Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj R-148/2024-

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka


Poslovni broj R-148/2024-                                                       

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz E., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. d.o.o., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr-601/2023 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr-601/2023 od 13. veljače 2024. u točki I. i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

 

II. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odbijajući dio odluke o trošku sadržane u točki II. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr-601/2023 od 13. veljače 2024. i sudi:

 

Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 293,19 eur.

 

              III. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur.

 

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tuženi zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 14. siječnja 2019., te zahtjev radi vraćanja na radno mjesto Voditelja ključnih kupaca (točka I. izreke). Odlučeno je da tužiteljica naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 331,81 eur, dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška očito odbijen iako je to propušteno navesti u izreci. 

 

2. Protiv odbijajućeg dijela presude žali se tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj  53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) uz prijedlog da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

 

3. Tuženik podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da mu se dosudi daljnji parnični trošak.

 

4. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

 

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

 

6. Nije ostvarena ni jedna apsolutno bitna povreda na koju ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti jer presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama i moguće ju je ispitati. Tužiteljica se u žalbi ne poziva na apsolutno bitne povrede međutim ukazuje na relativno bitnu povredu iz čl. 377. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a tvrdeći da prvostupanjski sud nije izveo sve radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozoren u drugostupanjskom ukidnom rješenju. Ne prihvaća se ova žalbena tvrdnja budući je prvostupanjski sud nakon ukidne odluke ovoga suda izveo dokaz dopunskim saslušanjem zz tuženika i u pobijanoj presudi izveo ocjenu svih provedenih dokaza u postupku te o njima izveo pravne zaključke.

 

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 16. srpnja 2019. uz tvrdnju, a na kojoj se ustraje i u ovoj fazi žalbenog postupka, kako sve okolnosti slučaja upućuju na zaključak da se ne bi radilo o toj vrsti otkaza već osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Dakle, analizirajući u žalbi rezultate raspravljanja (a napose sadržaj obrazloženja Odluke o otkazu Ugovora o radu, iskaz zz tuženika, okolnost da je tuženik mjesec dana prije navodnog utvrđivanja negativnih poslovnih rezultata zaposlio nove radnike) tužiteljica ukazuje kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno kada nije prihvaćena njezina tvrdnja o prirodi otkaza kao osobno uvjetovanog. Nadodaje kako u postupku nije utvrđen radnopravni status radnika Š. B. i K. P..

 

8. Protivno stajalištu žaliteljice nakon ukidne odluke ovoga suda dopunski je saslušan zz tuženika koji je okolnosno iskazivao o svim dvojbenim pitanjima u postupku, a napose u odnosu na tvrdnju tužiteljice da bi se radilo o "nepoštenoj poslovnoj praksi" tuženika koji da bi pribjegavao otkazima ugovora o radu na nedopušten način fingirajući osobno uvjetovane otkaze poslovno uvjetovanim otkazima ugovora o radu. Na ročištu na kojem je provedeno dopunsko saslušanje bio je prisutan punomoćnik tužiteljice, imao je mogućnost postavljanja pitanja što je i učinio i završetkom iskaza nije stavio primjedbe na isti, pa se utoliko tužiteljica ne može s uspjehom pozivati na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Naprotiv činjenično stanje utvrđeno u pobijanoj presudi u svemu je pravilno pa je utoliko i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev.

 

10. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je prvog stupnja utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. siječnja 2019., da je tužitelj donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu 16. srpnja 2019. i da je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR). Da se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu zbog organizacijskih razloga a ne osobno uvjetovanom otkazu sud je utvrdio iz sadržaja same Odluke o otkazu te osnovnog i dopunskog iskaza zz tuženika kao i iskaza saslušanih svjedoka u postupku te ocijenio sve isprave priležeće spisu predmeta. Naime, prema stajalištu suda prvog stupnja iz sadržaja Odluke o otkazu Ugovora o radu jasno proizlazi da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, a da je tome bilo tako potvrđeno je i iskazom zz tuženika i svjedoka I. F. koji su opisivali kako je neposredno prije otkazivanja tužiteljičinog Ugovora o radu utvrđen gubitak u poslovanju. Prihvaćajući ove iskaze kao vjerodostojne sud je utvrdio kako je razlog otkazivanju upravo negativno financijsko poslovanje uslijed čega je tuženik donio poslovnu odluku o smanjenju broja radnika u odjelu Voditelja ključnih kupaca i preraspodijeli poslova na preostale radnike. Prilikom otkazivanja uzete su u obzir okolnosti propisane čl. 115. st. 2. ZR-a, te je iz iskaza zz tuženika i svjedoka I. F. utvrđeno da je tuženik komparirao okolnosti tužiteljice s okolnostima ostalih radnika zaposlenih na istom radnom mjestu odnosno vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i napose obvezama uzdržavanja. Imajući u vidu kako tužiteljica nije imala obvezu uzdržavanja, te uz ove zakonom propisane kriterije cijeneći i dodatne kriterije navedene u Odluci o otkazu koji se odnose na stručnost i uspješnost u obavljanju zadataka tuženik je donio pobijanu Odluku. Time su se po stajalištu suda prvog stupnja ostvarile pretpostavke iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a sve tim više što je autonomno pravo poslodavca odlučiti koje će okolnosti dati prednost pri odabiru između više radnika u situaciji davanja poslovno uvjetovanog otkaza, dok rezultati dokaznog postupka potvrđuju da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a i dokazao opstojnost opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih razloga.

 

11. Otklanjajući tvrdnju tužiteljice da razlog otkaza ne bi bili negativni poslovni rezultati a što da bi proizlazilo iz istovremenog zapošljavanja novih radnika na istom radnom mjestu, pa čak i nakon uručenja otkaza tužiteljici, sud je prvog stupnja utvrdio slijedeće. Naime, utvrđeno je da je uz tužiteljicu poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu uručen još jednom radniku T. G., da je radnica N. N. uručila otkaz Ugovora o radu, dok su preostali radnici M. K., Š. B. i K. P. zaposleni radi popunjavanja radnih mjesta Voditelja ključnih kupaca i to prije otkazivanja tužiteljici budući su radnici prethodno zaposleni na tim radnim mjestima našli bolje pozicije i dali otkaz. Utvrđeno je i to da nakon otkazivanja radnog odnosa tužiteljici nije bilo novih zapošljavanja na istom radnom mjestu, te da od tog trenutka pa do zaključenja glavne rasprave, kod tuženika radi nepromijenjeni broj izvršitelja na radnom mjestu Voditelja ključnih kupaca. U odnosu na objavljeni oglas za isto radno mjesto u lipnju 2019. zz tuženika je pojasnio da se radi o oglasu koji je omaškom objavljen i u povodu kojeg se nije provodio selekcijski postupak. Konačno upiralo se i na zaposlenje radnika I. S. za kojeg je u postupku utvrđeno da je zaposlen na različitom radnom mjestu - kalkulant.

 

12. Na temelju svih navedenih okolnosti slučaja sud je prvog stupnja pravilno ocijenio neutemeljenom tvrdnju tužiteljice o "prikrivanju" osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom budući svi izvedeni rezultati dokaznog postupka upućuju da su tuženika zadesili financijski problemi i da je iz tih, organizacijskih razloga tužiteljici opravdano uručen otkaz ugovora o radu i u zakonito provedenoj proceduri prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, pri čemu je svakako tuženik kao poslodavac imao autonomno pravo uzeti u obzir i dodatni kriterij stručnost u bavljanju poslova.

 

13. Utoliko žalbene tvrdnje da bi se radilo o osobno uvjetovanom otkazu, koje su isticane u tijeku prvostupanjskog postupka, tužiteljica nije uspjela dokazati, štoviše rezultati postupka upućuju na suprotan zaključak.

 

14. Jednako tako, žalbena tvrdnja kojom se ukazuje na neutvrđen radnopravni status radnika Š. B. i K. P. nije utemeljena budući je sud protivno tvrdnji tužiteljice donio zaključke o navedenom. Radnopravni status tih radnika bio bi odlučan isključivo radi ocjene je li bilo naknadnih zapošljavanja, pa kako je odgovor na ovo pitanje negativan, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljica te radnike nije isticala kao osobe kojima bi prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a prioritetno trebalo uručiti otkaz.

 

15. Nadalje, tužiteljica ne ulazi u kategoriju radnika iz odredbe čl. 41. ZR-a da bi tuženik kao poslodavac imao obvezu ponuditi joj sklapanje ugovora o radu na drugom radnom mjestu, čime su žalbeni navodi o mogućnosti zaposlenja na radnom mjestu kalkulanta neutemeljeni.

 

16. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. njezine izreke pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

17. Odlučujući o troškovima postupka sud je prvog stupnja dosudio tuženiku jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7./2. Odvjetničke tarife, a sve to u visini od 331,81 eur. Stranke u žalbama ne osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava iz citirane odredbe Tarife, no tuženik smatra kako mu pripada daljnja nagrada od 293,19 eur s obzirom je prije prvostupanjskog presuđenja izmijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23; dalje Tarifa) kojom je vrijednost boda određen u visini od 2 eur. Smatra da je sud prvog stupnja u primijeni odredbe Tbr. 52/3 trebao dosuditi odvjetniku nagradu po povišenoj vrijednosti boda a što je propušteno učiniti.

 

18. U pravu je tuženik s obzirom da iz Tbr. 52/3 proizlazi da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke. Kako po Tbr. 54 vrijednost boda iznosi 2 eur, to tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu u visini od 500 eur uključujući i 125 eur PDV, pa je utoliko pozivom na citirane odredbe Tarife i u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo žalbu tuženika uvažiti i preinačiti odbijajući dio odluke o trošku postupka sukladno odredbi čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a.

 

19. Budući je tuženik uspio u žalbenom postupku i primjenom prednje citiranih zakonskih odredbi te još u svezi sa Tbr. 10./4. dosuđen mu je i žalbeni trošak na ime nagrade za sastav žalbe u visini 50 eur uz PDV u visini 12,50 eur, sveukupno 62,50 eur.

 

20. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku pa nema pravo na naknadu žalbenog troška.

 

U Rijeci 24. travanj 2024.

 

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu