Poslovni broj: Usž-1619/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnika višestambene zgrade u Zagrebu, [adresa], zastupanih po upravitelju Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, a ovaj po opunomoćeniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 23, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi novčane pomoći za troškove izrade projekta, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4913/2024-6 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4913/2024-6 od 19. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke II. rješenja o novčanoj pomoći tuženika, KLASA: UP/I-- 000-06/23-14/1475, URBROJ: 531-06-3-24-15 od 30. listopada 2024. (točka I. izreke), te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Osporenom točkom II. tuženikovog rješenja (i rješenjem o ispravku od 19. prosinca 2024) odbija se zahtjev suvlasnika predmetne višestambene zgrade, ovdje tužitelja, za novčanu pomoć za opravdane troškove izrade projekta obnove u iznosu od 16.365,14 € s PDV-om.

2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu, pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U bitnom, ističu da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su navedeni razlozi nejasni i proturječni i obzirom da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji s obzirom da je sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio odnosno o činjeničnom stanju je izveo pogrešan zaključak, dok pogrešna primjena materijalnog prava postoji zbog toga što sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti. Ističu da su zahtjevom od 20. rujna 2023. zatražili novčanu pomoć za troškove izrade projekta obnove temeljem Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko -zagorske županije i Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine", broj: 28/23. - dalje u tekstu: Program mjera), kao i zahtjev za popravak konstrukcije zgrade oštećene potresom. Tužitelji su još u rujnu 2020. prihvatili ponudu za izradu elaborata ocjene postojećeg stanja nosive konstrukcije i projekta popravka konstrukcije zgrade prema tada važećim propisima, a za koju uslugu je projektant ispostavio račun br. 173/1/1, koji je tuženik prihvatio. Kako su tužitelji izvršili dio hitnih sanacija zgrade, to su tijekom 2022. zatražili novi elaborat, koji je morao obuhvatiti kako već izvedene radove, tako i zakonske izmjene i prilagodbu novim propisima, a sve radi činjenice da je zgrada dodatno nastradala uslijed petrinjskog potresa od 29. prosinca 2020. Stoga je projektant izradio novi elaborat ocjene postojećeg stanja nosive konstrukcije u skladu s propisima koji su u tom trenutku bili na snazi, uz uslugu izrade projekta obnove i izvedbeni projekt te projektantski nadzor koji je bio također obvezan prema zakonu, a za koju uslugu je ispostavio račun br. 34/1/1, koji su tužitelji podmirili tek 2024. uslijed nedostatka sredstava na računu zajedničke pričuve zgrade. Treći račun br. 34/1/1 predstavlja samo preostali dio cijene iste usluge izrade elaborata i dodatne dokumentacije, a što je razvidno iz ponude br. 020/2022 od projektantskog društva TENZOR d.o.o. Prilikom donošenja osporenog rješenja, tuženik je imao uvid u sve izrađene elaborate i projekte te je donio i rješenje o obnovi od 29. srpnja 2024. upravo na temelju navedene dokumentacije, za koju su suvlasnici zatražili sufinanciranje. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je zgrada stradala u potresima od 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., dakle da su konstruktivni elementi stradali u oba potresa, slijedom čega proizlazi da je prilikom donošenja osporenog rješenja tuženik koristio dokumentaciju koju su tužitelji dali izraditi ne samo temeljem računa iz 2021., već i iz 2024., jer je dokumentacija iz računa izdanog 2021. ugovorena na temelju Ponude iz 2020. koja je bila prije drugog potresa. Konačno, tužitelji su izvršili djelomičnu sanaciju nakon prvog zagrebačkog potresa, da bi drugim petrinjskim potresom nastala nova oštećenja koja su trebala biti evidentirana i obuhvaćena novim projektom sanacije, zbog čega su izradili i platili novi Elaborat postojećeg stanja i Projekt sanacije, za koju dokumentaciju su zatražili novčanu pomoć, isplata koje je odbijena uz obrazloženje da tuženik nije zatražio izmjene projekta, ali je pritom iste koristio prilikom donošenja rješenja o novčanoj pomoći, kao i rješenja o obnovi. Slijedom navedenog proizlazi da su svi izrađeni projekti bili potrebni, a time su tužitelji imali pravo na novčanu pomoć do propisane najviše cijene usluga odnosno maksimalne cijene prihvatljive za isplatu novčane pomoći. Sve navedene okolnosti tuženik je smatrao nebitnim te je odbio zahtjev tužitelja, što je prvostupanjski sud osporenom presudom potvrdio, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo. S obzirom da je nepravilna odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, to je sud nepravilno odlučio i o zahtjevu za naknadom troškova postupka, obzirom je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti usvojiti. Uvažavajući navedeno, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu te otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar, sve uz naknadu troška postupka, uključujući i trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, žalbene razloge drži potpuno neosnovanim. Dodaje da tužitelj ponavlja navode iz tužbe, na koje se tuženik u odgovoru na tužbu već očitovao. U odnosu na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, tuženik se poziva na razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8.1. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud dodatno uputio na obrazloženje osporenog rješenja, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio odbijajući dio zahtjeva tužitelja za novčanu pomoć u iznosu od 16.365,14 €, a koje razloge je, zbog nepotrebnog ponavljanja, osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.

9. Naime, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da je rješenjem o obnovi od 29. srpnja 2024. tužiteljima priznato pravo na konstrukcijsku obnovu predmetne zgrade temeljem Elaborata ocjene postojećeg stanja građevinske konstrukcije TD: 005/21 iz prosinca 2021. (dalje: Elaborat), te Projekta popravka građevinske konstrukcije zgrade TD: 006/21 ZOP: 006/21 REV: 0 iz srpnja 2021. i Izvješća o kontroli glavnog projekta, broj: R-04/04/2024 od 29. travnja 2024. (dalje: Projekt obnove), osnovom kojih su tužiteljima priznati troškovi projektiranja s projektantskim nadzorom po računu br. 173/1/1 od 30. srpnja 2021. u iznosu od 39.875,00 kn (5.292,32 € s PDV-om) i troškovi kontrole projekta u ukupnom iznosu od 2.269,31 € (točka I. izreke predmetnog tuženikovog rješenja i njegovog ispravka od 19. prosinca 2024.).

9.1. Iz navedenog Elaborata i Projekta obnove jasno proizlazi da je njima obuhvaćena obnova konstrukcijskih elemenata oštećenih potresima u Zagrebu (22. ožujak 2020.) i Petrinji (28. i 29. prosinca 2020.), kako to tužitelji navode i u žalbi, ali upravo zbog toga pogrešno smatraju da je bilo mjesta izradi novog elaborata ocjene postojećeg stanja nosive konstrukcije i projekta obnove usklađenog s postojećim propisima, temeljem kojih su izdani računi br. 111/1/1 od 16. kolovoza 2024. i br. 34/1/1 od 29. ožujka 2024. (u ukupnom iznosu od 16.284,45 €), koji stoga po tuženiku osnovano nisu ocijenjeni opravdanima. Ovo zbog toga što se rješenje o obnovi ne temelji na tim (naknadnim) projektima, niti su ti projekti dostavljeni tuženiku prije donošenja rješenja o obnovi, a niti je tuženik uopće tražio prilagodbu projektne dokumentacije novim propisima i izmjenu elaborata postojećeg stanja, jer za takvo postupanje nije bilo temelja u mjerodavnim zakonskim odredbama, na koje se osnovano, valjano ih obrazlažući, pozvao već i tuženik u svom rješenju.

10. Slijedom izloženog, nije pravno odlučna ni tvrdnja tužitelja da su imali pravo na novčanu pomoć do propisane najviše cijene usluga, kraj činjenice da im je za uslugu kontrole projekta i priznat maksimalno propisani iznos troška od 1.815,45 € i PDV-a od 453,86 € (ukupno 2.269,31 €), dok su im za uslugu projektiranja s projektantskim nadzorom priznati u cijelosti troškovi utemeljeni na Elaboratu i Projektu obnove , a koji su u okviru propisanog maksimalnog iznosa financiranja radova i usluga (stranica 5 obrazloženja rješenja tuženika - Tablica),

11. Kako, dakle, tužitelji u žalbi ne iznose pravno relevantne prigovore kojima bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. To osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.

12. Na kraju, ovaj Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović