Poslovni broj: Usž-1592/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OMEGA d.o.o., Breznica, Breznica 3a, OIB: 05110784066, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi brisanja s popisa poslodavaca, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-811/2026-2 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-811/2026-2 od 2. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena (točka I. izreke), te se odbacuje tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja, poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (točka II. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužba dopuštena u upravnom postupku pred Državnim inspektoratom, jer se upravni postupak nije niti vodio. Naime, izdavanje zapisnika kojim se utvrđuje postojanje neprijavljenog rada ne može se smatrati samostalnim upravnim postupkom u smislu Zakona o općem upravnom postupku, jer se njime ne odlučuje o pravima ili obvezama stranaka, već služi kao dokumentacijski i dokazni osnov za eventualne daljnje upravne akte. Temeljem predmetnog zapisnika nije donesen upravni akt protiv kojeg bi tužitelj mogao izjaviti pravni lijek, već je tuženik temeljem istog tužitelja uvrstio na Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (tzv. crna lista). Stoga je tužitelj iskoristio jedinu preostalu mogućnost za ostvarivanje pravne zaštite, a to je pokretanje predmetnog upravnog spora. Međutim, pitanje dopuštenosti upravne tužbe svakako je irelevantno za odlučivanje o prijedlogu za donošenje privremene mjere. Mišljenja je da se prvostupanjski sud nije mogao upustiti u ispitivanje zakonitosti tužbe prije donošenja odluke o privremenoj mjeri, jer je postupak osiguranja donošenjem privremene mjere hitni postupak koji ima primat u rješavanju u odnosu na sami upravni spor. Pri tom upire na odluku Upravnog suda u Splitu, u kojoj je drukčije odlučeno u predmetu istovjetnom ovoj pravnoj stvari. Drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra da je prvostupanjski sud jasno i nedvojbeno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu odbacivanja tužbe, tako i u pogledu zahtjeva za određivanje privremene mjere, a što sve nastavno detaljnij im razlozima pojašnjava. Predlaže ovom Sudu odbiti žalbu i održati na snazi osporeno rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je tužitelj pokrenuo upravni spor protiv dopisa tuženika od 5. veljače 2026., a radi javne objave podataka da je nadzorom kod tužitelja utvrđen neprijavljeni rad, zbog čega je, primjenom Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada ("Narodne novine", broj: 148/24.), upisan u evidenciju poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.
7. Kraj takvog stanja stvari, i po ocjeni ovog Suda, tužba tužitelja je pravilno odbačena kako nedopuštena, jer se u konkretnom slučaju ne radi o osporavanju upravnog akta, a niti o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje kakvo ima u vidu članak 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), budući da tuženik samo ažurira evidenciju na temelju obavijesti Državnog inspektorata, kojoj prethodi inspekcijski postupak i zapisnik Državnog inspektorata (tako ovaj Sud u rješenju, poslovni broj: Usž-524/2026-2 od 7. svibnja 2026.).
8. Pritom valja dodati da se pravna zaštita zbog utvrđenih nepravilnosti ostvaruje u prekršajnom postupku, kako to proizlazi i iz spisu priložene obavijesti Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja od 16. siječnja 2026., u kojoj je, pored ostalog, naznačeno da je protiv tužitelja podnesen optužni prijedlog zbog utvrđenih nepravilnosti (neprijavljenog rada), na koju okolnost osnovano upire i tuženik u odgovoru na žalbu, pa razlozi koje s tim u vezi navodi prvostupanjski sud nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu.
9. Na drukčiji zaključak na upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. S obzirom da je tužba tužitelja pravilno odbačena, to se prigovori vezani za privremenu mjeru ukazuju bespredmetnim pa ih ovaj Sud nije posebno razmatrao.
11. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
