Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-755/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dean Trninić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987, Zagreb, Donje Svetice 48, kojeg zastupa punomoćnik Danko Drakulić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3310/2020-40 od 17. travnja 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3310/2020-47 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3310/2020-40 od 17. travnja 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-3310/2020-47 od 24. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, ispravljenom rješenjem od 24. travnja 2025. nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.750,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020. do isplate (stavak I. izreke), iznos od 608,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate (stavak II. izreke) te iznos od 1.025,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2020. do isplate (stavak III. izreke), kao i da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.399,51 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2025. do isplate (stavak IV. izreke) dok se tužiteljica odbija s preostalim zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR-a (stavak V. izreke).

2. Protiv navedene presude pod stavkom I., II., III. te IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista u žalbom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3.Žalba nije osnovana.

4. Predmeta spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete zbog posljedica zadobivenih padom u Zagrebu na kolniku ulice Pavla Hatza na raskrižju s Trgom Josipa Jurja Strossmayera, do kojega je došlo zbog rupe na obilježenom pješačkom prijelazu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je utvrdio:

-da je tužiteljica ozlijeđena 20. siječnja 2020. oko 17,00 sati u Zagrebu na kolniku ulice Pavla Hatza na raskrižju s Trgom Josipa Jurja Strossmayera kada je prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza tako što je propala desnom nogom u oštećenje (rupu) u asfaltu uslijed čega je pala zadobivši pri tome tjelesne ozljede;

-da je na provedenom uviđaju na licu mjesta 10. studenog 2022. tužiteljica pokazala mjesto pada te je utvrđeno da se radi o lokaciji koja je navedena u tužbi te da i nadalje postoji navedeno oštećenje kolnika na obilježenom pješačkom prijelazu širine 10 -15 cm, dužine oko 30 cm te dubine oko 5 cm , a udaljeno od rubnika nogostupa oko 30 cm;

-da postoji nadležnost tuženika za održavanje navedene površine jer se radi o javnoj površini u radu Zagrebu, odnosno o nerazvrstanoj cesti kojom upravlja Grad Zagreb sukladno čl. 7. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 18/13, 16/14, 25/15, 2/17 i 7/18, dalje u tekstu: Odluka);

-da ne postoji doprinos tužiteljice štetnom događaju jer je tuženik propustio održavati opisani kolnik na način da isti bude siguran za uporabu, a da se tužiteljici ne može uzeti u doprinos činjenica da nije primijetila navedeno oštećenje;

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu gornjih i donjih prednjih zubi s prijelomom zubnog nastavka u tom području, time da joj je bio izbijen donji desni prvi sjekutić, a gornji prednji zubi rasklimani;

-da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 5,6%;

-da je tužiteljica dva dana po ozljeđivanju te još četiri dana nakon svakog vađenja zuba (u dva navrata) ili ukupno 6 dana trpjela fizičke bolove jakog intenziteta, dva tjedna bolove srednjeg intenziteta, te bolove slabog intenziteta u trajanju od 56 dana;

-da je tužiteljica nakon ozljeđivanja pretrpjela primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, a potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana;

-da je kod tužiteljice zaostalo naruženje slabijeg intenziteta zbog trećima jedva vidljivih ožiljaka desne strane gornje usne;

-da je tužiteljici nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 76 dana po dva sata dnevno;

-da je tužiteljica imala medicinski opravdan trošak u iznosu od 1.025,38 EUR -a kojeg je platila prema ispostavljenom računu Stomatološkoj poliklinici u Zagrebu 30. rujna 2020. na ime protetske sanacije tj. izrade djelomične proteze.

8. Na temelju navedenih i utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici, zbog čega je prihvaćen zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete u cijelosti.

9. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

10. Naime, tuženik tijekom postupka, a i sada u žalbi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije ističući da je Zakonom o javnim cestama u čl. 111. st. 2. propisano da inspekcijski nadzor nad nerazvrstanim cestama obavljaju komunalni redari sukladno posebnim propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo. Nije sporno da je tuženik imao obvezu održavanja javnih gradskih površina, međutim, nema obvezu nadzora nad stanjem javnih gradskih površina i nerazvrstanih cesta, već je o tome temeljem navedenih zakonskih propisa dužno brinuti upravno tijelo, a provoditi komunalni redari koji su službenici toga upravnog tijela.

11. Prema stajalištu tuženika u konkretnom slučaju njegova odgovornost bi postojala samo u slučaju da isti nije postupio po nalogu komunalnog redarstva Grada Zagreba koje temeljem zakona jedino i isključivo nadzire prometnice, javne gradske ili prometne površine.

12. Takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, odredbom čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, dalje u tekstu: ZKG) propisano je da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Komunalne djelatnosti su djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinica lokalne samouprave (čl. 21. ZKG). Odredbom čl. 22. ZKG određeno je što se sve smatra komunalnim djelatnostima, pa je tako između ostalog navedeno i održavanje nerazvrstanih cesta (t. 1.), a što je u konkretnom slučaju površina na kojoj se dogodio štetni događaj.

13. U konkretnom je slučaju štetni događaj i nastanak štete uzrokovan oštećenjem kolnika na kojem se nalazi pješački prijelaz u Gradu Zagrebu (kolniku ulice Pavla Hatza na raskrižju s Trgom Josipa Jurja Strossmayera), koje mjesto štetnog događaja predstavlja nerazvrstanu cestu prema čl. 98. i čl. 100. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23) namijenjenu za kretanje pješaka, a održavanje koje je prema čl. 107. i čl. 109. Zakona o cestama i prema navedenim odredbama ZKG-a u nadležnosti tuženika. Tuženik je navedenu površinu bio dužan sanirati, odnosno barem zaštiti, a kako on to nije učinio postoji njegova odgovornost za naknadu štete zbog propusta u održavanju navedene površine.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika, a koji se odnose na odgovornost za stanje kolnika, odnosno činjenice na koje se upućuje da bi za navedeno bili odgovorni "komunalni redari sukladno posebnim propisima", valja reći da način na koji će organizirati svoju djelatnost tuženika ne može osloboditi od obveze naknade štete. Naime, tuženik odgovara po principu presumirane krivnje jer se njegova odgovornost temelji na odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da osobe koje obavljaju komunalno i drugu sličnu djelatnost odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu d jelatnost. Tuženik je trebao dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što u postupku nije dokazao niti je to žalbenim navodima dovedeno u sumnju.

15. Naime, da se radilo o oštećenom kolniku vidljivo je po tome što se na uviđaju koji je održan 2022. utvrdilo stanje koje je bilo i 2020. godine kada je tužiteljica pala. Dakle, tužiteljica je pala zbog oštećenja (rupe) na kolniku 2020., a 2022. godine uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da navedeno i nadalje nije sanirano.

16. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ne postoje razlozi koje tuženika oslobađaju od odgovornosti za predmetnu štetu pa niti u dijelu iste. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode hodala uobičajeno te da je dolaskom na obilježeni pješački prijelaz desnom nogom zapela u oštećenje (rupu) na kolniku. Takvo ponašanje tužiteljice niti na koji način nije protupravno, jer se ona ponašala uobičajeno u situaciji u kojoj se nalazila pri tome ne očekujući da je taj dio kolnika oštećen. Tuženik je taj koji bi trebao predvidjeti mogućnost da će zbog takvog oštećenja kolnika netko pasti i ozlijediti se, a što se u konačnici i dogodilo tužiteljici.

17. Žalbeni navodi koji se odnose na visinu neimovinske štete nisu osnovani, jer je sud prvoga stupnja pravilno cijeneći težinu ozljeda tužiteljice i posljedice koje su joj zbog toga nastale pravilno primjenom čl. 1100. ZOO istoj dosudio na ime neimovinske štete iznos od 4.750,00 EUR-a, te na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoć i i njege iznos od 608,00 EUR-a.

18. Također, sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici na ime imovinske štete s osnova troška protetske sanacije tj. izrade djelomične proteze dosudio iznos od 1.025,38 EUR- koje je platila Stomatološkoj poliklinici u Zagrebu 30. rujna 2020., a koji iznos tuženik žalbom posebno niti ne osporava.

19. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP), pri čemu je sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika naveo i obrazložio svaku pojedinačnu parničnu radnju čiji je trošak priznao tužiteljici.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika te presuditi kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP).

21. U nepobijanom dijelu (stavak V. izreke), presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić