Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-221/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Lidmila, odvjetnica u Zagrebu, Tuškanova 32, protiv ovršenice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Srećko Ljubičić, odvjetnik u Zagrebu, A. Hebranga 6, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1283/2024-20 od 10. travnja 2026., dana 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice TĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1283/2024-20 od 10. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je, na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2500/19-65 od 13. svibnja 2022., presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 84/18-66 od 26. ožujka 2021., presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-201/18-3 od 10. rujna 2018., presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2360/18-26 od 31. ožujka 2022., određena ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Jug, kč. br. [katastarska čestica], i to: 1/2 idealnog dijela nekretnine - 176. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-176), radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 56.360,24 eura utvrđene navedenim ovršnim ispravama te je određen trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.305,03 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica navodeći da se žali zbog povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog, a posebno zbog žalbenih razloga propisanih čl. 50. Ovršnog zakona te čl. 80.b važećeg Ovršnog zakona, kao i zbog odluke o trošku postupka. U bitnom navodi da je to prva i jedina nekretnina koju ima u suvlasništvu s ovrhovoditeljem, da je vrijednost nekretnine puno veća od iznosa tražbine ovrhovoditelja, da ovrhovoditelj nije dokazao opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine, a čime bi se narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje o ovrsi na način da ukine pobijano rješenje o ovrsi, ukine sve provedene radnje i obustavi ovrhu.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak žalbenog postupka prema troškovniku za koji navodi da je priložen uz odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj drugostupanjski sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjanih ovršnih isprava u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2500/19-65 od 13. svibnja 2022., presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-84/18-66 od 26. ožujka 2021., presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-201/18-3 od 10. rujna 2018., presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2360/18-26 od 31. ožujka 2022., kojima je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju naknadi tražbine onako kako su navedene u prijedlogu za ovrhu.

7. Ovrhovoditelj je sukladno čl. 82. st. 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu podnio izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je ovršenica suvlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Jug, kč. br. [katastarska čestica] i to: 1/2 idealnog dijela nekretnine - 176. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-176), stan br. 154, tip 3 E/a, trosobni stan, u IV. (četvrtom) katu, površine 83,53 čm, te + dvosobni stan u potkrovlju, površine 59,12 čm, IX. (deveti) ulaz, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika (ranije upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-381, k. o. [katastarska općina]).

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odredio ovrhu na nekretnini u suvlasništvu ovršenice radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 56.360,24 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana njihove dospjelosti do isplate.

9. Suprotno žalbenim navodima ovršenice, prvostupanjski je sud postupio sukladno čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odnosno ispitao navode ovršenice o narušavanju pravične ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja (čl. 80.b st. 3. OZ-a) i time postupio sukladno uputi ovog drugostupanjskog suda te donio rješenje o ovrsi pravilno utvrdivši da time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja.

10. Neosnovan je žalbeni navod ovršenice da joj predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba, odnosno da bi predstavljala njezin dom, budući da ovršenica u stanu koji je predmet ovog ovršnog postupka ne živi, štoviše ista sada i u žalbi navodi da je preko dvije godine podstanar u stanu svoj majke na adresi u [adresa].

11. U odnosu na pozivanje ovršenice da se ista nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj radi namirenja tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, napominje se da je navedena odredba uvedena čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 73/17, dalje u tekstu: ZIDOZ-a). Međutim, čl. 44. st. 3. ZIDOZ-a propisano je da se čl. 12. st. 1. toga Zakona primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona. Naime, u konkretnom slučaju ovršne isprave su odluke suda, a ne pravni posao sklopljen između ovrhovoditelja i ovršenice kojim bi bila utvrđena novčana tražbina ovrhovoditelja i koja bi predstavljala ovršnu ispravu. Stoga, suprotno žalbenom navodu kao uvjet za ovrhu ne može biti izričita suglasnost ovršenice da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika, kada se ovrha temelji na odluci suda kao ovršnoj ispravi. Takav zaključak zauzet je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31. ožujka 2021. u Zagrebu (zapisnik broj Su IV- 162/2021 od 31. ožujka 2021.).

12. Glede žalbenog navoda ovršenice da je vrijednost tražbine koja se namiruje znatno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj je određena ovrha, ukazuje se sljedeće. Naime, sama okolnost da je vrijednost tražbine manja od vrijednosti nekretnine na kojoj je određena ovrha ne predstavlja, sama za sebe, razlog za odbijanje prijedloga za ovrhu. Pri ocjeni dopuštenosti ovrhe na nekretnini, u smislu čl. 80.b OZ-a, sud uzima u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, među kojima i odnos između iznosa tražbine i vrijednosti nekretnine. U konkretnom slučaju ukupni iznos tražbine ovrhovoditelja iznosi 56.360,24 eura, na koji iznos i dalje teku zakonske zatezne kamate, pri čemu se na pojedine iznose kamate obračunavaju još od 2009. godine. Stoga, navedeni iznos ne predstavlja konačan iznos tražbine ovrhovoditelja, već će se njegova visina povećavati sve do namirenja tražbine. Osim toga, ovršenica svoje tvrdnje o vrijednosti predmetne nekretnine nije potkrijepila odgovarajućim dokazima na temelju kojih bi se moglo zaključiti o njezinoj stvarnoj tržišnoj vrijednosti. Uostalom, utvrđivanje vrijednosti nekretnine predstavlja jednu od radnji koje se provode tijekom ovršnog postupka te će se u slučaju da se nekretnina proda za veći iznos od visine tražbine ovrhovoditelja, višak vrijednosti isplatiti ovršenici.

13. U odnosu na žalbeni navod da ovrhovoditelj nema opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ovrhovoditelj brine o uzdržavanju četvero djece koji se redovito školuju dok je ovršenica privremeno radno nesposobna i nema druge imovine iz koje bi ovrhovoditelj mogao naplatiti svoju tražbinu. Osim navedenog, treba reći i da se radi o namirenju tražbina koje su starije i od deset godina, da se radi o četiri ovršne isprave te da je jedna od tih ovršnih isprava ovršna još od 2018. Dugotrajno neispunjavanje obveze od strane ovršenice dovelo je do situacije u kojoj je ovrha na nekretnini postala jedini preostali učinkoviti mehanizam zaštite prava ovrhovoditelja. Naime, primjena čl. 80.b OZ-a ne smije dovesti do potpune i trajne nemogućnosti ostvarenja pravomoćno utvrđene tražbine ovrhovoditelja.

14. Žalbeni navodi kojima ovršenica ističe da ima prema ovrhovoditelju dospjela i nedospjela potraživanja, navodeći njihov iznos, ne predstavljaju žalbeni razlog koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o ovrsi. Ovršenica, ako raspolaže s ovršnom ispravom protiv ovrhovoditelja, je slobodna protiv ovrhovoditelja pokrenuti ovršni postupak. Također, činjenica koju ovršenica navodi u žalbi, da ovrhovoditelj predmetnu nekretninu daje u najam u cijelosti, čime da uzurpira njezin suvlasnički dio, nije od utjecaja na ovaj ovršni postupak.

15. Zaključno, u odnosu na žalbeni navod da tražbine nemaju valjanu osnovu treba reći da sve ovršne isprave sadrže potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i dok navedene potvrde eventualno ne budu ukinute, predmetna rješenja predstavljaju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 4. OZ-a, na temelju kojih je sud ovlašten određivati ovrhu.

16. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

17. S obzirom na to da ovrhovoditelj nije određeno naznačio trošak koji potražuje sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, niti je uz odgovor na žalbu priložen troškovnik, ovaj drugostupanjski sud nije odlučivao o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 15. rujna 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak