REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-326/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao suca izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbak Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1309/2025-7 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća dana 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1309/2025-7 od 5. prosinca 2025.,

- p o t v r đ u j e u pobijanom dosuđujućem dijelu (točke I. i II. izreke)

- p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku ( točka III. izreke) tako što se nalaže tuženiku da tužiteljici umjesto iznosa od 829,64 eura naknadi parnični trošak u iznosu od 267,14 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok se sa preostalim troškom kao neosnovanim tužiteljica odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 068-50-4631869 kojeg su dana 10. 01. 2008.g. sklopili tužiteljica BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita u visini od 0,25% od iznosa kredita odnosno čl. 3. Ugovora o kreditu br. 068-50-4631869 sklopljenog dana 10. 01. 2008.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 253,66 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2008. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 829,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu i odluku o parničnom trošku pobija tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obvezu da naknadi parnični trošak tuženiku, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da uopće nema razloge o odlučnim činjenicama.

2.2. Vezano za žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u žalbi se navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti u bilo čemu proturječi sama sebi i razlozima presude, tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu br. 068-50- 4631869 sklopljenog dana 10. 01. 2008. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita u visini od 0,25% od iznosa kredita.

6.1. U predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu br. 068-50-4631869 dana 10. 01. 2008. te da je jednokratno platila tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 253,66 Eura. Sporno je u prvostupanjskom postupku i sada u žalbenom postupku, da li je navedena odredba ništetna, da li je osnovan restitucijski zahtjev tužiteljice sa zateznom kamatom od dana izvršenog plaćanja, da li je nastupila zastara istoga, kao i odluka o parničnom trošku.

7. Ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

7.1. Nadalje i Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogla utjecati, dok navodi tuženika da je tužiteljici naplaćena naknada 0,25% od iznosa kredita o kojoj se pregovaralo su suprotni sadržaju Općih uvjeta u kojima je bilo određeno da RBA mladima do 40 godina odobrava kredite za kupnju stana/obiteljske kuće ili izgradnju uz 50 % niži trošak obrade kredita, a ne zato što se pregovaralo o njezinoj visini.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba iako je lako uočljiva ipak nije jasna iz razloga što u ugovoru ne stoji, niti je tuženik pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita ne bi trebali biti determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. zauzeo je stajalište da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP-a, a u konkretnom slučaju tužiteljica od strane tuženika kao banke nije imala predočene nikakve kriterije glede odnosa visine naknade i za to pružene usluge.

12. Suprotno navodima žalbe, stav je ovog suda da je tuženik bio dužan tužiteljici predočiti jasne i razumljive kriterije glede svih naknada koje je u obvezi platiti, jer su i naknade dio krajnje cijene kredita koja korisniku treba biti poznata, kako bi mogao predvidjeti i posljedice koje iz toga proizlaze. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, kao slabije strane ugovornog odnosa.

13. Što se tiče zastare restitucijskog zahtjeva s osnove ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, stav je prvostupanjskog suda u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. broj: Su-IV-47/2020, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 stavak 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u ovom slučaju donošenje prvostupanjske presude.

14. Budući da u postupku nije bila sporna visina restitucijskog zahtjeva, a prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom navedenu odredbu ugovora o kreditu, osnovano je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati plaćeni mu iznos temeljem te ništetne odredbe, temeljem odredbi članka 1111. u vezi sa člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

15. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.

15.1. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda, da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a).

15.2. Kako je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici odmjerio troškove prema vrijednosti predmeta spora od 1.580,88 eura, unatoč tome što je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu u iznosa od 253,66 eura, stav je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 35. ZPP-a, a koje troškove tuženik žalbom osporava.

15.3. Stoga opravdani trošak tužiteljice je za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT) od 25 bodova, za zastupanje na ročištu 24. listopada 2025. od 25 bodova , za podnesak tužiteljice od 13. lipnja 2025. od 25 bodova, što ukupno iznosi 75 bodova, što sa PDV-om iznosi 187,50 eura, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Stoga je ukupni opravdani trošak tužiteljice 267,14 eura.

16. Imajući u vidu uspjeh tuženika u žalbenom postupku, obzirom da žalba tuženika nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a samo je djelomično osnovana protiv odluke o parničnom trošku, po stavu ovog suda to ne opravdava dosudu troškova žalbe.

U Požegi, 15. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević