Poslovni broj: Usž-1773/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Baška, Baška, Palada 88, OIB: 24078212554, kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Pugel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Frana Supila 6, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, OIB: 32420472134, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Danijel Jurić, odvjetnik iz Rijeke, Andrije Medulića 4, radi prigovora protiv posebnih uvjeta priključenja, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 13, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1093/2024-10 od 27. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1093/2024-10 od 27. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom tužbe tužitelja, poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-363-04/24-01/40, urbroj: 2170- 03-08/6-24-2 (u izreci presude pogrešno naveden urbroj: 2170-03-08/6-24-4) od 8. srpnja 2024. (točka I. izreke), odbija se žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine Baška, klasa: UP/I -361- 07/24-01/1, urbroj: 2170-15-03-03/2-24-2 od 29. ožujka 2024. (točka II. izreke) te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (točka III. izreke), dok se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora odbija (točka IV. izreke).

1.1. Osporenim rješenjem tuženika poništava se prvostupanjsko rješenje od 29. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Potonjim prvostupanjskim rješenjem odbacuje se prigovor zainteresirane osobe protiv posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, klasa: 361-02/24-01/1, urbroj: 2170-15-03-03/2- 24-2 od 13. ožujka 2024. za građenje građevine stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina].

2. Zainteresirana osoba je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da obrazloženje presude ne sadrži valjanu analizu izvedenih dokaza, te je izostala njihova pravilna ocjena, kao i jasni razlozi zbog kojih su pojedini dokazi prihvaćeni ili eventualno otklonjeni, čime je počinjena povreda temeljnih procesnih načela, osobito načela utvrđivanja materijalne istine. Osim toga, sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja stranaka, jer nije dopustio saslušanje zainteresirane strane (zapisnik s održanog ročišta), čime je počinio bitne povrede postupka. Također je u obrazloženju svoje presude sud izostavio činjenicu da je odbio saslušanje stranke, a što je utjecalo i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je propustio utvrditi činjenicu da su uvjeti priključenja dani od tužitelja nemogući, jer se traži spajanje preko privatnog pristupnog puta u vlasništvu treće osobe na cestu koja u naravi ne postoji, nema građevinsku dozvolu, nije izvedena, a zemljište na kojem bi se (možda u budućnosti) trebala izvesti nije formirano, te se sastoji od više parcela i nema kvalifikaciju puta, već se vodi u katastru kao pašnjak. Sve to je neprihvatljivo, jer parcela za koje se traži potvrda glavnog projekta i uvjeti priključenja izravno graniči s javnoprometnom površinom, a što je za prvostupanjski sud irelevantno kod donošenja odluke u ovoj stvari. Navedeno je imalo za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, sud pogrešno zaključuje da izdavanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja prema članku 82. Zakona o gradnji (i članku 136. Zakona o prostornom uređenju) ne predstavlja postupanje u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), te je mišljenja da se takav zaključak temelji na preuskom i formalističkom tumačenju pravne naravi instituta prigovora, a što tužitelj nastavno u žalbi detaljnije pojašnjava, smatrajući da se radi o postupanju koje se može osporavati žalbom. Drži da protiv izdanih posebnih uvjeta i uvjeta priključenja koji mogu biti nezakoniti i nepravilni, stranka mora imati osigurano pravo na djelotvoran pravni lijek te mogućnost njihove kontrole od strane tijela više instance. Prihvaćanjem pravnog stajališta prvostupanjskog suda proizlazi lo bi da protiv posebnih uvjeta i uvjeta priključenja uopće ne postoji nikakav pravni lijek, a što otvara prostor arbitrarnom postupanju javnopravnih tijela, bez ikakve učinkovite kontrole njihovih radnji. Naglašava da ni ZUP, a ni Zakon o gradnji (uključujući članak 90.) ne isključuje pravo na izjavljivanje prigovora protiv posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, štoviše, Zakon o gradnji ne propisuje izričito pravni lijek protiv tih uvjeta, ali ga niti ne isključuje, slijedom čega se, sukladno općim pravilima, primjenjuje ZUP kao lex generalis pa upravo u takvim situacijama dolazi do izražaja supsidijarna priroda prigovora iz članka 156. ZUP-a. Dodaje da je, prije podnošenja prigovora, zainteresirana osoba zatražila očitovanje nadležnog županijskog tijela o dopuštenosti pravnog lijeka, na koji upit je dobila jasan odgovor da se radi o drugom postupanju javnopravnog tijela protiv kojeg je dopušteno izjaviti prigovor, sukladno članku 12. u vezi članka 3. stavka 2. ZUP-a, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Iznoseći i druge razloge kojima ukazuje da je u konkretnom slučaju prigovor dopušten, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik i tužitelj, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Tijekom predmetnog žalbenog postupka zainteresirana osoba je dopunila ovaj predmet dostavom predstavke na rad suca KS (podnesak od 26. ožujka 2026.) i odgovor predsjednika Upravnog suda u Rijeci na predstavku (od 27. travnja 2026.), tražeći informaciju da li navedeni dokumenti prileže dostavljenom spisu. Na takav podnesak, međutim, ovaj Sud se neće posebno očitovati, jer je predmet ovog postupka ocjena zakonitosti presude prvostupanjskog upravnog suda, dok su predstavke na rad uređujućeg suca stvar posebnog postupka te nemaju utjecaja na donošenje odluke u ovom upravnom sporu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika i odbio žalbu zainteresirane osobe protiv prvostupanjskog rješenja od 29. ožujka 2024. (o odbačaju prigovora), te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje zainteresirana osoba upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđen i, nakon čega je, ispravnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i ZUP-a na koje se izrijekom pozvao, osnovano zaključio da protiv posebnih uvjeta i uvjeta priključenja utvrđenih 13. ožujka 2024. prigovor nije dopušten.

9. Pritom je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud takvu svoju odluku obrazložio jasnim i dostatnim razlozima, osnovano ukazujući i na pravno shvaćanje ovoga Suda izraženo u presudi, poslovni broj: Usž-3785/2023-2 od 27. ožujka 2025., donesenoj u istovrsnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji.

9.1. Naime, ovaj Sud je već u navedenoj presudi zauzeo pravno shvaćanje prema kojem u situaciji postojanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja nema uvjeta za primjenu odredbe članka 156. ZUP-a, jer se ovdje ne radi o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava u kojem se ne donosi rješenje. Ovo osobito imajući u vidu da se posebni uvjeti određuju s ciljem izdavanja građevinske (lokacijske) dozvole, a u kojem postupku stranka ima mogućnost osporavati pravilnost utvrđenih uvjeta te iznositi prigovore s tim u vezi, koje je upravno tijelu u tom (upravnom) postupku dužno ocijeniti.

10. Kako, dakle, u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za donošenje meritorne odluke o prigovoru zainteresirane osobe, to nema mjesta vođenju dokaznog postupka o pravilnosti utvrđenih posebnih uvjeta i uvjeta priključenja, radi čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu zainteresirane osobe ni po toj osnovi.

11. S obzirom da zainteresirana osoba žalbenim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer zainteresirana osoba nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članka 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović