da nije imala ključeve od prostorija na Klinici. Nastavno, naglašava da je na svojem radnom mjestu posljednji puta bila 10. lipnja 2022. kada je počela koristiti neiskorišteni godišnji odmor, da joj je godišnji odmor kao i osobu koja ju mijenja odobrila tadašnja predstojnica Klinike za radioterapiju i onkologiju izv. prof. dr. ŽRL i glavna sestra KBC Rijeka GR, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo, da je prilikom odlaska na godišnji odmor dužnost glavne sestre, umjesto nje preuzela je sestra SR, koja da je preuzela službeni mobitel, ključ od sobe glavne sestre klinike, u kojoj se nalazi ploča sa svim ključevima klinike, kao i računalo i drugi službeni predmeti, koji su bili u njenom posjedu. Za primopredaju dužnosti da nije bila potrebna njezina nazočnost jer da je sve njene dužnosti i ovlasti u punom sadržaju obavljala sestra SR koja da je mogla izvršiti primopredaju s novom glavnom sestrom PR. Osim toga, tužiteljica da je bila imenovana, odnosno zaključen joj je novi ugovor o radu 28.6.2022. na poslovima v.d. glavne sestre Zavoda za radioterapiju Klinike za radioterapiju i onkologiju tuženika, iz čega proizlazi da se ona nije trebala ni u kom slučaju službeno pojaviti na starom radnom mjestu. Nadalje, da joj okolnosti koje se navode na stranici 2. Odluke nisu poznate jer da nije sudjelovala u bilo kakvom postupku utvrđivanja činjeničnog stanja, niti joj je poznato gdje je što pronađeno, ako je pronađeno, niti koje su to zadužene osobe nešto pronašle, da je netočno da bi ključ od skladišta imale samo sestre ČR i ona jer da je na klinici postojalo mjesto na kojem su se nalazili ključevi svih prostorija. U obrazloženju predmetne Odluke navodi se da se radi o zbivanjima između 27. i 30. srpnja 2022., dakle da se radi o navodnim pronalascima „lijekova“ nakon više od mjesec i pol dana od kad ona ne radi na starom radnom mjestu već ima novo radno mjesto, pa da su navodi o stanju i ispravnosti frižidera u kojima da su se čuvali lijekovi, a za čiju ispravnost bi trebala biti odgovorna apsurdni, da se pri tom zaboravlja činjenica da Klinika ima novu glavnu sestru, pa da je nejasno što je ista radila, da se o radu Povjerenstva za utvrđivanje stanja lijekova ona ne može očitovati, da nije upoznata niti s njegovim osnivanjem, radom niti rezultatima rada, a da se radi o navodnoj pretrazi sobe broj 137, da iz odluke nije jasno kakav je, u tom pogledu, ona učinila propust. Međutim, da ostaje nesporna činjenica da je nova glavna sestra klinike 20. lipnja 2022. stupila na svoju dužnost, ali da tek više od mjesec dana kasnije (37 dana) počinje postupak utvrđivanja navodnih činjenica koje joj se stavljaju na teret u opisanom izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Zatim da je paušalna i kontradiktorna argumentacija tuženika u svezi navodnog pronalaska lijekova odnosno posebno skupih lijekova kao i o navodnim njenim povredama radnih obveza. Potom u tužbi opisuje „put lijeka“ počev od dolaska pacijenta u onkološku ambulantu s postavljenom dijagnozom pa do situacije da ukoliko pacijent ne potroši dio lijeka koji je ostao u dnevnoj bolnici, taj ostatak lijeka ostaje u dnevnoj bolnici. Ukazuje da sa tzv. skupim lijekovima nema nikakvog doticaju u svom radu, o ostacima ili viškovima lijeka iz dnevne bolnice, nema nikakvih saznanja niti ih može imati, ukoliko ju osoblje dnevne bolnice na to ne upozori, da ni kom slučaju nije odgovorna niti da je mogla biti odgovorna „za pronalazak tzv. “skupih lijekova“ jer da nije znala za njihovo postojanje u dnevnoj bolnici, pa ih slijedom toga nije mogla nositi iz dnevne bolnice u skladište, da za postupanje i izdavanje skupih lijekova postoji procedura, a o nabavi i ordiniranju svakog lijeka postoji dokumentacija, da je opće poznato da se svi lijekovi, na bilo kojoj klinici u svijetu, ne utroše na liječenje pacijen ta, jer za to postoje mnogi razlozi, npr. smrt pacijenta, loše podnošenje lijeka, neučinkovitost lijeka i td., zbog čega da se stvara „ostatak lijeka“, da takve „ostatke“ lijekove Bolnička ljekarna više ne zaprima u svoj sustav, da se jednom izdati lijekovi iz Bolničke ljekarne više ne vraćaju nego ostaju na predmetnoj klinici, da je takva situacija na svim klinikama koje djeluju u okviru KBC Rijeka, ali i u svim bolnicama u Republici Hrvatskoj, da na svakom odjelu postoji tzv. “ostatak lijekova”, da lijekovi koji se izdaju putem bolničke ljekarne izdaju se za točno određenog pacijenta (na ime i prezime), pa da nije moguće da se takav lijek kasnije ordinira drugom pacijentu, dok takve situacije procjenjuju liječnici, a ne ona. Uz to, da ne postoje propisi niti protokoli vezano za postupanje s lijekovima koji se ne utroše na liječenje određenog pacijenta, a za čije su liječenje nabavljeni, da su sve okolnosti vezano za kretanje lijekova u Dnevnoj bolnici predmetne Klinike poznate zaposlenicima, napose sestrama koje da su tamo zaposlene i liječnicima, a također i djelatnicima Bolničke ljekarne, a sa svime da je upoznat i tužiteljev ravnatelj zajedno sa svojim pomoćnicima. Pored toga, tužiteljica navodi da je tadašnju predstojnicu klinike izv. prof. dr. sc. PRL, dr.med SR, glavnu sestra dnevne bolnice izvijestila da je provedena inventura, te da je sve u redu, da je ona samo upotrijebljena kao "pomoćno sredstvo" za razrješenje i otkaz predstojnice kao njena dugogodišnja suradnica, da joj je „poručeno“ da se ne javlja na natječaj za glavnu sestru klinike i slično, da je u svibnju mjesecu 2022. v.d. voditeljice Dnevne bolnice dr. ČRL obaviještena od strane sestre ĆR da je u prostorima dnevne bolnice Zavoda za internističku onkologiju klinike pohranjena određena količina skupih lijekova o čemu da je odmah obavijestila predstojnicu klinike izv. prof. dr.sc. PRL, dr.med, a ona da je pozvala nju. Nakon što su utvrdile da za navedenu količinu lijekove nisu znale, te nakon što je sestra ĆR izjavila da glavna sestra dnevne bolnice SR „skloni“ lijekove prije inventure, Predstojnica Klinike da je naredila da se lijekovi popišu, spakiraju i da se slijedećoj inventuri prijave kako bi se mogli na adekvatan način zbrinuti. Međutim, inventura da je provedena bez nje, a Predstojnica klinike da je obaviještena da je sve u redu, što je značilo i da su lijekovi uvedeni u inventuru. Iz navedenog proizlazi da ona ne zna niti može znati što je utvrđeno na inventuri, da li su uvedeni lijekovi kako je to zahtijevala Predstojnica ili ne, i konačno ako nisu zašto nisu, ili da su uvedeni u inventuru pa „iskorišteni“ za postupak protiv nje i ostalih zaposlenika, da nije nezakonito, ali da je indikativno da joj poslodavac nije dopustio iznošenje obrane, prije postupka otkazivanja. Predlaže da se poništi predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i Odluka Upravnog vijeća KBC Rijeka od 31. kolovoza 2022., te da se naloži tuženiku vratiti ju na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme u roku od 8 dana. Potražuje trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 16. studenog 2022. (str. od 34 do 52 spisa) tuženik, u bitnom, u cijelosti kao neosnovane i nedokazane osporava navode iz tužbe, da nisu osnovani navodi o tome kako bi pobijana Odluka bila nezakonita, jer da nije u postupku koji je prethodio otkazivanju pribavio potrebnu suglasnost sindikata na namjeravanu Odluku, da su na namjeravanu Odluku prethodnu suglasnost dali mjerodavni sindikati koji djeluju kod njega i to Hrvatski liječnički sindikat i Nezavisni sindikat medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske te je ujedno Odluku nakon zaprimljenog Zahtjeva za zaštitu prava, jednako potvrdilo Upravno vijeće KBC Rijeka koje da je odbilo tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava svojom odlukom od 29. kolovoza 2022., da na prethodno upućeni prijedlog Odluke 3. kolovoza 2022. zaprimio dopis Hrvatskog liječničkog sindikata te ujedno dopis Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika u zdravstvu Hrvatske, kojima su navedeni sindikati u odnosu na zatraženo prethodno davanje suglasnosti u cijelosti iskazali kako su suglasni s namjeravanom Odlukom te kako nemaju niti prijedloga niti primjedbi, slijedom čega proizlazi kako je pobijana Odluka donesena na zakonit način. U odnosu na pisano upozorenje i omogućavanje radniku iznošenje obrane u smislu odredbe članka 110. Zakon o radu smatra da to nije uvjet za valjanost odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, sve i da je poslodavac propustio radniku omogućiti iznošenje obrane, to samo po sebi na znači da je otkaz nezakonit, osobito ako prema odredbama članka 110. stavka 1. i stavka 2. Zakona o radu postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori odnosno da mu omogući iznošenje obrane. Upozorenje i omogućavanje obrane da nije samo sebi svrha, odnosno propust poslodavca da je relevantan samo ako je utjecao na zakonitost odluke o otkazu. Pri tome imajući u vidu kako je tužiteljica na Klinici za radioterapiju i onkologiju obavljala poslove Glavne medicinske sestre, a kako se najvećim dijelom utvrđene nepravilnosti odnose na postupanje s posebno skupim lijekovima i narkoticima (opojnim drogama), da je jasno kako kao poslodavac ne bi promijenio svoju odluku sve i da je tužiteljica iznijela svoju obranu. Nadalje, da tužiteljica ničim ne može opravdati svoje nepostupanje i nemar kojeg da je primijenila prilikom obavljanja ugovorenih poslova Glavne medicinske sestre Klinike, da uopće u tužbi ne osporava počinjene povrede, već primjenjuje tehniku obrane „prebacivanja odgovornosti“ na način da odgovornost prebacuje ne medicinsku sestru SR, i to iz razloga što da je tužiteljica određeno vremensko razdoblje bila na godišnjem odmoru odnosno kasnije na bolovanju, pa da ista ne može biti odgovorna za pronalazak 360 kutija skrivenih posebno skupih lijekova, skrivenih narkotika i neskladnog zatečenog stanja narkotika u Knjizi narkotika, da zatečeno stanje zasigurno nije nastalo za vrijeme godišnjeg odmora odnosno kasnijeg bolovanja tužiteljica, dakle, radi se o pronađenim skrivenim količinama lijekova koji su godinama nabavljani putem njegove Bolničke ljekarne, odnosno da se radi o Knjizi narkotika koja se vodi duže od godine dana. Stoga da bi tužiteljica kao njegova dugogodišnja djelatnica, te kao Glavna medicinska sestra koja je godinama bila zadužena upravo za lijekove i nabavku ostalog medicinskog materijala za potrebe Klinike morala znati da zatečena stanja skrivenih lijekova, narkotika, Knjige narkotika itd., zasigurno nisu odraz poslovanja Klinike od 10. lipnja 2022. pa do dana donošenja pobijane Odluke, da tužiteljica kao Glavna sestra Klinike nije smjela dopustiti da se posebno skupi lijekovi skladište u neadekvatnim prostorijama, da se ti isti posebno skupi lijekovi skrivaju po zapuštenim i prljavim prostorijama čije je ključeve imala ona, da se narkotici (opojne droge) na Odjelnoj ljekarni Klinike drže na način da su dostupni svima, a morali bi se držati „pod ključem“, da se Knjiga narkotika na Klinici vodi neuredno i da ista ne odgovara stvarnom stanju itd., da se radilo u najmanju ruku o nemarnom postupanju s posebno skupim lijekovima još od 2016. pa nadalje, te zašto je i iz kojeg razloga tužiteljica za cijelo vrijeme dok je obnašala dužnost Glavne sestre Klinike najmanje u stupnju nemarnog postupanja i nesavjesnog obavljanja poslova Glavne sestre Klinike, dopustila da se s posebno skupim lijekovima i narkoticima na Klinici postupa na nezakonit i protupravan način, sve kako je to opisano u pobijanoj Odluci i u ovome odgovoru na tužbu. Nadalje, da je netočno da tužiteljica nije imala nikakvih doticaja u radu s posebno skupim lijekovima te kako ista nije znala za postojanje posebno skupih lijekova u Dnevnoj bolnici Klinike, kada proizlazi da je za cijelo vrijeme dok je obavljala poslove bila zadužena za sve lijekove na Klinici, pa tako i za posebno skupe lijekove koji su se za potrebe liječenja onkoloških bolesnika prosljeđivali u Dnevnu bolnicu Klinike, jer da se ne radi o nekom „izdvojenom odjelu“ nad kojim tužiteljica nije imala ingerencije, a budući posao Glavne sestre Klinike uključuje organizaciju rada svih sastavnih dijelova Klinike, pa tako i Dnevne bolnice Klinike. Pored toga, tuženik naglašava da je netočno kako nije imao opravdane razloge za donošenje Odluke iz čijeg obrazloženja proizlazi koje je to osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa počinila tužiteljica, da se radi o povredama temeljem utvrđenih nepravilnosti i pretpostavljeno nezakonitosti u radu Klinike koje su se ostvarivale duže vrijeme, dakle, daleko prije nego li je ona prestala biti Glavnom sestrom Klinike za radioterapiju i onkologiju, da je pronađena količina skrivenih i neevidentiranih posebno skupih lijekova koji su bili zabačeni u prljavom skladištu i skriveni ispod jastuka te ostalog potrošnog medicinskog materijala, a radi se o pronađenim 360 kutija posebno skupih lijekova vrijednosti oko 8.000.000,00 kuna, ukazuju da se radi o lijekovima koji su nabavljani u dužem vremenskom razdoblju, pretpostavljeno tijekom niza godina još od 2016. pa nadalje, pa svaka tvrdnja kako tužiteljice nije bila na Klinici u vrijeme pronalaska lijekova, jer da je ista bila na godišnjem odmoru, a potom na bolovanju, ne isključuje odgovornost za očigledno nezakonito postupanje za tako posebno skupe lijekove, između ostaloga od strane nje kao Glavne medicinske sestre Klinike, da se radi o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa počinjenoj od strane tužiteljice, a za koje da je imao osnove sumnje vjerovati da takve radnje čine biće kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, da nakon prikupljenih saznanja nije imao druge mogućnosti nego tužiteljica otkazati njezin ugovor o radu i pokrenuti druge odgovarajuće pravne radnje, kako je tužiteljica nakon isteka godišnjeg odmora, 5. srpnja 2022. otvorila bolovanje, a da su usporedno s time bolovanje jednako otvorile ČR (medicinska sestra koja je vodila Odjelnu ljekarnu Klinike) i izvan.prof.dr.sc. PRL (bivša predstojnica Klinike), moguće zloupotrebljavajući institut privremene nesposobnosti za rad, da nije točno da nije bilo potrebe da se izvrši primopredaju zaduženja s novoimenovanom Glavnom sestrom Klinike, PR, te da ista nije nikada pozvana da nazoči takvoj primopredaji. Zatim da je 5. srpnja 2022. godine tužiteljica osiguranja SMS porukom obavijestila PR, novoizabranu Glavnu sestru Klinike da neće doći na posao i da od navedenog dana „otvara bolovanje“, a to da ukazuje na netočnost njezinih navoda kako ju on nije nikada pozvao da obavi primopredaju zaduženja, da se primopredaja dužnosti za cijelo vrijeme odgađala, da je tek 12. srpnja 2022. tadašnja predstojnica Klinike predložila da se primopredaja zaduženja Glavne sestre Klinike obavi između novoizabrane Glavne sestre Klinike PR i tadašnje privremene zamjenice Glavne sestre SR, da je konačan termin primopredaje zaduženja Glavne sestre Klinike dogovoren za 26. srpnja 2022. U daljnjem dijelu odgovora na tužbu detaljno opisuje kronologiju događaja od 27. srpnja 2022., da postoji jasna procedura zbrinjavanja medicinskim otpadom, sve na temelju Pravilnika o gospodarenju medicinskim otpadom (NN broj 50/2015) i Naputka o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite (NN broj 50/2000), a na temelju kojih da je i donesen Pravilnik o postupanju sa otpadom u KBC Rijeka od 21. srpnja 2020., a s kojim važećim aktima tužiteljica da je morala biti upoznata. Sav medicinski otpad (biološki pripravci, citotoksični i citostatski otpad, farmaceutski otpad, kemijski otpad, posebno skupi lijekovi isteklog roka trajanja itd.) da mora biti rashodovan i zbrinut, i to na način da je tužiteljica kao osoba koja je obavljala poslovne Glavne medicinske sestre Klinike bila dužna sav takav otpad razdužiti s Klinike i dostaviti ga Bolničkoj ljekarni koja da je sukladno pravilima postupka rashodovanja trebala postupati s medicinskim otpadom. Posebno naglašava kako su među 360 kutija pronađenih kutija skrivenih posebno skupim lijekovima pronađeni oni s valjanim rokom trajanja (95 kutija), ali koje s obzirom na njihovu skrivenost i neprimjereno odlaganje u skladišni prostor koji nije namijenjen za čuvanje lijekova, nadalje nije uopće moguće upotrijebiti za liječenje onkoloških pacijenata, na koji način da mu je neadekvatnim odlaganjem takvih posebno skupih neevidentiranih lijekova počinjena direktna šteta, a osobito njegovim onkološkim pacijentima, da u redovno obavljenoj inventuri na Klinici od 30. lipnja 2022. nisu evidentirani niti su uopće popisani lijekovi koji su pronađeni na prethodno navedeni način, slijedom čega da je utvrdio kako je tužiteljica kao dotadašnja Glavna medicinska sestra Klinike koja da je bila zadužena upravo za nabavku, raspoređivanje i zbrinjavanje svih lijekova na Klinici pokušala prikriti postojanje takve količine posebno skupih lijekova (360 kutija!!!) od kojih da se više od trećine unatoč važećem roku trajanja po njihovom pronalasku ne mogu iskoristiti za liječenje onkoloških pacijenata. Također, da je prilikom obilaska prostora Odjelne ljekarne Klinike utvrđeno kako se u istoj nalazi mali hladnjak u kojem da je oko 50 % lijekova s istekom roka trajanja te u kojem da su pronađeni skriveni posebno skupi lijekovi te sveukupno važeći i nevažeći lijekovi vrijednosti preko 950.000,00 kuna, da na temelju Zapisnika o stanju i evidenciji primanja i izdavanja opojnih droga od 09. kolovoza 2022. proizlazi kako je utvrđeno da samo za 7 od ukupno 38 vrsta narkotika stanje odgovora evidenciji u Knjizi narkotika, dok preostalih 31 narkotika ne odgovora stvarnom stanju zatečenih opojnih droga (narkotika) na Ž, da su na Klinici pronađene značajne količine narkotika koji uopće nisu bili evidentirani i nisu nabavljeni preko njegove Bolničke ljekarne te da su tako u prostoriji koju je koristila upravo tužiteljica kao Glavna sestra Klinike pronađeni narkotici skriveni u kutijama slatkiša te ostaloj neprimjerenoj ambalaži, a za koje da je pravilno i zakonito evidentiranje narkotika između ostaloga bila zadužena i sama tužiteljica kao medicinska sestra koja je vodila Odjelnu ljekarnu Klinike. Tuženik tvrdi da mu je, a također i državnom proračunu RH, prouzročena štetu u iznosu od čak 7.000.000,00 kuna, slijedom čega da je imao svaki opravdani razlog za donošenje pobijane Odluke. Uz to, da nisu točni navodi kako „ostatke lijekova Bolnička ljekarne više ne zaprima u svoj sustav“, budući bi tužiteljica kao dotadašnja Glavna medicinska sestra Klinike itekako morala znati da se svi posebno skupi lijekovi koji se iz određenog razloga nisu iskoristili za liječenje određenog onkološkog pacijenta za kojeg su nabavljeni, moraju vratiti u Centralnu bolničku ljekarnu, kako bi se isti mogli koristiti za liječenje nekog drugog onkološkog pacijenta. Potom tuženik objašnjava na koji se način kod njega nabavljaju posebno skupi lijekovi za potrebe Klinike za radioterapiju i onkologiju, da je zahtjevnice za posebno skupe lijekova odobravala (sastavljala i potpisivala) tužiteljica, kao Glavna sestra Klinike, da je od siječnja 2022. pa do srpnja 2022., pored odobrenog iznosa na mjesečnoj bazi od 7.744.000,00 kuna za posebno skupe lijekove i iznosa od 1.810.500,00 kuna za ostale lijekove i medicinski potrošni materijal, na ime posebnih skupih lijekova i ostalih lijekova zatraženo još dodatnih 5.810.019,22 kuna i to upravo za pojedine lijekove koji da su u konačnici pronađeni neprimjereno odloženi u tzv. skladištu u neadekvatnim uvjetima i u ostalim prostorijama Klinike koje uopće nisu ispunjavale posebne uvjete za skladištenje, da imao svaki opravdani razlog za donošenje pobijane Odluke jer da se upravo u svemu navedenom ogleda niz osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje je naveo i obrazložio u samoj Odluci. Pored svega, da je tužiteljica i nakon prestanka radnog odnosa nastavila sa svojim protupravnim postupanjem budući je poduzimala radnje kojima ne samo da šteti ugledu i časti KBC Rijeka, njegovim zaposlenicima i pacijentima, a svojim neovlaštenim istupima u javnost i davanju netočnih podataka medijima, odavanjem poslovnih tajni kao i odavanju tajnih podataka protivno odredbama o zaštiti tajnosti podataka, da je počinila i kazneno djelo odavanje tajnih podataka. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Potražuje trošak postupka.

3. Tužiteljica je prije zaključenja prethodnog postupka (na ročištu održanom 4. svibnja 2023.) podneskom od 23. ožujka 2023. (str. 559 spisa) postavila tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu na način da su isprave pročitane, a fotografije pregledane. Saslušane su na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. listopada 2023. svjedokinje SR (str. od 839 do 847 spisa) i PR (stranice od 848 do 855), na ročištu 19. siječnja 2024. svjedokinja ČR (stranice od 870 do 879), zatim na ročištu 19. travnja 2024. svjedokinje ZR (str. 901 do 907 spisa), GR (stranice od 907 do 911 spisa) i ĆR (stranice od 907 do 915 spisa), na ročištu 19. srpnja 2024. svjedokinje FR (stranice od 1174 do 1182 spisa) te ČRL (stranice od 1183 do 1188 spisa), potom na ročištu 18. listopada 2024. svjedokinje KR (stranice od 1238 do 1241 spisa) i AR (stranice od 1241 do 1251 spisa), na ročištu 17. travnja 2025. svjedokinje ŠR (stranice od 1264 do 1266 spisa), GRL (stranice od 1266 do 1268 spisa), CR (stranice od 1269 do 1272 spisa) i VR (stranice od 1272 do 1277 spisa) čije saslušanje je nastavljeno i na ročištu 8. srpnja 2025. (stranice od 1282 do 1287 spisa) na kojem je saslušana i svjedokinja ER (stranice od 1287 do 1291 spisa), na ročištu 17. listopada 2025. saslušani su svjedoci ĐR (stranice od 1302 do 1304 spisa), NR (stranice 1306 i 1307 spisa) i IR (stranice od 1304 do 1306 spisa), te završno na ročištu održanom 28. svibnja 2026. tužiteljica ŽR (stranice od 1330 do 1339 spisa). Uredno pozvani tuženikov zastupnik po zakonu na ročište određeno radi saslušanja nije pristupio.

5. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - nadalje u tekstu: ZPP) sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje nedopuštenom tuženikove Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i Odluke Upravnog vijeća kojom je odbijen njezin zahtjev za zaštitu prava (deklaratorni dio), te zahtjev za vraćanje na rad (kondemnatorni dio).

7. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa uređena je člankom 133. stavkom 1. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14, 127/17 i 98/19 - nadalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, dok je stavkom 2. istog članka regulirano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8. U kontekstu normativnog okvira izloženog u prethodnoj točki obrazloženja, predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 10 do 16 spisa) tuženik je u odnosu na tužiteljicu donio 4. kolovoza 2022. Tužiteljica je 16. kolovoza 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava (str. 17 do 19 spisa). Nakon toga, tuženik je 29. kolovoza 2022. Odlukom odbio taj zahtjev tužiteljice (str. 20 spisa). Ta Odluku je tužiteljici uručena 1. rujna 2022. (navod u točki II. historijata tužbe /str. 1. spisa/ koju tvrdnju tuženik niti nije osporio), te je predmetnu tužbu podnijela pravovremeno 14. rujna 2022. Iz sadržaja izloženog proizlazi da je tužiteljica pravovremeno izjavila poslodavcu zahtjev za zaštitu prava, a potom nakon negativne odluke tuženika i blagovremeno podnijela predmetnu tužbu, sve u smislu i u rokovima propisanim člankom 133. ZR-a.

9. Odredbom članka 116. stavci 1. i 2. ZR-a regulirano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. U odnosu na postupak prije otkazivanja, člankom 119. stavkom 2. ZR-a regulirano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prema tome, omogućavanje radniku iznošenja obrane je pravilo, dok neomogućavanje predstavlja zakonsku iznimku.

11. Tužiteljica primarno već u tužbi ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu ništetna jer tuženik prije donošenja iste nije dostavio nacrt odluke o namjeravanoj Odluci niti se navodi kada se i koji sindikalni povjerenik očitovao ili nije, pa time tvrdi da poslodavac nije proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu. Člankom 150. stavci 1. i 5. ZR-a propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana, dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu. Člankom 153. stavkom 3. ZR-a normirano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona. Iz dopisa od 3.8.2021. (str. 279 spisa), s tim da uzimajući u obzir sadržaj i datume navedene nastavno u toj ispravi, očito se radi o pogrešnoj naznaci godine (ispravno 2022.) slijedi da je tim dokumentom tuženik priopćio relevantne podatke i upoznao je sa svojom namjerom izvanrednog otkazivanja tuži teljici sindikalne povjerenike Hrvatskog liječničkog sindikata i Nezavisnog sindikata medicinskih sestara, tehničara i djelatnika zdravstva Hrvatske, koji su se tuženiku povratno očitovali dopisima od 4. kolovoza 2022. (str. 281 i str. 343 spisa) da na namjeravane odluke nemaju primjedbi (HLSNSMS), odnosno da nemaju primjedbi ako su navodi poslodavca točni (uvjetni pristanak) – HLS. Odluku o otkazu tuženik je donio 4. kolovoza 2022. i u njoj je naznačio (str. 6 Odluke, isto str. 15 spisa) upravo ovdje navedene sindikate u kontekstu prethodnog savjetovanja. Oportuno je istaknuti da u situaciji ako je savjetovanje provedeno pa čak i usmeno ne čini to savjetovanje poslodavca sa sindikatom nevaljanim ako je sindikalni povjerenik bio obaviješten o namjeri i razlozima otkazivanja, kao i da je savjetovanje provedeno prije otkazivanja radniku (u tom smislu Vrhovni sud RH, broj Revr-454/2018 od 14. svibnja 2019.).

12. Nadalje, ukazuje se na opće procesno pravilo prema kojemu sud u parnici ne otkriva činjenice nego mu ih prezentiraju stranke, dok one činjenice koje su relevantne za odluku o meritumu određenog spora sud utvrđuje istinitima, odnosno točnima, primarno, iz sadržaja po strankama predloženih i u postupku izvedenih dokaza. Članak 221.a ZZP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U predmetnom radnom statusnom sporu obzirom je tuženik (poslodavac) otkazao tužiteljici (radnici) ugovor o radu, u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na tuženiku kao poslodavcu.

13. Opis osobito teške povrede radne obveze (alt. radnih obveza) mora u svakoj Odluci o izvanrednom otkazu biti precizan kako bi se izbjegle dvojbe u pogledu kojih povreda poslodavac, u stvari, tereti radnika. U obrazloženju odluke potrebno je naznačiti kada je i na koji načni poslodavac saznao za razloge otkazivanja ugovora o radu obzirom na odredbu članka 116. stavka 2. ZR-a kojom je normirano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Poslodavac u obrazloženju Odluke, ako radniku nije omogućio iznošenje obrane treba istaknuti koje su to okolnosti zbog kojih mu nije omogućio pravo na obranu, pritom čineći jasnu distinkciju u sadržajnom izričaju između (obrazloženih) otkaznih razloga u odnosu na opravdane okolnosti za neomogućavanje radniku iznošenja obrane. To nisu sinonimi u smislu da jedan te isti pojam istovremeno predstavlja i otkazni razlog i okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu. Pravo na obranu (u smislu članka 119. stavka 2. ZR-a) omogućava radniku da se izjasni o okolnostima koje ga terete. Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu, isti tada nema ovu obvezu. To znači da je uskrata mogućnosti iznošenja obrane, što je iznimka u odnosu na pravilo (pravo na obranu), relevantna ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke jer bi radnik svoje ponašanje opravdao.

14. Važno je naglasiti da su za pravnu valjanost Odluke o otkazu mjerodavni isključivo oni razlozi navedeni u obrazloženju, koji bi trebali biti jasno i nedvojbeno okolnosno argumentirani. To stoga što obrazloženje navedeno u odluci o otkazu predstavlja predmet ispitivanja tijekom sudskog postupka. Zato, samo ono što je poslodavac u obrazloženju naveo predstavlja razlog(e) za otkaz i ne može se naknadno proširivati obrazloženje isticanjem tijekom postupka i drugih razloga otkazivanja. Saznanja, isprave, dokumentacija i slično do čega je poslodavac došao tek naknadno kada je već radniku otkazao Ugovor, u sudskom postupku, pokretanje kojeg je inicirao radnik, nemaju relevantnosti u smislu isticanja po tuženiku pred sudom «dodatnih opravdanja» ili «jačanja argumentacije» da je ta Odluka o otkazu bila izvjesno dopuštena, pravilna i zakonita. Prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revr-1895/10 od 12.1.2011., citirano: »Poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što ne sadržava obrazloženje odluke. Radnika se ne može dovoditi u situaciju da sam istražuje za koje je povrede il i propuste u radu okrivljen.».

15. U kontekstu prethodno razjašnjenog, dakle da je u sporu radi dopuštenosti (valjanosti, zakonitosti) otkaza ugovora o radu i povratka radnika na posao odlučno utvrditi jesu li bili opravdani upravo oni razlozi na kojima se Odluka o otkazu temelji (sadržani i argumentirani, u pravilu, u obrazloženju kao sastavnom dijelu Odluke), dok okolnosti (činjenice) koje se imaju supsumirati pod te razloge, prema samoj logici stvari su mogli nastati najkasnije do trenutka donošenja te Odluke o otkazu.

16. Kanalizirajući navedeno u okvire ovog spora, irelevantne su sve isprave dostavljene u spis predmeta, a nastale (pa i one sastavljene od strane tuženika) nakon 4. kolovoza 2022., a također u istom smislu nisu bitni za meritornu odluku niti oni dijelovi tuženikovih sastavaka, počevši od odgovora na tužbu i drugih podnesaka tijekom parnice u kojima on sadržajem dodatno širi spektar argumenata koje je jedine prezentirao u obrazloženju predmetne Odluke o otkazu, pa tako, između ostalog, i glede postupanja tužiteljice (potpisivanje zahtjevnica – pojma koji se u obrazloženju otkaza uopće ne spominje) prilikom procedura nabavka lijekova na Kliniku (posebno se ističe pojedinačna nabavke posebno skupog lijeka Cottelic u svibnju 2022. – str. 16 i 17 odgovora na tužbu) o čemu se konkretno u obrazloženju Odluke o otkazu također ništa ne navodi, zatim njezino otvaranje bolovanja 5. srpnju 2022. u kontekstu moguće zloupotrebe instituta privremene nesposobnosti za rad (koja povreda radne obveze joj se niti ne stavlja na teret kao otkazni razlog – str. 5 odgovora na tužbu). Također, irelevantni su tuženikovi dodatni argumenti vezani spominjanje press konferencije (iznošenje lažnih, netočnih tvrdnji i poslovne tajne tuženika) nakon već donesene odluke o otkazu. Uz to, dok se tužiteljici u otkazu stavlja na teret glede narkotika općenito da je tuženikovim izvidima utvrđeno kako zatečeno stvarno stanje i stanje iz Knjige narkotika nisu sukladni, u odgovoru na tužbu (na str. 10 tog podneska) tuženik iznosi čitav niz detalja koje temelji na dokumentu (Zapisnik o stanju i evidenciji primanja i izdavanja opojnih droga od 9. kolovoza 2022.) koji je nastao nakon što je već donio predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu, kao i sve drugo tek naknadno po prvi put isticano i / ili detaljizirano nakon 4. kolovoza 2022., a navedeno se odnosi i na tuženikovu Odluku od 2. rujna 2022. kojom se nadopunjuje obrazloženje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Potonji dokument se spominje se u tužiteljičinom očitovanju od 21. rujna 2022. – str. 448 i dr. spisa)

17. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika radila 35 godina, a od ožujka 2011. na radnom mjestu glavne sestre Klinike za radioterapiju i onkologiju (dalje u tekstu: Klinika), da je od 11. lipnja 2022. bila na godišnjem odmoru, da je PR kao nova glavna sestra Klinike izabrana 20. lipnja 2022., da je tužiteljica od 28. lipnja 2022. (Dodatak br. 11. Ugovora o radu – str. 23 do 25 spisa) na poslovima radnog mjesta v.d. glavne sestre Zavoda za radioterapiju iste Klinike (na tom radnom mjestu nije odradila nijedan dan), da je 5. srpnja 2022. tužiteljica otvorila bolovanje (razvidno iz viber komunikacije – str. 754 spisa i iskaza tužiteljice – str. 1331 spisa), da od 10. lipnja 2022. ona više nikada nije bila fizički prisutna na Klinici, dakle na poslu kod tuženika, da je 4. kolovoza 2022. dobila izvanredni otkaz protiv koje je Odluke je izjavila zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik drugostupanjskom odlukom u drugom stupnju 29. kolovoza 2022..

18. Iz suglasnih iskaza svjedokinja AR i VR (u obrazloženju Odluke o otkazu one se navode kao zadužene osobe) s čime je sukladan i sadržaj Izvješća koje su sastavile, te pripadajućih mu fotografija sud je utvrdio da su u prostoru Klinike popisani krajem srpnja pronađeni (od 27. srpnja 2022. do 30. srpnja 2022.) posebno skupi lijekovi (nadalje u tekstu: PSL), i ostali lijekovi, te potrošni i sanitetski materijal koji svi predmeti su tada prema navodima svjedokinja bili neprimjereno skladišteni (u smislu neprimjernih uvjeta te mjesta / prostora), Iz iskaza svjedokinje AR (str. 1241 do 1251 spisa) slijedi da se pronađeno i popisano (u devet kartonskih kutija te dvije ili tri najlonske vrećice) u prostoru skladišta oko 300 kutija PSL, da je otprilike trećina kutija PSL-a bila s važećim rokom trajanja, da je temperatura u tom prostoru bila preko 30 stupnjeva, da je to bila neprikladna temperatura obzirom je propisano da se lijek drži na temperaturi 2 do 8 stupnjeva, da je vrijednost tih PSL-a u skladištu bila oko 6 milijuna kuna, da je u okviru njenog posla bila i procjena vrijednosti pronađenih lijekova, da je u opisu njenih poslova kvaliteta i unapređenje procesa rada u korist pacijenata pa ima stručno znanje i ovlaštenje utvrđivati čuvaju li se pravilno pojedini lijekovi. Komparacijom navoda ove svjedokinje o količini popisanih lijekova u skladištu s isticanjima tuženika tijekom postupka da je nadzorom pronađeno ukupno 360 kutija PSL - a koji su bili skriveni, neevidentirani i neadekvatno skladišteni slijedi zaključak da se, osim značajne količine i sanitetskog te drugog medicinskog materijala, u prostoru skladišta nalazilo prilikom izvida više od 80% od ukupnog broja otkrivenih PSL-a.

19. Analizom sadržaja obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu (dalje u tekstu: Odluka ili Odluka o otkazu) jasno slijedi da se tuženikov ishodišni razlog davanja tužiteljici izvanrednog otkaza sastoji u argumentu da je ona znala i morala znati za neevidentirane pronađene lijekove, sanitetski i drugi medicinski materijal na Klinici budući je obnašala visoko pozicioniranu funkciju glavne medicinske sestre Klinike, da je bila zadužena za organizaciju i upravljanje radnim procesima na Klinici. Tuženik, uz to, u Odluci navodi da je sa sigurnošću utvrdio kako je tužiteljica na neuredan, neprofesionalan, netransparentan i nezakonit način obavljala svoju funkciju, da je nepobitno utvrđeno kako su Izvještajem popisani PSL, ostali lijekovi i ostali potrošni medicinski materijal (koji su značajnim dijelom neevidentirani), čuvani u neprimjerenim prostorijama, na neprimjerenom mjestu i na neprimjerenim temperaturama zbog čega se više ne mogu koristiti za liječenje onkoloških pacijenata, a također je i utvrđeno da su lijekovi kojima je istekao rok trajanja uskladišteni i čuvani na nezakonit način, a što da je tužiteljica morala znati, te da neprimjenom dužne profesionalne pažnje nije primjenjivala propisane procedure zbrinjavanja lijekova. Konačno, sve to obzirom je sukladno izjavama radnica spremačica na Klinici tužiteljica raspolagala ključevima prostorija u kojima skriveni lijekovi pronađeni.

20. Stav je prvostupanjskog suda u okolnostima tuženikove tvrdnje da je tužiteljica znala i morala znati za neevidentirane pronađene lijekove, sanitetski i drugi medicinski materijal, dok istovremeno tužiteljica u postupku kontinuirano negira bilo kakva saznanja i o pronađenim PSL i drugim lijekovima, te ostalim materijalima koji bi bili neprimjereno skladišteni i neevidentirani, a što da je sve kako tuženik navodi, ujedno bilo i skriveno, da je tada tuženik trebao (s tim da u parnici nije tvrdio da bi se sve otkriveno nalazilo prije toga skriveno na nekoj drugoj lokaciji) u ovom sporu dokazati (u spoznajnom smislu do razine izvjesnosti / kada provedeni dokazi isključuju svaku razumnu sumnju suda u postojanje određene činjenice /, a ne tek vjerojatnosti ili mogućnosti), dakle dokazati činjenicu da su se pronađeni lijekovi (većinom PSL), sanitetski te drugi medicinski potrošni materijal doista nalazili na mjestima (lokacijama) pronalaska u vrijeme dok je tužiteljica još radila (dolazila na posao), dakle prije 11. lipnja 2022.

21. Najveća količina stvari (u prvom redu više od 80% PSL-a) otkrivena je u dislociranom skladištu. Tuženik u obrazloženju Odluke u tom dijelu navodi kako je PR, nova glavna sestra Klinike, odlaskom sestre ČR (zadužene za odjelnu ljekarnu) na bolovanje 26. srpnja 2022. došla u posjed većeg broja do tada nedostupnih ključeva (u iskazu svjedokinja PR /str. 848 spisa/ se nije mogla sjetiti tko ih je imenom našao i predao joj ih) te je idućeg dana (27. srpnja 2022.) krenula u izvid prostora Klinike, da je ušla i u prostor skladišta preko puta Klinike i zatekla je u njemu skrivene, neevidentirane i neadekvatno skladištene lijekove koji se tamo nisu smjeli nalaziti. Potom se u obrazloženju Odluke (str. 2 tog akta tuženika) iznose činjenice da su ključ od skladišta imale samo ČR i tužiteljica. Tuženik se poziva na pisanu izjavu spremačica (str. 93 spisa) da nijedna od njih nema slobodan pristup skladištu bez nadzora, već samo u pred-prostor u koji smiju ući samo po pozivu sestre ČR i uzeti što im je potrebno i napustiti prostoriju, da je skladište podijeljeno u dva dijela – lijevi koji koristi sestra ČR i desni koje koriste spremačice, te da nijedna od spremačica u smjeni (4 spremačice) nemaju saznanja što se nalazi u drugom dijelu prostorije.

22. Sama za sebe činjenica što je tužiteljica u ranijem razdoblju (dok je dolazila na posao) raspolagala ključem spornog spremišta / skladišta ne predstavlja dovoljan dokaz da je tada (tj. dok je radila na radnom mjestu glavne medicinske sestre) znala za postojanje upravo onih lijekova i drugih medicinskih predmeta koji su pronađeni izvidima poslodavca obavljenim krajem srpnja 2022. Tuženik nije dokazao ono krucijalno - da su se predmetni lijekovi (većinom PSL), potrošni, sanitetski, medicinski materijal neprijeporno nalazili u spremište u vrijeme dok je tužiteljica još dolazila na posao i obnašala dužnost glavne medicinske sestre Klinike, a upravo ta okolnost ima odlučujući karakter mogućnosti postojanja znanja na strani tužiteljice za zatečeno stanje stvar i prilikom izvida. Naprotiv, iz provedenih dokaza slijedi da tužiteljica više od mjesec i pol prije pronalaska predmetnih stvari (od 11. lipnja 2022. nadalje) nije dolazila raditi, niti je uopće fizički pristupala u bilo koji prostor Klinike iz nekog drugog razloga. Svim relevantnim ključevima, pa tako i dislociranog spornog skladišta raspolagali su nakon 10. lipnja 2022. drugi zaposlenici, pa tako i nova glavna sestra Klinike – PR. Navedeno slijedi jasno utvrđenim iz iskaza (str. 1264 do 1266 spisa) spremačice ŠR (čiji sadržaj pred sudom tuženik nije osporio, pa tako ni u ovom relevantnom dijelu) kada je rekla da je ključeve od toga spremišta znala uzimati i od sestre P, a to bilo i prije Izjave napisane 29. srpnja 2022. Sud posebno primjećuje da je ova svjedokinja u iskazu koristila sintagmu u množini, cit: «znala uzimati i od sestre P što isključuje bilo kakav zaključak da se radnja davanja joj ključa od strane nove glavne sestre (nakon 20. lipnja 2022.) dogodila samo jedanput, primjerice u periodu od 26. srpnja 2022. (tuženik tvrdi da je tog dana nova glavna sestra po prvi put došla u posjed i tog nedostupnog ključa predanog joj od strane «jedne od sestara» - iskaz svjedokinje PR – str. 848 spisa) pa do 29. srpnja 2022. (dana sastavljanja Izjave spremačica). Potom, svjedokinja CR (spremačica) u iskazu je navela (str. 1269 – 1273 spisa) da se u skladište ulazilo isključivo u jutarnjim satima, da bi s kolegicama u to skladište ulazila jednom do dva puta tjedno. Nijedna od ove dvije navedene svjedokinje, a niti GRL (također svjedokinja na radnom mjestu spremačice kod tuženika) nisu iskazale da bi im je u bilo kojem vremenskom periodu bio onemogućen tjedni (jednom do dva puta) ulazak u to skladište zbog nedostupnosti ključa. U kontekstu Izjave koju su potpisale sve tri svjedokinje (ta isprava je nastala na inicijativu svjedokinje PR), a sastavila ju je svjedokinja GRL (ona to i potvrđuje u iskazu, str. 1266 – 1268 spisa) svjedokinja ŠR je navela da kada joj je bio potreban ključ od spremišta obraćala glavnoj sestri, da je tako bila organizirana procedura uzimanja ključa od kada je došla raditi 1993., dakle i prije tužiteljice kada su glavne sestre bile Č i JR. Iz navedenog slijedi da tužiteljica nije bila inovator procedure postupanja spremačica radi dobivanja ključa u svrhu ulaska u to skladište. Nadalje, svjedokinja ŠR je kazala da se generalno čišćenje spremišta vršilo otprilike dva puta godišnje. Svjedokinja CR je navela da se prilikom generalnog čišćenja pomaknu sve stvari u skladištu, da se nakon toga prebrojavaju one stvari koje su za to namijenjene, da se prostor nakon toga počisti i sve stvari vrate na početnu poziciju. Svjedokinja ŠR je istaknula u odnosu na Izjavu koju je potpisala u srpnju 2022. da je zadnje generalno čišćenje spremišta bilo i prije tog potpisivanja i to 2022. Ista svjedokinja je navela pred sudom u vezi spremišta da se radilo o jednoj velikoj prostoriji (cjelini) i ništa unutar te cjeline nije bilo podijeljeno, da je ona ulazila u tu cjelokupnu prostoriju, da nije bilo dijelova u koji nije pristupila. Na prikazanu joj fotografiju prostora skladišta (str. 90 spisa) ova je svjedokinja odgovorila da ta prostorija nije tako izgledala, konkretno da 2022. nije bilo u prostoriji kartonskih kutija onako kako je to vidljivo na fotografiji, da je prostorija bila posložena stvarima koje su bile prekrivene plahtama kako ne bi padala prašina po njima. Konačno, ona nema saznanja da bi se u skladište odnašali ikakvi lijekovi. Svjedokinja LR je iskazala kako je po potrošni materijal u predmetno skladište obavezno odlazilo njih nekoliko kolegica, da sestra ČR nije svaki put išla s njima, da nije s njom nikada išla u skladište tužiteljica, da joj nije bilo vremenski ograničeno koliko će se zadržati u spremištu, niti da u koji dio spremišta ne bi smjela pristupiti. Također, i ova svjedokinja (kada su joj pokazane fotografije spremišta nastale prilikom vršenja izvida svjedokinja AR i VR) navela je da prostor skladišta unutra nije izgledao onako kako se sjeća, da je na fotografijama sve nabacano «zbrda zdola». Svjedokinja CR iskazala je da je tužiteljica ponekad znala s čistačicama otići u spremište na kratko da vidi što je došlo od materijala, da tužiteljicu nije nikada vidjela da je bila sama u tom prostoru niti da je kada bi dolazila tamo nešto nosila. Ova svjedokinja je jasno navela da se u tom prostoru nisu odlagali lijekovi već isključivo sanitetski materijal. U odnosu na period lipanj i srpanj 2022., prije nego što je potpisala Izjavu od **.**.2022., CR je decidirano navela da je ključeve uzimala od glavne sestre PR kako bi ušla u prostor spremišta.

23. Sadržaje iskaza svjedokinja ŠR, LR i CR (sve na radnom mjestu spremačica) sud prihvaća istinitim jer su isti međusobno suglasni. Po ocjeni suda svjedokinje su u potpunosti nezainteresirane za ishod ovog spora. Iskazi su im i dosljedni. Povrh svega, niti jedna od stranaka prisutnih na ročištu prilikom svjedočenja nije osporila nijedan dio njihova sadržaja, odnosno nije imala nikakvih primjedbi na njihove iskaze.

24. Pisana izjave spremačica (str. 93 spisa), koju je na inicijativu nove glavne sestre Klinike sastavila LR, i potom potpisale četiri spremačice, u kojima je i tužiteljica navedena kao osoba od koje su tražile ključ za ulazak u spremište, može potvrditi okolnost tužiteljičinog ranijeg pristupa (općenito, mogućnosti ulaska) u spremištu, ali ne predstavlja izvjesni dokaz tužiteljičina (sa)znanja dok je radila kao glavna sestra Klinike o konkretnim lijekovima i materijalu pronađenim te popisanim na Klinici prilikom izvida počev od 27. srpnja 2022., odnosno dokaz da su se te stvari tamo nalazile prije 11. lipnja 2022., pa da je tužiteljica za to stanje stvari uopće i mogla znati (odnosno kako se navodi u Odluci o otkazu – znala i morala znati), a što je temeljna i odlučujuća ishodišna pretpostavka za počinjenje teških radnih obveza koje su joj stavljene na teret. Pritom je relevantno ukazati da ni prilikom redovne inventure na Klinici koja je obavljena 30. lipnja 2022. (kada tužiteljice više nije bilo) nisu evidentirane, pronađene, odnosno detektirane ikakve nepravilnosti oko lijekova (s tim da je u dokaznom postupku utvrđeno kako se u kontekstu PSL-a radi o onim lijekovima koji se nabavljaju u složenoj proceduri isključivo i samo na ime pojedinog pacijenta, točnom vrstom lijeka i količinom kako to odobri Povjerenstvo za lijekove koje pak odlučuje o prethodnim zahtjevima liječnika zaduženih za liječenje pojedinog pacijenta – iskaz svjedokinje ĆR, str. 907 do 915 spisa), a također ništa u spremištu nije pronađeno od lijekova i stvari koji se navode u Odluci o otkazu niti prilikom generalnog čišćenja spremišta obavljenog svakako i 2022., prije potpisivanja Izjave spremačica. Dodatno, značajna je i činjenica što je u odnosu na predmetnu Kliniku tijekom 2022. bilo formirano Povjerenstvo za nadzor njezina rada, koje također nije detektiralo ništa u kontekstu nepravilnosti oko postupanja s PSL i drugim lijekovima (primjerice, da bi isti nestajali ili da pacijenti ne bi dobili svoje personalizirane terapije) te sanitetskim i drugim medicinskim materijalom, niti njihova skrivanja ili neevidentiranja, pa tako ni u Izvješću koje je obuhvatilo period od 20.1.2022. do 6.7.2022. (str. od 105 do 108 spisa).

25. Nadalje, svjedokinja SR, medicinska sestra, u iskazu je navela (str. 839 do 847 spisa) da je tijekom 2022. bila na Klinici na radnom mjestu Glavne sestre Dnevne bolnice, da je mijenjala tužiteljicu za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, da je tako bilo i u lipnju 2022. kada je tužiteljica bila na godišnjem (od 11. lipnja 2022.), da je (novoj glavnoj sestri Klinike) PR predala ključeve sobe glavne sestre i službeni mobitel, da su inventure Dnevne bolnice bile više od dva puta godišnje, da su bile i inventure čitave Klinike kada dolaze i osobe iz drugih odjela. Također, za vrijeme dok je zamjenjivala tužiteljicu da nije bilo nikakvih problema s frižiderima na Klinici u koje su se odlagali lijekovi koji su bili namijenjeni za čuvanje u frižiderima, da se ključ od paviljona gdje se nalazi sporno skladište nalazio u sobi glavne sestre klinike kod kompjutera (ključ se često upotrebljavao pa nije bio na panou), da je isti uvijek bio u toj sobi (navodi, citirano: «nigdje se nije micao»), da je bilo i situacija da je ona dok je mijenjala tužiteljicu davala ključeve skladišta čistačicama, odnosno sestri ČR da ih preda čistačicama, da sestre samostalno nikad ne odlučuju o izdavanju lijekova nego postupaju po odluci ili naputku liječnika, da su se inventure neotvorenih kutija lijekova obavljale dva do četiri puta godišnje, da se nije evidentiralo koliko bi tableta ostalo neiskorišteno u kutiji PSL, te da je PR predala dva ključa, od odjelne ljekarne i sobe glavne sestre.

26. Niti na iskaz svjedokinje SR nije bilo primjedbi, odnosno osporavanja njenih iznesenih navoda u bilo kojem dijelu, a što jasno proizlazi iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog 20. listopada 2023.

27. Iskaz ove svjedokinje vezano uz pitanje ključa spornog spremišta koherentan je s međusobno suglasnim iskazima svjedokinja ŠR, LR i CR. Iskaz svjedokinje PR, u dijelovima koji je u suprotnosti s dosljednim navodima ove četiri svjedokinje, sud nije prihvatio. Niti iskazi ostalih saslušanih svjedoka u kontekstu (ne)mogućnosti pristupa u skladište dok tužiteljica više nije dolazila na posao nisu doveli u sumnju utvrđenja suda i zaključke koji slijede iz kazivanja navedenih četiri svjedokinja.

28. Prema tome, proizlazi da nisu točni navodi tuženika u obrazloženju Odluke o otkazu da je ključ spornog spremišta do 26. srpnja 2022. bio među većim brojem do tada nedostupnih ključeva, te da ih je tog dana netko predao svjedokinji PR (novog glavnoj sestri Klinike) koja je time po prvi put došla u posjed tog ključa. Sud je utvrdio suprotno od toga, dakle da tuženik kao poslodavac ni u jednom trenutku tijekom 2022. do donošenja Odluke o otkazu nije bio spriječen koristiti sporno skladište, a što bi imalo uzrok u tužiteljičinoj radnji onemogućavanja ulaska ostalih radnika čineći ključ te prostorije nedostupnim. Naime, i nakon 10. lipnja 2022. (zadnji dan kada je tužiteljica radila) ključem skladišta je raspolagala svjedokinja SR (to ona potvrđuje u iskazu) na način da ga je davala svjedokinji ČR kako bi ga predala spremačicama. Time je netočan i navod obrazloženja Odluke da su ključ od skladišta imale imenom samo ČR i tužiteljica. Dalje, svjedokinje ŠR i CR suglasno su navele da su ključ od skladišta uzimale i od glavne sestre PR u relevantnom vremenu (lipanj i srpanj 2022.). Nijedna od tri svjedokinje na radnom mjestu spremačica nije iskazala da bi odlasci u to skladište jednom do dva puta tjedno u bilo kojem periodu (pa tako niti od 10. lipnja 2022. do 27 srpnja 2022.) bili onemogućeni zbog nedostupnosti ključa tog prostora. Prema tome skladište je (suprotno od navoda tuženika) kontinuirano i nakon 10. lipnja 2022. bilo i dostupno i u njega se ulazilo (bilo je korišteno). Unutar prostora skladišta kojim su se prostorom slobodno i bez ograničenja mogle i jesu kretale (što je također u koliziji s tvrdnjama u obrazloženju Odluke o otkazu) spremačice nisu vidjele nikakve odložene lijekove, a generalno čišćenje čitavog skladišta obavljeno je 2022., prije pisanja Izjave 29. srpnja 2022. Kada se uzmu u obzir i kazivanja svjedokinja - spremačica (nakon pokazivanja im fotografija skladišta) da je na fotografijama sve nabacano «zbrda zdola», zatim utvrđenje da je obavljena redovna periodična inventura na Klinici 30. lipnja 2022., te osobito da je rad čitave Klinike te 2022. bio pod nadzorom Povjerenstva formiranog isključivo u tu svrhu, i da nikada ništa nije utvrđeno sporno u vezi s neurednošću, zapuštenošću i nečistoćom prostorija, niti da bi nedostajali ikakvi lijekovi, sanitetski i drugi materijal, odnosno da bi tako nešto kao uzrok imalo za posljedicu neadekvatno liječenje pacijenata (pogoršanje zdravstvenog stanja ili smrt zbog nedostatka lijekova koji bi za to vrijeme bili nedopušteno gomilani i skrivani u skladištu ulazak u koje bi bio pod kontrolom i nadzorom tužiteljice), niti je itko od saslušanih svjedoka imao ikakva relevantna saznanja o tome koliko dugo su se stvari pronađene u skladištu tamo nalazile, pa slijedom svega navedenog i ocjenjujući sadržaj izvedenih dokaza sud zaključuje da tuženik nije dokazao odlučujuću činjenicu - da su se sve pronađene i popisane stvari u skladištu doista tamo nalazile dok je tužiteljica još radila (dakle, nije dokazao prostorno vremensku povezanost tužiteljice s popisanim stvarima u tom dislociranom prostoru Klinike), pa da bi u tim okolnostima ona objektivno imala mogućnost znati i morati znati za pravo stanje stvari, konkretno za neevidentirane i neprimjereno skladištene PSL, ostale lijekove, sanitetski i drugi medicinski materijal na Klinici čime bi mogla počiniti osobito teške povrede radnih obveza (činjenjem i propuštanjem) koje joj se stavljaju na teret dok je obnašala visoku funkciju glavne sestre Klinike.

29. Nadalje, Dnevna bolnica, odjelna ljekarna i soba 138, su dijelovi Klinike u koji su svakodnevno ulazili zaposlenici koji rade u Klinici, a koje prostore su oni koristili u svrhu i s ciljem kontinuiranog liječenja pacijenata pa tako i nakon 10. lipnja 2022. Između ostalih svjedoka, i svjedokinja PR je potvrdila da je odjelna ljekarna radila i nakon što tužiteljica više nije dolazila na posao, a da je i PR tamo dolazila potvrđuje u iskazu i svjedokinja MR (str. 903 spisa). U odjelnoj ljekarni je radila svjedokinja ČR, a nju je tijekom odsutnosti mijenjala svjedokinja MR koja je, između ostalog, izjavila da je sanitetski materijal dolazio u pravilu jednom tjedno. Navod u obrazloženju otkaza da je u Dnevnoj bolnici u kojoj je radila kao njezina glavna sestra SR, utvrđeno da se PSL nalaze u ormarima koji nisu pod ključem nije potom konkretiziran od strane tuženika u smislu navoda od kada je tamo takvo stanje stvari, pa da bi bilo elemenata za analizu i zaključak je li tužiteljica mogla i morala za to znati. Ovo osobito u okolnostima što ni iz jednog od izvedenih dokaza ne slijedi da su nakon što tužiteljica više nikada nije došla na posao (nakon 10. lipnja 2022.) u ovom odlomku obrazloženja navedeni prostori bili zaključani i nepristupačni poslodavcu neprekidno sve do vršenja izvida od strane zaduženih osoba AR i VR.

30. Stav je prvostupanjskog suda da se odgovornost tužiteljice ne može temeljiti na samoj činjenici da je kao glavna medicinska sestra pripadala organizacijskoj jedinici u kojoj se nalaze navedene prostorije. To osobito vrijedi za odjelnu ljekarnu, u kojoj je prilikom izvida utvrđeno stanje neurednosti, zapuštnosti i vidljive prašine, zato što tuženik nije dokazao od kada je takvo stanje postojalo, ili barem da nije mogao kroz mjesec i pol uopće pristupiti u sve te tri prostorije. Nadalje, glede lijekova s isteklim rokom valjanosti, neodgovarajućih uvjeta njihova čuvanja, i neevidentiranja PSL, nisu utvrđene okolnosti koje bi te nepravilnosti vremenski povezale s radnjom ili propustom tužiteljice. Činjenica da su pojedini lijekovi pronađeni izvan prostora u kojima su trebali biti čuvani (hladnjaci) ne pokazuje tko ih je tamo smjestio i kada, niti dovode do zaključka da je tužiteljica dok je dolazila na posao znala i / ili morala znati za neprimjerenu temperaturu tih uređaja, odnosno da je uopće bilo ikakvih problema s njima dok je radila, a sve u okolnostima da se hladnjaci (obzirom koja im je bila svrha u svakodnevnom liječenju pacijenata) koriste, što je i logično i životno (otvaranjem i zatvaranjem vrata) kontinuirano, a tako je bilo i tijekom mjesec i pol počev od 10. lipnja 2022. obzirom da nitko od saslušanih svjedoka nije isticao da hladnjaci u to vrijeme ne bi bili u funkciji, tj. da se nisu upotrebljavali.

31. Izvedeni dokazi i utvrđene činjenice potvrđuju postojanje određenih nepravilnosti u radu i organizaciji kod tuženika, ali ne potvrđuju u smislu dokazane izvjesnosti da je za to (stanje stvari kako su ga utvrdile i evidentirale zadužene osobe, svjedokinje AR i VR) znala i morala znati tužiteljica dok je bila neposredno fizički prisutna na poslu, osobito iz razloga što tuženik nije niti istaknuo u odluci o otkazu od kada je bilo takvo stanje, a koju tvrdnju je potom trebao i dokazati, pa da se taj period preklapao s razdobljem tužiteljičina rada na Klinici. Nedostatak dokaza o odlučnim činjenicama ne može se nadomjestiti pretpostavkama izvedenim iz funkcije tužiteljice ili njezinog raspolaganja ključem, odnosno ključevima dok je dolazila na posao, s tim da je u dokaznom postupku neprijeporno utvrđeno da ni u jednom referentnom razdoblju ni sa kojim od svih ključeva prostorija na Klinici tužiteljica nije raspolagala jedina, odnosno sama.

32. Na trećoj stranici obrazloženja Odluke tuženik spominje kako citirano: «u nekoliko prostorija» Klinike nije omogućen / dozvoljen ulazak. Stoga, iako se nalasci i u tim prostorijama navode u otkazu, tuženik nije dokazao da je tužiteljica (za koju i sam navodi da tamo nije imala pristup jer, citirano: « … u navedene prostorije pristup ima samo dotadašnja Predstojnica Klinike«) znala i morala znati što se uopće tamo nalazi, te što tamo ne pripada ako u te prostorije uopće nije imala pristup, a što (tužiteljičino znanje stanja stvari u svim prostorijama Klinike) bi bila polazna točka razlaganja svih njezinih radnji i propusta koji joj se stavljaju na teret u kontekstu tvrdnji o počinjenim osobito teškim povredama radnih obveza.

33. U kontekstu povreda koje se tužiteljici stavljaju na teret, a odnose se na Knjigu narkotika u obrazloženju Odluke o otkazu se navodi da je poslodavac utvrdio kako zatečeno stvarno stanje narkotika i stanje iz Knjige narkotika nisu suglasni. Ovakav opis zatečenog stanja u kontekstu postupanja s narkoticima ne zadovoljava standard određenosti i preciznog pojašnjenja osobito teške povrede radne obveze kako bi se izbjegle dvojbe u pogledu kojih povreda tuženik, u stvari, tereti tužiteljicu (v. točku 13. obrazloženja), konkretno u čemu se sastoji ta nesuglasnost, koji točno podaci i za koje pojedinačno nazivom narkotike nisu suglasni. Ovo osobito u okolnostima što je tek tijekom ovog parničnog postupka tuženik naknadno detaljno prezentirao činjenice koje stavlja tužiteljici na teret kao postupanja i propuste vezane uz Knjigu narkotika i općenito narkotike na Klinici, a sve te odlučne činjenice je morao istaknuti već u Odluci o otkazu. Ovo stoga što su radnom statusnom sporu, kakav je i predmetni, za pravnu valjanost Odluke o otkazu mjerodavni isključivo oni razlozi koje su sadržajem navedeni u obrazloženju Odluke, dok je irelevantno sve naknadno iznošenje dodatne argumentacije donositelja Odluke (v. točku 14. ovog obrazloženja).

34. Slijedom svega analiziranog i prezentiranog proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj je stavio na teret u svojoj Odluci. Sud je pritom posebno imao u vidu da tužiteljici prije izvanrednog otkazivanja nije omogućeno iznošenje obrane, iako se tuženikov zaključak o njezinom znanju i mogućnosti znanja temeljio upravo na okolnostima o kojima se ona mogla neposredno očitovati. Naime, tužiteljica je mogla dati objašnjenje o načinu korištenja ključa, pristupu drugih zaposlenika prostorijama, te okolnostima koje su prethodile pronalasku lijekova i drugih stvari. Tuženik nije dokazao postojanje okolnosti, zbog kojih, u smislu članka 119. stavka 2. ZR-a, nije bilo opravdano očekivati da joj omogući obranu. Naprotiv, narav po tuženiku utvrđenih činjenica i njihova neposredna povezanost s pitanjem tužiteljičina stvarnog znanja i uopće mogućnosti saznanja, u okolnostima što tuženik nije utvrdio od kada je stanje stvari, utvrđeno izvidima od 27. srpnja 2022. nadalje, doista postojalo na Klinici, upućuju da je takvo očitovanje (iznošenje obrane) bilo od relevantnog značaja za pravilno utvrđenje odlučnih činjenica prije otkazivanja u okolnostima da je od zadnjeg puta kada je tužiteljica nesporno bila prisutna na poslu pa do otkrića stanja stvari izvidima proteklo više od šest tjedana, a sve prostorije koje se navode u obrazloženju otkaza bile su funkciji i koristili su ih brojni zaposlenici u tom razdoblju kontinuirano. U smislu stava prvostupanjskog suda da otkazni razlozi i okolnosti zbog kojih poslodavac osnovano nije omogućio radniku iznošenje obrane nisu sinonimi (v. točku 13. obrazloženja), tuženik je argumentaciju razloga neomogućavanja tužiteljici prava na obranu zapravo sveo na navođenje otkaznih razloga koje je već iznio u ranijem dijelu svoje Odluke, pa je i stoga taj tuženikov akt nedopušten.

35. Temeljem svega iznesenog zaključak je suda da konkretno nisu ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a, dakle time predmetna Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena, pa tako ni tuženikova drugostupanjska odluka, koja zajedno s Odlukom o otkazu čini pravnu cjelinu, te je odlučeno kao u točki I dispozitiva presude.

36. Člankom 124. stavak 1. ZR-a regulirano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Obzirom su u ovom sporu ispunjenje pretpostavke iz ove citirane pravne norme, odlučeno je sadržajem točke II izreke presude.

37. Tuženik je tijekom parnice predložio prekid postupka do okončanja kaznenog postupka protiv tužiteljice (podnesak od 6. lipnja 2023. – str. 758 i dr. spisa). S tim u vezi ističe da se protiv tužiteljice provodi niz izvidnih radnji u pogledu počinjenja kaznenih djela, a da su razlozi otkazivanja tužiteljici činjenično identični bićima kaznenih djela, te da odluka o ovoj parnici ovisi o prethodnom rješavanju pitanja je li tužiteljica počinila kaznena djela na koja se poziva i koja njihovim nazivima iz Kaznenog zakona navodi.

38. Prema članku 213. st.1. točka 1) ZPP-a sud će prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.). Prethodno ili prejudicijelno pitanje je takvo pitanje kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, pa se bez rješenja tog pitanja ne može riješiti glavna stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu. Odlučivanje o tužbenom zahtjevu u statusnom radnom sporu o pravnoj valjanosti (dopuštenosti) odluke o izvanrednom otkazu ne ovisi o tome je li radnjama koje se stavljaju radniku na teret učinjeno kazneno djelo. Zato kazneni postupak protiv radnika kojeg poslodavac tereti da je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice nije osnovan razlog za prekid parničnog postupka. Naime, iz sadržaja odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a koji se primjenjuje u svakom sporu o izvanrednom otkazu proizlazi je da parnični sud isključivo razjašnjava pitanja je li počinjenja od stane radnika osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili postoji neka druge osobito važna činjenica, te je li uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa moguć ili nije. Zakonodavac nije u kontekstu i sadržaju članka 116. stavka 1 . ZR-a propisao kao pretpostavku valjanosti i dopuštenosti otkaza razjašnjenje okolnosti je li radnik onime što mu se stavlja na teret ujedno počinio i kakvo kazneno djelo. Upravo zato u različitom okolnostima u zavisnosti od pojedinačno utvrđenog činjeničnog stanja tijekom različitih parnica i različitih stranaka, sporova radi otkaza ugovora o radu, odluka o otkazu može biti utvrđena dopuštenom i kada protiv radnika niti nije vođen kazneni postupak, a također u drugim situacijama odluka o otkazu može biti utvrđena nevaljanom i nezakonitom, iako je radnik pravomoćno naknadno osuđen za počinjenje kaznenog djela koje ima ishodište u njegovoj radnji opisanoj kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa kojom ga je teretio poslodavac u odluci o otkazu. Stoga je odlučeno sadržajem točke I izreke rješenja.

39. Odluka o trošku (točka III izreke presude) temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljica je ostvarila potpuni uspjeh u ovom radnom statusnom sporu. Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa/2023) propisuje da se za postupke iz Tbr.7. toč. 2. (postupci iz radnih odnosa – poništenje otkaza) primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. To znači da konkretno u primjenu dolazi citirana odredba Tarife/2023 obzirom se radi o sporu iz Tbr.7. toč. 2. Nadalje, u vrijeme pokretanja ovog postupka (14. rujna 2022.) na snazi je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa/2012) koja u Tbr.7. t. 2. regulira (u odnosu na predmetnu vrstu sporova) da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Prema Tbr. 50 Tarife/2012 vrijednost boda iznosi 10,00 kuna. Prema tome, tužiteljici zastupanoj po odvjetnicima (troškovnik od 27.5.2026. na str. 1327 i 1328 spisa), pripada iznos od 2.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% na tu stavku (Tbr. 42) u iznosu od 500,00 kuna, dakle ukupno 2.500,00 kuna, a što primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj («Narodne Novine» broj 57/22), te fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za 1 euro) prema članku 2. stavci 2. i 4. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj («Narodne Novine» broj 85/22), sada iznosi ukupno 331,80 eura. U preostalom dijelu zahtjev za troškom nije osnovan.

40. Budući je tuženik spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članka 154. i članka 155. ZPP-a, pa je zato odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

41. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2. ZPP-a).

U Rijeci 15. rujna 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istih. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- punomoćnicima tužitelja - e.komunikacijom

- punomoćnicima tuženika - e.komunikacijom