Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-315/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja , u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OSF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Matijević, odvjetnici u Samoboru, te 2. tuženice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P- 620/2018-112 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice OSF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-620/2018-112 od 14. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OSF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica RSF, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine nalazeće ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "[obrt]" koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNISTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se tuženicima nalaže da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičinog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

Il. Nalaže se Općinskom sudu u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa] provedba ove presude po njenoj pravomoćnosti i upis prava vlasništva u korist tužiteljice. IlI. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade parnični trošak tužiteljici u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju OSF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da I. tuženiku OS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.950,00 eura (tisuću devetsto pedeset eura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne odluke o troškovima postupka. Tužitelj je pokrenuo parnični postupak glede utvrđenja prava vlasništva nad spornom nekretninom jer nije u mogućnosti upisati pravo vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku, iz razloga što predmet darovanja odnosno kupoprodaje nije upisan u zemljišne knjige, odnosno isti nije etažiran, kako je to navedeno u ugovoru o kupoprodaji. Tužiteljica ukazuje da je njen pravni prednik (MS) sklopio ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine s zemljišnoknjižnim vlasnicima, odnosno osobama koji su se upisali kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Izvanknjižno vlasništvo nekretnine, MS kao kupac stekao je temeljem ugovora o prodaji od 11.02.1999. koji je sklopio s Dragicom, ŠS i JS kao prodavateljima, te ugovorom o prodaji od 15.03.2000. sklopljenim s ŠS kao prodavateljicom, a da su isti navedenu nekretninu stekli kao izvanknjižno pravo vlasništva temeljem djelomičnog rješenja Službe za prostorno uređenja, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinske pravne poslove, Ispostava Samobor od 17. lipnja 1998., da bi postali zemljišnoknjižni vlasnici sporne nekretnine 11. srpnja 2006. kada je proveden njihov upis u zemljišne knjige Općinskog suda u Samoboru . U odnosu na ugovore koji su pravni prednici tužiteljice, JS i ŠS sklopili s tuženicima razvidno je da u niti jednom ugovoru o kupoprodaji nije identificirana nekretnina koja je predmet spora, već su navedeni samo idealni dijelovi nekretnine. Tvrdnja suda da su tužitelj i njegovi prednici kupili nekretninu od nevlasnika, te da nisu dokazali izvanknjižno pravo vlasništva je u potpunosti neutemeljena. Tužiteljica je dokazala pravni slijed stjecanja vlasništva jer je svim ispravama dokazala da je nekretninu stekla darovnim ugovorom od prednice GS, a koja je stekla nekretninu kupoprodajnim ugovorom od prednika O, a koji je istu stekao od zemljišnoknjižnog vlasnika. Ponavlja se da je prijedlog za upis prava vlasništva podnio prednik tužitelja kao pravni laik, odnosno bez stručne pravne pomoći , pa navedena okolnost ne predmnjeva da je ista kao i njezin pravni sljednik (tužiteljica) nepošten posjednik. Tužiteljica ukazuje da su ispunjeni svi uvjeti glede utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. Sud je počinio povredu odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer je obrazloženje presude nejasno u dijelu je li tužbeni zahtjev odbijen zato što je isti neodređen ili zato što sud smatra da tužitelj nema pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Predlaže se ukinuti spornu presudu i donesti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbu i tužbeni zahtjev, te dosuđuje parnični trošak, podredno ukinuti presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tužiteljica jer ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Za pokretanje parničnog postupka i za određivanje predmeta spora mjerodavno je načelo dispozicije, parnični postupak pokreće se tužbom, parničnom radnjom tužitelja koja treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Tužbom se postupak determinira u subjektivnom smislu naznakom aktivne stranke koja podnosi tužbu (tužitelja) i pasivne stranke protiv koje se tužba podnosi (tuženika) i u objektivnom smislu isticanjem određenog tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, te navođenjem činjenica kojima se potkrepljuje i individualizira tužbeni zahtjev. Temeljem čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

5. Sud prvoga stupnja, u obrazloženju pobijane presude, između ostalog je naveo:

- da tužiteljica tvrdi da je stvarni vlasnik nekretnine koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a u naravi predstavlja kiosk [obrt]

- da je istu stekla na temelju ugovora o kupnji nekretnine od prodavatelja dipl.ing. MS iz [adresa], a koji je tu nekretninu stekao temeljem ugovora o prodaji sa ABC, JS te ŠS

- da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine, te u njoj kao obrtnik obavlja poslovnu djelatnost od zaključenja ugovora o kupnji

- da u odgovoru na tužbu 2. tuženica osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti

- da tvrdi da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo poslovnog prostora opisujući ga kao nekretninu koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a koja u naravi predstavlja kiosk [obrt], jer za to nema valjane isprave

- da MS nije bio vlasnik navedenog prostora, a što se može utvrditi uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu

- da je suvlasništvo 5/6 dijela nekretnine stekla temeljem dva pravna posla i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenim 20. travnja 2006. s prodavateljicom AS koje je kao kupac kupila 4/6 dijela nekretnine koja se nalazi u [adresa], u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od 4 prostorije u površini od 121 m², te temeljem Ugovora a kupoprodaji nekretnine koji je zaključila 20.travnja 2006. sa prodavateljem ČS, od kojeg je kao kupac kupila 1/6 dijela nekretnine koja se nalazi u [adresa], u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od 4 prostorije u površini od 121 m²

- da je suvlasnik ostalih 1/6 dijela nekretnine OS koji je svoj suvlasnički dio također stekao kupoprodajom od ČS

- da u odgovoru na tužbu 1. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanom, jer da je tužbeni zahtjev neodređen i neodrediv

- da osporava navode da bi tužiteljica bila stvarni vlasnik nekretnine koja se nalazi ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], površine 12 m², a u naravi predstavlja kiosk [obrt]

- da su 1. tuženik OS u 1/6 dijela i 2. tužena RS u 5/6 dijela zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine

- da je suvlasnički dio nekretnine, pa tako i poslovnog prostora za koji tužiteljica navodi da je ona stvarna vlasnica, 1. tuženik stekao temeljem Ugovora o prodaji nekretnina zaključenim sa ČS **.**.1999. te Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 07.07.2006., temeljem kojih je izvršio uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama

- da je uvidom u zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno da pravni prednik, na kojeg se poziva tužiteljica, MS iz [adresa] nikada nije bio upisan ni kao suvlasnik a ni vlasnik predmetne nekretnine, te se ista neosnovano poziva da je nekretninu kupila u dobroj vjeri

- da je provedenim vještačenjem po vještaku Mladenu Ožiću na temelju očevida na licu mjesta utvrđeno da se u uličnom, južnom, prizemnom dijelu kuće, na adresi [adresa], u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi poslovni prostor oznake “[obrt]”, površine 12,00 m2

- da je tužiteljica prigovarala da je sudski vještak bio dužan identificirati nekretninu na način da utvrdi suvlasničke omjere glede sporne nekretnine u odnosu na cjelokupnu nekretninu

- da je vještak odgovorio da ukoliko punomoćnik tužitelja raspolaže s nacrtima predmetnog objekta, u mogućnosti je izračunati suvlasnički udio pojedinih posebnih dijelova na cijeloj nekretnini, a ukoliko ne postoje nacrti objekata, potrebno je izvršiti izmjeru svih objekata tj. prostora na parceli, identificirati sve posebne dijelove, te napraviti izračun suvlasničkih udjela

- da vještak tvrdi da isto iziskuje plaćanje dodatnog predujma za vještačenje, a po podnesku vještaka tužitelj nije postupio

- da tužiteljica navodi da je računajući posjed svojih prednika, već više od 20 godina u posjedu nekretnine u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², u naravi kiosk [obrt], a koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. [adresa]

- da je posjed tužiteljice i njezinih prednika samostalan, zakonit, istinit i pošten kroz razdoblje više od 20 godina, pa da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću

- da tužiteljica i njezini prednici od 1995. kao obrt obavljaju poslovnu djelatnost na navedenoj adresi

- da 1. tuženik tvrdi da posjed tužiteljice i njenih prednika nije samostalan, zakonit, istinit i pošten jer da je njena pravna prednica GS, rješenjem Općinskog suda Samoboru poslovni broj Z-3760/07 odbijena radi uknjižbe prava vlasništva na prostoriji u prizemlju stambene zgrade površine 12 m², koje odbijajuće rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog Suda u Velikoj Gorici broj Gž-39/09 od 07.01.2009.

- da je uknjižbu prava vlasništva zahtijevala upravo temeljem Ugovora o kupnji nekretnine od 23.05.2007. zaključenog sa dipl.ing. MS.

6. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj viši sud. Nisu osnovani žalbeni navodi da je tvrdnja suda da su tužitelj i njegovi prednici kupili nekretninu od nevlasnika, te da nisu dokazali izvanknjižno pravo vlasništva u potpunosti neutemeljena, jer je utvrđeno da su 1. tuženik OS u 1/6 dijela i 2. tužena RS u 5/6 dijela zemljišnoknjižni suvlasnici predmetne nekretnine, a da je utvrđeno da pravni prednik, na kojeg se poziva tužiteljica, MS nikada nije bio upisan ni kao suvlasnik , a ni vlasnik predmetne nekretnine, pa se ista neosnovano poziva da je nekretninu kupila u dobroj vjeri. Glede prigovora da je sudski vještak bio dužan identificirati nekretninu na način da utvrdi suvlasničke omjere glede sporne nekretnine u odnosu na cjelokupnu nekretninu, utvrđeno je da je vještak iskazao da ukoliko punomoćnik tužitelja raspolaže s nacrtima predmetnog objekta, da je u mogućnosti izračunati suvlasnički udio pojedinih posebnih dijelova na cijeloj nekretnini, a ukoliko ne postoje nacrti objekata, potrebno je izvršiti izmjeru svih objekata na parceli, identificirati sve posebne dijelove, te napraviti izračun suvlasničkih udjela, a za što je izostala naknadna daljnja aktivnost tužiteljice.

7. Prvostupanjski sud navodi da je predmet spora zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini opisanoj kao nekretnina nalazeća ulično u prizemlju stambene zgrade na adresi [adresa], površine 12 m², a u naravi kiosk "[obrt]" koji se nalazi na nekretnini koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], upisana kao 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNISTVO (E-3) - poslovna prostorija u površini 121 m², koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te zahtjev da tuženici izdaju tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

8. Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva stekla na temelju ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog sa GS **.**.2018., a pravni prednik da je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa HS **.**.2007. MS da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom od 11. veljače 1999. te 15. ožujka 2000. sklopljenim sa ABC, ŠS i JS.

9. Prvostupanjski sud navodi da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim valjanog pravnog posla (titulusa), potrebno sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) izvršiti i uknjižbu u zemljišnim knjigama, što znači da za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, nije dovoljan samo pravni posao (titulus), već je potrebno i da se izvrši uknjižba prava vlasništva . Upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (modus) ima konstitutivni karakter, tako da se pravo vlasništva na osnovi pravnog posla stječe, ne trenutkom sklapanja pravnog posla, već trenutkom upisa u zemljišnu knjigu.

10. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 114. ZVDSP propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je čl. 115. istog zakona propisano da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom . Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, a pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Odredbom čl. 119. st. 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Člankom 120. st. 1. ZVDSP određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu.

11. Prvostupanjski sud navodi da je takvo pravno shvaćanje po kojem se prema odredbi čl. 119. ZVDSP vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, u kojem slučaju je pravni posao samo pravni temelj stjecanja prava vlasništva (titulus), dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige - izrazio je u nizu svojih odluka i Vrhovni sud Republike Hrvatske (primjerice u odlukama Rev-1225/11-2 od 24. rujna 2013. i Rev x-978/17-2 od 2. srpnja 2019.).

12. Nadalje da bi na temelju valjanog pravnog posla stjecatelj stekao vlasništvo moraju se kumulativno ispuniti pretpostavke propisane čl. 115. ZVDSP a to je: vlasništvo prednika, valjani pravni posao i odgovarajući način stjecanja , koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može se steći samo ako je onaj koji otuđuje i vlasnik te stvari, ali i onda se stječe samo u granicama otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju. Tužiteljica nije dokazala da je prodavatelj MS bio vlasnik u trenutku sklapanja ugovora s GS, pa samim time tužiteljica niti pravni prednik nije mogla steći takvo pravo jer ga prodavatelj nije imao, a što je utvrđeno iz povijesnog izvatka iz kojeg je razvidno da MS nije nikada bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, dok izvanknjižno vlasništvo nije dokazano.

13. U konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da ima valjani ugovor o darovanju te ugovor o kupoprodaji koji može predstavljati osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva. Tužiteljica nije izvršila uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu što je druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužiteljica nije izvršila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pa tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je temeljem darovnog i kupoprodajnog ugovora stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini je neosnovan.

14. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica pravo vlasništva nije mogla steći ni dosjelošću, jer je pravni prednik znao da kupuje vlasništvo nekretnine od osobe koja nije upisana kao vlasnik, s obzirom da je iz povijesnog izvatka utvrđeno da je 29. travnja 2008. pod brojem Z-3760/07 zabilježena žalba GS na odbijajuće rješenje radi uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine, čime je ona postala nepoštena posjednica. Tužiteljica i pravni prednik su bili nepošteni posjednici i kao takvi nisu mogli steći vlasništvo dosjelošću. Sud utvrđuje da tužiteljica, a niti pravni prednik nije stekla vlasništvo nekretnine, jer se isto ni ne može steći od nevlasnika temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora od 23.05.2007., a isto tako nije stečeno ni institutom dosjelosti jer su tužitelj i pravni prednik bili nesavjesni posjednici s obzirom da su znali da im ne pripada pravo na posjed istog. Prvostupanjski sud nadalje navodi da tužbeni zahtjev u kojem traži da se utvrdi da je tužiteljica vlasnik na dijelu nekretnine u određenoj površini, a da to pravo vlasništva, nije niti određeno označio suvlasničkim omjerom ili točno označenim dijelom nekretnine, pa tako neodređeno označavanje nekretnine na kojoj tužiteljica eventualno ima pravo vlasništva predstavlja neodređeni tužbeni zahtjev koji nije osnovan. (VS RH broj Rev- 919/2017).

15. Pravo vlasništva, između ostalog, moguće je steći dosjelošću, neprekidnim samostalnim posjedovanjem stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Riječ je o izvornom stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (čl. 159. ZVDSP), pri čemu pravni učinci stjecanja nastupaju po samom pravu u trenutku ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki bez obzira na upis u zemljišne knjige. U konkretnom slučaju da bi posjednik dosjelošću stekao vlasništvo na stvari potrebno je dokazati (tužiteljica) ispunjenje sljedećih pretpostavki: da je stvar sposobna za stjecanje vlasništva dosjelošću, da je posjed zakonit, tj. da se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi te da je posjed istinit, što će reći da nije stečen silom, potajno ili zloporabom povjerenja, da je posjed pošten ili u dobroj vjeri, tj. da posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, da je posjed neprekinut te da je proteklo propisano vrijeme (tempus), koje se naziva rok dosjelosti. Uz utvrđenja prvostupanjskoga suda, a propuste u dokazivanju tužiteljica, treba završno reći da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Temeljem čl. 9. st. 1. ZVDSP pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnoknjižnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina. Temeljem čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) zemljište je u smislu tog Zakona dio zemljišne površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZVDSP uzima se da je u pravnom prometu idealni dio stvari (suvlasništvo - čl. 36. st. 1. ZVDSP) samostalna stvar te sve što je određeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Zbog navedenog u pravu je prvostupanjski sud kada presuđuje da tužiteljica tražeći utvrđenje prava vlasništva bez da je predmetnu nekretninu određeno označila suvlasničkim omjerom ili točno označenim dijelom nekretnine, pa tako neodređeno označavanje nekretnine, predstavlja neodređeni tužbeni zahtjev koji nije osnovan.

16. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP). Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

17. Zbog navedenog, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP) kao zakonitu.

U Velikoj Gorici 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina