1

Poslovni broj Gž-693/2024-3

 

 

Poslovni broj Gž-693/2024-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB ... iz K., kojeg zastupa odvjetnik D. P. iz K., protiv tuženika H. T. d.d., OIB ...., Z., kojeg zastupa odvjetnica D. H. Ž. iz odvjetničkog društva H. & P., Z., radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 10 P- 151/2022-7 od 14. lipnja 2023., 24. travnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu,  poslovni broj 10 P- 151/2022-7 od 14. lipnja 2023.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenim izravne naplate pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu tuženika protiv tužitelja, a temeljem rješenja Javnih bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. broj Ovrv-39459/07 i za naknadom troškova postupka tužitelja. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 310,94 eura s zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19 i 80/22: dalje-ZPP) iako se izričito poziva na žalbeni razloge iz članka 353. stavak 1 i 3. ZPP-a.

 

3. Kroz tvrdnju da nije nesporna činjenica da bi tuženik pokrenuo izravnu naplatu još 16. ožujka 2011. jer da tužitelj tu tvrdnju nije priznao, tužitelj prije svega osporava činjeničko utvrđenje suda prvog stupnja. U žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije utvrdio je li doista tuženik pokrenuo postupak izravne naplate 16. ožujka 2011., kako tvrdi  jer da tu činjenicu tužitelj nije priznao istinitom. Pobijana presuda da zbog toga nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. P. sud je utvrdio:

 

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 7. lipnja 2021. kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužitelja, kao ovršenika temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi Javnih bilježnika I. H. Ž., L. Š.-S. broj Ovrv39459/07 koje rješenje da je postalo je pravomoćno i ovršno 17. studenog 2010.

 

- da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenje izravne naplate nedopuštenom zbog tvrdnje o zastari tražbine, žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona,

 

- da je nesporno da je tuženik izravnu naplatu po predmetnom rješenju o ovrsi prvi put pokrenuo još 16. ožujka 2011. jer da te navode tužitelj nije osporio, a to je razvidno i iz priložene Specifikacija izvršenja osnova. Tuženik da nije osporio niti navode tuženika da je FINA 2018., stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20:dalje- ZPONS), predmetno rješenje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnovi za plaćanje, temeljem članka 12. ZPONS-a.

 

- da je zastara prekinuta u trenutku kad je tuženik prvi put pokrenuo izravnu naplatu rješenja o ovrsi, 16. ožujka 2011., u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.:dalje ZOO) i da za vrijeme trajanja tog postupka zastara nije tekla već da je počela ponovno teći nakon isknjiženja osnove plaćanja iz Očevidnika, 2018. zbog čega do podnošenja predmetnog prijedloga za izravnu naplatu, 07. lipnja 2021. nije protekao desetogodišnji rok zastare, u smislu odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a.

 

8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj. Presuda nije nerazumljiva i proturječna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio nespornom činjenicu o ranijem pokretanju postupka izravne naplate radi namirenja predmetne tražbine 16. ožujka 2011. temeljem iste osnove plaćanja i isknjiženju te osnove iz evidencije 2018. jer tužitelj  tijekom prvostupanjskog postupka tu tvrdnju nije osporio. Osim toga taj navod potvrđuje i specifikacija izvršenja osnove plaćanja Fine od 13. travnja 2022, koju je dostavio tužitelj, a iz koje proizlazi da joj je  predmetno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-39459/07, 16. 03. 2011. dostavljeno na naplatu koja se nije mogla izvršiti u smislu odredbe članka 12. ZPNS-a dok je člankom 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 71/18:dalje Pravilnik) propisano da FINA, kada utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu, sukladno čl. 12. st. 1. ZPONS, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i istu pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njezino uništenje, sukladno članku 21. toga Zakona.

 

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalnu pravo, pozivajući se na odredbu članka 241. i 245. ZOO-a/05 kada je utvrdio da je podnošenjem zahtjeva za naplatu agenciji 07. lipnja 2011. došlo do prekidazastare, koja je ponovno počela teći tek 2018., isknjiženjem te osnove plaćanja iz Očevidnika po osnovi Pravilnika. Kako od 2018. do 7. lipnja 2021., kada je ponovno podnesen zahtjev agenciji za naplatu protiv tužitelja, nije protekao zastarni rok od 10 godina predmetno potraživanje nije u zastari.

 

11. S obzirom da potraživanje ovrhovoditelja (ovdje tuženika) nije u zastari, nisu dakle ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenjem ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ, te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan i svi žalbeni razlozi tužitelja su neosnovani.

 

12. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članka 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP). 

 

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. 

 

14. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 166. ZPP-a).

 

 

U Rijeci 24. travnja 2024.

 

 

                                                                             Predsjednica vijeća                                                 

                                                                                                Tajana Polić, v.r.