REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1195/2025-13

[adresa] Đ 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Trgovačkog suda u Zagrebu (OIB: 37388188772), Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., u Zagrebu, Palmotićeva 70, radi rasporeda na radno mjesto, 15. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/24-01/633, URBROJ: 566-01/15-25-2 od 9. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: 7 Su- 774/2024, od 1. listopada 2024., namještenik FP (u ovom sporu zainteresirana osoba) raspoređen je s danom 1. listopada 2024. na drugo namješteničko radno mjesto i to radno mjesto IV. vrste "portir" utvrđeno pod rednim brojem 1.2.8.4. novog Pravilnika o unutarnjem redu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj 20 Su-228/24 od 24. rujna 2024. (dalje: Pravilnik) na neodređeno vrijeme koji je donesen nakon nove Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine“, broj 22/24 i 33/24, dalje: Uredba). U izreci je još navedeno da namještenik ostvaruje pravo na plaću koju čini umnožak koeficijenta za obračun plaće koji iznosi 1,06 i osnovice za izračun plaće, te dodatak za radni staž koji iznosi 0,5 % na osnovnu plaću za svaku navršenu godinu staža.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/633, URBROJ: 566- 01/15-25-2 od 9. travnja 2025. usvojena te je predmet vraćen na ponovni postupak s obrazloženjem u bitnome da prvostupanjsko rješenje nije dostatno obrazloženo jer sadrži općenito obrazloženje koje je primjenjivo na bilo koju osobu, a ne konkretne razloge koji upućuju na nužnost rasporeda upravo tog namještenika, pa da se stoga ne može otkloniti sumnja da je prilikom rasporeda na radno mjesto bilo arbitrarnog i samovoljnog odlučivanja ili pak kažnjavanja državnog službenika.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 31 Su-369/2025-15 od 6. lipnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu radi čega ne može u razumnom roku raspraviti ovaj predmet i donijeti odluku.

4. Tužitelj u tužbi i u naknadnom podnesku navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe čl. 140. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 155/23 i 85/24, dalje: ZDS) i u skladu s čl. 77. ZDS. Navodi da čl. 77. ZDS ne predviđa navođenje poslova koje je namještenik obavljao do novog rasporeda na radno mjesto i utjecaj tih poslova na novi raspored budući da je dosadašnje radno mjesto namještenika "vozač-dostavljač" ukinuto navedenom Uredbom pa je stoga zainteresirana osoba raspoređena na drugo radno mjesto za koje ispunjava uvjete. Navodi da se je on prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja vodio odredbom čl. 140. st. 3. ZDS, potrebama službe i stručnom znanju namještenika, obzirom da zainteresirana osoba nikada nije obavljao poslove vozača niti upravljao službenim vozilom već da je obavljao unutarnju dostavu i po potrebi poslove portira, a novim Pravilnikom da je utvrđen samo jedan izvršitelj na radnom mjestu "namještenik III. vrste" pa da je stoga odlučeno u skladu s potrebama službe i stručnom znanju, dok je radno mjesto za koje zainteresirana osoba iskazuje interes novo namješteničko radno mjesto koje nije bilo ranije predviđeno. Ističe kako zainteresirana osoba rasporedom na radno mjesto "portira" nije stavljena u nepovoljniji položaj obzirom da je koeficijent za obračun plaće na tom radnom mjestu (1,06) viši od koeficijenta kojeg je imao na radnom mjestu "vozača-dostavljača" (0,815). Smatra da iz osporavanog rješenja tuženika proizlazi da se službenicima treba udovoljiti da se rasporede na radno mjesto prema koeficijentu koji im odgovara, a pri tome stavljajući potrebe službe na nižu razinu prioriteta. Slijedom navedenoga, tužbom traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik je dodatno obrazložio kako obrazloženje "potreba službe" ne može biti općenito i primjenjivo na bilo koju osobu, već da treba biti konkretizirano i da mora jasno upućivati na nužnost rasporeda upravo tog namještenika. Navodi da čelnik javnopravnog tijela može prema slobodnoj ocjeni uvažavajući potrebe službe rasporediti namještenike na radna mjesta sukladno propisanim uvjetima, ali da svaka odluka o rasporedu mora biti činjenično utemeljena, odnosno sadržavati razloge za raspored te time otkloniti sumnju da je prilikom rasporeda na radno mjesto bilo elemenata arbitrarnog, samovoljnog odlučivanja ili kažnjavanja službenika. Navodi da je stoga odluka trebala biti jasno, potpuno i nedvojbeno obrazložena. Također navodi kako se nedostaci u obrazloženju rješenja o rasporedu ne mogu otkloniti naknadnim navodima u tužbi ili u popratnom dopisu.

6. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Smatra da je postupanje tužitelja nezakonito i da sadrži elemente šikanoznog i diskriminatornog postupanja, jer da je on faktično degradiran, a bez da je ikada proveden bilo kakav postupak ili donesena odluka koja bi u sebi sadržavala razloge temeljem kojih se prema njemu nejednako postupa. Navodi da se takvo postupanje ne može ispitati. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U sporu je sporno, je li zainteresirana osoba nakon donošenja novog akta o unutarnjem ustrojstvu trebala biti raspoređena na radno mjesto iste složenosti poslova i istog koeficijenta za izračun plaće ili se je mogla rasporediti na radno mjesto niže složenosti poslova i nižeg koeficijenta.

8. Budući da tužitelj svojim navodima u tužbi ne osporava odlučne činjenice na kojima se temelji osporavano rješenje, već samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe čl. 98. st. 4. i čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

9. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Čl. 153. st. 1. ZDS propisano je da se na prijam i prestanak službe te prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prijmu i prestanku državne službe te pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnoga ispita.

11. Čl. 140. st. 1. ZDS propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, državni službenici raspoređuju se na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Državni službenik mora ispunjavati uvjete za raspored na radno mjesto. St. 3. istog članka propisano je da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, državni službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. St. 4. istog članka propisano je da ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje Vladi.

12. Čl. 5. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

13. Među strankama nije sporno da je zainteresirana osoba završila srednju grafičku školu, da je bila raspoređena od 13. siječnja 2023. pa sve do stupanja na snagu nove Uredbe na radno mjesto namještenika III. vrste "vozač-dostavljač" s koeficijentom za obračun plaće 0,815, da je nakon stupanja na snagu Uredbe došlo do prevođenja dosadašnjih naziva radnih mjesta i koeficijenata u nove nazive radnih mjesta i nove koeficijente, da je radno mjesto zainteresirane osobe "vozač-dostavljač" s koeficijentom 0,845 promijenilo naziv i koeficijent u radno mjesto "namještenika III. vrste" uz pripadajući koeficijent 1,25 i da je zainteresirana osoba obaviješću Trgovačkog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2024. obaviještena da će se novi naziv radnog mjesta i novi koeficijent primjenjivati do rasporeda državnih službenika i namještenika u skladu s novim Pravilnikom, te da je zainteresirana osoba nakon donošenja novog Pravilnika raspoređena navedenim prvostupanjskim rješenjem na radno mjesto IV. vrste "portir" s koeficijentom 1,06.

14. Dakle, prvostupanjsko rješenje je doneseno nakon stupanja na snagu nove Uredbe i Pravilnika, a zainteresirana osoba je prije donošenja prvostupanjskog rješenja bila raspoređena na radno mjesto više složenosti poslova i višeg koeficijenta za obračun plaće i to na prevedeno radno mjesto "namještenika III. vrste" uz pripadajući koeficijent 1,25.

15. Naime, pogrešno obrazlaže tužitelj da zainteresirana osoba rasporedom na radno mjesto IV. vrste "portira" s koeficijentom 1,06 nije stavljena u nepovoljniji položaj jer da je taj koeficijent viši od koeficijenta iz prethodnog rješenja o rasporedu na poslove radnog mjesta III. vrste "vozač-dostavljač" 0,815. Naime, tužitelj pri tome nije imao u vidu da je novom Uredbom došlo do prevođenja dosadašnjih naziva radnih mjesta i dosadašnjih koeficijenata u nove nazive radnih mjesta i u nove koeficijente, pa je radno mjesto zainteresirane osobe III. vrste "vozač-dostavljač" s koeficijentom 0,815 prevedeno na radno mjesto "namještenika III. vrste" uz pripadajući koeficijent 1,25 (o čemu je zainteresirana osoba obaviještena obaviješću Trgovačkog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2024.).

16. U odnosu na raspored na radno mjesto niže složenosti poslova i nižeg koeficijenta, navodi se da je zakonodavac kod ustrojstvenog preustroja ostavio čelniku tijela značajnu slobodu kod raspoređivanja službenika na pojedina radna mjesta (radi se o donošenju rješenja po slobodnoj ocjeni iz citiranog čl. 5. st. 2. ZUP). To iz razloga što je samom čelniku tijela u interesu prilagoditi znanje i stručnost službenika pojedinim radnim mjestima. Stoga nakon ustrojstvenih promjena tužitelj nije imao obvezu, iako mu je ostavljena takva mogućnost, rasporediti zainteresiranu osobu na radno mjesto iste složenosti poslova. U konačnici, već je u više odluka upravnih sudova obrazloženo kako izostanak rasporeda na željeno radno mjesto nije diskriminacija.

17. Međutim, s druge strane, ta sloboda kod novog rasporeda državnih službenika nije apsolutna, već je vezana zakonskom odredbom čl. 5. st. 2. ZUP prema kojoj odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Stoga je potrebno za novi raspored dati prihvatljivo obrazloženje. To znači da čelnik tijela mora navesti odlučne činjenice i obrazložene razloge za svoju odluku iz kojih nedvojbeno slijedi da je njegovo postupanje zakonito, u granicama danih ovlasti i u skladu sa svrhom primjene danih ovlasti u konkretnom slučaju kako bi se izbjeglo arbitrarno i samovoljno postupanje, te kako bi se utvrdilo da se ne radi o diskriminaciji. Ovo s tim više što je raspoređivanje službenika na radna mjesta važno i značajno pravo iz radnog odnosa od kojeg ovisi i utvrđivanje koeficijenta plaće, a ne iz razloga da bi se službenik rasporedio na točno određeno radno mjesto.

18. U konkretnom slučaju iz novog Pravilnika slijedi da je predviđeno šest izvršitelja na radnom mjestu III. vrste "vozač", jedan izvršitelj na radnom mjestu "namještenik III. vrste", te jedan izvršitelj na radnom mjestu IV. vrste "portir", dok iz ranijeg Pravilnika slijedi da je ranije bilo predviđeno tri izvršitelja na radnom mjestu III. vrste "vozač dostavljač" i 1 izvršitelj na radnom mjestu III. vrste "portir". Također je usporedbom tih Pravilnika utvrđeno da su se novim Pravilnikom promijenili uvjeti za radno mjesto „portira“ tako što je novim Pravilnikom kao uvjet propisana osnovna škola te je to radno mjesto razvrstano u IV. kategoriju, dok je ranije to radno mjesto bilo razvrstano u III. kategoriju, a kao uvjet je bila propisana srednja škola.

19. Zainteresirana osoba ima srednjoškolsko obrazovanje za grafičkog tehničara te je do novog rasporeda bio raspoređen na radno mjesto „namještenik III. vrste", a u obrazloženju prvostupanjskog rješenja je samo navedeno da zainteresirana osoba do dana rasporeda ima ukupno 17 godina, 8 mjeseci i 8 dana radnog staža, od toga 5 godina, 3 mjeseca i 21 dan u državnoj službi, te da se sukladno citiranom čl. 140. st. 1. i 5. ZDS raspoređuje na radno mjesto IV. vrste "portir" nakon što je utvrđeno da ispunjava uvjete propisane novim Pravilnikom.

20. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne proizlaze razlozi za raspored zainteresirane osobe na radno mjesto IV. vrste "portir", osim navoda da zainteresirana osoba ispunjava uvjete propisane novim Pravilnikom. K tome, navodi tužitelja iz tužbe da je novim Pravilnikom utvrđen samo jedan izvršitelj na radnom mjestu "namještenik III. vrste" i da radno mjesto na koje zainteresirana osoba iskazuje interes je novo radno mjesto koje nije bilo predviđeno do donošenja novog Pravilnika, nisu dovoljno jasno obrazloženi jer iz točke 18. obrazloženja ove presude slijedi da je novim Pravilnikom predviđeno šest izvršitelja na radnom mjestu III. vrste "vozač" i jedan izvršitelj na radnom mjestu "namještenik III. vrste", dakle ukupno barem sedam izvršitelja na radnim mjestima III. vrste za koje je kao uvjet propisana srednja škola, između ostaloga grafička.

21. Stoga je osnovano tuženik poništio prvostupanjsko rješenje zbog formalnog nedostatka i to manjkavosti obrazloženja. Naime, sadržaj obrazloženja ne pruža pouzdanu osnovu za zaključak da je, nakon donošenja novog Pravilnika, upravo zainteresirana osoba trebala biti raspoređena na radno mjesto niže kategorije.

22. Slijedom svega izloženoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno izreci ove presude.

U Rijeci 15. rujna 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS). Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

DNA:

- tužitelju Trgovačkom sudu u Zagrebu, Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5

- opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., u Zagrebu, Palmotićeva 70