REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-344/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CI, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog CI, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-300/2026 od 20. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog CI odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog CI zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. (pravilno bi bilo: „stavkom 1.“) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), okrivljenom CI je produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenom CI u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. kolovoza 2026. pa nadalje.
2. Žalbu je podnio okrivljeni CI po branitelju Juraju Blažičku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok sadržajno proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava osnovanu sumnju navodeći da ista ne postoji jer se temelji samo na obavijesnim razgovorima, a da ispitani svjedok uopće nije opisao okrivljenika kao potencijalnog počinitelja inkriminiranog djela. Također, žalitelj ističe da nije točan niti zaključak da bi okrivljenik mogao napustiti Republiku Hrvatsku. Isto tako, žalitelj smatra da postoji mogućnost određivanja blažih mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika, kao primjerice mjere opreza obveze redovitog javljanja policijskoj postaji ili mjere opreza privremenog oduzimanja putne isprave i druge isprave za prijelaz državne granice te da je okrivljenik spreman odazivati se svim daljnjim pozivima tijela u postupku. Uz navedeno, ističe se i to da je okrivljenik državljanin Europske unije pa da isti podliježe pravilima o europskom uhidbenom nalogu.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Suprotno žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podnošenjem optužnice, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u odlomku 6. na drugoj stranici pobijanog rješenja. Iznesene razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud jer su dovoljni i odgovarajući te se žalitelj upućuje na iste, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Stoga prigovori žalitelja kako iz dokaza koji prileže spisu ne proizlazi osnovana sumnja, nisu od utjecaja na pravilan zaključak suda o postojanju osnovane sumnje.
8. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi okrivljeni CI puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
8.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenik je državljanin Slovačke Republike, gdje ima i prebivalište, dok za teritorij Republike Hrvatske nije ni na koji način vezan. Dakle, okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Stoga postoji osnovana sumnja da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem tog kaznenog djela te je prvostupanjski sud pravilno cijenio težinu i narav kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, kao i propisanu kaznu za isto, u trajanju od jedne do osam godina, a što bi mu mogao biti daljnji motiv za napuštanje Republike Hrvatske.
8.2. Također se ukazuje žalitelju da je neosnovano upiranje na okrivljenikovu povezanost sa Slovačkom Republikom, kao državom članicom Europske unije, a zbog čega okrivljenik podliježe pravilima o europskom uhidbenom nalogu. Naime, europski uhidbeni nalog nije zakonom predviđena blaža mjera kojom se ostvaruje svrha istražnog zatvora, a niti predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega, već prisilnu mjeru osiguranja okrivljenikove nazočnosti.
8.3. Isto tako, okrivljenikove paušalne žalbene tvrdnje o spremnosti na suradnju s pravosudnim tijelima, nisu okolnosti koje bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.
8.4. Cijeneći sve navedeno, u svojoj ukupnosti, opravdana je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a u svrhu prevencije opasnosti od bijega.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom jedne ili više mjera opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, sud je u odlomku 8. na trećoj stranici pobijanog rješenja ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama predviđenim zakonom te je cijeneći sve naprijed navedeno i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, a posebno cijeneći izostanak bilo kakve povezanosti okrivljenika s Republikom Hrvatskom, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio da su posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti jamstvom ili nekom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kao niti žalbom predloženim mjerama.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
