Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-237/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, koju zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Radnička cesta 22, Zagreb, protiv ovršenika FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2449/2016-63 od 25. svibnja 2026., 15. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika FK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2449/2016-63 od 25. svibnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika FK za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je u predmetni ovršni postupak stupio sudionik DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, kao novi ovrhovoditelj umjesto dosadašnje ovrhovoditeljice Zagrebačke banka d.d., OIB: 92963223473.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku jer sud nije ovršeniku dostavio prijedlog novog vjerovnika na očitovanje, kako bi mu omogućio osporiti sadržaj isprave na temelju koje je ustup izvršen. Navodi i da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona, s obzirom na to da je ovršna isprava Ugovor o založnom pravu od 11. lipnja 2012. zbog čega se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (112/12), koji je predviđao da je za promjenu ovrhovoditelja potreban pristanak ovršenika. Također, ističe i da prenesena tražbina nije individualno identificirana u Ugovoru o ustupu tražbine od 27. rujna 2019., zbog čega isti ne predstavlja dokaz da je upravo konkretna tražbina prema ovršeniku, radi koje se vodi predmetni ovršni postupak, predmet ustupa. Navodi i da je tražbina radi koje se vodi postupak već prestala namirenjem, zbog čega Ugovorom o ustupu nije bilo moguće prenijeti nepostojeću tražbinu. Konačno, navodi i da prvostupanjski sud nije ispitao pretpostavku za valjanost ustupa, odnosno dovodi li se dužnik ustupljene tražbine u nepovoljniji položaj, u odnosu na onaj kakav je imao prema izvornom vjerovniku. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog novog vjerovnika, podredno isti odbiti. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ). Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je u predmetni ovršni postupak stupio sudionik DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, kao novi ovrhovoditelj umjesto dosadašnje ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, s obrazloženjem da iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. solemniziranog od strane javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-8540/2019 od 1. listopada 2019. (dalje: Ugovor o ustupu) proizlazi da je na novog vjerovnika prenesena tražbina radi čijeg namirenja je pokrenut predmetni ovršni postupak. Kako su se ispunile pretpostavke iz čl. 32. st. 3. OZ-a, to je sud prvog stupnja dopustio subjektivnu preinaku.

6. Takvu odluku kao zakonitu i pravilnu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predmetni ovršni postupak započeo 24. ožujka 2016., prijedlogom za ovrhu ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d. Ovrha je određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr- 2449/2016-2 od 9. kolovoza 2016. (list 5 spisa). Podneskom od 4. studenog 2019. trgovačko društvo DDM Invest III AG obavijestilo je sud prvog stupnja da je tom društvu, temeljem Ugovora o ustupu, ustupljena tražbina ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d. (list 122-147 spisa).

8. Prije svega, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12). Naime, kako je predmetni ovršni postupak pokrenut prijedlogom ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d. od 24. ožujka 2016., na predmetni se postupak primjenjuju odredbe tada važećeg Ovršnog zakona. Pri tome, trenutak sklapanja ovršne isprave nije odlučan za utvrđivanje propisa koji se primjenjuje, već je od odlučnog značaja trenutak pokretanja ovršnog postupka.

9. Sukladno odredbi čl. 32. st. 3. OZ-a ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

10. Stoga, suprotno žalbenom navodu ovršenika, budući da za promjenu ovrhovoditelja, sukladno prethodno citiranoj odredbi Zakona, nije potreban pristanak ovršenika, sud nije bio dužan podnesak novog vjerovnika dostaviti ovršeniku na očitovanje radi davanja suglasnosti. Naime, ovršenik je sam prijenos tražbine, kao i ostale navode novog ovrhovoditelja, mogao osporavati sada žalbom. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

11. Nadalje, uz podnesak novog vjerovnika od 4. studenoga 2019. dostavljen je Ugovor o ustupu (list 123-126 spisa), kojim je u čl. 2.1. Zagrebačka banka d.d. neopozivo i bezuvjetno ustupila i prenijela na novog vjerovnika prenesene plasmane, (uključujući i hipoteku sukladno čl. 214. st. 4. OZ-a) i ovršne isprave, kako su detaljno navedene u Prilogu 1 Ugovora, dok je novi vjerovnik takav ustup i prijenos prihvatio. Nadalje, iz istog članka Ugovora proizlazi da novi vjerovnik postaje isključivi nositelj prenesenih plasmana i svih sporednih prava, uključujući sredstva osiguranja sukladno čl. 81. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). U Prilogu 1 predmetnog Ugovora (list 126 spisa) navedene su ovršne isprave koje su predmet ustupa, među kojima je navedena i ovršna isprava na temelju koje je Zagrebačka banka d.d. pokrenula predmetni ovršni postupak.

11.1. Slijedom navedenog, suprotno žalbenom navodu ovršenika, prenesena je upravo tražbina iz ovršne isprave na temelju koje je Zagrebačka banka d.d. podnijela prijedlog za ovrhu te na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 2449/2016-2 od 9. kolovoza 2016. Stoga je prenesena tražbina u predmetnom Ugovoru o ustupu dovoljno određena, odnosno individualizirana navođenjem pripadajuće ovršne isprave u Prilogu 1 Ugovora. Osim toga, iz čl. 2.1. Ugovora jasno proizlazi da su na novog vjerovnika, uz samu tražbinu, prenesena i sva sporedna prava, uključujući sredstva osiguranja i hipoteku, slijedom čega je neosnovan žalbeni navod ovršenika da prenesena tražbina nije individualno identificirana.

12. Neosnovan je i žalbeni navod ovršenika da prvostupanjski sud nije ispitao dovodi li se ustupom tražbine dužnik u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je imao prema izvornom vjerovniku. Naime, samom promjenom vjerovnika pravni položaj ovršenika nije pogoršan, budući da novi vjerovnik stupa u pravni položaj dotadašnjeg vjerovnika glede ustupljene tražbine, dok ovršeniku ostaju na raspolaganju svi prigovori koje bi mogao isticati prema prvobitnom vjerovniku, sukladno odredbama čl. 84. ZOO-a. Osim toga, čl. 32. st. 3. OZ-a izrijekom je propisano da novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kada u njega stupa. Stoga, sama činjenica promjene osobe vjerovnika, odnosno nastavak već pokrenutog ovršnog postupka od strane novog vjerovnika, ne znači dovođenje ovršenika u nepovoljniji položaj. Također, ukazuje se ovršeniku da s obzirom na to da se radi o javnoj ovjerovljenoj ispravi u smislu čl. 32. st. 3. OZ-a u vezi s čl. 2. toč. 13. OZ-a, ovršenik ne može s uspjehom u predmetnom postupku osporavati valjanost Ugovora o ustupu.

13. Konačno, neosnovan je i žalbeni navod ovršenika da je tražbina koja je predmet ovog ovršnog postupka već prestala namirenjem, zbog čega navodno nije mogla biti predmetom Ugovora o ustupu. Naime, navod o prestanku tražbine namirenjem predstavlja prigovor koji se odnosi na samo postojanje i opseg tražbine, a ne na pretpostavke za promjenu osobe ovrhovoditelja u smislu čl. 32. st. 3. OZ-a. Stoga takav prigovor nije od utjecaja na odluku o tome je li novi vjerovnik dokazao da je predmetna tražbina na njega prenesena. Takav prigovor ovršenik može isticati u okviru pravnih sredstava kojima se osporava postojanje ili opseg tražbine, ali nije od odlučnog značaja za odluku o procesnoj promjeni ovrhovoditelja.

14. Slijedom svega navedenog, trebalo je, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je i odlučno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Budući da ovršenik nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1 . ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, kako je odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 15. rujna 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak